;

U Hrvatskoj interes za izdavanje zelenih obveznica pokazuje energetski sektor

Datum objave: 01.04.2020. Broj 1 | Godina 2020

Glavni cilj financiranja izdavanjem zelenih obveznica je prikupljanje financijskih sredstava za zelene projekte odnosno investicije ili slična ulaganja koja se mogu okarakterizirati društveno odgovornima u smislu zaštite okoliša i korištenja čiste energije

Zelene obveznice (engl. Green Bonds) pojavile su se unatrag desetak godina kao inovativan oblik dužničkog financiranja posredstvom tržišta kapitala, a radi ciljanog prikupljanja novčanih sredstava za financiranje projekata koji sadrže komponentu ekološkog odnosno pozitivno utječu na okoliš. Od njihove pojave, tržište zelenih obveznica doživjelo je snažan i brzi rast, čemu zasigurno pridonosi i činjenica da su ubrzane klimatske promjene i zagađenje okoliša te njihove globalne posljedice na čitav spektar socio-ekonomskih elemenata i održivosti života na zemlji potaknuli na povećanje potrebe za učinkovitijim djelovanjem u prevenciji daljnjeg zagađenja i usporavanju klimatskih promjena s ciljem ublažavanja njihovih posljedica. Zbog visoke kapitalne intenzivnosti projekata koji su usmjereni na zaštitu okoliša i smanjenje zagađenja, sredstva za njih je teže privući, no zbog trenda poticanja izdavanja i ulaganja u “zelene” projekte, uspjeh zelenih obveznica eksponencijalno raste ukoliko se globalno promatra njihovo tržište. Nakon 2015.godine zelene obveznice počinju se intenzivnije izdavati: raste broj “zelenih” projekata, raste broj izdanih zelenih obveznica, raste volumen izdavanja, te raste broj zemalja koje su prihvatile takvu praksu financiranja. U Republici Hrvatskoj do sada nije zabilježena praksa izdavanja zelenih obveznica, no postoji izražen interes kao i projekti prikladni za takav način financiranja. Prepreka primjene zelenih obveznica u Republici Hrvatskoj primarno je ekonomija obujma i još uvijek nerazvijeno tržište kapitala. Projekti koji se financiraju na ovakav način veće su vrijednosti, troškovi izdanja su visoki, a s druge strane kapacitet potencijalnih domaćih velikih ulagača je ograničen. S druge strane, međunarodna izdanja su rezervirana za najveće igrače na tržištu.

Svojstva i regulacija zelenih obveznica

Zelene obveznice zapravo su obične (engl. Plain vanilla) obveznice s fiksnim prinosom no tako pribavljena sredstva uvjetovano se moraju usmjeriti u financiranje već postojećih ili pak novih projekata s pozitivnim okolišnim i klimatskim učincima mjerenih npr. uštedom energije, smanjenjem emisije CO2, i sl., a da bi takve obveznice onda mogle dobiti pridjev “zelene”. Pritom, spektar “zelenih”, ekološko održivih projekata koji se na ovakav način mogu financirati zaista je šarolik, a najzastupljeniji su i najviše sredstava se usmjerava u projekte obnovljivih izvora energije odnosno čiste (niskougljične) energije, povećanja energetske učinkovitosti (održivo stanovanje prednjači) i čistog transporta (niskougljičnog). Posljedično, čak 70 posto sredstava pribavljenih izdavanjem zelenih obveznica usmjerava se u navedene tri kategorije projekata, odnosno brojčano 76 posto izdanih zelenih obveznica prema podacima Svjetske banke za 2018.godinu. Ostale kategorije zastupljene u financiranju kroz izdavanje zelenih obveznica obuhvaćaju očuvanje bio raznolikosti, očuvanje prirodnih dobara te učinkovito, odgovorno i održivo bavljenje poljoprivredom i gospodarenje zemljom, ekološki odgovorno i održivo upravljanje otpadom općenito, a posebice otpadnim vodama, očuvanje voda, prilagodbu klimatskim promjenama, prevenciju i kontrolu zagađenja, razvoj bioenergetike itd. (ICMA, 2018.).

Zelene obveznice dugoročni su dužnički instrumenti tržišta kapitala, po svojstvima vrlo slične konvencionalnim obveznicama, no od njih se razlikuju po načinu i svrsi izdavanja

Kategorije projekata koji se mogu financirati izdavanjem zelenih obveznica propisane su u okviru smjernica i standarda dobre prakse njihova izdavanja kao i preporuke za postizanje transaprentnosti izdavanja, namjenskog korištenja sredstava i postizanja ciljeva iz područja ekološke održivosti. Inicijativa za klimatske obveznice (Climate Bonds Initiative) je 2010. godine izdala prve standarde odnosno preporuke za izdavanje zelenih obveznica globalno. Značajan broj izdavača u svijetu danas izdaje zelene obveznice prema preporučenim načelima Međunarodnog udruženja tržišta kapitala (International Capital Market Association – ICMA Green Bond Principles) iz 2014.godine. Cilj preporuka za pridržavanje načela izdavanja zelenih obveznica je usklađivanje prakse radi povećanja transparentnosti tržišta zelenih obveznica, što je pak važno jer šalje signal o sigurnosti ulaganja i privlači interes ulagača, a s druge strane istovremeno povećava ugled izdavača i poboljšava mogućnosti, uvjete i uspjeh emisije. Europska unija otišla je još korak naprijed u poboljšanju transparentnosti na tržištu zelenih obveznica, donošenjem zajedničkih standarda za zelene obveznice (Green Bond Standard, TEG, 2019) kao svojevrsnu nadogradnju ICMA načela, s ciljem dodatnog preciziranja načela i poboljšanja prakse izdavanja zelenih obveznica. Na taj će se način izdavatelji iz bilo kojeg dijela svijeta, a koji se pridržavaju tih preporuka, moći pozvati na usklađenost s njima, što pak utvrđuje jedan od nezavisnih ovlaštenih procjenitelja iz EU i potvrđuje izdavanjem certifikata za zelene obveznice.

Premda pridržavanje prethodno spomenutih standarda odnosno načela nije pravno obvezujuće već dobrovoljno, izdavateljima zelenih obveznica u interesu je pridržavati ih se jer jedino na taj način mogu dobiti potvrdu da je riječ o zelenim obveznicama čime povećavaju svoj ugled, lakše privlače interes ulagača, ali i postižu bolje uvjete postojećeg i budućih sličnih zaduživanja. Zaključno, pribavljanje certifikata kojim se potvrđuje da je riječ o zelenim obveznicama važan je čimbenik u dobrom pozicioniranju izdavatelja na tržištu zelenih obveznica s obzirom da su ulagači sve zahtjevniji s ciljem zaštite svojih ulaganja pa traže nezavisnu potvrdu i jamstvo kroz odgovarajući nadzor da će se uložena sredstva zaista namjenski upotrijebiti za realizaciju projekta iz područja ekološke održivosti koja bi posljedično onda trebala rezultirati unaprijed definiranim i ciljanim pozitivnim okolišnim i klimatskim učincima.

Stanje i trendovi na tržištu zelenih obveznica

Izdavatelji zelenih obveznica mogu biti svi koji imaju projekte s pozitivnim klimatskim i okolišnim učincima i u poziciji su da mogu izdavati obveznice. To mogu biti poduzeća čija proizvodnja zahtijeva i kapitalno intenzivniju brigu o zaštiti okoliša kroz zbrinjavanje otpadnih voda ili drugih vrsta otpada s ciljem suzbijanja zagađenja, komunalna poduzeća, ali i država, jedinice lokalne i regionalne uprave i samouprave, te čitav niz financijskih institucija koje imaju mogućnosti i potrebe za takvim načinom dugoročnog financiranja. Pritom, razvijene zemlje očekivano participiraju najviše na tržištu zelenih obveznica s obzirom na razvijenu svijest o potrebi zaštite okoliša i napore koje ulažu općenito kroz realizaciju društveno i ekološki odgovornih projekata.

Pojedinačno promatrano, SAD je najveće svjetsko tržište zelenih obveznica (grafikon 1) s najvećim brojem izdavatelja (Fannie Mae s 20,1 mlrd.USD globalno je najveći izdavatelj zelenih obveznica), a u skupini zemalja u razvoju, Kina, kao najveći zagađivač emisijom CO2, prednjači s udjelom od oko 80 posto u ukupnim izdanjima (CBI, 2019.). Kineska Industrijska banka s izdanjima vrijednim 9,6 mlrd.USD u 2018.godini je drugi najveći izdavatelj zelenih obveznica (CBI, 2019.). Istočna Azija i Pacifičko područje bilježe ujedno i najveće stope rasta na tržištu zelenih obveznica (Svjetska banka, 2019.).

Na europskom području praksa izdavanja zelenih obveznica od 2016.godine zabilježena je u razvijenijim zemljama: Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švedskoj, Španjolskoj, Velikoj Britaniji i Irskoj, a radi financiranja projekata zaštite životne sredine, okoliša i klime. Francuska je 2018. godine bila europski najznačajniji izdavatelj zelenih obveznica i treći najveći izdavatelj na svjetskoj razini (odmah nakon SAD i Kine) s volumenom od 6 mlrd.USD. Njemačka burza je 2018. godine preko Frankfurtske burze kojom upravlja uspostavila i trgovinski segment za zelene obveznice na koji su uvrštene obveznice primjerice njemačke državne razvojne banke KfW, Europske investicijske banke, kompanije Toyote (proizvodnja električnih vozila), municipalno izdanje Gothenburga (Švedska) (izgradnja postrojenja za bioplin, nabavka električnih vozila za gradsku upravu i poduzeća), državna izdanja Francuske i Belgije za ekološke projekte, itd.

Za očekivati je da će tržište zelenih obveznica u budućnosti imati još izraženiji rast i razvoj

Međunarodne financijske institucije (Europska investicijska banka i Svjetska banka) su 2007. godine prve započele s izdanjem zelenih obveznica i do danas razvojne banke općenito imaju pokretačku ulogu na tržištu zelenih obveznica. Promatrano po zemljama, vodeće svjetske ekonomije vodeći su zagađivači, pa samim time imaju i naglašeniju potrebu za ulaganjima i realizacijom ekološko odgovornih projekata s ciljem ublažavanja negativnih učinaka zagađenja na klimu i okoliš.

Na grafikonu 2. prikazani su izdavatelji zelenih obveznica prema sektoru izdavatelja, pri čemu postoje značajne razlike između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, ali uz evidentan trend snažnijeg rasta nakon 2015.godine u obje skupine. U razvijenim zemljama financijske institucije, državne agencije i korporativni sektor s pojedinačno podjednakim udjelima zajedno su 2018.godine sudjelovale s udjelom od oko 80 posto (95 milijardi USD) u ukupnim izdanjima zelenih obveznica čija je vrijednost iznosila 120 mlrd.USD, dok je iste godine nedospjeli dug po ukupno izdanim zelenim obveznicama dosegnuo 330 mlrd.USD. S druge strane, pri izdavanju zelenih obveznica u zemljama u razvoju dominirale su financijske institucije, s udjelom od oko 60 posto (26 mlrd.USD) u ukupnim izdanjima čija je vrijednost 2018. godine iznosila 43 mlrd.USD, a nedospjeli dug se popeo na 140 mlrd.USD. Korporativni sektor je drugi najvažniji izdavatelj zelenih obveznica u zemljama u razvoju s udjelom od oko 25 posto, dok ostali sektori izuzev državnih (razvojnih) agencija imaju tek simboličnu ulogu u obje skupine, i u razvijenim i zemljama u razvoju, s ukupnim udjelom do najviše 15 posto. (AAM & IFC, 2019.)

U ukupnoj sektorskoj strukturi izdavatelja, podaci ukazuju na banke općenito s naglaskom na razvojne banke kao najzastupljenije u izdavanju zelenih obveznica. Prema prethodno navedenim činjenicama o područjima najveće zastupljenosti primjene, zelene obveznice u kategoriji potencijalnih izdavatelja iz korporativnog dijela bi trebale biti najzanimljivije energetskom sektoru: privatnim i javnim poduzećima koja posluju u tom dijelu, ali su s druge strane zanimljive i državi u okviru projekata iz područja zaštite okoliša i dugoročne održivosti. I u Republici Hrvatskoj je interes za izdavanje zelenih obveznica pokrenut od strane kompanije iz energetskog sektora, HEP-a, a s obzirom na planove o povećanju udjela obnovljivih izvora energije koji zahtijevaju značajnija financijska sredstva. S druge strane, i ostala poduzeća iz energetskog sektora bi mogla pronaći interes u izdavanju korporativnih zelenih obveznica. Do sada pak nije zabilježeno financiranje izdavanjem zelenih obveznica na domaćem tržištu, iako značajan broj poduzeća ulaže u brojne projekte zaštite okoliša i poslovanje prilagođava upravo toj strategiji na tragu modela zelenog poslovanja. Dodatno ni na državnoj niti na lokalnoj i regionalnoj razini unatoč značajnim proračunskim izdacima i planiranim projektima iz područja zaštite okoliša te evidentnom nedostatku financijskih sredstava za njihovu realizaciju nije razvidna dostatna inicijativa za razvoj takvog načina financiranja, izdavanjem državnih ili municipalnih zelenih obveznica.

Uz prihvatljiv financijski prinos ulagači sve više zahtijevaju te očekuju i ostale koristi od svojih ulaganja s naglaskom na pozitivan utjecaj na okoliš i na najširu društvenu zajednicu kao osobine odgovornog i održivog financiranja što je prethodno već spomenuto, a što su ubrzane klimatske promjene i posljedice zagađenja okoliša dodatno osvijestile. Posljedično je prepoznavanje potrebe i rast zanimanja od strane ulagača za društveno odgovorna ulaganja i ulaganja u ekološki održive projekte odnosno financijsko poticanje za prelazak ili razvoj zelenog modela poslovanja i projekata od strane ulagača razumljiv i očekivan. Upravo u navedenom je ključ strelovitog rasta tržišta, širenja primjene i uspjeha zelenih obveznica u posljednjem desetljeću. Ulagači u zelene obveznice najčešće su najznačajniji institucionalni ulagači odnosno financijske institucije: mirovinski fondovi, investicijski fondovi, osiguratelji, upravljači imovinom, banke, no to mogu biti i pojedinačni privatni ulagači. Zelene obveznice stoga za ulagače predstavljaju i dobru alternativu i nadopunu kvalitetnim dugoročnim ulaganjima koja se primarno odnose na državne obveznice, a s ciljem bolje diversifikacije portfelja i pored brojnih ostalih koristi koje im takva ulaganja donose.

Zaključna razmatranja

Zelene obveznice bi trebale imati važnu ulogu u privlačenju i usmjeravanju financijskih sredstava s najšireg financijskog tržišta za potrebe ulaganja i ostvarenja definiranih ciljeva vezanih uz klimu i energiju u okviru strategije Europske unije do 2030. godine i UN-ovih ciljeva održivog razvoja prema izvješću Europske komisije iz 2016.godine. Za očekivati je posljedično da će tržište zelenih obveznica u budućnosti imati još izraženiji rast i razvoj, jer samo Europa treba osigurati preko 200 mlrd.USD godišnje dodatnih ulaganja uz postojeća, kako bi zaista dosegnula ciljanu razinu smanjene emisije štetnih plinova do 2030.godine, a na što se obvezala Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama 2015.godine. Na svjetskoj razini, potrebe za ulaganjima u razdoblju od 2021. do 2035.godine u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost (zgrade) i smanjenje emisije štetnih plinova (niskougljični transport) OECD je 2015.godine procijenio na 9 bilijuna USD. U tome, 4 najveća tržišta sudjeluju s preko 50 posto jer su im potrebe procijenjene na 5 mlrd.USD: Kina, EU, Japan i SAD. S druge strane potencijal ukupnih zelenih ulaganja procijenjen je na oko 30 bilijuna USD, a usporedbe radi, aktiva institucionalnih ulagača procijenjena je 2011. godine na približno isti iznos (Della Croce i ostali, 2011). Unatoč eksponencijalnom rastu u posljednjih nekoliko godina, tržište zelenih obveznica tek je mali djelić (oko tri posto izdanja) ukupnog globalnog obvezničkog tržišta vrijednog preko 100 bilijuna USD, dok na tržištu održivog duga ima glavninu udjela u apsolutnom i relativnom iznosu. Globalno tržište održivog duga procijenjeno je 2018.godine na 250 mlrd. USD. U novoizdanom održivom dugu, samo certificirane zelene obveznice i klimatske obveznice sudjelovale su s 231,2 mlrd.USD 2019.godine (171 mlrd.USD u 2018. godini) (CBI, 2020.) Uz dosadašnji trend snažnog eksponecijalnog rasta, globalna emisija svih vrsta održivih obveznica, a u tome ponajviše zelenih obveznica, do kraja 2020.godine mogla bi dosegnuti 400 mlrd, a u čemu bi zelene obveznice sudjelovale s čak 350 mlrd.USD (CBI, 2020.), ponajprije jer se očekuje izraženiji porast projekata s komponentom održivosti.

Pišu: Dr.sc. Branka Tuškan Sjauš, docentica, Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet
Dr.sc. Maja Mihelja Žaja, docentica, Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet

Natrag