Pravo na naknadu štete regulirano je odredbama Zakona o obveznim odnosima, a osim pitanja odgovornosti za štetu, važno i najčešće pitanje koje se postavlja je pitanje visine odštete
Piše: Blaženka Musulin, Odvjetnica / Attorney at law
UKOLiko malpljetnik počini neko od kaznenih djela protiv opće sigurnosti u kojem druga osoba bude teško ozlijeđena, protiv maloljetnika će se provesti kazneni postupak, pod uvjetima predviđenim Zakonom o sudovima za mladež. U kaznenom postupku vještak sudske medicine na temelju medicinske dokumentacije oštećene osobe utvrđuje radi li se o teškoj tjelesnoj ozljedi radi koje se takav postupak vodi. Ako se ozljede kvalificiraju kao lake tjelesne ozljede tada se protiv osumnjičenog pokreće prekršajni postupak. U događaju o kojem pišemo u ovom članku došlo je do prijeloma ruke pa je provedeno kriminalističko ispitivanje, roditelje djeteta je kontaktirala i socijalna služba, a upozoreni su da će ih pozvati i na državno odvjetništvo. Dječak koji je izazvao ozljedu je maloljetan.
U slučaju postojanja kaznene odgovornosti maloljetnika za ozljeđivanje koje je nastalo kao posljedica počinjenja kaznenog djela, istom se može temeljem članka 28. stavka 1. ZSM pridržati izricanje kazne maloljetničkog zatvora i istodobno se može izreći odgojna mjera pojačanog nadzora, upućivanja u disciplinski centar i jednu ili više posebnih obveza koje ne mogu trajati dulje od vremena provjeravanja. Temeljem stavka 3. istoga članka, sud može maloljetniku uz pridržaj postaviti uvjet da se podvrgne sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja ili obveznog liječenja od ovisnosti. Za štetu koju drugima prouzroči dijete do navršene sedme godine života, bez obzira na svoju krivnju odgovarat će djetetovi roditelji, dok će za se za štetu koju prouzroči dijete koje je navršilo sedam godina života roditelji moći ekskulpirati, prema članku 1056. Zakona o obveznim odnosima.
Što je s roditeljima?
Roditelji se mogu osloboditi odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti, a sve prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivnju. Iznimno, roditelji neće odgovarati za štetu koju drugima prouzroči njihovo dijete ukoliko šteta nastane dok je dijete bilo povjereno drugoj osobi i samo ako je ta druga osoba odgovorna za štetu. Članak 1057. propisuje da je odgovornost roditelja i djeteta solidarna ako pored roditelja odgovara i dijete, međutim u članku 1060. stavku 1. ZOO-a propisano je da kad to pravičnost zahtjeva, a osobito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, sud može obvezati roditelje da naknade štetu koju je prouzročio maloljetnik sposoban za rasuđivanje iako za nju nisu krivi. Također, prema članku 1059. ZOO-a, oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete od djetetovih roditelja ako maloljetnik pod nadzorom druge osobe počini štetu, a šteta se može pripisati krivnji roditelja, ili je nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika, loših primjera ili poročnih navika roditeljia. Prilikom utvrđivanja odgovornosti maloljetnika primjenjuju se odredbe iz članaka 1051. Zakona o obveznim odnosima prema kojem maloljetnik do navršene sedme godine života nikada ne odgovara za štetu koju prouzroči, dok je u stavku 2. predmetnog članka propisano da maloljetnik od navršene sedme godine do navršenih 14 godina ipak može odgovarati za štetu ako se dokaže da je pri prouzročenju bio sposoban za rasuđivanje. Maloljetnik koji je navršio 14 godina odgovarat će za prouzročenu štetu prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, dakle bez ograničenja. Pravo na naknadu štete regulirano je odredbama ZOO-a, a osim pitanja odgovornosti za štetu, najčešće pitanje koje se postavlja je pitanje visine odštete. U slučaju tjelesne ozljede nastaje povreda prava osobnosti koja je opisana u članku 1100. Zakona o obveznim odnosima, a ozlijeđena osoba ima pravo potraživati i dobiti pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodit će se računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih i duševnih bolova i straha, cilju kojemu služi naknada, ali i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. Pravo na naknadu neimovinske štete, odnosno pravo na odštetu ostvaruje se izvansudskom nagodbom ako dođe do dogovora ili u sudskom postupku naknade štete pred građanskim sudom.
