Glavna svrha CSRD direktive, kako i sam naziv direktive kaže, je obveza izvještavanja o održivosti s ciljem širenja pouzdanih, relevantnih i usporedivih informacija. CSRD ne nameće nikakva pravila ponašanja ili poslovnog djelovanja. Umjesto toga, fokusira se na transparentnost. S ovom se direktivom izvještavanje o održivosti dovodi na istu razinu kao i financijsko izvještavanje
Vali Marszalek ima bogato višegodišnje iskustvo u gotovo svim temama održivosti i ESG-a, radeći s tvrtkama na procjeni i izvještavanju utjecaja na okoliš i društvo, kao i na razvoju strategije održivosti i integraciji održivosti u strateške poslovne planove. Vodila je akceleratorske programe za tvrtke na različite teme kao što su integracija ciljeva održivog razvoja (SDG) u poslovne procese, postavljanje znanstveno utemeljenih klimatskih ciljeva (SBTi) i usvajanje politika raznolikosti i rodne ravnopravnosti. Otkako se pridružila Forvis Mazarsu, Vali Marszalek pomaže tvrtkama odgovoriti na nove EU propise koji se odnose na ESG i zahtjeve za izvještavanje prema Direktivi o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) i Europskim standardima (ESRS). Neki od projekata koje vodi tiču se pripreme za izvještavanje prema CSRD direktivi, provođenje gap analize prema ESRS standardima, te postavljanje Net Zero strategija i strategija održivosti.
U Forvis Mazars Grupi vodi radnu skupinu za Upravljanje i etiku te je članica radnih skupina za CSDDD i Greenwashing. Od 2022. je certificirani Impact Auditor za verifikaciju objave prema ISO 26000 i procjenu utjecaja na društvo, a od jeseni 2023. predaje na američkom fakultetu RIT Croatia kolegij “Poslovna etika i društveno odgovorno poslovanje”. Od 2016. do 2022. obnašala je dužnost izvršne direktorice Global Compact Mreže Hrvatska, a bila je i članica UN Global Compact Expert Network, savjetodavnog tijela UN Global Compacta zaduženog za strategiju i osiguravanje relevantnosti programskog portfelja UN Global Compacta. Bila je aktivna članica različitih radnih skupina na globalnoj razini UNGC-a, uključujući Radnu skupinu za izvještavanje o napretku (izvještavanje o održivosti), Radnu skupinu za Inicijative za ravnopravnost spolova, Radnu skupinu za Klimu i Radnu skupinu za Borbu protiv korupcije. Danas je aktivno uključena u inicijativu obnašajući dužnost predsjednice Upravnog odbora Global Compact Mreže Hrvatska.
Forvis Mazars neovisni je član Forvis Mazars Globala, vodeće mreže profesionalnih usluga. Poslujući kao međunarodno integrirano partnerstvo u više od 100 zemalja i teritorija, Forvis Mazars Grupa specijalizirana je za usluge revizije, poreza i savjetovanja. Partnerstvo se oslanja na stručnost i kulturno razumijevanje više od 35.000 stručnjaka diljem svijeta kako bi pomogli klijentima svih veličina u svakoj fazi njihova razvoja. “Surađujemo s uredima u Forvis Mazarsu diljem svijeta, pojačano s 12 ureda CEE regije, a najbliže i svakodnevno s Adria regijom koju čini Hrvatska, Slovenija, Srbija te Bosna i Herzegovina. Stekli smo kroz godine više od 400 klijenata koji nam u povjerenju daju svoje financije, poslovanje i procese te ih zajednički dižemo na novu razinu kvalitetom i timskim radom”, kaže Vali Marszalek.
U Forvis Mazarsu radite kao ESG direktorica i pomažete tvrtkama odgovoriti na EU propise koji se odnose na ESG i zahtjeve za izvješćivanje prema Direktivi o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) i Europskim standardima izvješćivanja o održivosti (ESRS). Od 1. siječnja na snagu je stupila nova Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) koja postavlja stroža pravila o pripremi i objavi korporativnih nefinancijskih izvještaja, čime se jačaju postojeća pravila o izvještavanju o održivosti. Koliko su tvrtke u Hrvatskoj spremne za novu Direktivu i s kojim se eventualnim izazovima susreću pritom?
Cijela EU regulativa u području održivosti strelovitom se brzinom donosi zadnjih nekoliko godina i tvrtkama je zaista teško u relativno kratkom vremenu razumjeti sve skupa, a onda i odgovoriti na zahtjeve, postaviti potrebne procese i radnje kako bi se uskladili. Tako su se i CSRD Direktiva i još više Europski standardi o izvještavanju o održivosti koji su došli s njom pokazali kao dosta veliki izazov za tvrtke, kako one koje već imaju dugogodišnju tradiciju izvještavanja o održivosti, tako i još puno više za one koje dosad nisu izvještavale. Firme koje su do sada izvještavale o održivosti u nešto su boljoj poziciji i uglavnom pristupaju gap analizi kako bi se uskladile s novim standardima izvještavanja, dok tvrtke koje se dosad nisu preozbiljno bavile ESG-jem, u većini slučajeva kreću od početka s ciljem postavljanja strategije održivosti. Izazovi su brojni, od educiranja ključnih zaposlenika i menadžmenta na teme održivosti, razumijevanja zahtjeva direktive i standarda, pa do interne organizacije i provođenja određenih koraka za usklađenje. Zato smo mi tu, da pomognemo i taj teret olakšamo.
U kojoj se mjeri tvrtke u EU pripremaju za nova pravila izvješćivanja i ima li razlike u odnosu na Hrvatsku?
U Forvis Mazarsu moj tim radi, ne samo s tvrtkama u Hrvatskoj, već pokrivamo cijelu Adria regiju, a surađujemo i s drugim uredima diljem Europe. Ovisno o potrebama klijenata, slažemo tim stručnjaka iz određenih područja kako bismo ponudili rješenja koja najbolje odgovaraju na potrebe svakog pojedinog klijenta. Tako je moj tim u Hrvatskoj u zadnje dvije godine surađivao s uredima u UK-u, Slovačkoj i Nizozemskoj, a klijenti su nam bili, osim tvrtki u Hrvatskoj i EU, i neke od najvećih globalnih kompanija sa sjedištem izvan EU. Iz iskustva mogu reći da nema velike razlike u spremnosti ili pristupu između naših poduzeća i drugih tvrtki bilo unutar ili izvan EU. Kao i drugdje, i kod nas postoje oni koji su krenuli vrlo rano s pripremom, i već napravili određene pomake u svojim izvještajima godinu prije zakonske obveze. Drugi su krenuli kasnije i upravo su sad u nekoj od faza pripreme za prvo izvještavanje sljedeće godine. Trenutno nam s upitima dolaze tvrtke koje će ući u obavezu izvještavanja 2026. za 2025. godinu, što je iskustvo i naših kolega u drugim državama.
Koji su glavni zahtjevi iz Direktive CSRD?
Prvo da razjasnimo koja je glavna svrha CSRD direktive. Kako i sam naziv direktive kaže, radi se o obvezi izvještavanja o održivosti s ciljem širenja pouzdanih, relevantnih i usporedivih informacija. CSRD ne nameće nikakva pravila ponašanja ili poslovnog djelovanja. Umjesto toga, fokusira se na transparentnost. S ovom se direktivom izvještavanje o održivosti dovodi na istu razinu kao i financijsko izvještavanje. Glavni zahtjev koji se stavlja pred poduzeća je objava izvještaja o održivosti koji moraju biti pripremljeni u skladu s ESRS standardima i objavljeni u zasebnom odjeljku Izvješća poslovodstva. Izvještaji moraju biti dostupni u digitalnom formatu uz XBRL tagiranje kako bi bili strojno čitljivi. I na kraju, moraju biti predani na vanjsku provjeru tj. reviziju.
Tko su sve obveznici spomenute Direktive i kada će trebati podnijeti prve izvještaje za 2024.?
Obveznike CSRD-a možemo podijeliti u tri skupine:
- Velike tvrtke i grupe koje prelaze najmanje dva od tri kriterija: 250 zaposlenih, 50 milijuna eura neto prometa i 25 milijuna eura ukupne bilance;
- Uvršteni mali i srednji subjekti (MSP) koji ispunjavaju najmanje dva od ovih kriterija: 10-250 zaposlenih, 900k-50m eura neto prometa i 450 tisuća do 25 milijuna eura ukupne bilance;
- Tvrtke ili grupe izvan EU-a koje ostvaruju najmanje 150 milijuna eura neto prometa u EU-u i imaju najmanje jednu podružnicu u EU-u.
U obvezu izvještavanja za poslovnu godinu koja je počela 1. siječnja 2024. ili nakon tog datuma, ušli su veliki poduzetnici koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine, te matična društva velikih grupa koja su subjekti od javnoga interesa i koja na datum bilance na konsolidiranoj razini prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine. Ova društva morat će u svoja godišnja izvješća za 2024. godinu uključiti i izjave o održivosti. Sljedeće godine opseg obveznika će se proširiti na sve velike poduzetnike i matična društva velikih grupa.
Od 2016. do 2022. obnašali ste dužnost izvršne direktorice Global Compact mreže Hrvatska, dijela najveće svjetske inicijative za održivi razvoj i korporativnu održivost, a sada ste i dalje uključeni u inicijativu te ste predsjednica Upravnog odbora Mreže Global Compact Hrvatska. Koje su tvrtke članice i potpisnice ovog Globalnog sporazuma i koje obveze imaju. Što im s druge strane donosi članstvo?
UN Global Compact najveća je svjetska inicijativa za korporativnu održivost s preko 25.000 članica u 167 zemalja svijeta. Inicijativa djeluje kroz 62 lokalne mreže, uključujući i našu u Hrvatskoj, a temelji se na poštivanju deset načela koja pokrivaju ljudska i radna prava, zaštitu okoliša i borbu protiv korupcije. U Hrvatskoj danas brojimo 73 organizacije članice UN Global Compacta koje su se obvezale, osim na plaćanje članarine, podnositi godišnje izvješće o napretku prema načelima UN Global Compacta. Članstvo u ovoj inicijativi donosi brojne benefite, od educiranja zaposlenika na različite teme održivosti do umrežavanja i razmjene iskustva s drugim članicama diljem svijeta. Rekla bih da je jedan od najvećih benefita članstva u ovoj inicijativi pristup online Akademiji, platformi na kojoj se nalazi veliki broj webinara i planova učenja na razno razne teme, i na kojoj se provode akceleratorski programi UNGC-a kao što su SDG Ambition, Climate Accelerator, Target Gender Equality ili Business and Human Rights Program. UNGC također organizira niz evenata kroz godinu koji su izvrsna prilika za umrežavanje članstva. U Hrvatskoj smo u procesu izbora novog izvršnog direktora i uskoro ponovno krećemo i s lokalnim aktivnostima.
Kako izgledaju Europski standardi za izvještavanje o održivosti (ESRS)?
Europski standardi za izvještavanje o održivosti (ESRS) koje sva poduzeća koja izvještavaju prema CSRD moraju koristiti pri izradi svojih izvještaja o održivosti sadrže deset tematskih standarda koji pokrivaju pitanja održivosti iz E, S i G područja. Tako imamo pet okolišnih standarda koji se bave pitanjima klimatskih promjena, onečišćenja, vode i morskih resursa, bioraznolikosti i kružnog gospodarstva, četiri društvena koji se bave pitanjima vlastite radne snage, radnicima u lancu vrijednosti, pogođenim zajednicama i potrošačima i krajnjim korisnicima, te jedan standard koji pokriva pitanje upravljanja tj. poslovnog ponašanja.
Koje su najizglednije ranjivosti koje prijete EU a povezane su s klimatskim rizikom? Bili smo svjedoci u proteklim godinama katastrofalnim poplavama koje su paralizirale pojedine dijelove Europe…
Klimatskim rizicima smo svi izloženi i svi se na neki način moramo njima baviti. Ako govorimo o poslovnom svijetu, izvještajni zahtjevi ESRS standarda uključuju i one koji se tiču klimatskih rizika, kako fizičkih tako i tranzicijskih. Fizički rizici su oni koji se odnose na fizičke učinke klimatskih promjena, a koji uključuju povećanu učestalost i ozbiljnost ekstremnih vremenskih događaja kao što su požari, cikloni, uragani, poplave, suše i sl., ili kronične vremenske obrasce, kao što je povećanje temperature i rast razine mora. U tranzicijske rizike, ili rizike povezane s prijelazom na niskougljično gospodarstvo, ulaze između ostalih i povećani zahtjevi za izvješćivanjem i regulacijom proizvoda i usluga, izloženost tužbama, smanjena potražnja za postojećim proizvodima, povećani trošak sirovina, promjena ponašanja kupaca, mogući prekidi u opskrbnim lancima, ili promjene u percepciji i preferencijama potrošača.
Ključno je da se ovi rizici razmatraju u kontekstu i kao dio temeljnog poslovanja, pogotovo kad znamo da iza svakog od ovih rizika stoji značajan financijski trošak. Stoga je upravljanje tim rizicima, njihov odraz u poslovnoj strategiji te kontinuirano upravljanje i izvještavanje o njima od ključne važnosti. S klijentima radimo na procjeni fizičkih i tranzicijskih klimatskih rizika i iz prve ruke vidimo da, osim učinkovitog upravljanja i izvještavanja, kvalitetna procjena rizika donosi i brojne druge prilike koje se odnose na rast prihoda, smanjenje operativnih troškova, smanjenu regulatornu intervenciju i pravne troškove te više veći angažman i produktivnost zaposlenika.
Na koje se načine mogu tvrtke bolje prilagoditi kriterijima održivosti? Koji su najveći problemi s kojima se tvrtke suočavaju kada od Vas traže savjete vezane uz svoje procjene i izvještavanje o utjecaja na okoliš i društvo, kao i na razvoju strategije održivosti i integraciji održivosti u strateške poslovne planove?
Trenutno nam se tvrtke obraćaju tražeći pomoć u pripremi za izvještavanje prema CSRD-u. Kod tvrtki koje se dosad nisu bavile ESG-jem, fokus ne bi trebao biti na izvještavanju. To nikako ne bi trebao biti cilj. Ako i je prvi motiv, da bi se iskoristili svi benefiti koje ovaj proces donosi samoj kompaniji, nužno je odmaknuti se od obaveza izvještavanja i strateški sagledati svaku pojedinu temu od važnosti za kompaniju. Prvi korak koji bi svaka tvrtke trebala napraviti, a što je zahtjev i ESRS standarda, je analiza materijalnosti.
Tvrtka mora identificirati koje su to teme održivosti značajne za organizaciju i njezino poslovanje, pri čemu je potrebno gledati utjecaje kompanije na društvo i okoliš ali isto tako i rizike i prilike koje proizlaze iz određenih tema održivosti i kako oni utječu na samu kompaniju. Tek kada to odradi, kompanija će dobiti uvid u one teme kojima se treba pozabaviti i moći razraditi akcijski plan za dalje. Sljedeći koraci bit će donošenje strategije održivosti, politika, i specifičnih okvira za djelovanje, usklađivanje internih procesa i definiranje odgovornosti. Općenito implementacija takvog akcijskog plana sa svim ovim koracima ne može se odvijati izvan ili neovisno o strategiji i poslovnom modelu same kompanije. Zato ponavljam, iako smo svi usredotočeni na obveze koje propisuje CSRD, ako se prvi put bavite ovim temama, samo izvještavanje ne bi trebalo biti cilj vaše aktivnosti u ovom području. Izvještavanje će doći na kraju.
ESG je prvobitno zamišljen kao alat za olakšavanje ulagačkih procjena društava čiji su vrijednosni papiri uvršteni na burze, no danas je puno više od toga s obzirom na sve veću usmjerenost potrošača i investitora na «zelene» poslovne prakse. Hoće li poslovanje po održivim kriterijima postati opći standard poslovanja za sve tvrtke?
ESG koncept nije tako nov kako se mnogima čini. Dapače, sve je počelo još prije više od 20 godina, točnije 1999. kada je tadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan održao govor na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u kojem je pozvao poslovne lidere da se pridruže UN-u u promicanju načela i vrijednosti koje bi trebale poslužiti u stvaranju održivog globalnog gospodarstva. Taj je govor doveo do pokretanja UN Global Compacta. Godine 2004. UN Global Compact objavio je izvješće pod nazivom Who Cares Wins u suradnji s 23 financijske institucije koje su tako sudjelovale u sastavljanju prvih preporuka o tome kako bolje integrirati ESG u investicijske odluke. Upravo u ovom izvješću ESG se prvi put koristio i kao akronim i kao koncept budući da je izvješće po prvi put također izložilo glavne E, S i G teme. Danas tvrtke osjećaju pritiske sa svih strana, od zakonske obveze do zahtjeva ključnih kupaca i poslovnih partnera, i sve više se bave ESG temama. Regulativa radi svoje ali rekla bih da će glavnu ulogu u tome da ovo postane standard poslovanja odraditi upravo tržište.
ESG obveznice su instrumenti na tržištu kapitala koji omogućuju financiranje projekata s pozitivnim okolišnim, društvenim i upravljačkim učincima. Izdaju ih kompanije ili države, a sredstva prikupljena izdavanjem obveznica koriste se isključivo za projekte koji promiču održivi razvoj. Koliko su ESG obveznice u Hrvatskoj, a koliko u svijetu doista u opticaju?
Prvo možda ne bi bilo loše pojasniti da postoje više vrsta “održivih” obveznica. Zelene ili “green bonds” su one kod kojih će se prihodi koristiti za financiranje zelenih projekata, dok s druge strane imamo i “social bonds” ili društvene obveznice gdje će se prihodi koristiti za financiranje ili refinanciranje prihvatljivih društvenih projekata. Tu su i “sustainability-linked bonds” (SLB) ili obveznice povezane s održivošću o kojima se posljednjih godina puno govori a gdje se izdavatelji izričito obvezuju na buduća poboljšanja ishoda održivosti unutar unaprijed definiranog vremenskog okvira. Ishodi održivosti se mjere putem unaprijed definiranih ključnih pokazatelja učinka (KPI) i procjenjuju prema unaprijed definiranim ciljevima održivosti, a prihodi su namijenjeni za korištenje u opće poslovne svrhe. Prema podacima Environmental Finance Data, izdavanje SLB-a u 2024. do danas iznosi 18 milijardi dolara, što je otprilike upola manje od onog prijavljenog 2023. Važno je međutim napomenuti da je tržište SLB-a još uvijek mlado. Načela, odnosno smjernice za proces izdavanja SLB-a su objavljena tek 2020. i zapravo je posljednjih godina broj jedinstvenih izdavatelja ostao prilično stabilan. U Hrvatskoj interes za ovakvim obveznicama raste i to je svakako obećavajuće.
Kako tvrtke u Hrvatskoj stoje po pitanju poštivanja Deset Načela UN Global Compacta? Tko su obveznici izvješćivanja?
Tvrtke koje se pridruže UN Global Compactu obvezuju se poslovati u skladu s Deset načela UN Global Compacta. Deset načela su univerzalni okvir za odgovorno i održivo poslovanje usmjereno prema praksama koje osiguravaju da se financijska dobit ne generira nauštrb ljudi, društva ili okoliša. Ova su načela proizašla iz temeljnih deklaracija i konvencija UN-a te su kao takva relevantna i primjenjiva u cijelom svijetu. Pružaju zajedničku osnovu za partnerstva, moralni kodeks za zaposlenike, mjeru odgovornosti te su temelj za izgradnju povjerenja na svim razinama. Ugradnjom ovih deset načela u strategije, politike i procedure, te uspostavljanjem kulture integriteta, tvrtke podupiru svoje osnovne odgovornosti prema ljudima i planeti, ali i osiguravaju korporativnu održivost i dugoročni uspjeh.Deset načela UN Global Compacta:
Ljudska prava
Načelo 1: Tvrtke bi trebale podupirati i poštivati zaštitu međunarodno priznatih ljudskih prava;
Načelo 2: pobrinuti se da ne sudjeluju u kršenjima ljudskih prava.
Rad
Načelo 3: Tvrtke bi trebale podržavati slobodu udruživanja i stvarno priznavanje prava na kolektivno pregovaranje;
Načelo 4: dokidanje svih oblika prisilnog rada;
Načelo 5: stvarno ukidanje dječjeg rada;
Načelo 6: ukidanje diskriminacije u vezi sa zapošljavanjem i izborom zanimanja.
Okoliš
Načelo 7: Tvrtke bi trebale podupirati predostrožan pristup izazovima na području okoliša;
Načelo 8: pokrenuti inicijative radi promicanja veće odgovornosti prema okolišu;
Od lani predajete kolegij «Poslovna etika i društveno odgovorno poslovanje» na Američkom fakultetu RIT Hrvatska. Koliko je društveno odgovorno poslovanje danas važno u poslovnom svijetu i ima li zlouporabe tog pojma?
Društveno odgovorno poslovanje je apsolutno važno u poslovnom svijetu. Svi smo svjesni važne uloge koju poduzeća imaju u društvu. Poduzeća su ta koja pokreću ekonomiju, stvaraju radna mjesta, potiču inovacije i razvoj. Danas više nitko ne priča o društveno odgovornom poslovanju (eng CSR, hrv DOP). Svi smo se prebacili na ESG, CSRD, ESRS i druge kratice. Međutim, bez etičkog i odgovornog vodstva nećemo daleko dogurati.
Danas najviši menadžment mora imati dovoljno znanja i stručnosti kako bi odredili koje su vještine u području održivosti potrebne unutar tvrtke, razumjeli kako pitanja održivosti mogu utjecati na poslovni model i strategiju organizacije te razmotrili kako se izvedba održivosti mjeri i kako se može povezati s komponentama nagrađivanja. Dodatno, na upravljačke funkcije osobe su imenovane jer imaju bogato znanje i iskustvo, bilo iz financija, operativnog vođenja, strateškog vođenja ili održivosti. Sve su to znanja koja su vrijedna za tvrtku. Međutim, iz prakse vidimo da održivost ne bi trebala biti zatvorena u zasebnu funkciju odvojenu od ostatka poslovanja zato što je ona sveprisutna i dotiče sve aspekte poslovanja. Zbog toga je jako važna upravo edukacija svih razina zaposlenika, uključujući pogotovo najviši menadžment.
Poslovni svijet se mijenja, danas govorimo o izvještavanju ali za par godina puno ćemo govoriti o dubinskoj analizi i mehanizmima ispravljanja negativnih utjecaja. Iz sfere “tek” izvještavanja o aktivnostima prebacit ćemo se u sferu samog djelovanja. Ove je godine usvojena nova EU Direktiva o dubinskoj provjeri održivosti poduzeća (CSDDD ili CS3D) koja obvezuje velike tvrtke da identificiraju, ublaže i, prema potrebi, isprave negativne utjecaje na ljudska prava i okoliš u svojim operacijama i lancu aktivnosti i počet će se primjenjivati na prvi val tvrtki 2027. godine. Države članice Europske unije imaju sad dvije godine (do 26. srpnja 2026.) za prenošenje zahtjeva CSDDD-a u nacionalno zakonodavstvo.
Jednako kao i CSRD, i ova direktiva će se primjenjivati i na poduzeća unutar i na poduzeća izvan EU-a koja posluju na unutarnjem tržištu EU-a, koja će biti dužna provoditi dubinsku analizu rizika povezanih s ljudskim pravima i okolišem kao i usvojiti i provesti tranzicijski plan za ublažavanje klimatskih promjena. Budući da je za uspostavljanje učinkovite dubinske analize lanca vrijednosti i smislenog angažmana dionika potrebno vrijeme, kako bi se pripremile za nadolazeće obaveze, tvrtke koje još nisu provele dubinsku analizu trebale bi se već danas upoznati s postojećim međunarodnim okvirima kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i Smjernice OECD-a za multinacionalne kompanije o odgovornom poslovnom ponašanju. U Forvis Mazarsu smo osnovali radnu skupinu za CSDDD u koju smo okupili stručnjake iz područja ljudskih prava, utjecaja na okoliš, ESG upravljanja i upravljanja dobavljačkim lancima. I sama sam članica radne skupine i već intenzivno radimo na uslugama kako bismo podržali naše klijente, kako one koji će ući u opseg direktive, tako i onih na koje će direktiva neizravno utjecati.
