;

Osiguranje poljoprivrede

Datum objave: 01.01.1970. Broj 4 | Godina 2012

Osiguranje poljoprivrednih useva i životinja u Srbiji uglavnom koriste profesionalni poljoprivredni proizvođači i poljoprivredne kompanije. Na žalost, ogroman procenat malih poljoprivrednih proizvođača, pogotovo onih koji obrađuju manje površine zemljišta, nisu osigurani, pa time njihov prihod itekako zavisi od ćudi prirode.
U Srbiji ne postoji registar osiguranih poljoprivrednih gazdinstava. Poznato je samo da blizu dva miliona ljudi živi od poljoprivrede i da ima 450.000 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, od kojih se, prema procenama, osigurava svega nekoliko procenata.

Osiguravači ističu da se velike poljoprivredne kompanije svake godine osiguravaju, ali ne uvek i ne sve od istih rizika. Kod malih se samo barata procenama koje kazuju da svoje useve i životinje osigurava tek pet do deset odsto malih gazdinstava. Možda će situacija, po pitanju preciznijih podataka, biti poznatija nakon detaljnog popisa poljoprivrede koji će se obaviti od 1. oktobra do 15. decembra ove godine. Republički zavod za statistiku sprovešće Popis poljoprivrede posle više od pola veka, pošto je poslednji sproveden daleke 1960. godine! Podaci koje za Svet osiguranja iznosi Danijela Nedeljković, direktor Direkcije za osiguranje malih i srednjih preduzeća Dunav osiguranja pokazuju da se u Srbiji osigurava svega osam odsto svih obradivih površina. Optimistične procene, pak, podižu ovaj procenat na 10 do 11 odsto.
“Razlozi za ovako mali procenat mogu se tražiti s jedne strane u neobaveštenosti poljoprivrednih proizvođača o prednostima koje pruža osiguranje, a sa druge strane u slabo razvijenoj poljoprivrednoj proizvodnji koju zbog malih ulaganja i malih prinosa nije isplativo osiguravati”, ističe ona. “Sa intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje, velikim ulaganjem u cilju postizanja visokih prinosa rašće i interes proizvođača za osiguranjem”.

Rizici sve prisutniji

Grad je, objašnjavaju osiguravači, uglavnom pojava lokalnog karaktera i najčešće utiče samo na proizvođača čiji je usev oštećen. Mada i ovde ima izuzetaka. Primer je gradonosno nevreme koje je prošle godine zahvatilo celu opštinu Arilje, gde se proizvodi značajan procenat od ukupne proizvodnje maline u Srbiji. S druge strane, suša je pojava koja zahvata čitave regione i može dovesti do značajnog pada prinosa poljoprivrednih kultura, pa samim time i bitno utiče na ukupnu proizvodnju hrane u navedenim regionima. Upravo zbog toga, u Delta Đenerali osiguranju smatraju da osiguranje od rizika suše može da pruži adekvatnu zaštitu, ne samo kada je u pitanju individualni proizvođač, već i država uopšte.

Delta Đenerali osiguranje je, inače, kuća koja veliku pažnju poklanja upravo ponudi osiguranja u oblasti poljoprivrede. Sagovornik Sveta osiguranja Sava Bogičević, direktor Tehničke direkcije za neživotna osiguranja, ističe da je davanjem pokrića za rizik suše Delta Đenerali omogućio poljoprivrednim proizvođačima da se zaštite od jednog od dva dominantna rizika, dok je drugi dominantan rizik – grad – sastavni deo standardnog pokrića kod osiguranja useva.

“Na makro nivou, štete u poljoprivrednoj proizvodnji mogu biti krucijalne za ekonomiju jedne države, posebno u onim zemljama u kojima je poljoprivredna prozvodnja dominantna u bruto nacionalnom dohotku, kao što je slučaj kod nas”, ističe Bogičević. “Međutim, podjednako je važno da naši poljoprivredni proizvođači postaju sve veći profesionalnci u svom poslu, pre svega u smislu efikasnog upravljanja prihodima i troškovima i optimizaciji dobiti po jedinici površine, što je osnova njihovog biznisa”.

Bogičević smatra da će, u tom kontekstu, osiguranje naći svoje “prirodno mesto” u zaštiti bilansa uspeha svakog poljoprivrednog proizvođača, jer su troškovi osiguranja, posebno kod ratarskih kultura koje postaju sve aktuelnije, na nivou od 1,5 do dva odsto u proseku od vrednosti proizvodnje.

“Troškovi osiguranja su izuzetno mali, praktično na nivou “rastura” kombajna prililikom vršidbe, a štednja na njemu može da dovede do gubitka ukupnog roda pa time i ukupnog prihoda i to je “matematika” koju profesionalni poljoprivredni proizvođači primenjuju svuda u svetu, a sve češće i kod nas”, kaže on.

Budućnost – osiguranje prihoda

Kod osiguranja poljoprivrede, po pravilu, nisu pokriveni oni rizici na koje poljoprivredni proizvođač može intenzivno da utiče. To su štete od bolesti i štetočina. “Ono čemu težimo, a što bi poljoprivrednicima pružilo kompletno pokriće od svih rizika proizvodnje, jeste proizvod osiguranje prihoda, kada bismo pokrili i varijacije u ceni – ističe Bogičević. – Međutim, preduslovi da osiguravajuće kuće ponude pokrića ovog tipa jeste veće učešće države u procesu, kao i pristup adekvatnim i tačnim podacima o ostvarenoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Inače, poljorivredna proizvodnja je izložena velikom broju rizika.

“Upravo iz tog razloga, naša ponuda osiguranja je vrlo široka”, kaže Sava Bogičević. “Kod osiguranja useva i plodova, odnosno biljne proizvodnje, postoje osiguranja od rizika grada, požara, udara groma, oluje i poplave kao dominantnih rizika, zatim i osiguranja od zimskog mraza, suše i prekomernih padavina kao vrste osiguranja za koje pokrića u Srbiji pruža samo naša kompanija. Postoje i osiguranja namenjena specifičnim vrstama useva i plodova, poput osiguranja gubitka količine i kvaliteta voća i osiguranja mladih zasada do stupanja u rod i slično”.
Kod osiguranja stoke, uobičajeno je pokriće za uginuće ili prinudno klanje usled bolesti ili nesrećnog slučaja.
Kod ove osiguravajuće kuće moguće je zaključiti i osiguranja samo od nesrećnog slučaja, osiguranja rizika porođaja, kao i osiguranje od naročito opasnih zaraznih bolesti.
“Pre mesec dana, ekskluzivno smo lansirali novi proizovod, takozvano premium osiguranje životinja, koje podrazumeva najširi mogući oblik osiguranja stoke koji obuhvata sve rizike uključujući i određene vrste bolesti koje su do sada po pravilu bile isključene iz osiguravajućeg pokrića na srpskom tržištu osiguranja”, ističe Bogičević. “Za ovaj proizvod beležimo odlične početne rezultate jer smo proizvod razvijali zajedno sa vodećim farmerima”.
Ovaj osiguravač je lane imao prijavljenih oko 800 šteta na usevima i plodovima: prema rečima našeg sagovornika, prošle godine je isplaćeno više od 95 miliona dinara na ime šteta, od toga samo u Arilju oko 40 miliona dinara, za štetu koja je nastala za jednu noć, i to u najgorem mogućem trenutku: par dana pred branje maline kada je šteta najveća!

Subvencije države

U 2011. godini je subvencija premije osiguranja iznosila 40 odstoi odnosila se samo na registrovana gazdinstva, kažu osiguravači. Politika subvencije premije osiguranja u Srbiji postoji nekoliko godina unazad: prve godine je dala najslabije rezultate, verovatno zbog neinformisanosti ili možda nepoverenja farmera, da bi narednih godina postala vrlo bitna prilikom odlučivanja za osiguranje. Prošle godine se ova uredba pojavila tek krajem juna, a osiguravači su do tada imali veliki broj upita od strane farmera da li će je biti ili ne, što dokazuje bitnu ulogu ove državne pomoći. Ove godine se nadaju da će se uredba pojaviti na vreme – do kraja aprila, kada i počinje sezona osiguranja useva i plodova.

Danijela Nedeljković, direktor Direkcije za osiguranje malih i srednjih preduzeća Dunav osiguranja, ističe da osim osiguranja useva, plodova i životinja postoje i brojni drugi rizici koji se odnose na poljoprivrednu proizvodnju, a koji nisu adekvatno pokriveni osiguranjem.

“Reč je pre svega o osiguranju imovine poljoprivrednih gazdinstava i firmi koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom; osiguravaju se objekti, oprema, zalhe, mehanizacija – od rizika požara i drugih opasnosti, loma mašina”, ističe Nedeljkovićeva. “Kad je reč o osiguranju useva i plodova, u poslednje dve godine, na primer, poraslo je interesovanje poljoprivrednih proizvođača za osiguranjem biljne proizvodnje od suše, te će se i ova vrsta osiguranja uvesti u ponudu”.

Osnovne rizike kod ovog osiguravača predstavljaju grad, požar i udar groma, od koga poljoprivredni proizvođači najčešće osiguravaju svoje useve i plodove.
“Izuzetno je visok procenat zastupljenosti rizika grada u osiguranju biljne proizvodnje, što samo govori o posledicama njegovog razornog delovanja na gajene useve. Grad se tretira kao osnovni rizik i preduslov kod osiguranja biljne proizvodnje od dopunskih rizika, kao što su poplava, mraz i slično”, kaže Danijela Nedeljković.

Kada je reč o osiguranju životinja, poljoprivredni proizvođači najčešće osiguravaju životinje od opasnosti uginuća, prinudnog klanja ili ubijanja usled bolesti ili nesrećnog slučaja, što predstavlja osnovni rizik u osiguranju životinja kod Dunava. Pored osnovnog rizika najčešće se ugovara dopunski rizik gubitka ždrebeta i teleta pri porođaju, a postoje i brojni drugi rizici koji se mogu ugovoriti.
Među osiguranicima Dunava gotovo su podjednako zastupljeni individualni korisnici i poljoprivredna preduzeća.

“Registrovana poljoprivredna gazdinstva su sve više zainteresovana za osiguranje svoje biljne proizvodnje i životinja”, navodi naša sagovornica. “Razlozi za to su ne samo želja da se osiguraju visoka ulaganja u proizvodnju, već i subvencije koje daje država u visini od 40 odsto premije. Zahvaljujući merama države, osiguranje useva ne predstavlja više trošak na koji se poljoprivredni proizvođači teško odlučuju”.
Ovaj osiguravač lane je zabeležio štetu na oko 19.000 hektara u ukupnom iznosu većem od 400 miliona dinara na usevima i 50 miliona dinara na životinjama.
Kod DDOR Novi Sad, osnovni rizik u osiguranju biljne proizvodnje za koji se zaključuje najveći broj osiguranja je grad, sa uključenim požarom i gromom, a najčešći dopunski rizik koji se može zaključiti uz osnovni je oluja. Ova dva rizika se u najvećoj meri i ispoljavaju. Moguće je zaključiti i osiguranje od drugih dopunskih rizika: poplave, prolećnog mraza, jesenjeg mraza kod semenskog kukuruza, osiguranje uljane repice od zimskog izmrzavanja, osiguranje posle izvršene žetve ili berbe, gubitka semenskog kvaliteta…

“Prethodnih godina je došlo do smanjenja obima osiguranja, što se može smatrati samo privremenom tranzicijskom nuspojavom”, ističu u ovom osiguravajućem društvu. “Taj trend je zaustavljen i sada se primećuje da ponovo dolazi do povećanog interesovanja poljoprivrednika za osiguranjem. Ozbiljni poljoprivredni proizvođači svoju proizvodnju i ulaganja sve češće osiguravaju. Usklađivanje sa evropskim standardima rada i poslovanja u poljoprivredi će neminovno uveriti sve poljoprivredne proizvođače u značaj osiguranja ovako rizične delatnosti. Stanje u osiguranju useva i plodova u Srbiji karakteriše mali obuhvat: procenjuje se da je osiguranjem obuhvaćeno od 10 do 11 odsto obradivih površina”, kažu u DDOR Novi Sad.

Natrag