;

Više sam u fazi riskiranja negoli štednje

Datum objave: 01.03.2017. Broj 3 | Godina 2017

[Nataša Gajski Kovačić]

Sve je počelo 2004. kada mu je jedan prijatelj dao izgreban, piratski DVD na kojem je bio snimljen live stand-up nastup Robina Williamsa na Broadwayu. Rekao mu je: "Mislim da će ti se ovo svidjeti". Kako kaže naš poznati stand-up komičar, pogledao je taj nastup i nije mogao vjerovati da tako nešto uopće postoji: "Zaljubio sam se u stand-up, počeo sam ga puno gledati i nakon nekog vremena počele su mi se javljati ideje. Nekako me prirodno povuklo da napravim nešto svoje". Prvi nastup imao je u klubu Boogaloo 2006. godine. Bilo ga je užasno strah, no prošlo je fenomenalno i ponude su počele stizati. "Hobi se nekako pretvorio u ozbiljan posao, takoreći posve slučajno, što mi je užasno drago jer sam od neke svoje ljubavi napravio posao", objašnjava Ivan Šarić. 
 
Pa može li se od te ljubavi živjeti u Hrvatskoj?
Ja sam stvarno došao do te razine da mogu. Neke prilike su mi se otvorile upravo zahvaljujući stand-upu, i na televiziji i na radiju, ali i u oglašavanju. Živim od toga ili bolje je reći – živim za to. Čovjek može uspjeti u bilo čemu samo ako se tome dovoljno posveti, ako gori za nešto. Većina ljudi kada završi s poslom ne razmišlja više o njemu. Ja i na godišnjem razmišljam o svom poslu, gledam kako se poboljšati, čitam literaturu, i zato stojim iza toga da, ako nešto dovoljno jako voliš, možeš uspjeti.  
 
Lani ste imali veliki nastup u Lisinskom kao prvi stand-up komičar koji je nastupio u našoj najvećoj koncertnoj dvorani. Komentari su bili odlični…
Dogodilo se, ne zato što sam morao nastupati u Lisinskom jer sam to silno želio, nego sam bio primoran otići u veliku dvoranu jer je publika postala toliko brojna da se u klubu koji prima 400 ljudi popune sva mjesta, a još ih sedamsto ostane vani. Nisam napravio to marketinški, u smislu "idem napuniti Lisinski", nego je to više bio pokazatelj koliko publike voli stand-up. To mi je jako drago, jer na svoju publiku gledam s velikim respektom. Želim ih nasmijati, oduševiti, volim povratne informacije. Ne dolazim na stand-up s mišlju "sada ću ovo odraditi i idem doma". Na stageu u Lisinskom izgubio sam tri kilograma. I nastupi u kazalištima sasvim su drukčiji od klupskih, jer ljudi koji dolaze u kazališta očekuju sporije fore, drukčije uvide u život, humor, muško-ženske odnose, religiju ili što već. U klubu se traži brzina. Ja bih to rekao ovako – jedno je sprint na 400 metara, drugo je maraton, ali i na jednom i na drugom trčimo. 
 
Kako gledate na proizvode osiguranja, pristupate li im ozbiljno? 
Osiguranje je jako važno u životu. Evo baš sam nekidan ugovorio policu osiguranja za jedan veliki projekt na kojem radim.
 
Jesu li po vama životna osiguranja dobar način štednje? 
Moram priznati da na investicije gledam drukčije. Životno osiguranje je za neke ljude jako dobar vid štednje, zbog zajamčene isplate, discipliniranih uplata… Ja na osiguranje ne gledam kao na investiciju, nego novac nastojim oploditi na drugi način, od privatnih investicija do nekih rizičnijih. Trenutačno sam više u fazi riskiranja negoli štednje, pa sam spreman na veće rizike, primjerice ulaganje u dionice Snapchata ili Bitcoina. Više "brijem" na neka rizičnija ulaganja, iako je dobro disperzirati investicije. No ako životno osiguranje iskoristiš samo da ti se za 20 godina vrati ono što si uložio, to nije dobro uložen novac. 
 
Kakav je vaš stav prema trećem stupu mirovinskog osiguranja – imate li možda ugovorenu dobrovoljnu mirovinsku štednju?
Već sedam-osam godina imam vlastitu tvrtku, za koju uredno plaćam sve svoje obveze i mislim da je tako prirodno. No s obzirom na situaciju u Hrvatskoj, ne računam na mirovinu i svjestan sam da si sam moram priskrbiti neki prihod u starosti. Pogledajte što se događa starijoj generaciji sada kada moraju preživljavati s 1600 kuna mirovine! Treba učiti na njihovim primjerima, pa ne računam da će me država uzdržavati. 
 
Što mislite o prodavačima osiguranja, biste li se mogli zamisliti u toj ulozi? Kako biste vi nekoga nagovorili da kupi proizvod osiguranja? 
Prilično je teško prodati osiguranje zato što čovjeku moraš pričati o strahovima, o negativnom što se može dogoditi, a ljudi prirodno bježe od toga i misle "ma neće se to meni dogoditi". Prodajnu strategiju više bih temeljio na učenju na tuđim pogreškama i ne bih išao na emocionalnu ucjenu. Naprimjer, počeo bih razgovor tipa: "Sjećaš li se kada si izgubio mobitel i sve kontakte? Imaš li sada back-up svih kontakata? Imaš. E pa zašto to nemaš i za kuću?". 
Natrag