;

Osiguranje u plusu!

Datum objave: 16.09.2019. Broj 9 | Godina 2019

Osiguranje je cikličan posao, premije i štete kreću se u ciklusima, pri čemu se ciklusi premija i šteta ne podudaraju nego, bilo da je riječ o rastu ili o padu, jedna krivulja s nekim višegodišnjim odmakom, prati drugu. Što je tržište uređenije, pokazalo se, to su krivulje kretanja pravilnije: kada kvote šteta počinju rasti to nužno generira posljedični napor društava da porade na rastu premije

Hrvatski ured za osiguranje pokrenuo je znanstveno-stručni časopis pod nazivom Hrvatski časopis za osiguranje koji će, kako je tijekom promocije časopisa naglašeno, doprinijeti pozicioniranju te prepoznatljivosti osigurateljnog sektora u izazovnom i promjenjivom okruženju financijskog sektora ali i ukupnog gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Bio je to povod za razgovor s dr. sc. Damirom Zorićem, glavnim urednikom Hrvatskog časopisa za osiguranje, inače i prokuristom Uprave u Euroherc osiguranju.

Kao glavni urednik časopisa, možete li nam reći što će biti u fokusu nove publikacije?

Od svih poslovnih grana osiguratelji su, u smislu znanstvenoga prosuđivanja i proučavanja djelatnosti kojom se bave, nekako najviše disperzirani. Znanstveni prilozi s osigurateljnom tematikom, bilo da je pravne, ekonomske ili koje druge prirode, razasuti su u različitim izdanjima, zbornicima i časopisima. Osiguranje, u tom smislu, kao da nema svoj stručni identitet. Malo smo ovdje, malo ondje a najmanje nas je kod nas samih. Stoga je Hrvatski ured za osiguranje (HUO) preuzeo ovaj posao s namjerom da na jedno mjesto, pod jedan krov, okupi sve autore koji se znanstveno bave temama vezanim za osigurateljni posao. Kao što ima mnogo područja i tema koje se u znanstvenom smislu tiču osiguranja, tako isto je i mnogo autora koji se tim temama bave. Na sveučilišnim katedrama i u institutima, osobito pravnim i ekonomskim te poslovnim, ali i u našoj poslovnoj zajednici priličan je broj znanstvenika koji istražuju, pišu i objavljuju. No, manje su vidljivi jer su raspršeni. Sada bismo im htjeli ponuditi otvoreni forum da na jednom mjestu uz potporu našega središnjeg udruženja osiguravajućih društava stvaraju znanstveni identitet struke osiguranja i osiguravajućih poslova. Osim toga, pored tolikih do sada već izrečenih, nepotrebno je osmišljavati još neku pohvalu znanosti. Potreba za znanjem samorazumljiva je sama po sebi.

Časopis će biti otvoren širokom krugu suradnika, a ne samo već afirmiranim autorima. Možete li izdvojiti autore na čije radove učestalo računate u časopisu? Hoće li se većinom raditi o stručnim i znanstvenim radovima na temu osiguranja, ili će časopis donositi i šire teme iz financijskog poslovanja?

Hrvatska ima dugačku i bogatu tradiciju znanstvenih istraživanja i publicistike u djelatnosti osiguranja. Osobito u starijim generacijama. Problem je što su mlađi naraštaji znanstvenoga kadra, koji se bavi osiguranjem, koji također postoje, raspršeni i slabije vidljivi. Tu veliku tradiciju ne smijemo zapustiti, dapače, trebamo je održati i nastaviti. Imamo dosta drugih izdanja, informativnih biltena, statističkih pregleda, revijalnih izdanja koje prikazuju naše profesionalno okruženje i poslove. Ali nismo imali znanstvenog periodičnog izdanja s tematikom osiguranja. Sada na neki način pokušavamo ispraviti taj nedostatak čime postižemo cjelinu. HUO i na ovaj način potvrđuje i učvršćuje svoju središnju ulogu osigurateljne stuke u Hrvatskoj.

HUO i Hrvatskim časopisom za osiguranje potvrđuje i učvršćuje svoju središnju ulogu osigurateljne stuke u Hrvatskoj

Prvi broj časopisa donosi radove Berislava Matijevića, prof.dr.sc. Marijana Ćurkovića, dr. sc. Mladenke Grgić, Filipa Škunce…, dakle sve provjerenih autora s velikim znanjem o osiguranju. Dinamika izlaženja časopisa bit će polugodišnja. Jeste li planirali da idući broj izađe prije Hrvatskih dana osiguranja kako bi bio referentno štivo i na središnjem godišnjem skupu osiguratelja i što drugi broj donosi?

Zamislili smo da izlazimo dva puta godišnje, u proljeće i u jesen. Nismo nužno vezani za naš tradicionalni jesenski stručni skup Dani osiguranja. Dani su ipak zamišljeni prije kao stručni i društveni događaj na kojemu se uz elaboraciju aktualnih kretanja u poslovima osiguranja, profesionalci u osiguranju također i druže, upoznaju, jačaju svoju profesionalnu koheziju. No, časopis je također dio tog profesionalnog habitusa osiguratelja pa će svakako na neki način biti prisutan u Opatiji.

S obzirom da je na predstavljanju časopisa dr.sc. Ante Žigman, direktor Hanfe koja je pružila podršku HUO-u u pokretanju časopisa naglasio da je posljednjih nekoliko godina sektor osiguranja jedan je od najbrže rastućih segmenata hrvatskog tržišta financijskih usluga, možete li iz pozicije čovjeka koji je dugi niz godina u osiguravajućem sektoru prokomentirati Žigmanovu ocjenu sektora osiguranja?

Ocjena stanja u sektoru osiguranja prve osobe nadzornog tijela službena je i za branšu obvezujuća. Moja ocjena istog tog stanja osobna je, obvezuje samo mene. No, u ovom slučaju, bez obzira što gledamo s različitih motrišta, rečeno onako političkim rječnikom, postižemo visok stupanj suglasnosti – djelatnost osiguranja u Hrvatskoj dobro je regulirana i dobro upravljana djelatnost s dobrim rezultatima. Među ostalim i zahvaljujući dobrom nadzoru. Ali ja nisam osoba od velikih pohvala. Pohvaliti treba nešto što je izvanredno i posebno. A ono što svatko od nas radi kao svoj posao za koji prima plaću, očekuje se i razumljivo je da bude obavljano dobro. Nema tu ništa izvanredna. Rekao bih, dakle, stanje redovito kako se i očekuje, i to u svim segmentima djelatnosti.

Brojke pokazuju da se hrvatsko tržište osiguranja napokon po rezultatima vratilo u vrijeme prije recesije, odnosno na razine one referentne 2008. na koju se svi vole pozivati? Što je glavni razlog tome po vašem mišljenju?

Bilo bi neskromno reći da je to samo zasluga osiguratelja. Mi nismo izdvojeni iz ukupne gospodarske djelatnosti i društvenoga okruženja. Dapače dio smo cjeline. Ta cjelina ima svoje mehanizme kojima utječe na nas ali i mi imamo sposobnost utjecati na gospodarska kretanja pa i ukupnu društvenu klimu. Dakle, pomogla je bolja klima u društvu, stabilnost koju imamo kao međunarodno integrirana zemlja, pomogao je i gospodarski rast što je sve zajedno utjecalo na bolje društveno raspoloženje. Ali ništa od toga ne bi nam pomoglo da i mi samo, kao poslovni sektor, nismo pronašli niz novih odgovora na krizne izazove, da nismo stvorili nove mogućnosti i unaprijedili svoja poslovanja. Ovogodišnji očekivani visok rast plod je te sinergije čimbenika.

Uloga osiguranja u Hrvatskoj uvijek će biti manje izražena nego primjerice u Britaniji. Trebamo stalno težiti tome da unaprjeđujemo svoj udio u BDP-u a ne se opterećivati zamislima o tome gdje smo na rang listama. Oni su oni a mi smo mi

Na hrvatskom tržištu osiguranja prihod od premija (za osiguranje imovine i životno osiguranje) 2018. je godine porastao za 9 posto, što predstavlja najveći rast od 2007. godine. Obje su kategorije osiguranja pridonijele tom velikom rastu: Premije za životno osiguranje porasle su za 6,6 posto, dok su premije za osiguranje imovine i osiguranje od nezgode – koje čine dvije trećine hrvatskoga tržišta – porasle za 10,2 posto. Kakav nas rast, po vašoj ocjeni, očekuje na kraju ove godine, može li se uopće rasti istim tempom?

Uvjeren sam da ćemo održati pozitivne stope rasta. Za nas je međutim važno razumjeti da je osiguranje cikličan posao, premije i štete kreću se u ciklusima, pri čemu se ciklusi premija i šteta ne podudaraju nego, bilo da je riječ o rastu ili o padu, jedna krivulja s nekim višegodišnjim odmakom, prati drugu.

Što je tržište uređenije, pokazalo se, to su krivulje kretanja pravilnije: kada kvote šteta počinju rasti to nužno generira posljedični rast premije. Istovremeno važno je misliti i na druge segmente posla i stabilnosti kako društva tako i čitavog sektora. A u takvom kompleksnom pristupu rast premije samo je jedan pokazatelj. Osobito je privlačan laicima jer se uvijek uzima kao ekvivalent uprihođenom novcu. No rast premija posljedično znači i rast šteta i troškova a ovi opet zahtijevaju više izdvajanja u pričuve. Mislim da smo mi u Hrvatskoj, kao sektor, u tom pogledu solidni, da su društva dobro kapitalizirana, sposobna izdržati terete rizika koje su preuzela. Pri tome rast premije svakako dobar je pokazatelj, nužan je ali nije jedini uvjet konsolidacije sektora.

Iako je hrvatsko tržište osiguranja, kada se gleda regija, pa i Istočna Europa dobro razvijeno i po gustoći osiguranja (premija po glavi stanovnika iznosi 302 eura) i penetraciji osiguranja (premije kao udio BDP-a, iznose 2,4 posto) još uvijek kaskamo za zemljama EU. Kako uhvatiti korak s tim razvijenim tržištima?

Bilo bi dobro da naučimo i shvatimo da mi nismo zapadna Europa, nego srednja i mediteranska, da su naši pogledi na život i posao nešto drugačiji nego pogledi primjerice Nizozemaca ili Engleza. I naša tradicija stoga je drugačija. Kako mi s tolikim povijesnim turbulencijama i mijenama možemo računati da bismo sustigle one koji imaju stoljetnu tradiciju stabilnosti i jednu drugačiju poslovnu kulturu? Nismo isti i ne trebamo biti isti.

Pogledajte načine životne štednje u socijalizmu. Trebalo je osigurati stan i uložiti u nekretninu, kuće za odmor i sl. Hrvatska je danas prva zemlja u Europi prema broju kvadrata vlastitih nekretnina u odnosu na broj stanovnika. Reklo bi se da je to pokazatelj razvijenosti i blagostanja. No. Švicarska je u tom pogledu posljednja, ondje ljudi imaju najmanje vlastitih kvadrata nekretnina po glavi stanovništva. To je stoga što su prilike u kojima su živjeli i stvarali naši roditelji bile bitno drugačije od socio-ekonomskog sustava u kojemu se stvarala dugoročna imovina u zapadnim zemljama. Da ne spominjem i razlike u mentalitetima, radnoj etici i navikama u kulturi rada. O tome ima mnogo objašnjenja, primjerice od nekadašnjih ozbiljnih, znanstveno utemlejnih analiza Maxa Webera do suvremenih, ležernih i zanimljivih putopisnih reportaža Gorana Milića. Naši, za razliku od njihovih, nisu imali fondova, životnih osiguranja i sl. pa su sigurnost stvarali kroz ulaganja u nekretnine. U jednom ekstra bogatom Japanu veoma su rijetki ljudi i obitelji koje imaju kuću na mogu. To ondje nije bila opcija za sigurnost. Ali u Hrvatskoj jeste jer nije bilo drugih. Kako to sada prevladati u kratkom razdoblju? Bolje je ne pokušavati nego graditi koherentan model za buduću stabilnost. Pri tome će uloga osiguranja u Hrvatskoj uvijek biti manje izražena nego primjerice u Britaniji. Trebamo stalno težiti tome da unaprjeđujemo svoj udio u BDP-u a ne se opterećivati zamislima o tome gdje smo na rang listama. Oni su oni a mi smo mi.

U ime Hrvatskog ureda za osiguranje, govorili ste na ovogodišnjem SorS-u gdje ste istaknuli da se osiguravajuće tržište Hrvatske oporavilo i napredovalo te da su 2018. zabilježene visoke stope rasta. No također ste spomenuli kako je zanimljivo da se ne-život više osigurava kod domaćih osiguratelja, a život kod stranih. Koji je tome razlog?

Mislim da je to upravo posljedica naših razlika u mentalitetu i različitih povijesnih iskustva. Statistika već dulji niz godina upravo tako pokazuje. Znam da statistika ponekad može upućivati i na nerealna zaključivanja ali u ovome slučaju jednostavno se pokazuje ta činjenica. Osim toga povezanost društava inozemnog kapitala i banaka, redom u inozemnom vlasništvu, što je inače glavni kanal pribave životnih osiguranja, također igra određenu važnu ulogu u ovakvom rasporedu. Bez banko kanala teško je i pomišljati na kvalitetnu prodaje životnog osiguranja.

Na SorS-u na kojem je ove godine glavna tema bila digitalizacija, savjetovali ste kolege iz susjednih zemalja da što prije krenu u digitalizaciju. Koliko osiguravajuća društva u Hrvatskoj drže korak s digitalizacijom?

Koliko sam u to upućen, uz ona slovenska, i hrvatska su društva za osiguranje tehnološki u samoj špici. Na primjeru poslovanja Euroherca vidim koliko prednosti u upravljanju poslovnim procesima i preuzetim rizicima, svakodnevno 7/24/365 nudi digitalna tehnologija. Isto vrijedi i za HUO koji je sposoban svakoga trena isporučiti bilo koji relevantni pokazatelj iz poslovanja na hrvatskom tržištu osiguranja, No, upravo na SorS-u, gdje dolaze kolegice i kolege i iz drugih država u našem okruženju vidim da još uvijek ima nacionalnih ureda ali i društava koji zaostaju u digitalnoj prilagodbi upravljanja poslovnim procesima u osiguranju. Ulaganja u digitalizaciju neće biti trošak nego u postizanje kvalitete upravljanja poslovanjem i preuzetim rizicima. Tu nije pitanje – trebamo li nego – kada ćemo ako već nismo do sada.

Kao i u bankarstvu, i u osiguranju traje trend okrupnjavanja pod pritiskom rastućih troškova i kompleksnije regulative. Očekuje li se na hrvatskom tržištu osiguranja daljnja konsolidacija, po Vašem mišljenju?

Teško je reći. Stanovita unutarnja konsolidacija se provodi. Hrvatsko tržište dio je jedinstvenog europskog tržišta pa mnoga društva prilagođavaju svoju internu strukturu tom poslovnom i zakonodavnom okviru. Europska društva danas u Hrvatskoj mogu poslovati kroz podružnice kao što i mi možemo u europskim zemljama. Ne mislim stoga da će biti osnivanja novih društava ali novih podružnica bismo mogli imati. No, vjerujem, zapravo ponekad čujem takve glasove, da bi moglo biti nekih spajanja manjih s većima.

Bliže se još jedni Dani hrvatskog osiguranja, događaja koji doista okuplja respektabilan broj sudionika iz osiguravajuće branše i donosi svake godine cijeli niz relevantnih predavanja. Što će biti u fokusu ovogodišnjih Dana? Jesu li već potvrđeni neki od predavača, odnosno teme predavanja?

HUO ima svoj organizacijski odbor za pripremu Dana. Uvijek do sada Dani su bili vrhunski organizirani pa vjerujem da će tako biti i ovoga puta. Također postoji i programski odbor koji priprema agendu. Osim društvenih sadržaja, koje priprema organizacijski odbor, bit će i onih klasičnih stručnih, koje priprema programski odbor. Dani moraju biti i veseli i opuštajući ali i ozbiljni i korisno poučni. Znajući sve kolegice i kolege koje su u pripremi Dana, ne sumnjam da će dolazeći dani početkom studenog ove godine, biti najbolji do sada. n

Natrag