;

Vatreno krštenje na samom početku mandata

Datum objave: 01.06.2010. Broj 6 | Godina 2010

Dok je nova predsjednica Udruženja osiguratelja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Snježana Bertoncelj još primala čestitke za svoje imenovanje, na adresu osigurateljne industrije stigle su nove odluke države koje će sasvim sigurno dobrano potresti tu djelatnost. Riječ je, dakako, o prijedlogu za ukidanje poreznih olakšica na životna i dobrovoljna zdravstvena osiguranja i sad već ozakonjenom prijedlogu da se HZZO može baviti poslovima dodatnog zdravstvenog osiguranja. Ako tome dodamo probleme koje je osigurateljima donijela aktualna gospodarska kriza, prije svega pad premije i gubitke u brojnim osigurateljnim društvima, očito je da novoj predsjednici Udruženja slijede burni dani.

Iako je dužnost predsjednice Udruženja osiguratelja samo volonterska, ona je u ovom trenutku više nego ikad prije postala i vrlo zahtjevna. Koji su vaši motivi da se prihvatite te dužnosti?

Osobnog motiva nisam imala niti mi je padalo na pamet da se sama kandidiram za tu dužnost. Prijedlog o mom imenovanju doživjela sam kao priznanje kolega iz struke za 16 godina rada u osigurateljnoj industriji, ali i kao priliku da na toj dužnosti pokušam nešto više napraviti, za brži rast i razvoj te djelatnosti.

Mi smo se već pomirili s time da se porezne olakšice ukidaju, ali ćemo kroz amandmane tražiti da se osiguratelji životnih, a potom i zdravstvenih osiguranja izjednače u pravima s dobrovoljnim mirovinskim fondovima

Svakako je lijepo čuti da te ljudi cijene i podržavaju, da misle kako je ono što radiš dobro. Zato sam i svoje imenovanje prihvatila kao šansu da pokušam pokrenuti neke stvari za industriju, da uvedem nešto novo i borim se za ono za što mislim da se treba boriti. Jednostavno, mislim da mi dužnost predsjednice Udruženja otvara malo veće mogućnosti za to, i da to nije tako, ne bih se prihvatila te dužnosti.

Neće li zbog vašeg angažmana na tom poslu trpjeti posao predsjednice Uprave Erste osiguranja?

Na svu sreću, u društvu imam dobre ljude i odličan menadžment. U proteklih pet godina rada dobro smo se uhodali, posao je dobro organiziran i svatko zna što mora raditi. U takvom okruženju, mislim da će mi ostati dovoljno vremena i za angažman u Udruženju.

Početak vašeg mandata u Udruženju obilježen je novim uplitanjem države u poslovanje osiguratelja. Mislim tu na prijedlog za ukidanje poreznih olakšica za životna i dobrovoljna zdravstvena osiguranja, te na odluku da se HZZO može baviti i dodatnim zdravstvenim osiguranjem. Jesu li ti događaji obilježili i vaše prve radne dane na mjestu predsjednice Udruženja osiguratelja?

Apsolutno. Ti su prijedlozi došli samo nekoliko dana nakon mog izbora, tako da sam već na samom startu imala vatreno krštenje. Kao Udruženje morali smo brzo reagirati, odmah smo sazvali Vijeće Udruženja te s našim stavovima upoznali javnost i od tada je to dominantna tema u radu Udruženja.

Iz stavova Udruženja, ali i iz stavova Hrvatskog ureda za osiguranje, koji je također brzo reagirao na spomenute prijedloge, jasno je da je prijedlog o ukidanju poreznih olakšica za životna i dobrovoljna zdravstvena osiguranja izazvao nezadovoljstvo kod većine osiguratelja. Kako vi ocjenjujete taj prijedlog?

Kad čovjek čita ova obrazloženja u Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, motiv predlagača je jasan. Žele se smanjiti troškovi administracije, odnosno troškovi obrade godišnjih prijava poreza, a ukidanje poreznih olakšica način je kako se to može brzo riješiti. Međutim, za mene to može biti samo kratkoročna mjera kako bi se kratkoročno nešto riješilo i poboljšalo opće stanje. Dugoročno to nije dobro rješenje.

Sasvim je sigurno da Solvency II donosi mnogo strože regule za poslovanje osiguratelja, a bojim se da bi zbog aktualne gospodarske krize to moglo otići u krajnost, u prereguliranost zbog koje bi osigurateljna industrija mnogima postala nezanimljiva

Mi smo se već pomirili s time da se porezne olakšice ukidaju, ali ćemo kroz amandmane tražiti da se osiguratelji životnih, a potom i zdravstvenih osiguranja izjednače u pravima s dobrovoljnim mirovinskim fondovima
Kad je riječ o životnim osiguranjima, različita su mišljenja među osigurateljima. Veći dio njih razumije potrebu da se trenutno smanje troškovi države, pa čak i nisu pretjerano zabrinuti za prodaju životnih osiguranja. Ima i onih koji smatraju da bi ih takva odluka jako pogodila, ali treba imati na umu da porezne olakšice nikad nisu bile, odnosno nisu trebale biti glavni motiv za prodaju životnih osiguranja, jer se ovdje radilo samo o odgodi plaćanja poreza. I da zaključim, mislim da se ukidanje poreznih olakšica može prihvatiti samo kao kratkoročna mjera. Istina, nismo sretni zbog toga, ali nije to ni nešto strašno ako je riječ samo o kratkoročnoj mjeri. Nadam se da će, kad prođe ova kriza, doći vrijeme za ono što osiguratelji već dugo traže – prave porezne olakšice na štednju za stariju dob, što životna osiguranja i jesu.

Međutim, kod dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja imamo sasvim drukčiju situaciju. Tu je porezna olakšica bila stvarna olakšica koja osiguraniku smanjuje iznos premije?

To je točno i mislim da će se značajnije odraziti na poslovanje osiguratelja koji se bave poslovima dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja zbog nemogućnosti ljudi da pod novim uvjetima sebi plate viši standard zdravstvene zaštite. Zapravo, kad je riječ o životnom i zdravstvenom, meni posebno smeta što se ukidanjem tih poreznih olakšica gubi kontinuitet u poslovanju s klijentima. Mislim da u svakoj politici i svakoj državi treba postojati volja i namjera da se zadrži kontinuitet u uvjetima poslovanja, da ljudi imaju sigurnost i povjerenje kad ulažu svoj novac, da znaju kako će nešto što bi trebalo biti dugoročno dobro tako i ostati, i da na to mogu računati. Mogu se stope mijenjati naviše ili naniže, raditi korekcije, ali ne i drastično mijenjati. Čovjek mora znati kako je dobro da dugoročno ulaže u štednju za starost ili u vlastito zdravlje i da ga zbog toga njegova država motivira. To i jest bila poanta poreznih olakšica. Ponavljam, nadam se da je riječ samo o kratkoročnoj mjeri zbog izvanrednih okolnosti u kojima se nalazimo i da će prestankom tih okolnosti doći razdoblje pravih stimulacija i olakšica za životna i zdravstvena osiguranja. Kakve će one biti, o tome se može razgovarati. Udruženje je predlagalo različite varijante, pa čak i onu da se stimulacije i olakšice odobravaju samo za dugoročna osiguranja kojima se čovjek sam brine za svoj standard u kasnijoj životnoj dobi.

Veliko nezadovoljstvo kod osiguratelja koji se bave dodatnim zdravstvenim osiguranjima izazvao je sad već ozakonjeni prijedlog prema kojim se HZZO-u daje mogućnost da se bavi istim poslom?

Zasad nemamo informacija pod kojim uvjetima bi HZZO to mogao raditi, ali ako to bude bez svih onih zakonskih obveza koje imaju komercijalni osiguratelji, od početnog kapitala i tehničkih pričuva do računa dobiti i kontrole poslovanja od Hanfe, onda bi to stvarno bila nelojalna konkurencija i nefer odnos prema osigurateljima. Treba istaknuti da osiguratelji posluju po iznimno strogim regulama. Znači, postoji red, postoji zakon, postoji Hanfa koja nas kontrolira, i to tako mora biti. I sad se nađe netko tko je izvan tog sustava i može isti posao raditi na drugi način. Takav smo slučaj imali i dosad s HZZO-ovim dopunskim osiguranjem, od načina na koji je HZZO formirao cjenik pa do posve banalnih stvari kao što je ponuda dopunskog osiguranja. Kad sklapate dopunsko osiguranje s komercijalnim osigurateljem, dobijete ponudu kakva je propisana zakonom. Kad to isto radite s HZZO-om, dobijete papir koji ispunite, ubacite ga u nekakav sandučić i preostaje vam samo da se nadate kako će to netko uzeti i obraditi.

Što je Udruženje osiguratelja poduzelo, na čemu radi i što će još poduzeti u pogledu tih dvaju novih udara države na osigurateljnu struku?

Kad je riječ o prijedlogu za ukidanjem poreznih olakšica, Vijeće Udruženja odmah je izdalo priopćenje za medije u kojem se, među ostalim, navodi kako je ukidanje svih poreznih olakšica neugodno iznenađenje za osiguratelje, posebno uzimajući u obzir da se već niz godina kontinuirano zauzimamo za uvođenje „pravih“ poreznih olakšica, odnosno da pri isplati osigurane svote nema oporezivanja. Uz to priopćenje, poslali smo i posebno pismo ministru Šukeru s određenim konkretiziranim prijedlozima za što se mi zauzimamo. Tražili smo prigodu da iznesemo svoje argumente, ali do danas nismo dobili odgovor. Sad pripremamo amandmane na prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak.

Prijedlog o mom imenovanju doživjela sam kao priznanje kolega iz struke za 16 godina rada u osigurateljnoj industriji, ali i kao priliku da na toj dužnosti pokušam nešto više napraviti za brži rast i razvoj te djelatnosti

Prijedlog o mom imenovanju doživjela sam kao priznanje kolega iz struke za 16 godina rada u osigurateljnoj industriji, ali i kao priliku da na toj dužnosti pokušam nešto više napraviti za brži rast i razvoj te djelatnosti
Već smo se pomirili s time da se porezne olakšice ukidaju, ali ćemo kroz amandmane tražiti da se osiguratelji životnih, a potom i zdravstvenih osiguranja, izjednače u pravima s dobrovoljnim mirovinskim fondovima. To znači da bi pri plaćanju tih osiguranja za svoje radnike poslodavac bio oslobođen poreza na iznose od 500 kuna mjesečno, odnosno 6000 kuna godišnje. Kad je riječ o problemima koji se javljaju u vezi s HZZO-om, tu smo dogovorno stvari prepustili Hrvatskom uredu za osiguranje.

Vaš prethodnik Darko Cesar rekao je na odlasku kako vam ostavlja uglavnom zaokruženo razdoblje u razvoju hrvatskog osiguranja, a da će vaš glavni posao biti kako uvesti hrvatske osiguratelje u novu eru, koja počinje s primjenom Solvency II. Slažete li se s time?

Mi smo dosad imali zlatno razdoblje u osiguranju s visokim stopama rasta i svi su lijepo živjeli. Istina, bilo je i burnih dana zbog velikih promjena u regulativi, trebalo je vremena da se na to priviknemo, ali sad se to sve posložilo i funkcionira. Tako da to i jest, kako kaže gospodin Cesar, zaokruženo razdoblje i točno je da nam predstoji novo koje će biti vrlo izazovno. Prije svega se to odnosi na uvođenje i primjenu Solvency II, što je po mišljenju poznavatelja struke najveći izazov za osiguratelje, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi.

Mislite li da će uvođenje i primjena Solvency II u domaćem osiguranju dovesti do određenih potresa u pojedinim društvima?

Sasvim je sigurno da Solvency II donosi mnogo strože regule za poslovanje osiguratelja, a bojim se da bi zbog aktualne gospodarske krize to moglo otići u krajnost, u prereguliranost zbog koje bi osigurateljna industrija mnogima postala nezanimljiva. Drugo, da bi se zadovoljili novi uvjeti poslovanja koje nameće Solvency II, potrebno je mnogo dodatnog kapitala i pitanje je tko će taj kapital imati i dati. A gdje je još trošak samog uvođenja Solvency II? Vidjeli smo na primjeru banaka i Basela II da su to strašno veliki iznosi. Takva velika ulaganja i troškovi mogli bi natjerati osiguratelje na povećanje cijena, čime bi se njihovoj ponudi smanjila atraktivnost. Bit će možda i stroža pravila za ulaganja, što može dovesti do malih prinosa i tu se onda postavlja pitanje kako ćemo onda poslovati. Moram priznati da me sve to prilično zabrinjava.

Vratimo se još malo odnosu države, odnosno zakonodavca i regulatora prema osigurateljnoj industriji. Na zadnjim skupovima osiguratelja isticalo se da su ti odnosi u uzlaznoj liniji. Međutim, to baš ne izgleda tako…

Sa svoje strane mogu reći da postoji primjetno uzlazna linija komunikacije i suradnje osiguratelja s Hanfom. Što se tiče suradnje s državom i nadležnim ministarstvima, tu još, kao nova predsjednica Udruženja, nemam pravih iskustava, osim ovog već spomenutog pisma ministru Šukeru na koje nismo dobili odgovor. Međutim, prema dosadašnjim informacijama, mislim da bi ta suradnja trebala biti mnogo bolja u obostranom interesu. I mi osiguratelji djelomično smo krivi za takvo stanje, prilično smo inertni i moramo se bolje organizirati i boriti se za svoje interese.

Što biste istaknuli kao najvažnije probleme osigurateljne struke?

Na prvom mjestu to su problemi proizašli iz aktualne gospodarske krize, koji su najočitiji u padu premije i naplati. Drugo je naša neprofitabilnost, koju je u životnim osiguranjima potencirao novi način izračuna matematičkih pričuva, a u neživotu nameti HZZO-a i dijelom neadekvatnost cjenika i načina prodaje na terenu. O trećem problemu već smo dosta govorili, a to je uvođenje i primjena Solvency II, gdje će se brzo vidjeti koja će društva moći preživjeti, a koja ne. Od vanjskih utjecaja to su još nameti za turističke zajednice, pa i ove najnovije mjere o kojima smo govorili.

Kako i kojim potezima država može pomoći u rješavanju tih problema?

Osim već spomenutog zahtjeva za stimulacijama u razvoju životnih i zdravstvenih osiguranja, mislim da bi se donošenje i izmjena zakona koji se odnose na osigurateljnu djelatnost mogli i morali bolje pripremiti u startu. Gotovo je nemoguće pratiti sve te silne promjene zakona i propisa, a o troškovima da i ne govorim. I na kraju, možda najvažnije, trebalo bi uspostaviti kvalitetnu suradnju i komunikaciju između države i osiguratelja, kako se o bitnim pitanjima za struku ne bi odlučivalo mimo nje.

Jeste li razmišljali o budućem radu Udruženja osiguratelja. Treba li što promijeniti, širiti, možda profesionalizirati?

Meni je najvažnije da se osiguratelji više povežu, da se češće nalazimo, da Vijeće Udruženja bude aktivnije kao naše operativno tijelo. Mislim da još uvijek Udruženje ne koristimo dovoljno kao mjesto sastajanja, razmjene mišljenja, predlaganja određenih rješenja. Možda bi bilo korisno da se određene funkcije u Udruženju i profesionaliziraju, ali mislim da se to neće dogoditi.

Udruženje osiguratelja organizator je tradicionalnih Dana hrvatskog osiguranja, o čijoj koncepciji i svrsishodnosti postoje različita, pa i oprečna mišljenja. Hoćete li predložiti neke promjene u toj manifestaciji?

Definitivno je moja želja da dođe do određenih promjena u sadržaju, a još više u porukama skupa. Mislim da je taj skup prilika da osiguratelji iznesu svoje prijedloge, pokrenu neke procese i osmisle način kako će to realizirati u praksi. Naravno, za to će nam trebati mnogo više volje i energije, ali jedino tako Dani mogu imati svoje opravdanje. Mi kao industrija imamo više od 20 milijardi kuna pričuva. Od tog iznosa 11 milijardi kuna su matematičke pričuve, od kojih je više od polovice uloženo u državne vrijednosne papire. Znači, imamo težinu u gospodarstvu, važni smo državi, osiguranicima, ali i širokoj javnosti. To nam onda daje pravo da javno postavimo neka pitanja i na njih tražimo odgovore.

Natrag