Revizija Solventnosti II trebala bi se pozabaviti nedostacima u mjerenju koji rezultiraju pretjeranim kapitalnim zahtjevima i velikom volatilnošću. Time bi se uklonile nepotrebne regulatorne prepreke osigurateljima koji nude dugoročne proizvode, jamstva i ulaganja koja klijenti žele i trebaju
Michaela Koller, glavna direktorica Insurance Europe, europske federacije osiguranja i reosiguranja, trenutno je i glavna tajnica Globalne federacije osiguravajućih udruženja (GFIA). Michaela je radila u Bruxellesu posljednja tri desetljeća, a prije no što se pridružila Insurance Europe u veljači 2007., bila je na rukovodećim pozicijama u različitim bankarskim poslovnim tijelima.
Bila je članica raznih skupina potrošača/industrije i savjetodavnih skupina koje je osnovala Europska komisija. Također je bila članica obje skupine dionika Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA): skupine dionika osiguranja i reosiguranja (IRSG) i skupine dionika strukovnih mirovina (OPSG). Trenutno je potpredsjednica IRSG-a EIOPA-e. Michaela redovito svjedoči na saslušanjima koja organiziraju institucije EU-a. Njemačka je državljanka i diplomirala je pravo na Sveučilištu u Augsburgu.S Michaelom Koller razgovarali smo, između ostaloga, o aktualnostima u radu Insurance Europe, o izazovima i novitetima u industriji osiguranja, kao i o novim regulativama na tržištu.
Koje je trenutno glavno područje fokusa Insurance Europe?
Kao glas europskog sektora osiguranja i reosiguranja na razini EU-a, Insurance Europe ima za cilj doprinijeti stvaranju političkog, društvenog, poslovnog i gospodarskog okruženja u kojem europski osiguratelji mogu napredovati. Naš cilj je podržati industriju kako bi mogla nastaviti nuditi zaštitu i proizvode za štednju koje ljudi i tvrtke očekuju i trebaju. To uključuje ponudu pokrića za poznate, ali rastuće rizike, kao što su prirodne katastrofe ili mirovine, ili one koji su se nedavno pojavili, kao što su kibernetički rizici.
U tu svrhu, naša je misija osigurati da imamo regulatorni okvir spreman za budućnost i primjeren svrsi koji prepoznaje stvarnu ekonomiju poslovanja osiguranja, kao i stvarne potrebe klijenata. Trenutačno to znači, primjerice, postizanje dobrog ishoda na reviziji Solventnosti II u EU-u, gdje su rasprave još u tijeku, i osiguravanje da su pravila za distribuciju osiguranja primjerena.
Ruska invazija na Ukrajinu donijela je nove izazove za financijsku industriju nakon godina pandemije. Koji su, po vašem mišljenju, izazovi za društvo općenito i za industriju osiguranja u narednom razdoblju?
Danas se ne suočavamo samo s jednom krizom, već s nizom gotovo paralelnih kriza koje su u određenoj mjeri povezane i međusobno se osnažuju. Popis izazova uključuje klimatske promjene, energetsku i prehrambenu krizu, starenje i smanjenje radno sposobnog stanovništva, inflaciju, rat u Ukrajini, nacionalne i geopolitičke napetosti, deglobalizaciju i poremećaje u opskrbnim lancima i sve veću konkurenciju za sirovine.
To predstavlja veliki pritisak ne samo na vlade i građane, već i na osiguratelje. Sektor osiguranja odlučan je pridonijeti rješavanju ovih zajedničkih izazova bez presedana. Naše je mišljenje da u nekim slučajevima rješenja postoje i da ih je potrebno provesti, dok u drugima situacija može zahtijevati novi pristup. U svakom slučaju, potrebno je intenzivirati otvoreni dijalog između osiguratelja i javnog sektora, posebno oko podjele uloga. Veliki potres u prosincu 2020. u Hrvatskoj dobar je primjer zašto je važno imati što veću penetraciju osiguranja i imati jasnu podjelu uloga pojedinih dionika.
Važno je posvetiti dovoljno pozornosti “novim” rizicima, posebice kibernetičkim i onima koji se pojavljuju u kontekstu zelene tranzicije i digitalne transformacije
Kako će povećanje makroekonomskih neizvjesnosti pod utjecajem rastućih inflatornih pritisaka utjecati na poslovanje osiguratelja u ovoj i idućoj godini? Na koji način inflacija utječe na industriju osiguranja?
Posljednje izvješće Europske agencije za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) o utjecaju inflacije na sektor osiguranja objavljeno u listopadu 2023. potvrđuje, “da su kapitalne pozicije europskih osiguratelja općenito bile vrlo čvrste i stabilne od početka režima Solventnosti II” . Europskim sektorom osiguranja se dobro upravlja i ima dokazane rezultate u suočavanju s različitim ekonomskim scenarijima, uključujući inflaciju. Najnoviji podaci EIOPA-e pokazuju da je industrija dobro kapitalizirana i da su osiguranici dobro zaštićeni. Dugoročna priroda poslovnog modela osiguratelja pomaže im da se nose s tržišnim volatilnostima, diversificiraju imovinu i rizike potraživanja, a također puno pomaže u ekstremnim situacijama.
Sa stajališta Insurance Europe, koji su danas najveći rizici za poslovanje i građane, a za koje je moguće ponuditi osiguranje?
Rizici su sve veći, ali za većinu njih postoji osiguranje. Najveći rizici vezani su uz starenje stanovništva kao što su mirovine i zdravstvo, prirodne katastrofe i cyber. Za sve te rizike, osiguratelji diljem Europe nastavljaju raditi na pružanju proizvoda koji štite osiguranike i smanjuju pritisak na vlade, koje bi inače morale uskočiti. Za rastuće “starije” rizike, kao što su mirovine i zdravstvo, postoje proizvodi koji dobro funkcioniraju dugi niz godina, a osiguratelji nastavljaju s inovacijama. Ali također je važno posvetiti dovoljno pozornosti “novim” rizicima, posebice kibernetičkim i onima koji se pojavljuju u kontekstu zelene tranzicije i digitalne transformacije.
Ključni primjer je sve veća upotreba litij-ionskih baterija koja dolazi s velikim pomacima u svim gospodarskim sektorima, posebno u vezi s elektrifikacijom prometa i mobilnosti. Izazov je u tome što punjenje, uporaba, recikliranje ili odlaganje takvih baterija stvara visok rizik od požara, zbog čega je neke od ovih aktivnosti teško osigurati.
U takvim su slučajevima međusektorska partnerstva od iznimne važnosti zbog toga što osigurateljima i drugim ključnim dionicima, kao što su pogoni za recikliranje, omogućuju suradnju i uspostavljanje međusobnog razumijevanja rizika. To im omogućuje da razviju smjernice i dobre prakse. Rad na tome se već odvija u nekim zemljama i sve se više događa na europskoj razini.
Drugi primjer odnosi se na sve češće postavljanje fotonaponskih panela diljem EU-a. To je uglavnom zbog EU-ovog plana RePower EU prema kojem je ugradnja panela obvezna na postojeće javne i komercijalne zgrade do 2027. i na nove stambene zgrade do 2029. Sve je veća zabrinutost da neki aspekti plana, poput obveze da bi instaliranje fotonaponskih sustava na većinu zgrada čak i kada nisu građene za tu svrhu, moglo stvoriti veći rizik od požara, što rezultira povećanjem premija. Sektor osiguranja svjestan je svoje uloge u ovom kontekstu i već radi s relevantnim dionicima, uključujući one na razini EU-a, na pronalaženju zajedničkih rješenja.
Osiguratelji se u posljednje vrijeme češće nego prije susreću s velikim gubicima od elementarnih nepogoda, no s druge strane većina imovine još uvijek nije osigurana od takvih rizika. Kako premostiti taj jaz? Hoće li osiguranje biti sve skuplje upravo zbog sve izraženijih klimatskih rizika? Postoji li potreba za razvojem novih proizvoda osiguranja?
Odgovor na ovo pitanje nije tako jednostavan kao uloga koju osiguratelji imaju, a opseg u kojem ljudi kupuju osiguranje i zaštićeni su od prirodnih opasnosti značajno varira od zemlje do zemlje. Međutim, doista je sve hitnije smanjiti jaz u zaštiti, osobito u zemljama u kojima je on vrlo visok.
Osiguratelji nude prave proizvode, ali potražnja često ostaje niska u nizu zemalja. Zbog toga se u nekoliko europskih zemalja razmišlja o tome kako povećati penetraciju osiguranja, kroz provedbu politika kao što su financijske obrazovne kampanje ili u nekim slučajevima kao obvezno osiguranje.
Gledajući unaprijed, osiguratelji će se suočiti s izazovima u nastavku pružanja pristupačnog pokrića, zbog čega su snažne mjere prilagodbe klimatskim promjenama tako važne. Moramo ubrzati prilagodbu klimatskim promjenama donošenjem mjera na svim razinama, od individualne pa sve do nacionalne i EU razine. Industrija to može podržati prilagodbom svojih proizvoda i dijeljenjem stručnosti u upravljanju rizicima.
Jasno je da će bez hitnog smanjenja emisija stakleničkih plinova prilagodba klimatskim promjenama biti sve teža. To je razlog zašto industrija osiguranja snažno podržava europske ciljeve nulte neto vrijednosti, zašto sve veći broj osiguratelja poduzima mjere za smanjenje vlastitog ugljičnog otiska i zašto potičemo vlasti da ubrzaju inicijative za smanjenje emisija.
GFIA izvješće identificiralo je i kvantificiralo najznačajnije – i rastuće – godišnje globalne nedostatke u zaštiti: 1 bilijun USD za mirovine; 0,9 bilijuna američkih dolara za cyber; 0,8 bilijuna dolara za zdravlje i 0,1 bilijun dolara za prirodne katastrofe
Borba protiv klimatskih promjena već je desetljećima u središtu međunarodnih rasprava. Kako sami osiguratelji doprinose toj borbi?
Osiguratelji već desetljećima naglašavaju rizike i utjecaj klimatskih promjena, a industrija je bila glasna u svojoj podršci ciljevima Europske unije o neto zero. Osiguratelji doprinose u tri ključna područja: zaštiti, usmjeravanju ulaganja u smanjenje emisija (tj. ublažavanje) i prilagodbi.
Prvo, kroz svoje osiguranje, osiguratelji pružaju zaštitu i tako nude olakšanje ljudima posvuda.
Drugo, trude se pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova. kroz svoju ulogu investitora. Industrija osiguranja najveći je institucionalni ulagač u Europi, s imovinom od preko 10 bilijuna eura pod upravljanjem, a osiguratelji mogu koristiti dio tih sredstava za ulaganje u projekte kao što je proizvodnja električne energije putem obnovljivih izvora energije. Sve veći broj osiguratelja također preispituje svoje politike preuzimanja i ulaganja kako bi smanjili vlastiti ugljični otisak. Osiguratelji također daju poticaje osiguranicima da svoje domove učine energetski učinkovitijim, da voze održivije i nude niz “proizvoda zelene štednje” u koje mogu ulagati.
Naposljetku, iako je prilagodba klimi primarno odgovornost javnih tijela, osiguratelji mogu pružiti savjete, poput izgradnje nasipa ili provedbe rješenja temeljenih na prirodi.
Budući da ste i glavna tajnica Global Federation of Insurance Associations (Globalne federacije osiguravajućih udruženja), možete li komentirati najnovije izvješće GFIA-e o globalnim prazninama u zaštiti?
GFIA izvješće identificiralo je i kvantificiralo najznačajnije – i rastuće – godišnje globalne nedostatke u zaštiti: 1 bilijun USD za mirovine; 0,9 bilijuna dolara za cyber; 0,8 bilijuna dolara za zdravlje i 0,1 bilijun dolara za prirodne katastrofe.
Izvješće, koje se može pronaći na web stranici GFIA-e, identificira čimbenike koji pokreću ove praznine u zaštiti i na strani potražnje i na strani ponude, uključujući zašto je određene rizike vrlo teško potpuno osigurati. Također pruža pregled širokog raspona potencijalnih poluga koje mogu koristiti široki raspon dionika za rješavanje nedostataka.
U izvješću se ističe da osiguratelji mogu i poduzimaju korake za rješavanje ovih jazova. To uključuje korištenje tehnologije za procjenu rizika i odštetnih zahtjeva te dostupnije osiguranje za ljude i tvrtke. Međutim, uklanjanje praznina također će zahtijevati djelovanje kreatora politike kako bi se stvorilo okruženje u kojem se može upravljati rizicima i smanjiti ih. Za rizike od prirodnih katastrofa, primjerice, vlade moraju postaviti i provoditi pravila planiranja koja izbjegavaju nove zgrade u područjima sklonim poplavama i drugim rizicima povezanim s vremenskim prilikama. Radnje koje izvješće preporučuje pomoći će da rizici ostanu osigurani, a zaštita osiguranja pristupačna.
Izvješće koristi niz studija slučaja kako bi prikazalo radnje privatne i/ili javne politike koje su poduzete kako bi se smanjile praznine u zaštiti. Također uključuje GFIA-ine vlastite preporuke kreatorima politika o najboljim polugama za smanjenje rizika i povećanje zaštite.
Uvođenje regulatornog okvira Solventnost II bila je ključna prekretnica za osigurateljni sektor. Možete li nam reći što je Solventnost II donijela industriji osiguranja?
Solventnost II nije uvedena zbog problema solventnosti u industriji. Osiguratelji već stotinama godina dobro upravljaju rizicima s vrlo malo propusta. Umjesto toga, njegovi su ciljevi bili:
- Uskladiti različite nacionalne propise o osiguranju
- Osigurati dosljednu razinu zaštite kupaca u cijeloj EU
- Uvesti pristup temeljen na riziku kako bi regulatorni kapitalni zahtjevi osiguratelja bili usklađeniji sa stvarnim rizicima s kojima se suočavaju.
Europski osiguratelji cijene to što Solventnost II nastoji biti istinski usklađena s ekonomijom osiguranja, njegovim visokim standardima upravljanja, upravljanja rizicima, izvješćivanja i povjerenja koje daje potrošačima da su vrlo dobro zaštićeni. Uredba Solventnost II ima više od 3500 stranica i utječe na svaki aspekt preuzimanja rizika, upravljanja rizikom i kapitala.
Solventnost II uvelike je postigla svoje ciljeve, ali postoje neka područja u kojima su poboljšanja ključna za očuvanje sposobnosti osiguratelja da nastave pružati proizvode dobre vrijednosti koje klijenti trebaju i žele. Konkretno, kako bi se smanjile prepreke osigurateljima da ponude dugoročne proizvode i ulažu dugoročno. Srećom, kada je Solventnost II uspostavljena, prepoznato je da će nova regulativa, koja je tako velika i ambiciozna, trebati reviziju kako bi se mogla prilagoditi i poboljšati kako bi funkcionirala kako je prvobitno zamišljena.
Revizija Solventnosti II trebala bi se pozabaviti nedostacima u mjerenju koji rezultiraju pretjeranim kapitalnim zahtjevima i velikom volatilnošću. Time bi se uklonile nepotrebne regulatorne prepreke osigurateljima koji nude dugoročne proizvode, jamstva i ulaganja koja klijenti žele i trebaju. To bi također pomoglo poboljšanju kapaciteta osiguratelja za ulaganje i zaštite njihove globalne konkurentnosti. Revizija bi također trebala osigurati da proporcionalnost funkcionira u praksi i da se teret novih zahtjeva svede na najmanju moguću mjeru kako bi se troškovi – koji u konačnici padaju na klijente – sveli na minimum. Europski parlament i Vijeće EU-a željeli bi postići dogovor do kraja 2023. Nakon trijaloga EU-a, mnoge će pojedinosti biti uključene u buduću delegiranu uredbu pa je ključno da i ti elementi budu prikladni.
Nedavno je Insurance Europe pisao Europskoj komisiji o tome da je industriji osiguranja potrebno pojednostavljeno i dosljedno izvješćivanje u svim propisima EU-a koji utječu na industriju, kao što su Solventnost II, izvješćivanje o održivosti i nadolazeća Strategija ulaganja u maloprodaju. Možete li detaljnije obrazložiti svoj zahtjev?
U rujnu je Insurance Europe napisala pismo Europskoj komisiji pozdravljajući najavu njezine predsjednice, Ursule von der Leyen iz ožujka ove godine da se pojednostavi i smanji izvješćivanje za 25 posto. U pismu je Insurance Europe pozvala na nadolazeću inicijativu EU-a da se ne samo smanje postojeći zahtjevi za izvješćivanje, već i da se osigura da svako novo izvješćivanje bude svedeno na apsolutni minimum, da je proporcionalno, jednostavnije, dosljednije u svim propisima EU-a, te da osiguravajuća društva imaju dovoljno vremena za implementaciju.
Žao nam je što za osiguranje prijedlozi koje je Europska komisija predstavila u listopadu jednostavno potvrđuju prethodne obveze, poput prijedloga da se odgode sektorski specifični standardi navedeni u Direktivi o korporativnom izvješćivanju o održivosti, kao i da se prilagode pragovi Računovodstvene direktiva vezano uz utjecaj inflacije. Insurance Europe također će pozvati na dostavu dokaza vezano uz prijedloge koje je pokrenula Europska komisija.
Rizik koji je već nekoliko godina na vrhu popisa rizika za tvrtke je kibernetička sigurnost. U jednom su razdoblju pojedini osiguratelji čak oklijevali izdavati te police zbog iznimno visokih šteta. Kakva je budućnost ovog proizvoda i o čemu trebaju voditi računa osiguratelji koji se odluče na ovaj proizvod kako i sami ne bi bili ugroženi?
Tržište cyber osiguranja u Europi još je uvijek mlado, što znači da je prodor i dalje vrlo nizak sa značajnim razlikama među zemljama. Mnogo je razloga zašto su osiguratelji oprezni kada nude kibernetičku zaštitu, uključujući činjenicu da je procjena budućih zahtjeva složena zbog nedostatka podataka za modeliranje zahtjeva, stalnog razvoja rizika i nedostatka kibernetičkih stručnjaka. Međutim, postoji porast potražnje za cyber osiguranjem pa treba očekivati rast tržišta.
Po mom mišljenju, međutim, osiguratelji će ovom riziku vjerojatno pristupiti drugačije u usporedbi s drugim rizicima, udaljavajući se od svoje tradicionalne uloge pružanja financijske naknade i umjesto toga djelovati kao “pružatelji usluga”. Već vidimo da rješenja za kibernetičko osiguranje očekuju od osiguranika da provedu stroge mjere kibernetičke sigurnosti kako bi kontrolirali vlastiti rizik kao preduvjet za pristup osiguranju. Kada se incidenti ipak dogode, kao što se događa unatoč najvećim naporima tvrtki i osiguratelja da ih spriječe, cyber osiguratelji obično pružaju niz usluga, poput informatičke i forenzičke podrške, pravne pomoći i smjernica za odnose s javnošću, kao i naknade štete nakon incidenta za gubitke pokrivene policom. Ove usluge imaju za cilj osigurati kontinuitet poslovanja i podržati tvrtke da vrate razine usluga na normalu što je prije moguće. Ova kombinacija savjeta za prevenciju i podrške nakon događaja vjerojatno će ostati u središtu mnogih rješenja za cyber osiguranje.
EU Zakon o digitalnoj operativnoj otpornosti DORA postavlja regulatorne zahtjeve za koje se EU nada da će podržati otpornost financijskog sektora na kibernetičke prijetnje. Insurance Europe dao je niz konkretnih prijedloga za daljnja poboljšanja kako bi se osiguralo da su konačne mjere dovoljno utemeljene na riziku i proporcionalne. Koji su vaši glavni prijedlozi?
Europska industrija osiguranja općenito podržava DORA-u i vidi je kao važan korak prema osiguravanju kibernetičke otpornosti cijelog financijskog sektora. Općenito smo zadovoljni tekstom razine 1 i sada radimo s EIOPA-om, u bliskoj suradnji s članicama, kako bismo osigurali da mjere razine 2 uzmu u obzir poslovni model osiguranja.
Insurance Europe dostavio je EIOPA-i opsežan skup prijedloga i komentara. Jedna od ključnih poruka odnosi se na potrebu za proporcionalnim pristupom koji se temelji na riziku u svim mjerama. Trenutačno postoji samo jedan članak (članak 29.) na koji se europska nadzorna tijela (ESA) oslanjaju kako bi osigurala proporcionalnost. Vidimo stvarni rizik da bi neki od predloženih zahtjeva mogli stvoriti nepotrebno veliko operativno i financijsko opterećenje na manje tvrtke. Nadalje, neki od predloženih pragova bili bi preniski za velike korporacije i previsoki za manja poduzeća. Stoga smo predložili da se integrira diskrecijska sloboda u svim specifikacijama, posebno u onima koje se odnose na dokumentaciju, procese i zahtjeve sustava, kao i na stroge rokove i intervale. Slično tome, predložili smo formulaciju da bismo osigurali pristup temeljen na riziku kako bismo, primjerice, specificirali da se određeni zahtjev odnosi samo na visokorizične financijske subjekte ili kritične funkcije.
Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić
