;

Srbija je naša baza za širenje u regiju

Datum objave: 01.12.2010. Broj 12 | Godina 2010

[ Sandra Zanki ]

Kad je prije tri godine talijanska tvrtka Fondiaria SAI kupila srpsko osiguravajuće društvo DDOR Novi Sad, jednu od dvije najveće i najutjecajnije u Srbiji, mnogi su bili skeptični, jer ime novog vlasnika tada nije bilo osobito poznato u Srbiji. Kad je zatim, uz socijalni program, krenulo smanjenje broja zaposlenih, neki su unatoč solidnim otpremninama i mogućnostima prekvalifikacije mislili da je to "put prema kraju". Nekoliko postotaka tržišnog udjela manje – dodatno je podgrijalo sumnje, a nedavno se pojavila i špekulacija da je talijanska tvrtka odlučila, kako bi pokrila vlastite dugove, prodati tvrtku u Srbiji. Da je situacija u DDOR-u, unatoč svjetskoj financijskoj krizi, solidna i da radna mjesta zaposlenih nisu pod znakom pitanja, pa čak i da postoje planovi za širenje u regiji, za Svijet osiguranja govori dr. iur. Christian Otto Neu, generalni direktor DDOR-a Novi Sad.

Nakon tri godine poslovanja u Srbiji, kakav je vaš dojam o uspješnosti te akvizicije?
DDOR je bila dobra tvrtka i kad smo je kupili, a sada, nakon određene reorganizacije, postala je i znatno efikasnija. Mogao bih reći da je ovo jedna od najboljih franšiza u osiguranju, ne samo u Srbiji nego i u regiji. Detaljnim restrukturiranjem, tvrtku smo dodatno pripremili za oštru konkurenciju na srpskom tržištu: racionalizacijom i centralizacijom poslovanja oslobodili smo se nenaplativih ugovora, proširili prisutnost na tržištu i obogatili ponudu, tako da je društvo sada u dobroj formi, spremno za ozbiljnu tržišnu utrku. Što se pak tržišta tiče, istina je da ono u Srbiji nije razvijeno u mjeri kao tržište EU, što najbolje ilustrira podatak da oko 30 posto ukupne premije pripada obveznom osiguranju vozila. Taj odnos preslikan je i na poslovanje DDOR-a, pa je i nama osiguranje vozila i dalje primarni biznis. Osiguranje imovine također je prilično zastupljeno i na tržištu, i u našem portfelju. Razvoj životnog osiguranja ide usporeno, dobrim dijelom zbog krize, ali bi njegovom "buđenju" svakako pridonijeli porezne stimulacije i smanjenje troškova. Iako lagan, ipak se primjećuje rast zanimanja građana za brigu o vlastitoj budućnosti, što je dobar znak.

Kakve rezultate očekujete na kraju 2010. godine?
Rezultati na kraju ove godine definitivno će biti u skladu s planom: očekujemo profit od oko 850 milijuna dinara, što je blizu 8,5 milijuna eura.

U jednom od prijašnjih razgovora za Svijet osiguranja rekli ste da planirate širenje u regiju, jer za to postoje realne mogućnosti. Postoje li već neki konkretni planovi, i je li počela njihova realizacija?
Razmatramo mogućnost početka poslovanja u Crnoj Gori i u Republici Srpskoj, ali i u drugim zemljama u regije. To će biti greenfield investicije, ali ćemo početi s manjim brojem ljudi i u početku ćemo se baviti samo prodajom. Naravno, konkurencija u regiji je respektabilna, ali ni mi nismo "mačji kašalj" – imamo dobre proizvode, brzi smo u likvidaciji šteta, a interno – imamo strogu kontrolu nad produktivnošću i novčanim tokovima. Planiramo da Srbija postane naš regionalni centar za širenje u regiju.

Sprječava li vas kriza u tome?
Jedan do dva razvojna projekta, čija je vrijednost tri do pet milijuna eura – možemo sami financirati. S obzirom na to da naša namjera nije tu se zaustaviti, za veći broj projekata tražit ćemo podršku.

Spominjete financijsku situaciju u tvrtki Fondiaria SAI – jesu li istiniti napisi u medijima da je ta tvrtka, kako bi pokrila vlastita potraživanja, razmatrala mogućnost prodaje i DDOR-a?
Fondiaria SAI i njezin glavni dioničar, tvrtka Premafin, trenutačno imaju financijske probleme, pa su stoga razmatrali mogućnost prodaje dijela imovine, odnosno smanjenja obima biznisa u osiguranju. Prodaja DDOR-a trenutačno nije aktualna koliko traženje kupca za tvrtki kćer Fondiarije, Liguria Sasa u Italiji. Istina, zanimanje za DDOR postoji, i to od velikih europskih osiguratelja, prije svega zato što je riječ o dobroj tvrtki. Međutim, parametri koji su vrijedili prilikom procjene vrijednosti tvrtke prije krize sada su se promijenili. Prije krize na tržištima u razvoju s pozitivnim prognozama vrijednost prilikom kupnje bila je veća nego sada – mi smo svojedobno DDOR platili 260 milijuna eura. U jeku krize, ni makroekonomske prognoze nisu perspektivne kao što su bile, pa je i cijena niža. Jednom riječju, nikome se ne isplati tvrtku koja dobro posluje prodati po cijeni nižoj od one koju je platio, a osobito sada kad je tvrtka još stabilnija i efikasnija.

Utječe li na nižu cijenu i to što joj je snižen postotak tržišnog udjela?
Postotak našeg tržišnog udjela prošao je fazu. No, treba imati u vidu da financijska stabilnost ne mora uvijek biti povezana s veličinom tržišnog udjela. Naprotiv. Nismo željeli sklapanjem nenaplativih ugovora stvarati fiktivne udjele, samo da bismo se hvalili kako smo na prvom ili drugom mjestu. Čak smo u međuvremenu "pročistili" portfelj – oslobodili smo se onih linija poslovanja koje nisu bile tehnički održive i raskinuli takve ugovore, tako da smo sada na onoj razini koja je realna i stabilna. Tržišni udjel i promet jesu važni za tvrtku, ali je najvažniji krajnji rezultat poslovanja. Prilično je jednostavno prodavati nove police ako dajete velike popuste, i tako povećavati razinu premije. Isplata šteta dolazi kasnije, i tada kreću nevolje. Naše opredjeljenje je da poštujemo zakone i profitabilnost biznisa.

To praktično znači da se zaposleni ne moraju brinuti za plaće, i da navodno "poslovanje na nizbrdici" nije razlog što se razmišljalo o prodaji?
Naprotiv. Čak i ako DDOR bude prodan, to neće biti zato što tvrtka loše posluje. Eventualni novi vlasnik dobit će jednu zdravu kompaniju s mogućnošću širenja u regiji. Nije važno tko bi bio većinski dioničar s obzirom na to da DDOR-u nije potrebna ni dokapitalizacija niti bilo kakva druga pomoć od dioničara, pa ni ljudi koji rade u tvrtki nemaju razloga da se brinu za svoju budućnost.

Broj zaposlenih u DDOR-u smanjio se otkako je Fondiaria postala vlasnik. Je li to bilo nužno i hoće li biti potrebe za dodatnim smanjenjima?
Broj zaposlenih zaista smo smanjili, sa 2400 na 1800, i to radi racionalizacije poslovanja, uz kvalitetan socijalni program za zaposlene koji su željeli napustiti tvrtku. Nije bilo otkaza, sve je dio sporazuma – neki su otišli uz otpremnine, neki uz dodatnu obuku prešli na radna mjesta na kojima su bili potrebniji, a velik dio zaposlenih otišao je u mirovinu jer im je istekao radni staž. Što se tiče daljnjih promjena broja zaposlenih, reorganizacija je stalni proces – prodavača nikad nije previše, a osobito kvalitetnih, a ljudi izvan prodaje katkad ima više nego što treba. Drastičnih smanjenja broja zaposlenih neće biti, ali su promjene nešto što prati svako poslovanje, i ovise o učinku i potrebi tržišta.

Natrag