Mislim da osiguratelji iz regije vrlo dobro prate svjetske trendove u osiguranju. Mnogi mlađi stručnjaci doškolovani su u inozemstvu, upoznali su ino proizvode i s lakoćom ih implementiraju na domaćem tržištu. Što je jučer bilo vani - sutra je i na našim prostorima. Kašnjenja ima, ali ono je uvjetovano mnogim gospodarsko - političkim razlozima. No, stvari se kreću na bolje
Treba još puno raditi da bi se u svijest dioničara osiguravajućeg društva i radnika koji provode njihovu politiku, usadilo uvjerenje da je osiguranju ipak na prvom mjestu socijalna funkcija pokrića rizika, jasno, uokvirena zakonom i ugovorom o osiguranju, a profit vlasnika tek na drugom mjestu”, kaže dr sc. Marijan Ćurković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je nedavno učestvovao na SorS-u. Sa njim smo razgovarali o tržištu u regiji, ali i o liberalizaciji AO kao i šta bi to doprinijelo tržištu Bosne i Hercegovine.
Što biste izdvojili kao prednosti tržišta Adriatic regije za osiguratelje koji posluju ovdje, a šta su potencijalni nedostaci, odnosno rizici?
Pitanje je šta se podrazumijeva pod pojmom „Adriatic regija”. Ako su to zemlje u okruženju Jadranskog mora – Hrvatska, Slovenija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, onda je jasno da se u tako ograničenoj regiji očituju različiti faktori koji utječu na tržište osiguranja: Slovenija – s prilično dobro razvijenim tržištem; Hrvatska, koja je slijedi, ali je još daleko iza nje i Crna Gora za koju još uvijek, možemo reći, da je na početku tržišnog razvoja osiguranja. Upravo ta nezasićenost (nerazvijenost) tržišta prava je šansa za osiguratelje. Osiguranje turističkih rizika; od apartmana, hotela, odgovornosti iznajmljivača, osiguranja nezgode gostiju, putna i zdravstvena osiguranja… do osiguranja od rizika zagađenja (onečišćenja) okoliša, što nažalost u zadnje vrijeme postaje nasušna potreba društva… Dakle, cijeli je niz osiguranja koja bi trebalo da prate razvijenu turističku privredu. Rizici? Požari (šume, okoliš, zgrade…), poplave (bujice, visoke vode – morske), potresi (rizik nazočan uz cijelu Jadransku obalu), opadanje industrijske moći i nestanak nekada velikih poduzeća i velikih osiguranika (brodogradnja, prateća industrija, metalna industrija i sl.) traže prilagodbu i okretanje manjim i srednjim poduzetnicima.
Koliko osiguratelji iz regije prate svjetske trendove?
Mislim da osiguratelji iz regije vrlo dobro prate svjetske trendove u osiguranju. Mnogi mlađi stručnjaci doškolovani su u inozemstvu, upoznali su ino proizvode i s lakoćom ih implementiraju na domaćem tržištu. Što je jučer bilo vani – sutra je i na našim prostorima. Kašnjenja ima, ali ono je uvjetovano mnogim gospodarsko – političkim razlozima. No, stvari se kreću na bolje.
Osigurateljni sektor se poima kao tradicionaIni, konzervativni sektor, no i to se u zadnje vrijeme mijenja. Pandemija je značajno ubrzala digitalizaciju osiguravajućih društva. Po vašem mišljenju, imamo li dovoljno inovacija na tržištu kada je riječ o osiguranju?
Još uvijek nemamo. Međutim, može se vidjeti da neki osiguratelji kidaju vezu s tradicijom (osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti, osiguranje od posljedica nezgode i sl.) i uvode nove oblike poslovanja prilagođene mlađoj generaciji osiguranika kojima digitalizacija i Internet poslovanje nije strano, već normalan i poželjan način komunikacije i sklapanja poslova i u osiguranju, a što je zasigurno i posljedica pandemije, koja je neka rješenja uvela iz nužde, a koja su se zadržala i nakon očekivanog prestanka pandemije. Ipak, mislim da je vrlo dobro i pametno sačuvati određeni imidž konzervativnosti, radi starije populacije kojoj je to bliže i poznatije.
Glavna tema ovogodišnjeg SorS-a bila je “Osiguranje i reosiguranje u funkciji energetike i izvora energije”. U ovim geopolitički nestabilnim vremenima kada je energetika istovremeno i izvor političkih sukoba i rasta cijena i predmet rasprava vezanih uz zaštitu okoliša, u kojoj mjeri osiguratelji mogu doprinijeti održivosti kojoj svi težimo, ili barem svi govorimo o tome?
Ni osiguranje, kao korisna i nužna društvena djelatnost, ne može izostati iz nastojanja da se energetski problemi i zaštita okoliša stavi u prvi plan i da se ljudi osvijeste o potrebi drugačijeg ponašanja kako bi se izbjegle negativne posljedice. Osiguratelji to mogu činiti na razne načine. Primjerice, uvoditi povoljnije premijske sustave za bolje izvore energije, davati popuste za uvođenje adekvatnih mjera koje doprinose gradnji i održavanju jeftinijih izvora energije, povećavati svijest osiguranika o potrebi promjene ponašanja kroz edukativne akcije i, naravno, bonuse koji će ta nastojanja i materijalno potkrijepiti.
Bosnu i Hercegovinu tek čeka liberalizacija AO. Što mislite da će liberalizacija AO donijeti BiH?
Očigledno je iz odredbi propisa o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, da je u BiH nazočan strah od liberalizacije. Zato su postavljene (nadati se: privremene, do 2026.) administrativne ograde liberalizaciji, čiji je cilj srediti tržište i tako ga pripremiti za liberalizaciju. Iskustvo Hrvatske, koja je opet slijedila iskustvo Austrije i Njemačke, može im samo pomoći i biti ohrabrenje. Naravno, u prvi mah, nakon početka liberalizacije, očekuje se siguran pad premije (radi konkurencije na tržištu i zauzimanja pozicije pojedinih osiguratelja na tržištu AO), ali će se to, uz savjestan i stručan pristup osiguratelja, postupno vratiti na potrebnu razinu (ne zaboravimo da je u Hrvatskoj desetak godina prosječna premija osiguranja autoodgovornosti opadala i stagnirala; prosječna premija 2013. neposredno prije početka liberalizacije, iznosila je 1.512,00 kuna (cca 207 eura), da bi u 2019. dosegla najniži nivo od 936,00 kuna (cca 124 eura), a u 2021. počinje opet rasti i sada iznosi cca 1.087,00 kn (cca 145 eura,) s tendencijom daljnjeg porasta. Rješenje je dakle u tome da se prije početka liberalizacije razina premija dovede do adekvatne visine, kako bi se lakše podnio sasvim sigurno očekivani pad prosječne premije. Hrvatska je u tom smislu dobar primjer kako liberalizacija ne mora dovesti do sloma tržišta osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno, kako i na liberaliziranom tržištu osiguranja dobro obavlja svoju društvenu funkciju – zaštitu oštećenih u cestovnom prometu.
Iako je, dakle, liberalizacija tržišta AO nakon pristupanja Hrvatske EU dovela do neminovnog pada premije osiguranja, što je ona dobro, a što ne tako dobro donijela?
Liberalizacija osiguranja od automobilske odgovornosti u Hrvatskoj donijela je nekoliko dobrih stvari: Prvo, ojačala je konkurencija između osiguratelja; drugo, ponude osiguranja su obogaćene (mix paketi), osiguratelji se trude uz osnovni rizik ponuditi još neki rizik, tako da osiguranici mogu birati osigurateljno rješenje koje im je najbolje (ne i najjeftinije!); treće, sivilo istovjetnih uvjeta i ugovora zamijenila je kreativnost samih osiguratelja; četvrto, osiguratelji su shvatili da se ne može živjeti samo od osiguranja automobilske odgovornosti i da eventualni manjak premije AO treba intenzivnije tražiti i u drugim vrstama osiguranja. Kad su u pitanju loše strane liberalizacije, nema sumnje da i one postoje, jer ni liberalizacija nije idealno rješenje, ali svakako je bolje od državne regulative. Jedna od negativnosti je nicanje novih oblika distribucije proizvoda preko kanala, koji nisu u stanju informirati ugovaratelja osiguranja o samom proizvodu, što kasnije dovodi do sporova s osiguranicima. To je svakako posljedica zakonske odredbe o potrebnoj godišnjoj edukaciji od 15 sati za distributere, a što su osiguratelji olako shvatili i jednostavno su interne sastanke o planovima pojedinog distributera proglasili edukacijom i tako izbjegli obvezno godišnje doškolovanje. Liberalizacija može uspjeti samo uz vrlo veliku budnost nadzornih tijela, čija je funkcija kontrolirati poštivanje pravila struke, aktuarskih načela i kodeksa etičkog ponašanja osiguratelja.
Još jedna inovativna stvar je uvedena upravo u Hrvatskoj krajem 2019. Naime, Hrvatska društva za osiguranje u suradnji s Centrom za vozila Hrvatske i Hrvatskim uredom za osiguranje pokrenuli su projekt digitalne police osiguranja od automobilske odgovornosti. Društva za osiguranje koja se bave autoosiguranjem nadogradila su svoje IT sustave kako bi bili spremni za digitalne police osiguranja što je u regiji veliki iskorak. Jesu li osiguranici prihvatili takve police?
Uvođenje digitalne police osiguranja je bio izvrstan korak ka jednostavnijem obavljanju obnove ili sklapanja ugovora o obveznom osiguranju od AO, odnosno posla registracije vozila. Iz ankete koju smo u autoklubu vršili, proizlazi da su vozači – ugovaratelji osiguranja jako zadovoljni i da su rado prihvatili digitalnu policu osiguranja.
Zašto je percepcija građana o osiguranju u ovoj regiji uglavnom da su ‘nužno zlo’ i kako to promijeniti?
Slažem se s konstatacijom da je percepcija javnosti o osiguranju uglavnom negativna. Posljedica je to loše politike izvršavanja obveza iz ugovora o osiguranju: kad nastane štetni događaj, odmah nastaju i komplikacije oko isplate osigurnine ili, u osiguranju od odgovornosti, oko isplate naknade štete. Olako se odbijaju zahtjevi osiguranika, koji su ponekad doista i neosnovani, ali to običnom laiku treba i objasniti, što u pravilu izostaje. Naravno, poduzimaju se mjere da se takvo mišljenje javnosti promijeni, čemu su izvrsna prilika upravo rizici potresa i poplava, te većih nesreća kod kojih osiguratelji brzo i nebirokratski mogu djelovati. Ali, tu još puno treba raditi da bi se u svijest dioničara osiguravajućeg društva i radnika koji provode njihovu politiku, usadilo uvjerenje da je osiguranju ipak na prvom mjestu socijalna funkcija pokrića rizika, jasno, uokvirena zakonom i ugovorom o osiguranju, a profit vlasnika tek na drugom mjestu.
Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić
