Pažljiva konstrukcija odredbi općih uvjeta osiguranja je imperativ

Datum objave: 13.02.2024. Broj 4 | Godina 2023

Pravna analiza navedenih presuda od koristi je za domaću industriju osiguranja ali i brojne ugovaratelje osiguranja koji štite svoje poslovanje ugovaranjem vrlo specifičnih polica osiguranja za slučaj prekida poslovanja uslijed pojave zaraznih bolesti i proglašenja državnih mjera usmjerenih na privremenu i djelomičnu zabranu poslovanja ili privremenu zabranu okupljanja većeg broja osoba

Sudska praksa koja se bavi problematikom osigurateljnog pokrića u slučaju prekida poslovanja uslijed pandemijskih događaja u posljednjih je nekoliko godina osjetno prisutnija u brojnim jurisdikcijama. Imajući na umu utjecaj britanskog tržišta osiguranja i reosiguranja na europskom potkontinentu te širi kontekst i značaj američkog tržišta osiguranja, predstojeći tekst pruža uvid i pojašnjenje relevantnih sporova koji su se vodili pred engleskim i američkim (i u manjoj mjeri kanadskim) sudovima. Pravna analiza navedenih presuda od koristi je za domaću industriju osiguranja ali i brojne ugovaratelje osiguranja koji štite svoje poslovanje ugovaranjem vrlo specifičnih polica osiguranja za slučaj prekida poslovanja uslijed pojave zaraznih bolesti i proglašenja državnih mjera usmjerenih na privremenu i djelomičnu zabranu poslovanja ili privremenu zabranu okupljanja većeg broja osoba.

Osiguranje prekida poslovanja (business interruption coverage, u praksi također poznato pod nazivom business income, business loss, time element coverage) predstavlja osigurateljni proizvod koji osiguranicima nudi pokriće izgubljene zarade i izvanrednih troškova u slučaju prisilnog prekida poslovanja ili prekida uobičajenog poslovanja uslijed štete koja nastupa ostvarenjem osiguranog rizika. Poslovni prihodi se računaju sukladno neto prihodima tijekom redovitog poslovanja, dok se gubici u dobiti izračunavaju na način da se uspoređuju poslovni prihodi u proteklom razdoblju, prihodi ostvareni neposredno prije nastupa osiguranog slučaja te prihodi koje je korisnik osiguranja realno očekivao u vremenskom periodu koji je obuhvaćen nastupom osiguranog slučaja bez da je osigurani slučaj nastupio. Kako se u kontekstu teme ove analize osiguranje prekida poslovanja učestalo veže uz određeni objekt gdje se poslovanje provodi (analizirana sudska praksa najčešće upućuje na ugostiteljske objekte poput restorana), takvi objekti se uz policu osiguranja prekida poslovanja vežu na način da ih se u nastavku teksta pojmovno iskazuje kao osigurane objekte, iako je riječ o osiguranju poslovne aktivnosti u sklopu čega je obuhvaćen i radni prostor.

Pandemija i odgovor Vlade Ujedinjene Kraljevine

U vezi relevantne sudske prakse u vezi nastupa pandemije odnosno pojave zarazne bolesti kao valjanog razloga za aktivaciju osigurateljnog pokrića u slučaja prekida poslovanja svakako je potrebno ukazati na osnovne postavke presude Vrhovnog suda Ujedinjene Kraljevine u predmetu FCA Business Interruption Insurance Test Case iz 2021. godine.

Uprava za financijsko poslovanje Ujedinjene Kraljevine pokrenula je postupak provjere niza ugovornih klauzula prisutnih u različitim vrstama osigurateljnih proizvoda namijenjenim osiguranju prekida poslovanja kojima se utvrđuje mogućnost ostvarivanja prava na isplatu osigurnine u slučaju prekida poslovanja uslijed nastupa pandemije odnosno pojave zarazne bolesti. Razlog takvog postupanja proizlazi iz činjenice kako je nastupom COVID pandemije i posljedičnim zatvaranjem i prekidom poslovanja niza poslovnih objekata dovedeno u pitanje vitalnost i opstojnost određenog dijela gospodarstva, poglavito malih i srednjih poduzetnika. Mogućnost aktivacije police osiguranja u slučaju prekida poslovanja pod takvim okolnostima za mnoge poduzetnike predstavlja izrazito bitan ili čak presudan čimbenik preživljavanja na tržištu. Uprava za financijsko poslovanje je prilikom obraćanja Vrhovnom sudu u kasnijem stadiju postupka upravo iz navedenog razloga istaknula kako je vrlo vjerojatno riječ o najvažnijem postupku iz područja osiguranja u proteklom desetljeću.

Analizom britanskog tržišta osiguranja Uprava za financijsko poslovanje je potvrdila kako većina osigurateljnih proizvoda namijenjenih malom i srednjem poduzetništvu predviđa osiguranje za materijalnu štetu, pri čemu se prekid poslovanja isključivo veže uz nastup materijalne štete koja dovodi do prekida poslovanja. Manji dio proizvoda nudio je mogućnost pokrića prekida poslovanja uslijed drugih uzroka, pri čemu su neke police specificirale uzorke poput pojava značajnih zaraza (notifiable disease) i zabrane pristupa mjestu poslovanja (prevention of access). Pitanje koje se rješavalo pred prvostupanjskim sudom i Vrhovnim sudom (Žalbeni sud preskočen je zbog specifičnih razloga i hitnosti postupka) jest pravo korisnika osiguranja na potraživanje isplate osigurnine temeljem klauzula koje priznaju privremeni prekid poslovanja uslijed pojave zaraze i djelomične zabrane pristupa mjestu poslovanja.

Visoki sud je utvrdio kako se pandemija i odgovor Vlade Ujedinjene Kraljevine (set mjera koje je država usvojila, uključujući privremenu i djelomičnu zabranu poslovanja u dijelovima zemlje ili cijeloj zemlji (partial or full closure)) mogu shvatiti kao jedinstveni uzrok štete (one indivisible cause). Takvo pravno shvaćanje omogućilo je aktivaciju brojnih isplata po osnovi ispunjenja osiguranog slučaja prekida poslovanja uslijed pandemije. Visoki sud je utvrdio kako je za nastup osiguranog slučaja relevantna činjenica je li uslijed Vladine mjere došlo do temeljne promjene poslovanja u odnosu na opis poslovanja u polici osiguranja. Kao tipičan primjer navodi se nova ili znatno povećana usluga dostave hrane u restoranima nakon zatvaranja prostora za goste, u odnosu na one restorane koji su se u određenoj mjeri uslugom dostave koristili i ranije. Isto shvaćanje vrijedi neovisno o profitabilnosti dostave pod novonastalim okolnostima u odnosu na poslovanje u prethodnom razdoblju. Uprava za financijsko poslovanje je upozorila kako svrha postojanja osigurateljnih pokrića za slučajeve pojava zaraznih bolesti u svojoj naravi uključuje i niz javnih mjera koje se provode pod takvim okolnostima, a koje mogu uključivati privremene mjere zabrane poslovanja odnosno pristupa mjestu poslovanja. Visoki sud je utvrdio kako klauzule o prekidu poslovanja vrijede isključivo kada je riječ o potpunom odnosno temeljnom onemogućavanju provođenja poslovnih aktivnosti.

Vrsta štete za koju se isplaćuje osigurnina

Veći dio osiguratelja čije su police obuhvaćene analizom nije se složio sa mišljenjem Uprave za financijsko poslovanje i stavom prvostupanjskog suda te su istaknuti brojni prigovori takvom pravnom shvaćanju. Osiguratelji su upozorili kako je pojam prekida poslovanja pogrešno tumačiti kao osigurani rizik, već da je riječ o vrsti štete za koju se isplaćuje osigurnina. Nadalje, osiguratelji su istaknuli kako je za nastup osiguranog slučaja potrebno utvrditi jasnu uzročnu vezu. U kontekstu engleskog i velškog prava, osiguratelji su se pozivali na proximate cause (neposredan uzrok) teoriju uzročnosti, odnosno šire shvaćen but for test kauzalnosti (uobičajen u američkoj sudskoj praksi), čime su nastojali upozoriti kako uopćeno prihvaćen model jedinstvenog uzroka štete nije prihvatljiv za potvrdu i konkretizaciju nastupa osiguranog slučaja. Pritom su se pozivali na relevantan presedan uspostavljen u predmetu Orient Express, te ustvrdili kako bi ispravan test uzročnosti morao pokazati bi li se pad poslovanja dogodio i bez određenih Vladinih mjera. Konačno, osiguratelji su se usprotivili i prostornom efektu djelovanja pandemije te predložili dva ograničenja.

Predloženo je kako aktivaciju klauzule pojave značajne zaraze treba pretpostaviti činjenicom lokalne pojave odnosno manifestacije zaraze (lokalitet osiguranog objekta mora biti prostorno izjednačen sa lokalitetom pojave zaraze). Ujedno, predloženo je kako navedenu manifestaciju treba promatrati u kontekstu konkretnog utjecaja na poslovanje osiguranog objekta. Drugim riječima, osiguratelji su upozorili kako svaki osigurani slučaj treba promatrati zasebno kako po pitanju konkretizacije pojave zaraze u prostoru gdje osigurani objekt posluje, tako i po pitanju efekta zabrane poslovanja osiguranog objekta na poslovanje objekta. Osiguratelji su upozorili kako pojava zaraze u jednom dijelu zemlje nije sama po sebi dostatna da se prihvati njezino postojanje u drugom dijelu zemlje.

Ujedno, osiguratelji su istaknuli kako zabrana poslovanja kao takva ne predstavlja isključivi razlog pada poslovanja te je moguće zamisliti i druge uzroke pada poslovanja, poput nezainteresiranosti ili nespremnosti gostiju da posjećuju restorane neovisno o pojavi zaraze na istom lokalitetu (iz straha koji nije vezan uz konkretnu pojavu zaraze na istom lokalitetu). Suprotno navedenome, osiguratelji su također upozorili kako je moguće zamisliti da uslijed nepostojanja lokalne pojave zaraze gosti i dalje ostaju spremni osobno posjećivati restorane ali ih u tome sprječava mjera Vlade kojom se zabranjuje korištenje restorana na opisani način. Time se polica osiguranja koja prvenstveno služi osiguranju uslijed štetnih posljedica zaraznih bolesti, prema shvaćanju osiguratelja, preusmjerava na pojavnosti koje nisu izravno vezane uz štetne efekte pojave zarazne bolesti.

Vrhovni sud je potvrdio veći dio mišljenja prvostupanjskog suda te u određenim segmentima proširio pravno shvaćanje mogućnosti aktivacije navedenih polica. Vrhovni sud je utvrdio kako se pojam nemogućnost pristupa valja tumačiti široko te kako se pod tim pojmom također treba obuhvaćati i nemogućnost korištenja (inability to use). S obzirom na prethodno izloženi primjer restorana, nemogućnost primanja gostiju u prostor restorana (moguća je samo dostava) treba shvatiti kao nemogućnost korištenja odnosno zabranu pristupa poslovnom prostoru. U vezi efekta pandemije, Vrhovni sud je ocijenio kako je dostatno da nastupi jedan slučaj (occurence) zaraze u određenom području. Ostvarenjem jednog slučaja policu aktivira bilo koja mjera ili preporuka Vlade u smislu onemogućavanja korištenja poslovnog prostora neovisno o tome postoji li izravna veza između pojave zaraze i navedenog poslovnog prostora. Ovaj dio odluke Vrhovnog suda koji se odnosi na preporuke predstavlja novitet u odnosu na odluku Visokog suda, i vrijedi samo pod uvjetom da nepridržavanje preporuka dovodi do obveznih mjera kako bi se provele prethodne preporuke. Po pitanju pojma zabrane pristupa Vrhovni sud u odnosu na Visoki sud također prihvaća šire shvaćanje te utvrđuje kako se zabrana pristupa odnosi i na djelomičan prekid poslovnih aktivnosti (ili prekid dijela poslovnih aktivnosti) te nemogućnost korištenja dijela poslovnog prostora za provođenje poslovnih aktivnosti.

Isplata naknade za poslovni gubitak

U vezi prethodno iznesenog primjera restorana, za razliku od shvaćanja Visokog suda u vezi intenziteta dostave kao elementa prosudbe valjanosti aktivacije police, Vrhovni sud je utvrdio kako korisnik osiguranja ima pravo tražiti isplatu naknade za poslovni gubitak uslijed nemogućnosti primanja gostiju neovisno o količini dostavljenih obroka. Shodno navedenome, Vrhovni sud je usvojio stav kako je bilo koja razina intenziteta prekida poslovanja dostatna kako bi se aktiviralo osigurateljno pokriće. Konačno, i u kontekstu izračuna iznosa osigurnine Vrhovni sud je ocijenio kako je relevantan cjelokupan period trajanja odnosno efekata pandemije, čak i ako je riječ o razdoblju koje prethodi pojavi zaraze na konkretnom lokalitetu odnosno najavi Vladinih mjera koje su usmjerene na prekid poslovanja. U kontekstu danog primjera restorana, efekt pandemije obuhvaćen policom odnosi se i na razdoblje smanjenja redovitog broja gostiju uslijed straha od pojave zaraze i prije nego što su javna tijela počela najavljivati ograničenja kretanja, ograničenja okupljanja, ograničenja poslovanja i zatvaranja poslovnih objekata. Shvaćanje Vrhovnog suda odnosno tzv. FCA test razrađivalo se u kasnijoj praksi ispred engleskih sudova dio koje se analizira u nastavku teksta.

U još jednom predmetu koji se vodio pred engleskim sudovima, Exhibition Centre Plc v Royal & Sun Alliance Insurance Plc, postavilo se pitanje mogućnosti primjene logike prethodno analiziranog FCA test predmeta na slučaj kada polica osiguranja za prekid poslovanja sadrži prostorno ograničenje “u prostoru osiguranog objekta” (at the premises). U konkretnom predmetu osiguratelji su odbili isplatiti osigurninu uz obrazloženje kako se pandemija nije manifestirala u prostoru osiguranog objekta, čime nisu ispunjeni svi uvjeti za nastup osiguranog slučaja. Sud je kao primjer usporedio dva restorana koji stoje jedan uz drugoga i koji imaju osigurateljno pokriće za prekid poslovanja, pri čemu prvi restoran u polici nema ugovorenu klauzulu prostornog ograničenja, dok drugi ima. Sud je zauzeo stav kako u slučaju proglašenja Vladinih mjera zabrane poslovanja navedena klauzula ograničenja nije relevantna u vezi efekta Vladinih mjera, te kako se na navedene klauzule primjenjuje jednako pravno shvaćanje kao u FCA test predmetu.

Dokaz uzročne veze

Kanadski sudovi relativno su rijetko razmatrali predmete gdje su police osiguranja za slučaj prekida poslovanja sadržavale vrlo konkretne definicije prekida poslovanja koje se odnose, između ostaloga, i na slučajeve gubitka zarade uslijed izbijanja pandemije. U tom smislu se vodeća praksa, poput predmeta Ontario Inc v Northbridge General Insurance Corporation, odnosi na problematiku agregacije maksimalnog iznosa pokrića u slučaju više objekata osiguranih jednom policom (ukupna agregacija osigurane svote, ili zasebni osigurani iznosi po svakoj osiguranoj lokaciji). U ostalim vrlo rijetkim slučajevima koji su završili pred sudom, kanadska praksa u cijelosti odgovara praksi koju su gotovo jednoglasno zauzeli svi savezni sudovi u Sjedinjenim Američkim Državama (vidi: Covid Coverage Litigation Tracker, dostupno na: https://cclt.law.upenn.edu/), a kako se analizira u nastavku teksta.

U vezi prethodno spomenute problematike agregacije odštetnih zahtjeva, englesko i velško pravo, temeljem presude u predmetu Greggs plc v Zurich Insurance plc, prepoznaje mogućnost odvojenih odštetnih zahtjeva unutar istog osigurateljnog perioda. U konkretnom predmetu bilo je riječi o nekoliko različitih Vladinih mjera koje je sud tumačio kao različite mjere sa potencijalno različitim učincima, a što podrazumijeva zaseban efekt svake mjere u smislu nastupa osiguranog slučaja. Činjenica da je u navedenom predmetu osiguranik neposredno nakon okončanja spora na isplatu primio preko £150 miliona ukazuje na značaj tumačenja koje su usvojili sudovi u Engleskoj i Velsu samo po pitanju problematike agregacije zahtjeva. Isti stav potvrđen je i u predmetu Corbin & King v AXA Insurance gdje se ujedno potvrdila i aktivacija vrlo specifične police osiguranja za prekid poslovanja u slučaju nematerijalnih šteta koje nastupaju uslijed, između ostaloga, pojave zarazne bolesti i zabrane pristupa (non-damage denial of access). Konkretizacija nematerijalne štete kao pokrivene štete izuzetno je koristan instrument prilikom razmatranja navedene problematike, a što je poglavito vidljivo iz nastavka teksta u kojem se analizira praksa pred američkim sudovima, i iz koje je vidljivo kako su po pitanju pravnog shvaćanja materijalne štete i drugih elemenata relevantnih za problematiku osiguranja prekida poslovanja uslijed nastupa zarazne bolesti i državnih mjera, američki sudovi zauzeli dijametralno suprotne stavove od svojih europskih pandana.

Kao što američki predmeti Hotel Mgmt. of New Orleans, LLC v. General Star Indem. Co. i Q Clothier New Orleans, L.L.C. v. Twin City Fire Insurance Co. jasno pokazuju, aktivacija pokrića gubitka zarade uslijed prekida poslovanja mora, sukladno prevladavajućem shvaćanju američkih sudova, nužno proizlaziti iz izravnog materijalnog gubitka ili oštećenja (direct physical loss or damage). U navedenim je predmetima za aktivaciju police osiguranja prekida poslovanja bilo potrebno dokazati uzročnu vezu između državnih mjera (pod pojmom državne mjere se, u američkom kontekstu, podrazumijevaju mjere koje pojedinačno donose savezne države na svom teritoriju) zabrane poslovanja i štete na osiguranom objektu. Po tom pitanju američki su sudovi utvrdili kako je takvu uzročnu vezu nemoguće dokazati obzirom da se državne mjere, prema tumačenju sudova, odnose na globalnu pandemiju a ne materijalnu štetu koju trpe osigurani objekti. Ujedno, pojava pandemije nije, prema tumačenju istih sudova, dovela do zaključka kako su osigurani objekti sami po sebi nesigurni. Suprotno navedenome, pojava pandemije je utjecala na odluke brojnih saveznih država da se okupljanje većeg broja osoba u zatvorenom smatra nesigurnom aktivnosti koja je zabranjena državnom mjerom zabrane okupljanja radi sprječavanja širenja zarazne bolesti.

Prolazna manifestacija koja se lako tretira

Općenito, američki su sudovi kroz proteklo razdoblje u pravilu pokazivali nesklonost priznavanju aktivacije police osiguranja zbog prekida poslovanja uslijed pandemije i državnih mjera zabrane poslovanja kroz kraći period vremena. U predmetu Melcorp, Inc. v. West American Ins. Co. sud je utvrdio kako aktivacija police prekida poslovanja podrazumijeva potpunu nemogućnost korištenja poslovnog prostora. Kao primjer se navodi puknuće plinske cijevi i ispuštanje plina u prostor, a što predstavlja razlog potpunog zatvaranja prostora restorana na duži period vremena. Iako su relevantne državne mjere zabrane ugošćivanja gostiju trajale određeno vrijeme, američki sudovi su počesto karakterizirali pojavu korona virusa kao prolaznu manifestaciju koja se lako tretira (čišćenje površina) ili sama od sebe nestaje u prostoru u kratkom vremenu (relativno brzo raspršivanje čestica). U konkretnom slučaju, korisnik osiguranja je, usprkos zatvaranju trgovačkog centra u sklopa kojega drži restoran, i dalje imao fizički pristup samom restoranu i mogućnost korištenja opreme (primjerice, hladnjaka i zamrzivača) neovisno o činjenici što nije bilo moguće primati goste u restoranu.

U predmetu Brown Jug, Inc. v. Cincinnati Ins. Co. ukazalo se na sličnu mjeru zatvaranja svih poslovnih objekata uslijed teških i nasilnih prosvjeda u trajanju od nekoliko tjedana (primjer Grada Detroita), no sud je upozorio kako su tim državnim mjerama zabranjene sve poslovne aktivnosti (radi sigurnosti građana), dok se u recentnim državnim mjerama (uslijed pandemije COVID-a) poslodavce poticalo da održe poslovne aktivnosti koliko je to moguće u ograničenim uvjetima, nerijetko uz određene poticajne mjere. U drugim predmetima, poput Verveine Corp., et al., v. Strathmore Insurance Company, restorani su nastavili pružati uslugu dostave hrane, a što je dodatno učvrstilo stavove brojnih američkih sudova da samo prisustvo zarazne bolesti ne predstavlja materijalnu štetu ili gubitak osiguranih objekata. Činjenica kako je restoranima dopušteno pružati uslugu pripreme i dostave hrane dodatno je potkrijepila stav američkih sudova kako prisustvo virusa na lokalitetu osiguranog objekta ne podrazumijeva prekid poslovanja samo po sebi. Prestankom državnih mjera, kako se posebno ističe u predmetu Wakonda Club v. Selective Insurance Company of America, restorani nastavljaju normalno poslovati bez bilo kakve potrebe za materijalnom nadoknadom ili popravkom, čime se, uz očit nedostatak materijalne štete ili gubitka, dodatno ne ispunjava i uvjet iz police koji se veže uz pokrivanje štete popravaka odnosno saniranje štete tijekom razdoblja obnove (period of restoration). Slično je presudio i sud u predmetu Consolidated Restaurant kada je jednostavno zaključio da niti jedan komad opreme nije prestao raditi (“Nothing stopped working.” – karakterističan pristup anglosaksonskih sudova), odnosno u predmetima Cordish Companies, Inc. v. Affiliated FM Ins. Co., Protégé Rest. Partners LLC v. Sentinel Ins. Co. i Cajun Conti LLC v. Certain Underwriters at Lloyds, gdje je ustvrđeno da nije dostatno utvrditi kako je otežana mogućnost korisnika osiguranja da koristi osigurani objekt, već da šteta mora nastati na samom osiguranom objektu. U predmetu Wilson, et al. v. USI Insurance Service LLC sud je konstatirao kako se osiguranim prostorima moglo, za vrijeme trajanja mjera, i dalje služiti i u istima boraviti, samo ne na način kako su vlasnici restorana normalno priželjkivali.

Gubitak poslovne funkcije

Trenutačno se pred Vrhovnim sudom savezne države New Jersey vodi predmet AC Ocean Walk, LLC v. American Guarantee and Liability Ins. Co., u kojem je u prvostupanjskom postupku, suprotno svim prethodno izloženim stavovima različitih američkih sudova, sud presudio u korist osiguranika. Taj sud je, naime, ustvrdio kako je gubitak poslovne funkcije jednak izravnoj materijalnoj šteti, što se očituje u nemogućnosti korisnika osiguranja da drži otvorenim kasino koji je predmet osiguranja (primjetno drugačija vrsta poslovanja u odnosu na prethodno analizirane predmete koji se u pravilu odnose na ugostiteljske objekte). Drugostupanjski sud je zauzeo suprotno mišljenje i potvrdio ranije analiziranu praksu zauzimajući ista pravna shvaćanja, te se očekuje konačno utvrđenje najviše državne instance.

Iako se engleska i američka sudska praksa ne može istovjetno uspoređivati s obzirom na to da je riječ o dva odvojena tržišta osiguranja gdje prevladavaju različiti tipski ugovori osiguranja prekida poslovanja, primjetno je kako je engleska praksa u vezi problematike prekida poslovanja uslijed pandemije COVID-a odstupila od uobičajenog užeg tumačenja ugovornih klauzula. Kako bi dopustili šire tumačenje, suci Vrhovnog suda Ujedinjene Kraljevine čak su posegnuli za instrumentom djelomične izmjene presedana (pitanje uzročnosti kako je utvrđeno u predmetu Orient Express), pri čemu je interesantno za istaknuti kako je dio sudaca sudio u oba predmeta. Primjetno je također kako američko tržište osiguranja fokus postavlja na izravne materijalne štete, dok se na britanskom tržištu osiguranja težište postavlja na temeljno poslovanje. Zanimljivo je također za primijetiti značajno razlikovanje u shvaćanju prirode državnih mjera koje su poduzimane za vrijeme trajanja pandemije COVID-a, i njihov utjecaj na odnosno svezu sa djelomičnim ili potpunim prekidom poslovanja ugostiteljskih objekata. Analizirana praksa još jednom ukazuje na potrebu pažljive konstrukcije ugovornih odredbi odnosno odredbi općih uvjeta osiguranja, poglavito kada je riječ o vrsti osiguranja koja ima vrlo neposredne i značajne učinke na normalno funkcioniranje gospodarstva.

Piše: izv. prof. dr. sc. Mihael Mudrić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu | miso.mudric@pravo.hr

Natrag