;

Osiguratelji za promjenu životnog stila

Datum objave: 01.07.2009. Broj 7 | Godina 2009

dr.sc. Vladimir Njegomir

Jedna od ključnih promjena koja je obilježila 20. stoljeće u odnosu na raniju ljudsku povijest je transformacija demografske strukture stanovništva izražena u prosječnom starenju stanovništva. Naime, tijekom 20. st. došlo je do porasta očekivanog životnog vijeka kao i pada smrtnosti, ali i pada nataliteta, posebno u razvijenim zemljama, zahvaljujući rastu osobnih prihoda koji su omogućili bolje sanitarne uvijete, bolju osobnu higijenu, zdravije i stabilnije snabdijevanje hranom i pristup suvremenijim zdravstvenim uslugama. Međutim, paralelno s rastom životnog standarda, a posebno od osamdesetih godina 20. st., pojavio se problem gojaznosti koji prijeti ugrožavanju trenda produženja prosječnog životnog vijeka. Ovaj problem, koji se sve više smatra globalnim, jer se za razliku od početnog vezivanja ove bolesti s visoko razvijenim zemljama ona počela sve više pojavljivati i u zemljama u razvoju, prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije ubraja se u najveće zdravstvene rizike s kojima će se čovječanstvo suočavati u 21. st. Imajući u vidu da se radi o riziku koji alarmantno utječe na zdravstveno stanje ljudi, potencijalno ugrožava prosječan očekivani životni vijek i u novije vrijeme poprima epidemiološke razmjere, nužno je ukazati na uzroke, posljedice i implikacije rizika gojaznosti kao globalnog zdravstvenog rizika na tržište osiguranja.

Gojaznost kao globalni trend
Gojaznost se dugo vremena smatrala pozitivnom karakteristikom jer je u uvjetima oskudne raspoloživosti hrane gojaznost bila osobina bogatih ljudi te je predstavljala i svojevrsni statusni simbol. Međutim, u novije vrijeme općeprihvaćen stav je da je gojaznost bolest, a Svjetska zdravstvena organizacija je definira kao abnormalnu ili prekomjernu akumulaciju masnoća koja može ugroziti zdravlje. Stupanj gojaznosti određuje se i definira korištenjem indeksa tjelesne težine (BMI – Body Mass Index). Riječ je o indeksu koji se izračunava matematičkom formulom i predstavlja odnos tjelesne mase i kvadrata tjelesne visine.

Brojna istraživanja pokazuju da su preventivne mjere, koje se temelje na medicinskim savjetima i voljnosti oboljelih da se ponašaju u skladu s dobivenim savjetima, uglavnom neuspješne ukoliko ne postoje financijski poticaji

Formula za izračunavanje indeksa tjelesne težine glasi: BMI= kg/m2. (npr. ako odrasla osoba teži 100 kg i visoka je od 1.90 m njen BMI će biti 27.7 (BMI=100/1.902). Nakon izračunatog indeksa primjenjuje se tablica vrijednosti za BMI i određuje stupanj uhranjenosti i rizik za oboljenje. Osnovni uzrok nastanka bolesti gojaznosti je nezdrav životni stil kojeg prvenstveno karakterizira nerazmjer između unosa kalorija i njihove potrošnje, odnosno unosa ugljikohidrata i lipida i njihove potrošnje fizičkim aktivnostima. U novije vrijeme, posebno od osamdesetih godina 20. st. dolazi do veće konzumacije visoko energetske hrane, hrane bogate mastima i šećerima, a siromašne vitaminima i mineralima uz istovremeno smanjenje fizičke aktivnosti zahvaljujući promjenama u socio-ekonomskim strukturama (veću udio tzv. "bijelih kragni" u odnosu na "plave kragne", što dovodi do smanjenja fizičkih napora na poslu), promjenama u transportu (više motornih vozila, liftova i sl.), povećana urbanizacija, automatizacija u svim sferama kao i zamjena rekreativnih aktivnosti a pasivnim aktivnostima u pogledu potrošnje energije kao što su gledanje televizije, igranje kompkutorskih igrica, surfanje internetom i sl. Osim toga na gojaznost još utječu i genetski, psihološki, fiziološki i faktori okruženja. Genetski gledano, ljudi su predisponirani da se bore s problematikom ograničenosti hrane što je posljedica povijesnih okolnosti kontinuiranog nedostatka hrane, prije nego s viškovima hrane koji su nastali tek u drugoj polovici 20.st., prvenstveno zahvaljujući industrijskom procesuiranju hrane. Od psiholoških faktora najznačajniji je stres, ali i druga psihogena stanja kao što su frustracija, dosada, tuga i sl. koji utječu na povećan unos hrane kao utjehe za probleme. Fiziološki faktori manifestiraju se kroz starenje organizma, naime kako organizam stari smanjuje se razina bazalnog metabolizma što utječe na smanjenje energetske potrošnje. Konačno, kada je riječ o faktorima okruženja, brojne studije pokazuju da manje imućne zajednice, pogotovo u urbanim područjima imaju iznad prosječnu gojaznost. Navedeni faktori uzrokuju globalni trend porasta broja gojaznih osoba, posebno u visoko razvijenim zemljama. Tako je npr. u Velikoj Britaniji postotak gojaznih osoba u 2006. u odnosu na 1994. godinu među muškarcima povećan s 14 na 24 posto, a među ženama sa 17 na 24 posto. Posebno alarmantan podatak je da će do 2050. godine oko 25 posto populacije starosne dobi ispod 20 godina u Velikoj Britaniji biti gojazno. Trendovi povećanja udjela gojaznih osoba u ukupnoj populaciji izraženi su i u Europi gdje udio osoba s prekomjernom tjelesnom težinom u ukupnoj populaciji iznosi 30-80 posto, a do 2010. godine očekuje se da će ova bolest zahvatiti oko 150 milijuna odraslih i 15 milijuna djece, što predstavlja posebno alarmantan trend. Također, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu je u 2005. godini bilo 400 milijuna ljudi koji se smatraju gojaznima kao i 20 milijuna djece ispod 5 godina, a smatra se da će do 2015, godine učešće gojaznih na globalnoj razini porasti na 700 milijuna ljudi. Posebno je potrebno ukazati na činjenicu da se problem gojaznosti sve više javlja i u zemljama regije. Naime, prema najnovijim podacima uz Veliku Britaniju najveći postotak gojaznih osoba u Europi zabilježen je u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji.1 Tako je npr. prema podacima iz 2005. godine u Hrvatskoj ovom bolešću zahvaćeno 17% muškaraca i 15% žena uz posebno alarmantan podatak da je 11% djece predgojazno, a 5% gojazno, dok je u Srbiji 21% muškaraca i 18% žena gojazno.2 Imajući u vidu činjenicu da su najvažniji uzrok smrtnosti u regiji kardiovaskularne bolesti (u Hrvatskoj je 53, a u Srbiji 54 posto smrtnih slučajeva uzrokovano ovim bolestima) na koje u velikoj mjeri utječe upravo gojaznost i fizička neaktivnost, izvjesno je da će u godinama koje slijede ovaj problem u regiji biti izražen na sličan način kao i u visoko razvijenim zemljama Gojaznost osim implikacija na zdravlje ima i značajne negativne ekonomske posljedice. Ekonomske posljedice gojaznosti uključuju izravne troškove zdravstvene zaštite, indirektne troškove koji uključuju troškove uzrokovane gubitkom produktivne sposobnosti i individualnim troškovima koji uključuju primjerice izdatke za kupovinu proizvoda za mršavljenje. U pogledu direktnih troškova za zdravstveni sustav najznačajniji udio ima dijabetes. Prema podacima Američkog udruženja za dijabetes medicinski troškovi uzrokovani dijabetesom u 2007. godini u SAD-i iznosili su 116 milijardi dolara dok su ukupni godišnji troškovi ove bolesti procijenjeni na 174 milijarde dolara, što predstavlja povećanje od 42 milijarde dolara u odnosu na 2002. godinu. U Europi su izražene slične posljedice. Naime, troškovi uzrokovani gojaznošću u pojedinim europskim zemljama dostižu 1% domaćeg bruto proizvoda. Također, izdaci na osnovu bolesti gojaznosti dostižu 6% ukupnih troškova za zdravstvo, a procjene su da su indirektni troškovi, uzrokovani preranom smrću, gubitkom produktivne sposobnosti i prihoda, najmanje dvostruko veći u odnosu na direktne.

Izazovi za tržište osiguranja
Imajući u vidu sve ranije navedene činjenice postavlja se pitanje kakav utjecaj gojaznost ima na osiguranje i u tom kontekstu na koje vrste osiguranja i na koji način, je li indeks tjelesne mase univerzalno prihvatljiva metoda izražavanja gojaznosti te odražava li se opasnost, ukoliko postoji, na već zaključene poslove ili samo na buduće ugovore o osiguranju. Jedan od ključnih problema za osiguratelje je pitanje načina određivanja prisustva gojaznosti kod potencijalnih osiguranika. Najveći broj osiguratelja koristi procjenu stupnja uhranjenosti primjenom indeksa tjelesne mase, indeksa preporučenog i od Svjetske zdravstvene organizacije s obzirom da je ovaj indeks univerzalno primjenljiv jer ne zavisi od godišta ili spola. Međutim, ovaj indeks ima i određene nedostatke koje osiguratelji moraju imati u vidu, a koji se odnose na činjenicu da on može biti neprimjenljiv za različite populacije, a često neopravdano može svrstati osobe s više mišićne mase u kategoriju prekomjerno uhranjenih.

Troškovi uzrokovani gojaznošću u pojedinim europskim zemljama dostižu jedan posto domaćeg bruto proizvoda

Zbog toga osiguratelji stalno tragaju za različitim mjerilima pa tako uz BMI postoje i tablice visine i težine, ratio opsega struka i kukova i mjerenje opsega struka. Još 1943. godine američki osiguratelj Metropolitan Life uveo je standardne tablice visine i težine koje su i danas, nakon neznatne modifikacije 1983. godine, u upotrebi. U ovim su tablicama dane poželjne težine kojima se određuju osobe koje imaju najmanju vjerojatnost smrtnosti pa su na osnovu toga ove težine s vremenom povezane s tzv. idealnom težinom iako se ona u samim tablicama ne spominje. Mjerenje opsega struka može biti dopunska mjera koja se koristi kod onih osoba koje su svrstane prema indeksu tjelesne mase u normalno ili prekomjerno uhranjene. U slučaju navedenog nedostatka BMI, osobe s više mišićne mase, mjerenjem opsega struka može se preciznije utvrditi da ta osoba npr. ne spada u prekomjerno uhranjene. Vrijednosti koje se koriste kao granične prikazane su u tablici 2. Kao što se može vidjeti iz tablice 2, osobe muškog spola čiji je opseg struka jednak ili veći od 102cm i osobe ženskog spola čiji je opseg struka jednak ili veći od 88cm smatraju se gojaznima i imaju visok rizik oboljenja. Postoji, međutim, i ograničenje u primjeni ove mjere u slučaju kada je BMI≥35 jer nema značajnu dodatnu prediktivnu vrijednost. Gojaznost se može procijeniti i mjerenjem odnosa struka i kuka, odnosno mjerom WHR (Waist-to-hip ratio) pri čemu ukoliko ovaj ratio prelazi vrijednost 1 kod muškaraca i 0.80 kod žena, te se osobe mogu smatrati gojaznima, odnosno kod tih osoba postoji veća vjerojatnost oboljenja. Istraživanja su pokazala da ovaj ratio predstavlja pouzdaniju mjeru procjene smrtnosti kod starijih osoba u odnosu na indeks tjelesne mase i mjeru opsega struka. U životnim osiguranjima, uključujući i rentna osiguranja, prilikom određivanja tarifa koriste se tablice smrtnosti, obračunska kamatna stopa i troškovi provođenja osiguranja. U tablicama smrtnosti prikazane su izravnate vjerojatnosti smrtnosti. Ne ulazeći u detaljnije obrazlaganje načina utvrđivanja premija u životnim osiguranjima ukazujemo samo na činjenicu da ukoliko postoji veća vjerojatnost smrtnosti posljedično će biti veća i premija osiguranja uz konstantnost ostalih varijabli koji se koriste u njenom izračunu. Imajući u vidu značaj vjerojatnosti smrtnosti za životne osiguratelje, najvažnije pitanje vezano uz epidemiološko ispoljavanje gojaznosti je koliko ovaj rizik ima utjecaja na očekivani životni vijek i mortalitet, odnosno može li gojaznost utjecati na dugoročno izraženi trend porasta prosječnog životnog vijeka. Istraživanja ukazuju da postoji izravna zavisnost između povećane vjerojatnosti smrtnosti i gojaznosti. Naime, studija provedena u SAD-u usporedbom stopa smrtnosti prekomjerno i normalno uhranjenih osoba po uzrastu, rasi i spolu nedvosmisleno je pokazala da bi prosječan životni vijek populacije u SAD-u bio duži za četiri do devet mjeseci ukoliko ne bi postojala gojaznost, a zaključak autora je da će porast u prosječnoj očekivanoj dužini života po prvi put stagnirati nakon konstantnog rasta u prethodnih 200 godina. Navedeni utjecaj gojaznosti na životni vijek i mortalitet potencijalno snažno negativno utječe na tržište osiguranja. Prvenstveno su ugroženi životni osiguratelji s obzirom da gojaznost utječe na ključnu varijablu koja se koristi prilikom izračuna premija osiguranja, a u konkurentskim uvjetima današnjice osigurateljima su ograničene mogućnosti povećanja premija na osnovu povećanog rizika. U pogledu utjecaja gojaznosti na postojeće ugovore o osiguranju života postoje dva proturječna mišljenja. Naime, populacija osiguranika u pravilu obuhvaća više mušku, nego žensku populaciju kod koje je evidentno izraženija gojaznosti, obuhvaća populaciju nepušača iz srednjih i viših socio-ekonomskih slojeva i s višim obrazovanjem, uobičajeno mlađa, koja nema prethodnu, značajniju povijest bolesti. Ovakve karakteristike populacije osiguranika ukazuju da je riječ o populaciji koja u prosjeku ima manji stupanj smrtnosti od prosjeka ukupne populacije. Međutim, istraživanja ukazuju da povećani stupanj smrtnosti povezan s rizikom gojaznosti najviše pogađa upravo ovu populacijsku grupu te ukoliko se trend rasta broja gojaznih nastavi, profitabilnost životnih osiguratelja može biti značajno ugrožena. Imajući u vidu trendove porasta gojaznosti, osiguratelji će morati voditi računa o činjenici da će buduće generacije biti, u postotku, znatno izloženije ovom riziku u svim populacijskim segmentima što će zahtijevati pridavanje adekvatne pažnje razvoju medicinskih, epidemioloških i aktuarskih trendova. Potrebno je ukazati da će trend porasta gojaznosti, za razliku od negativnog utjecaja na životne osiguratelje općenito pozitivno utjecati na anuitetna osiguranja. Naime, kod anuitetnih osiguranja također se uzima u obzir stopa smrtnosti prilikom određivanja tarifa, a isplata naknade iz osiguranja može biti ugovorena da bude izvršena u određenom fiksnom razdoblju ili doživotno. Kada je ugovorena doživotna isplata rente tada se veća stopa smrtnosti uzrokovana gojaznošću pozitivno odražava na financijske rezultate osiguratelja i rješava dugoročno izražen problem u ovom segmentu poslova osiguranja – problem s dugovječnošću. Osim utjecaja na životno osiguranje, epidemija gojaznosti negativno će se odraziti i na osiguranje za slučaj invaliditeta i privatno zdravstveno osiguranje.

U SAD-u preko 90% građana smatra da su proizvođači hrane odgovorni za problem gojaznosti, a velik broj njih potencijalno bi mogao pokrenuti sudske procese

Naime, u slučaju osiguranja za slučaj invaliditeta, koje može biti zaključeno u okviru osiguranja od nesretnog slučaja ili kao samostalno, osiguranjem se pokrivaju materijalne posljedice nastanka invaliditeta ili bolesti, a isplata naknade iz osiguranja ovisi od stupnja invalidnosti. U tom smislu indikativna je studija provedena u SAD-u kojom je ukazano da gojazne osobe kod kojih je BMI>40 imaju osam puta veću vjerojatnost funkcionalnog pogoršanja u odnosu na normalno uhranjene osobe, što predstavlja značajnu opasnost za ovu vrstu osiguranja. Kada je riječ o privatnom zdravstvenom osiguranju, koje pruža pokriće za liječenje bolesti kao i davanja u slučaju onesposobljenosti, jasno ukazuju na izravan negativan utjecaj gojaznosti na ovu vrstu osiguranja. Gojaznost može indirektno imati utjecaj i na osiguranje od odgovornosti. Naime, postoje primjeri pokretanja sudskih procesa protiv proizvođača hrane osoba koje su u stanje prekomjerne uhranjenosti dospjele konzumiranjem hrane tih proizvođača. U SAD-u npr. preko 90% građana smatra da su proizvođači hrane odgovorni za problem gojaznosti, a velik broj njih potencijalno bi mogao pokrenuti sudske procese, kao što je čest slučaj s parnicama protiv proizvođača cigareta, kojima bi bili ugroženi interesi osiguratelja od odgovornosti ovih proizvođača.

Osiguratelji financijski potiču ne gojazne
Problemi uzrokovani epidemijom gojaznosti mogli bi se u budućnosti posebno negativno odraziti na osiguravajuća društva, a time i na tržište osiguranja. S aktuarskog stanovišta, posebno je značajan utjecaj porasta gojaznosti kod djece jer će veći udio gojaznosti u budućnosti ovisiti o porastu broja gojazne djece u sadašnjosti.

Prema podacima iz 2005. u Hrvatskoj je gojazno 17% muškaraca i 15% žena uz posebno alarmantan podatak da je 11% djece predgojazno, a 5% gojazno, dok je u Srbiji 21% muškaraca i 18% žena gojazno

Ključni pristup u rješavanju problema gojaznosti s aspekta osiguravajućih društava je adekvatno vrednovanje rizika, odnosno određivanje premija osiguranja temeljenih na povećanom riziku smrtnosti, a što će svakako zahtijevati, ukoliko se trend nastavi, i promjenu osnova vrednovanja ovog rizika, odnosno promjenu tablica smrtnosti u svim zemljama. U tom kontekstu, da bi određivanje premija osiguranja bilo precizno, odnosno da se ne bi povećani rizik gojaznosti, a time i smrtnosti podcijenio, osiguravajuća društva trebaju provoditi komparativne analize premija osiguranja s trenutačnim kretanjima stopa smrtnosti i medicinskih studija. Identificiranje i procjenjivanje gojaznosti treba se bazirati na što je moguće više podataka, npr. kombiniranjem mjerenja opsega struka s indeksom tjelesne mase, kako bi utvrđena premija osiguranja što više korespondirala s preuzetim rizikom. U kontekstu dugoročnog rješavanja problema epidemije gojaznosti veliku ulogu u poticanju preventivnih mjera imat će osiguravajuća društva. Brojna istraživanja pokazuju da su preventivne mjere, koje se temelje na medicinskim savjetima i voljnosti oboljelih da se ponašaju u skladu s dobivenim savjetima, uglavnom neuspješne ukoliko ne postoje financijski poticaji. U tom segmentu uloga osiguravajućih društava može biti značajna, kao što pokazuje primjer iz Njemačke gdje osiguranici, ukoliko npr. preventivno odlaze zubaru najmanje jednom godišnje, kod zaključivanja zdravstvenog osiguranja dobiju bonusu u visini od 20 do 30 posto. Sličan pristup uvela je i tvrtka DKV, specijalizirani zdravstveni osiguratelj koji posluje u sklopu Munich Re grupe, na području povećanog rizika smrtnosti uslijed gojaznosti kojeg uključuju u izračunavanje premija uz mogućnost njenog umanjivanja ukoliko osiguranik izgubi na težini ili u startu ima niži BMI. Uloga osiguratelja osim na području prilagodbe visine premije i uvođenja bonusa i malusa može biti i izravnija, kroz financiranje i provođenje različitih programa promjene životnog stila. Primjerice, program preventivnih mjera pokrenut od ArztPartner almeda, podružnice zdravstvenog osiguratelja DKV, nakon samo godinu dana provođenja doveo je do promjene ponašanja sudionika programa. Njih 51% promijenilo je način ishrane, 53% povećalo fizičku aktivnost, a 28% reduciralo stupanj uhranjenosti.

Natrag