;

prof. dr. sc. Drago Jakovčević – Još jedna godina stagnacije

Datum objave: 01.02.2010. Broj 1 | Godina 2010

[ Zvonko Gajski ]

Krajem prošle godine na Danima hrvatskog osiguranja u Opatiji malo je tko od osiguratelja povjerovao u optimistične prognoze Ante Samodola, predsjednika Uprave Hanfe, kako će poslovni rezultati osigurateljne industrije u 2009. biti na razini 2008. godine. Većina sudionika najvećeg domaćeg skupa osiguratelja računala je s padom ukupne premije od oko tri posto i u tome nisu mnogo pogriješili. Prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje ukupna zaračunata premija osiguranja u 2009. godini iznosi 9,41 milijardu kuna i manja je 2,7 posto od 9,67 milijardi kuna u 2008.godini. Ako i ima nekih iznenađenja u očekivanim rezultatima onda je to svakako pad životnih osiguranja od samo 2 posto i neočekivano veliki pad dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja od 3,7 posto. Dakako, sada kada su brojke poznate mogu se postaviti pitanja jesu li one realne s obzirom na postojeću krizu, jesu li rezultati mogli biti bolji uz adekvatnije uvjete privređivanja i, što je možda najvažnije, što osigurateljna industrija može očekivati u ovoj godini. Evo što o tome kaže jedan od vodećih poznavatelja domaće osigurateljne scene prof. dr. sc. Drago Jakovčević s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Kako ocjenjujete ukupne rezultate poslovanja osigurateljne industrije u 2009. godini koji su ipak bolji nego što se očekivalo?

Osobno sam očekivao ovakav utjecaj krize na osigurateljni sektor u RH. S institucijskog aspekta, osiguranja nisu prociklična djelatnost, a to podrazumijeva da se rastom BDP potiče ekspanzija premijskih prihoda, ali ne i njihov pad istim intenzitetom (funkcionalan) kada se  BDP drastično obrušava kao što je to bio slučaj s hrvatskom ekonomijom tijekom 2009. godine. Osigurateljna industrija otpornija je na krizne šokove od drugih financijskih sektora.

Životna osiguranja bilježe pad od samo 2 posto što je ispod prosjeka branše i dvostruko manje od najavljivanog pada. Otkud takav iznenađujući obrat?

Životna osiguranja su specifična vrsta štednje i osiguranja od rizika prerane smrti. U tom smislu ta osiguranja nemaju konkurenciju u drugim štednim proizvodima koje prodaju razni financijski posrednici. Mislim da su ljudi, s jedne strane, postali svjesni rizika koje donosi kriza te prednosti koju mogu ostvariti doživljenjem police životnog osiguranja. Nadalje, mnoga životna osiguranja nisu sklopljena na temelju samostalne inicijative ili dobrovoljnosti nego su ugovorena kao kolaterali kreditima, što osobito vrijedi kada je prodaja išla preko kanala bankoosiguranja. I možda još treći razlog, a to je, usudio bih se reći, postupan razvoj financijske kulture čija je poveznica sve veća educiranost stanovništva, razumijevanje rizika, pokretača rizika i posljedica rizičnih događaja.

Kad banke otvore kreditne kanale, bankoosiguranje vratit će se na razinu prije krize, a to znači da će onda najveći rast imati oni osiguratelji koji su kapitalno ili ugovorno povezani s najvećim bankama

Prošle ste godine javno izjavili kako su za slabije rezultate i sporiji razvoj životnih osiguranja dobrim djelom krivi i osiguratelji kako zbog prerizičnih ulaganja tako i zbog nedovoljnog angažmana oko edukacije građana o neophodnosti ulaganja u tu "vrstu" starosnog osiguranja. Možete li to malo šire obrazložiti?

Upravo sam pojasnio razloge boljih rezultata prodaje životnih osiguranja čime sam djelomice  korigirao svoju tadašnju prosudbu. No, i dalje mislim da je marketinški potrebno više učiniti za promociju životnih osiguranja. Prirodno je bilo za očekivati pad prodaje putem bankoosiguranja jer je bankovna industrija prociklična, a to znači, skoro, obustavu kreditiranja  u okolnostima recesije.

Bankoosigiranja i fond police koji su u nekoliko proteklih godine nosili rast životnih osiguranja su u strmoglavom padu od ljeta 2008. Kakve su Vaše prognoze za njihov mogući oporavak?

Bankoosiguiranje vratit će se na razinu prije krize kad banke otvore kreditne kanale, a to znači da će onda najveći rast imati oni osiguratelji koji su kapitalno ili ugovorno povezani s najvećim bankama.

Na Danima hrvatskog osiguranja čuli smo Vašu vrlo emotivnu kritiku Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma čije odredbe, po Vama, predstavljaju veliku kočnicu u razvoju tržišta životnih osiguranja. Što najviše zamjerate Zakonu i što predlažete zakonodavcu?

Taj je zakon važan za prilagodbu zakonodavnog okvira RH s pravnim stečevinama EU. No, to samo znači da primjenu zakona treba provoditi suptilnim instrumentima kako se potencijalni osiguranik ne bi osjećao sumnjivim. Polica životnog osiguranja u pogledu tajnosti ima dodirne točke s štednim depozitom u banci. Prema tome, jednako kao što bankari ne bi smjeli obznanjivati visinu, rok i vrstu štednog uloga za građane, jednako tako nije pametno formulare koji sadrže inkriminiranu terminologiju popunjavati na način koji bi mogao biti dostupan javnosti, ili na način koji za osiguranika predstavlja nelagodu.

Kako osiguratelji mogu uvjeriti državu da je drugačija porezna politika prema životnim osiguranjima i u njenom interesu i kakav model poreznih i drugih olakšica za životna osiguranja predlažete?

Država dobro funkcionira ako su joj porezni i drugi prihodi u ravnoteži s proračunskim rashodima. Svaka porezna politika osjetljiva je na smanjenje poreznih stopa, izuzimanje oporezivanja, porezne poticaje itd., jer time smanjuje prihodovnu stranu ili povećava rashodovnu stranu proračuna. Zbog toga treba snažnim argumentom struke primorati državu da shvati kako porezno rasterećenje danas može značiti porast prihoda, dohodaka, plaća, dividendi i proračunskih prihoda sutra.

Koje su moguće posljedice recesije na hrvatski osigurateljni sektor u 2010. i mogu li se nekim državnim mjerama amortizirati novi udari krize?

Mislim da je osigurateljni sektor  pred još jednom godinom stagnacije jer teško je krizu tržišta, a o tome je riječ, u kratkom roku popraviti državnim intervencionizmom.

Natrag
Novo
izdanje!
godina XXI
broj 2/2019
*izdanje za Hrvatsku i Sloveniju.