;

Posljednja godina prošlog stoljeća

Datum objave: 01.12.2015. Broj 12 | Godina 2015
[Zvonko Gajski] 

Gledajući iz osigurateljnog kuta, 2015. godinu mogli bismo nazvati i posljednjom godinom prošlog stoljeća. Razlog za to je vrlo jednostavan: Sve ono na čemu se temeljilo poslovanje osigurateljne djelatnosti u proteklim decenijima s prvim danom predstojeće godine postaje prošlost. Nova pravila poslovanja koja 1. siječnja 2016. donosi puna primjena Solventnosti II iz korijena mijenjaju kulturu osigurateljnog poslovanja, a na pitanje što se to mijenja bilo bi lakše odgovoriti protupitanjem: A što ostaje isto? Jer, samo da podsjetimo, od prvog dana nove godine drukčije će se vrednovati solventnost osiguratelja, drukčije izračunavati pričuve, drukčije pratiti rizici, sustav izvještavanja bit će stroži i detaljniji, a sve to uz novi pristup ulaganjima i upravljanju rizicima. Od staroga ostaje ništa ili gotovo ništa.

Ukratko, za osiguratelje počinje nova era, a kako će se tko u njoj snaći, vidjet će se ubrzo. Nama, pak, ostaje vidjeti što je obilježilo osigurateljnu 2015. godinu, posljednju u kojoj su osiguratelji još poslovali onako kako su to radile prethodne generacije. Naravno, i da tome dodamo poneku dozu humora, makar i crnog. 
 
Liberalizacijski "Blitz krieg"
Dakako, ovu je godinu, baš kao i 2014., u najvećoj mjeri obilježila liberalizacija tržišta AO. Osiguratelji su i tijekom 2015. nastavili liberalizacijski "Blitz krieg" kojim je u posljednje dvije godine premija AO smanjena za 870,5 milijuna kuna, ili 31,76 posto, a prosječna premija AO pala sa 1515,35 na 992,46 kune, odnosno 34,51 posto. Tim rezultatom hrvatskim osigurateljima osigurano je lidersko mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda, jer ni u jednoj europskoj zemlji u procesu liberalizacije tržišta AO nije zabilježen tako drastičan pad premije u tako kratkom roku.
Ne mislimo se sad igrati babe Vange pa pogađati hoće li se i kako nekim osigurateljima ovaj liberalizacijski "Blitz krieg" obiti o glavu. Pokazat će to uskoro njihove završne bilance za ovu godinu. Mi u ovom trenutku možemo samo pogledati tko je što u toj, kako nam se čini, igri bez granica, dobio ili izgubio. Osiguratelji su izgubili trećinu premije AO, od čega su prije lagodno živjeli, pa i podmirivali gubitke u nekim drugim segmentima osiguranja, posebno u kasku. Novca za to više nema, a da je vrag odnio šalu, pokazuje i to što su u protekle dvije godine uglavnom izostali čak i tradicionalni novogodišnji domjenci za predstavnike medija. Štedi se, neka. Osim što su puno izgubili, osiguratelji nisu dobili ni malo od onoga čemu su se nadali: veći broj klijenata i veći udjel na tržištu AO. Nakon dvije godine svi su uglavnom tamo gdje su i bili.
Jesu li osiguratelji uz Solventnost II dobili i mačka u vreći? Svugdje samo nova pravila, novi zahtjevi, novi troškovi, a vrlo malo ili mutno o tome hoće li zbog svega toga struka bolje poslovati i više zaraditi
Na gubitku je i država te neke njezine institucije. U te dvije godine državna je blagajna tanja za 135 milijuna kuna zbog manje premije AO, a najvjerojatnije i za nekoliko desetaka milijuna kuna od poreza na dobit iz premije AO, jer je teško vjerovati da će pri ovakvim cijenama AO osiguratelji iskazati ikakvu dobit iz tog poslovanja. Na gubitku je i HZZO, i to za otprilike 35 milijuna kuna, zbog smanjenih izdvajanja iz premije AO na ime troškova koje mu prouzroče klijenti osiguravajućih društava. Na dobitku su samo osiguranici, koji plaćaju premiju AO za trećinu manje nego prije. No, i to može biti samo privid jer je pitanje hoće li sada svoje štete rješavati jednako efikasno i na opće zadovoljstvo s obzirom na to da je u osigurateljnim blagajnama daleko manje novca. Zapravo, jedini pravi dobitak u cijeloj toj situaciji je da će manja dobit od AO osiguratelje natjerati, a neke već jest, da se više angažiraju na ponudi drugih vrsta osiguranja te na podizanju kvalitete svojih usluga u cjelini. Ovime ne mislimo sada reći kako premiju AO nije trebalo smanjiti. Trebalo je, jer je bila najveća u ovom dijelu Europe. Samo trebalo je to učiniti, kako bi Latini rekli, cum grano salis, a kad već tog zrna soli nije bilo, treba stati na loptu dok još nije kasno, ako već i nije. Zbog svega toga rado se slažem sa Slavenom Dobrićem, članom Uprave Allianza, koji je na posljednjim Danima hrvatskog osiguranja početkom studenoga kazao kako ga dosadašnji tijek liberalizacije podsjeća na tulum na koji su svi došli, popili možda i malo previše, ali da je sad vrijeme da svi odu. Oni koji ostanu, riskiraju da će ih sutra jako boljeti glava. 
 
Babaroga iz EU kuhinje 
Godinu 2015. obilježile su i pripreme za punu primjenu Solventnosti II od 1. siječnja 2016. godine. Još početkom ove godine čula su se uvjeravanja kako puna primjena Solventnosti II neće bitno promijeniti sliku osigurateljne idile u Hrvatskoj. Jer, svi su se dobro pripremili za ono što dolazi i ništa ih neće iznenaditi. Sada kad 1. siječanj već kuca na vrata, Solventnost II za većinu sve više postaje babaroga iz EU kuhinje koja će mnogima otežati život a pitanje je i hoće li svi to preživjeti.
I na već spomenutim Danima hrvatskog osiguranja jasno je rečeno kako osiguratelje čekaju veliki izazovi zbog primjene Solventnosti II. To se posebno odnosi na donošenje odluka o tome gdje i kako ulagati kapital. Za hrvatske osiguratelje to je u ovom trenutku pitanje bez odgovora. Dosad su svoj kapital ulagali u državne obveznice, uz relativno visoke prinose. Zbog novih pravila poslovanja takvo ulaganje zahtijevat će ubuduće daleko veću kapitalnu adekvatnost, a i prinosi na te državne vrijednosne papire sve su manji. Jednako tako postavlja se pitanje velikih troškova koje donosi primjena Solventnosti II, posebno zbog novog načina izračuna pričuva i puno detaljnijeg sustava izvještavanja. Spomenimo uz to da samo provedbene uredbe Solventnosti II dosad broje 3500 stranica, te da će za implementaciju svih tih novina trebati znatna ulaganja u ljude i tehniku. Pitanje je mogu li takvim zahtjevima i takvim troškovima udovoljiti manja osiguravajuća društva, a takvih je u Hrvatskoj napretek.
Zbog svega toga ne čudi da je na najvećem godišnjem okupljanju domaćih osiguratelja profesor Karel Van Hulle, idejni začetnik novih pravila solventnosti i upravljanja rizikom za (re)osiguratelje – Solventnost II, rekao da je već sada jasno kako neki neće preživjeti. S tim se složio i Pierrre Matek, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, rekavši kako nije realno očekivati da konkurentsku borbu na jedinstvenom velikom tržištu mogu preživjeti mala društva koja se bave svim vrstama osiguranja i koja nemaju baš nikakvu specifičnu strategiju. A kad tako kaže i uvijek suzdržani prvi čovjek Hanfe, onda se nekima stvarno ne piše dobro. Da slično misle i sami osiguratelji, ili barem dio njih, potvrđuje i najavljeno pretvaranje nekoliko društava u podružnice, kao i spajanje nekih društava radi smanjenja troškova i kapitalne adekvatnosti.
Sad se još samo postavlja pitanje nisu li osiguratelji, domaći i europski, uz Solventnost II dobili i mačka u vreći. Svugdje samo nova pravila, novi zahtjevi, novi troškovi, a vrlo malo ili mutno o tome hoće li zbog svega toga struka bolje poslovati i više zaraditi. Sve to, zapravo, podsjeća na neke domaće realnosti u kojima za bilo koji posao trebaš na desetke suglasnosti, puno živaca i vremena, pa onda i hrpu novca. A dok sve to obavljaš, od posla ništa. 
 
Zašto ne i političari?
Ipak, ovu ćemo godinu pamtiti i po nekim dobrim stvarima. Prije svega po brojnim raspravama i događanjima vezanim uz financijsku pismenost građana. Vlada RH napokon je prihvatila Nacionalni strateški okvir financijske pismenosti potrošača za razdoblje od 2015. do 2020. godine, kao i Akcijski plan za unaprjeđenje financijske pismenosti potrošača za 2015. godinu. U neku ruku, bila je to značajna pobjeda osigurateljne struke koja već godinama inzistira na donošenju takvih mjera koje će građanima olakšati uvid u sve širu i raznolikiju ponudu financijskih proizvoda i usluga, lakše snalaženje u ponudi, kao i u donošenju valjanih odluka o kupnji proizvoda i usluga koje im se nude. Da je to učinjeno koju godinu prije, vjerojatno ne bismo imali "Slučaj franak", toliko ovrha i drugih problema s prezaduženošću hrvatskih građana. 
Počele su i konkretne akcije na financijskom opismenjavanju građana,  a posebno mladih ljudi, u čemu također prednjače osiguratelji. 
Hrvatskim osigurateljima osigurano je lidersko mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda jer ni u jednoj europskoj zemlji u procesu liberalizacije tržišta AO nije zabilježen tako drastičan pad premije u tako kratkom roku
Cilj još ipak nije postignut, a to je da financijsko opismenjavanje postane obvezan dio obrazovnog programa u svim školama jer, kako kaže predsjednik Uprave Euroherca Damir Zorić: "U našim se školama uči koliko je dugačka Amazona i koliko je visoka Himalaja, ali ne i što je to dionica, što kamate, što zdravstveno, a što životno osiguranje".
Zanimljivo je također da je na Danima hrvatskog osiguranja istaknuto kako će se u programe financijskog opismenjavanja uključiti i gospodarstvenici kako bi bolje razumjeli sve prednosti i važnost osigurateljnih proizvoda, ali i drugih usluga iz financijskog sektora. Šteta da se nitko nije sjetio kako bi to isto koristilo i vodećim domaćim političarima, jer da su financijski pismeniji vjerojatno nam zemlja ne bi bila na korak do dužničkog bankrota. 
 
I još ponešto
Bila je to godina u kojoj su osiguratelji dobili novi Zakon o osiguranju, koji im omogućuje širenje djelatnosti i na druge vrste poslova. Godina u kojoj je s mrtve točke pokrenut višegodišnji spor osiguratelja i HZZO-a oko korištenja Centralnog informacijskog zdravstvenog sustava. Godina u kojoj je Hanfa, što je dosad rijetko bio slučaj, pozvala osiguratelje da zajednički rade na izradi novih pravilnika koji će pratiti novi Zakon o osiguranju. 
Dakle, bilo je i dobrih stvari. One loše valja u ove blagdanske dane barem nakratko gurnuti pod tepih. Od nove godine i tako počinje nova era za osigurateljnu branšu u kojoj će se o lošim i dobrim stranama poslovanja razgovarati na sasvim novi način. Nadajmo se uspješno.
Natrag