Tehnologija, dobar risk model te procesi ubrzavaju i omogućavaju bolje, preciznije i brže izračune koji su ključni u upravljanju rizicima. No najveći rizik je trenutno procjena novog stanja na razini pojedine tvrtke/pojedinca/plasmana. Tu stare podloge i nove tehnologije ne pomažu toliko, jer ne nude točne odgovore koji sektor će se stvarno brzo oporaviti, u kojem trenutku će oporavak krenuti, koja tvrtka ima dovoljno dobar proizvod za buduće „novo normalno“, koja će tvrtka imati dovoljno jak novčani tok nakon restarta gospodarstva i prestanka moratorija
Korona kriza je utjecala na sve segmente života i gotovo je sigurno da se hrvatsko gospodarstvo ove godine neće vratiti na pretkriznu razinu aktivnosti. Bilance velikog dijela privatnog sektora danas su znatno slabije nego prije krize, a i javni je dug snažno povećan, što donekle ograničava fiskalnu politiku u budućnosti, ocjena je guvernera HNB-a. S obzirom na to da je pandemija, odnosno njome uzrokovana recesija, već sada negativno utjecala na gotovo sve aspekte poslovanja, neminovno je da ova zdravstvena kriza narušava opću stabilnost, ekonomiju i financije i činit će to i u 2021.
Da početak godine nije obećavajući, gledajući ritam zdravstvenog oporavka, ili stvarne učinke krize na poslovne rezultate 2020. koje upravo sada analiziramo, slaže se i Zlatko Bazianec, Glavni partner za rizike Deloitteove South Central Europe regije, rukovoditelj hrvatskog ureda. Bazianec se tijekom karijere specijalizirao za projekte spajanja i preuzimanja te strategije rasta tvrtki. U Deloitteu Hrvatska je zadužen za razvoj ponude konzultantskih usluga u Hrvatskoj, Sloveniji te u Bosni i Hercegovini, kao i za usluge vezane uz nabavu na razini Deloittea Srednja Europa. Kaže da i dalje ostaje puno nesigurnosti oko gospodarskih kretanja u ovoj godini te da i dalje dio gospodarstva preživljava na osnovi potpora i moratorija na svoje obveze: “Bilance su slabije, ali postoji trag svjetlosti na kraju tunela, iako je nejasno koliko je ono daleko od nas”.
Koja su vaša previđanja vezana za financijski sektor u RH u ovoj godini?
Jedno pitanje je zasigurno prepoznavanje COVID19 učinka na plasmanima banaka/leasing kuća nakon oslobađanja moratorija koji je neminovan tijekom ove godine, uz nadamo se skori izlazak iz zdravstvene krize. Ovaj element će utjecati na bilance financijskog sektora te uz očekivani daljnji rast nenaplativih potraživanja staviti dodatni pritisak na profit sudionika ovog sektora. Uz vrlo teško pronalaženje “sigurnog” plasmana, velika očekivanja su od EU/državnih garancija i sličnih modela koji bi olakšali/oslobodili jači plasman novih financijskih sredstva u gospodarstvo te građanstvu za opću potrošnju što su oboje važni čimbenici gospodarskog oporavka.
Velik dio gospodarstva u RH i dalje preživljava uz pomoć Vladinih mjera. Kakvim ocjenjujete mjere Vlade, mislite li da su one dovoljne, je li se moglo i bolje ili drugačije?
Veliki je izazov kako održati i ovu razinu potpore, koja nije savršena, ali ipak je neki oslonac za održavanje zaposlenosti što je i vidljivo iz statistika. Bez potpora bi vjerojatno gledali rekordne skokove nezaposlenosti kao 2008.-2009,., što ipak ne vidimo. Ipak, kako smo mogli pročitati u medijima, dio ovih sredstava se osigurava iz primarne emisije, a EU sredstva još uvijek nisu došla do operativne razine potpora. Uz EU ćemo ovo pregurati, pa čak i još jednu cijelu godinu, a bez nje bi bili već u daleko većim problemima.
Iako se realni bruto domaći proizvod (BDP) djelomično oporavio u trećem tromjesečju 2020., nakon snažnog pada ostvarenog u drugom tromjesečju, nepovoljne epidemiološke prilike nisu nam pogodovale u oporavku u posljednjem tromjesečju, što se nastavilo i početkom ove godine. Pad BDP-a u Hrvatskoj je među najvećim u EU, jedini tračak nade je što je rast nezaposlenosti znatno manji u odnosu na gospodarski pad. Iako se ove se godine predviđa rast BDP-a, prvenstveno zahvaljujući potrošnji građana, mislite li da je to realno? Što očekivati ove godine kada je riječ o BDP-u?
Nažalost, mislim da nema temelja za preveliki optimizam gospodarskog oporavka u ovoj godini. Biti ćemo sretni ako ostanemo na 5 posto predviđenog rasta, ali realno ako se zdravstvena kriza produži te dođe do još jednog vala većeg broja zaraženih u lošem trenutku turističke sezone bit ćemo sretni ukoliko ostvarimo bilo kakav “plus”.
Za koji sektor očekujete najbrži oporavak – što možemo očekivati od turizma ove godine? Jesu li ikakve prognoze u ovom trenutku kada smo suočeni s problemima u nabavci cjepiva i definitivno nedostatnom procijepljenosti, uopće realne?
Teško je išta prognozirati, u ovom trenutku su nam emisijska turistička tržišta u velikim problemima oko visokih razina obolijevanja, pa će time i predsezona vjerojatno izgledati kao i prošla – loša. Ipak, broj cijepljenih te onih koji su preboljeli koronu je toliki da nam daje pravo i realni temelj za optimizam u glavnoj sezoni i post-sezoni. Neće biti tako crno kako trenutno izgleda.
Prema jednom od posljednjih istraživanja koje je Deloitte proveo, a koje govori što financijski direktori očekuju u bliskoj budućnosti u poslovanju stoji da će ove godine porasti indeks potrošačkih cijena, a očekuju i dodatan porast troškova u većini ispitanih kategorija, no s druge strane većina financijskih direktora očekuje da će broj zaposlenika u njihovim društvima ostati nepromijenjen ili čak i narasti. Možete li to dodatno prokomentirati?
Poslije svake gospodarske krize dolazi do oporavka tržišta osnovnih roba, na primjer nafte, rudača, poljoprivrednih sirovina i slično. Taj trend onda podiže cijene polu-proizvoda i krajnjih proizvoda te time jača inflacijski pritisak. Dodatna činjenica kako većina centralnih banaka tiska dodatni novac kroz primarne emisije pojačava inflacijske pritiske kojih se naši roditelji sjećaju iz nekih drugih vremena. Iz tih momenata dolazi navedeno očekivanje inflacije. Broj zaposlenih će isto tako rasti, i onaj pred-krizni stisak nad nedovoljnom radnom snagom i deficitnim zanimanjima će eksplodirati.
Po tom istom istraživanju najoptimističniji financijski direktori u pogledu rasta BDP-a većeg od 2,5% su iz Hrvatske, Estonije i Slovenije. No, uz Sloveniju, Slovačku i Litvu – Bugarska, Češka i Hrvatska zabilježile su najveći rast udjela financijskih direktora koji predviđaju veliku neizvjesnost, čak njih 56 posto u Hrvatskoj. Molim komentar.
Mislim da su odgovori dosta realni, neizvjesnost je i dalje nevjerojatno visoka, a +2,5 posto rasta je i naše neko osnovno razmišljanje. Iako je važno napomenuti kako je Hrvatska imala najveći pad zbog poveznice i udjela turističkog sektora, time se naša ovisnost i potencijalni rast uvelike razlikuje od ostatka Srednje Europe koja živi i raste od osobne potrošnje te izvoza u ostale članice EU.
Hrvatska se intenzivno priprema za uvođenja eura, 1. siječnja 2023.? Je li nam kriza u kojoj se svijet nalazi otežala taj proces? Koji se problemi eventualno mogu pojaviti?
Trenutno je proces vrlo jasan i usmjeren, bez većih rizika, sam pritisak na neke od kriterija balansa proračuna je isto tako jednak onima u ostalim EU članicama, tj. članicama eurozone, time će se razumno i sama eurozona odnositi i prema nama. 2023. godina izgleda poprilično realno i savladivo. Ipak, veliki je put pred svima nama, našem financijskog sektoru, ali i tvrtkama jer su prilagodbe velike i možemo reći kako s nekima od većih sudionika na našem tržištu već radimo na ovim temama.
Unazad pet godina partner ste u Deloitte Hrvatska. Deloitte je brend pod kojim rade brojni stručnjaci u neovisnim tvrtkama širom svijeta kako bi pružali usluge revizije, savjetovanja, financijskog savjetovanja, upravljanja rizicima, porezne i pravne usluge odabranim klijentima. Deloitte Hrvatska pruža usluge revizije, poreznog konzaltinga, poslovnog i financijskog savjetovanja tvrtkama iz različitih gospodarskih sektora. U kojim sektorima iz Vaše perspektive je od početka izbijanja pandemije bilo najteže? Kakve su usluge (savjetovanja) uglavnom tražili?
Najveći udar prvih mjeseci je bio u uslužnom sektoru, financijskom ili trgovačkom, koji su bili pod šokom fizičke nemogućnosti dolaska na posao i borili se s dnevnim operacijama. Njima smo pomagali da prežive prvi udar krize. U prvih nekoliko mjeseci krize smanjio se intenzitet financijskih savjetovanja kupoprodaja tvrtki, te jačao dio poreznih usluga oko potpora i slično. Sada, nakon praktički godinu dana, možemo reći kako se portfelj usluga vratio na staro, s nekoliko novih elementa operativnog restrukturiranja nužnog radi preživljavanja pojedinih tvrtki bez nekih velikih iskakanja po sektorima, euro teme koje polako dolaze na dnevni red u financijskom sektoru i velikim korporacijama, financijskog savjetovanja na temu preslagivanja na tržištu koje je sada i jače nego prije krize te slično.
Pandemija Covid-19 donijela nam je velikih problema: u gospodarstvu zastoje u poslovanju, ali i povećani broj cyber-incidenata s obzirom da smo gotovo preko noći morali preći na online poslovanje. Upravo su zastoji u poslovanju bili jedna od stvari s kojom su se osiguratelji suočili kao velikim dodatnim teretom u smislu šteta zbog otkazivanja događanja ali i nemogućnosti obavljanja poslova. Kako se to odrazilo na osigurateljnu industriju?
Za sada možemo vidjeti ipak manji broj incidenata, iako smo očekivali veći takav val. Za sada smo dobro prošli, ali otvorena tema su cyber tehnologije koje se moraju implementirati i zatvoriti sva “vrata i prozore” u našim tvrtkama koje smo sada u Covid-19 krizi otvorili.
Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) je analizirajući utjecaj COVID-19 na EU bankarski sektor u srednjoj i istočnoj Europi, naglasilo kako su banke bile bolje kapitalizirane na početku ove krize nego na početku globalne financijske krize, no ipak, očekuju da će se kvaliteta imovine značajno pogoršati, primjena neiskorištenih kreditnih sredstava mogla bi imati značajan utjecaj na stope kapitala, a uvjeti financiranja su se značajno pogoršali u odnosu na veljaču 2020. godine. Znatno su povećani sistemski rizici za stabilnost globalnoga financijskog sustava. Molim Vas da nam to prokomentirate.
Složili bi se s procjenom kako je naš bankarski sektor dosta kapitaliziran, te trenutno izuzetno jak glede novčanih sredstava na rezervi/raspolaganju. Spreman je i za povećanje nenaplativih potraživanja koje će doći sa prestankom moratorija tj. produženja gospodarske krize. ECB i HNB također su započele izravni zajednički nadzor sistemski važnih banaka te će taj pristup sigurno poboljšati brzinu uočavanja (na vrijeme) bilokakvih problema/izazova po ovom pitanju.
U Hrvatskoj kreditne su institucije usporavanje gospodarske aktivnosti dočekale s visokim razinama kapitala i likvidnosti, što im je olakšalo apsorpciju inicijalnog šoka. Međutim, najveći rizik za njihovo poslovanje u sljedećem razdoblju odnosi se na očekivani pad profitabilnosti u uvjetima porasta kreditnog rizika.
Hrvatske banke do sada su imale iznad prosječne profite prema svojim EU bankama. Čak i uz pad profitabilnosti u 2020. te dodatni očekivani udar na profitabilnost u 2021. neće biti u kritičnim razinama kao što je to slučaj u nekim razvijenim zapadnim zemljama članicama EU.
Prema Deloitteovu dvogodišnjem ispitivanju “Pokretna meta: Redefiniranje rizika i otpornosti u doba stalne nesigurnosti” o stanju upravljanja rizicima u globalnom sektoru financijskih usluga, gospodarstva se smanjuju dok nezaposlenost raste te je kreditni rizik postao glavni prioritet programa upravljanja rizicima. Vi ste prokomentirali da se financijske institucije susreću s više rizika iz više izvora no ikad prije te da je pandemija promijenila okruženje upravljanja rizikom i donijela nevjerojatan skup novih izazova za financijske institucije – možete li to dodatno analizirati?
Možemo podijeliti s vama kako već radimo s brojnim sudionicima financijskog sektora kako u Hrvatskoj tako i globalno na temama upravljanja rizicima, jačanja modela i IT sustava za isti, učinkovitosti i kontroli procesa plasiranja kredita te drugim aktivnostima kroz koje se banke žele prilagoditi novim situacijama. Srećom, nove tehnologije pomažu u ovome iako se situacija stalno komplicira. Tehnologija, dobar risk model te procesi ubrzavaju i omogućavaju bolje, preciznije i brže izračune koji su ključni u upravljanju rizicima. No najveći rizik je trenutno procjena novog stanja na razini pojedine tvrtke/pojedinca/plasmana. Tu stare podloge i nove tehnologije ne pomažu toliko, jer ne nude točne odgovore koji sektor će se stvarno brzo oporaviti, u kojem trenutku će oporavak krenuti, koja tvrtka ima dovoljno dobar proizvod za buduće “novo normalno”, koja će tvrtka imati dovoljno jak novčani tok nakon restarta gospodarstva i prestanka moratorija – ta pitanja su velika i ključna za plasmane banaka – i danas na njih nema sigurnog odgovora što sprječava brzi plasman akumuliranih sredstava u bankarskom sektoru. Jedan od predviđenih odgovora koji se već dogovaraju najčešće kroz razvojne banke ili slične agencije su državne i EU garancije koje će barem umanjiti rizike ovih plasmana te time pokrenuti nove gospodarske cikluse.
Nataša Gajski Kovačić
