;

Više inzistiramo na uvjetima nego na cijeni

Datum objave: 01.12.2015. Broj 12 | Godina 2015

[Nataša Gajski Kovačić]

Jedan od istaknutih govornika na panelu o suradnji gospodarstva i osiguratelja na nedavno održanim Danima hrvatskog osiguranja 2015. bio je mr. sc. Damir Uzorinac, regionalni direktor poslova osiguranja Globalne i regionalne operacije Teva grupe, vlasnika Plive. 

Tom je prigodom naveo da je dosad imao pozitivna iskustva s osigurateljima jer tvrtka u kojoj radi ima odgovarajuća znanja u tome području. Ističe da je još dok je Pliva bila samostalna kompanija, odnosno imala svoju grupu kompanija po svijetu, CFO tvrtke gospodin Željko Perić uvidio je potrebu da se osiguranju pristupi s više pozornosti. Tada je kao mladi financijaš gospodin Uzorinac preuzeo poslove osiguranja pravnih poslova. 
U Hrvatskoj, nažalost, nije uobičajeno da više osiguratelja suosigura neki rizik – što je u inozemstvu normalna stvar jer time se ostvaruje veći zajednički kapacitet za prihvat nekog rizika, ma koliko velik bio
Kaže da se, naravno, najprije trebao adekvatno educirati o specifičnim znanjima koje do tada nije imao, te je – nakon što je veliki međunarodni broker prije 15 godina osnovao prvo društvo za posredovanje u osiguranju i reosiguranju u Hrvatskoj baš zbog Plive – proveo neko vrijeme u njihovim središnjicama u Londonu i Rotterdamu. Nastavio je s edukacijom, kako kaže, upijajući znanja po seminarima u zemlji i Europi, te američkim kongresima (RIMS) i skupovima osiguratelja. 
U međuvremenu je završio i MBA studij, uz završni rad iz područja samoosiguranja multinacionalnih kompanija. Odabrane brokere osiguranja nastavili su koristiti i kad je Plivu preuzeo američki Barr, te nakon njega i Teva. U Tevi postoji globalni odjel koji se bavio isključivo osiguranjem, kojem se Uzorinac pridružio i nastavio učiti. Napominje da je Odjel vodio izuzetan stručnjak iz područja prava i osiguranja, gospodin Uzi Karniel, koji je inzistirao na uvjetima osiguranja, čak više od same cijene, odnosno premije. 
 
Gospodine Uzorinac, jesu li proizvodi osiguranja poslovanja slični u svim članicama Teva grupe ili ovise o specifičnostima poslovanja i podneblju u kojem se pojedina tvrtka nalazi? 
U svim velikim kompanijama, pa tako i u Plivi, došli smo do spoznaje da globalne police osiguranja s ujednačenim pokrićima, limitima i ostalim uvjetima pružaju standardizirano i sveobuhvatnije pokriće. Naravno, poštujemo i lokalne specifičnosti nekih od šezdesetak zemalja (npr. farmaceutske poolove u skandinavskim zemljama i Njemačkoj, obvezne police osiguranja kod domaćih osiguratelja u Indiji, osiguranje svih proizvoda bez isključenja u Francuskoj, premija prije samog pokrića u Japanu, itd), no primarni je cilj bio da točno znamo od kojeg rizika i kako smo osigurani, o čemu educiramo menadžment svih članica grupe.
 
Što je s Hrvatskom? Dobro je poznato da mnoge domaće tvrtke na police osiguranja gledaju samo kao na nepotreban trošak, a da pritom nisu dovoljno upoznate s rizicima koji im se mogu dogoditi. Za koje rizike u svom poslovanju obvezno tražite pokriće osiguratelja, a koje preuzimate na vlastiti trošak? Postoje li i proizvodi osiguranja koje ugovarate uz franšizu? 
U pravu ste! Čak i po nekim lokalnim kompanijama za vrijeme Pliva grupe znao sam čuti slične komentare kad su premije osiguranja stizale na naplatu, a nije bilo šteta (na sreću)… 
Na svjetskom tržištu postoje određeni uvjeti poslovanja kojih se kompanije moraju pridržavati, pa tako i kupovati određena osiguranja iz odgovornosti bez kojih druga strana uopće ne želi poslovati
Ponajprije se treba osigurati od velikih katastrofalnih rizika koji mogu ugroziti poslovanje same tvrtke. Na svjetskom tržištu, pak, postoje i određeni uvjeti poslovanja kojih se kompanije u svom sektoru moraju pridržavati, pa tako i kupovati određena osiguranja iz odgovornosti bez kojih druga strana uopće ne želi poslovati. Ako ste dovoljno veliki, i imate kapitala, neke rizike možete i sami pokrivati, ali ako su štete česte – te rizike bi svakako trebalo prenijeti na osiguratelje, kojima je to i primarni posao. 
Za franšize smo radili simulacije, gledala se povijest štetnih događaja i, naravno, stanje cijelog tržišta osiguranja (ako je soft – više se isplati kupovati pokrića uz male franšize ili bez njih). U principu, kad se kupuju visoki limiti osiguranja, tada je normalno da i osiguratelj traži vaše sudjelovanje u riziku, te se tada ugovaraju i franšize, odnosno samopridržaji.
 
Osiguratelji, s druge strane, često nisu potpuno posvećeni potrebama klijenta i nude jednoobrazne proizvode za različite industrijske grane. Kako to komentirate? Možete li nam opisati proces odabira najboljeg osigurateljnog pokrića za neku veliku tvrtku kao što je Pliva? 
Moram priznati da već dugo nisam sudjelovao u odabiru nekog pokrića koje barem po nečemu nismo prilagodili potrebama naše kompanije. Naravno, nema svaka kompanija dovoljnih znanja kako bi sama mijenjala uvjete, ali zato bi to trebao biti posao brokera osiguranja. Na našem tržištu postoji velik broj brokera osiguranja, ali smatram da samo nekolicina njih zbilja dodaje vrijednost u postupku pribave osiguranja i naplate šteta. Mi već dugo godina sva osigurateljna pokrića pribavljamo putem odabranog brokera osiguranja i smatram da je to najtransparentniji, a ujedno i najbolji način ugovaranja osiguranja za neku kompaniju.
 
Koliko se oslanjate na domaće osiguratelje i brokere, a u kojem segmentu tražite ponude na inozemnom tržištu osiguranja? 
Kao što sam već spomenuo, sva osiguranja radimo preko brokera. To se odnosi ne samo na komercijalna, nego i na osiguranja koja predstavljaju određeni benefit za zaposlenike. Kao dio velike multinacionalne kompanije osiguranja, biramo međunarodno priznate osiguratelje s najvišim rejtingom. S obzirom na to da većina vodećih osiguratelja ima kompanije i u Hrvatskoj, one nam izdaju police. Za nekoliko polica osiguranja koje zbog specifičnosti ili nedostatnih limita nismo mogli pronaći na domaćem tržištu osiguranja koristimo se FOS-ovim (Freedom of Service) pokrićima rizika na inozemnom tržištu osiguranja. 
Tvrtke obično do spoznaje o nužnosti osiguranja dolaze na teži način – nakon neke velike štete. Upravljanje rizikom općenito na našim prostorima nije toliko razvijeno kao u naprednijim zapadnoeuropskim zemljama ili SAD-u
U Hrvatskoj, nažalost, nije uobičajeno da više osiguratelja suosigura neki rizik – što je u inozemstvu normalna stvar i time se ostvaruje veći zajednički kapacitet za prihvat nekog rizika, ma koliko velik bio.
 
Poduzetnici često osigurateljima prigovaraju i zbog netransparentnosti i zatezanja oko isplate štete. Kakva su vaša iskustva? 
Naša iskustva s naplatama šteta u Hrvatskoj dosad su bila izuzetno dobra. To je, naravno, povezano i s vrhunskim osigurateljima koje smo odabrali. No, primijetio sam da se kod nekih naših poslovnih partnera određeni osiguratelji, pa čak i isti koji su nekad nas osiguravali, ne ponašaju jednako… Iako je kod nekih osiguratelja izgovor za kašnjenje isplata naknada, primjerice, centralizacija odjela šteta, smatram da to ne bi trebalo utjecati na poslovanje s osiguranicima koji uredno plaćaju premiju.
 
U inozemstvu je nezamislivo da osiguranja ne budu uključena u redovito poslovanje tvrtki. Kad dođe do štete, koja neminovno izaziva prekid poslovanja, takvo je osiguranje nužnost jer se štiti nastavak poslovanja, u protivnom financijski gubitak prekida poslovanja nerijetko dovodi i do stečaja tvrtke. Je li se po tom pitanju u Hrvatskoj nešto promijenilo njezinim ulaskom u EU? 
Ne mislim da se u tom pogledu nešto promijenilo. Smatram da još uvijek ne postoji svijest o tome kako je osiguranje korisno (čak i nužno) i obično se do te spoznaje dolazi na teži način – nakon neke velike štete. Tada se redovito traže i kupuju pokrića, no uvijek je bolje misliti na to prije. Upravljanje rizikom općenito na našim prostorima nije toliko razvijeno kao u naprednijim zapadnim europskim zemljama ili SAD-u.
 
Koji su razlozi zbog kojih osiguranja u hrvatskom gospodarstvu još uvijek nisu dovoljno prepoznata? Smatrate li da bi trebalo pokrenuti jaču edukaciju poslovnog sektora o nužnosti osiguranja? 
To je dobro pitanje. Opće obrazovanje o osiguranju nije previše razvijeno, ljudi najviše slušaju o osiguranjima od zastupnika osiguranja, kojima je cilj prodaja, a ne edukacija o tome što osiguranje pokriva, a što ne… Smatram da bi se godišnje u zemlji trebalo organizirati nekoliko seminara na temu osiguranja (putem HUO-a, HGK-a, HUP-a, itd…), a konferenciju Dani osiguranja možda više popularizirati i kod osiguranika. Primjerice, da se jedne godine održi u Zagrebu, druge u Osijeku, pa u Splitu… Možda bi se osiguratelji i brokeri mogli uključiti, pa sponzorirati televizijsku ili radijsku emisiju na temu osiguranja. S velikim zanimanjem svojedobno sam pratio sličnu emisiju koja se prikazivala na malim ekranima. 
Natrag