;

Održivi razvoj uz rast osiguranja malih privrednika

Datum objave: 01.01.1970. Broj 4 | Godina 2016

Kao i u nekoliko prethodnih godina, najveće prepreke za razvoj osiguranja u Crnoj Gori su dalje trajanje ekonomske krize i dugogodišnja nelikvidnost domaće privrede. Najbolji pokazatelj nivoa razvijenosti tržišta osiguranja u Crnoj Gori je iznos premije po stanovniku. U Crnoj Gori bruto fakturisana premija po stanovniku u 2014. godini iznosila je 116,43 eura, što je znatno ispod proseka država u Evropskoj uniji. “Ako bi se gledala samo “suva” statistika, ona pokazuje određen rast, ali ako se pogleda suštinski, taj rast je direktna posljedica osiguranja nekoliko velikih projekata (npr. Autoput) i ako njih ne bi računali, vidjeli bi da se tržište u stvari smanjuje, ili u najboljem slučaju stagnira. Veliki projekti su dobri i za državu i za osiguravajuće kompanije, ali za održiv razvoj su nam potrebni rezultati, prije svega kod osiguranja imovine malih i srednjih preduzeća. Ta preduzeća su zbog krize smanjila potražnju za imovinskim osiguranjima i najčešće su orijentisana isključivo na obavezna osiguranja”, kaže Nebojša Šćekić, generalni direktor Sava Montenegro osiguranja u intervjuu za Svet osiguranja.
Poslednjih godina, prema njegovim rečima, stalno postoje dodatni pritisci na osiguravače, prvo kroz povećanje poreza na 9 odsto za gotovo sve vrste neživotnih osiguranja, a zatim i smanjenje AO premije kroz uvođenje bonus-malus sistema prošle godine. “Mislim da je ova duga kriza sakrila i ono što je dobro, jer smatram da su osiguravajuće kompanije u Crnoj Gori danas znatno aktivnije nego ranije, nude više proizvoda i ulažu sredstva u edukaciju građana. Da smo se svi ovoliko trudili i radili u osiguranju prije 2008. godine, mislim da bismo sada pričali o uspjesima, a ne o problemima sa kojima se suočavamo na tržištu neživotnih osiguranja”, dodaje Šćekić.

Kako vaši akcionari iz Slovenije vide tržište osiguranja u Crnoj Gori, koje je relativno malo? Koliko je ono značajno za celokupnu grupu i kakvu podršku imate od matice?
Mislim da imaju realan pogled na naše tržište i da su zadovoljni do sada postignutim. S obzirom na to da godišnja premija Sava Montenegra predstavlja tek nekoliko procenata od ukupnog portfelja grupe, ne možemo očekivati da budemo u prvom planu. Ipak, Sava Montenegro je, kao što je poznato, u konkurenciji društava koja se bave prodajom neživotnih osiguranja godinama unazad po učešću na tržištu druga po veličini osiguravajuća kuća u Crnoj Gori. Od momenta kada je Sava Re kupila nekadašnje Montenegro osiguranje do danas, kompanija iz godine u godinu bilježi sve bolje rezultate i s pravom mogu reći da je izrasla u stabilnu i uspješnu osiguravajuću kompaniju.

Sava Montenegro je u konkurenciji društava koja se bave prodajom neživotnih osiguranja godinama unazad sa 17,5 odsto tržišnog učešća druga po veličini osiguravajuća kuća u Crnoj Gori

Ono što uvijek sa zadovoljstvom ističem je da naš uspjeh ne bi bio moguć, da nismo imali i imamo veliku podršku matične kuće iz Ljubljane. Nismo nikada imali pritisak da budemo najveći na tržištu, već da to što radimo bude kvalitetno, uspješno i dugoročno održivo, a sve to na zadovoljstvo naših klijenata i nas samih.

Kako ste zadovoljni poslovanjem u prošloj godini i u kom segmentu su ostvareni najbolji rezultati?
Godinom iza nas možemo biti veoma zadovoljni. Uprkos izazovnim uslovima na domaćem tržištu osiguranja, naša kompanija je uspješno završila poslovnu 2015. godinu. Ostvarena je rekordna dobit u iznosu od 1,99 miliona evra. Uspjeli smo da održimo poslovnu stabilnost i sa 17,5 % tržišnog učešća zadržali drugu poziciju na domaćem tržištu neživotnih osiguranja. Pored toga što smo ostvarili rekordnu dobit, 2015. godinu karakteriše i najviša stopa prinosa na ukupna sredstva i prosječni kapital do sada.
U 2015. godini, Društvo je ostvarilo ukupan prihod u iznosu od 11,7 miliona evra ili 1 % više nego u 2014. godini. Sa druge strane ukupni rashodi za prošlu godinu su iznosili 9,46 miliona evra, što je u odnosu na 2014. godini niže za oko 9 odsto.
Na ostvarene rezultate u prodaji, značajnog uticaja imaju i rezultati dobrog poslovanja kćerinske kompanije Sava Car d.o.o., koje je društvo osnovalo 2010. godine. Osnovna djelatnost Sava Cara je tehničko ispitivanje i kontrola ispravnosti motornih vozila. Na tržištu usluga tehničke kontrole vozila visoko smo pozicionirani i po broju stanica za tehnički pregled nalazimo se na drugom mjestu u Crnoj Gori. Sava Car je svoju prvu stanicu za tehnički pregled vozila otvorilo 14.01.2011. godine, a trenutno se djelatnost obavlja u sedam tehničkih centara, i to u: Podgorici, Nikšiću, Budvi, Pljevljima, Beranama, Bijelom Polju i Vladimiru.
Kod isplate šteta smo nastavili sa proaktivnim pristupom i visokom ažurnošću pri isplati. U protekloj godini, naše Društvo je isplatilo 3,73 miliona evra šteta ili 19 % više nego u 2014. godini.
Mislim da je 2015. godina generalno pokazala da i pored ekonomske krize koja nažalost još traje, za posao osiguranja ima prostora i mjesta za rad. Imamo odlične odnose razumijevanja i zajedničke ciljeve s našim partnerima i radujemo se novim izazovima i u tekućoj godini.

Prošle godine je čini se bio pravi “rat” saopštenjima između Sava Montenegro i Agencije za zaštitu konkurencije oko postupka koji je vodila crnogorska Agencija. Kako je završen taj slučaj koji su Lovćen osiguranje i Sava Montenegro osiguranje optuženi da su povredili konkurenciju?
Slučaj još uvijek nije završen. Moje duboko uvjerenje je da se radi o nerazumijevanju same djelatnosti osiguranja od strane Agencije za zaštitu konkurencije (AZK). Mislim da smo nepotrebno ušli u spor, a do svega toga ne bi došlo da su gospoda iz AZK, ako već nisu mogli ili nisu željeli da konsultuju struku iz osiguravajućih kompanija, ono bar našli za shodno da konsultuju našeg regulatora – Agenciju za nadzor osiguranja (ANO) i dobiju neka pojašnjenja koja bi im olakšala posao. Nažalost, oni to nisu uradili i donijeli su jedno rješenje kojim se praktično zabranjuje saosiguranje na tržištu Crne Gore. Sud za prekršaje je nedavno donio Rješenje kojim je obustavio postupak protiv Sava Montenegro AD i Lovćen osiguranja. Istovremeno, mi i Lovćen smo pokrenuli postupak pred Upravnim sudom Crne Gore za poništavanje Rješenja AZZK, kojim su predmetni sporazumi o saosiguranju proglašeni zabranjenim i ništavim, a sudska odluka bi trebalo da bude donijeta uskoro.
Bez obzira na sve rečeno, mislim da je jedini način suštinskog rješavanja ove situacije, dogovor. Smatram da AZK i ANO treba da organizuju razgovor sa osiguravajućim kompanijama, da zajedno još jednom pokušamo da nađemo soluciju koja će s jedne strane omogućiti agencijama da vrše svoje zakonom definisane kontrole, a koje u isto vrijeme neće sprečavati osiguravajuće kompanije da rade svoj posao, propisan zakonom o osiguranju.

Kako teče primena bonus-malus sistema? Ima li tu nekih problema?
Primjena bonus-malus sistema je počela 1. februara prošle godine. Pošto prošle godine nismo kao tržište imali odgovarajuću tehničku podršku, ANO je odlučila da svim vlasnicima AO polisa obračunamo bonus u iznosu od 5 odsto. Godinu dana kasnije, to jest 01.02. ove godine, krenuli smo u primjenu ovog sistema na pravi način. Napravili smo odgovarajuću aplikaciju koja u potpunosti odgovara standardima koje su na početku implementacije bonus-malus sistema definisani od strane Nacionalnog biroa osiguravača, a koja omogućava on-line izradu AO polisa.

Uvođenje bonus-malus sistema će obezbijediti određene benefite, koji se prvenstveno manifestuju kroz brže i kvalitetnije izvještavanje i kontrolu, a svakako i kroz sprečavanja određenih zloupotreba koje su bile moguće sa prethodnim sistemom izrade AO polisa

Kao i kod implementacije bilo kojeg novog softvera, bilo je nekih tehničkih problema koji su rješavani u hodu, ali sada sve funkcioniše dobro. Mišljenja sam da će uvođenje ovog sistema obezbijediti određene benefite, koji se prvenstveno manifestuju kroz brže i kvalitetnije izvještavanje i kontrolu, a svakako i kroz sprečavanja određenih zloupotreba koje su bile moguće sa prethodnim sistemom izrade AO polisa.

U kojim vrstama osiguranja vidite mogućnost daljeg rasta ukupnog tržišta, a na šta ćete Vi staviti akcenat u narednom periodu?
Pošto na tržištu osiguranja u Crnoj Gori dominiraju obavezne vrste osiguranja, a po glavi stanovnika nemamo previše premije, potencijal prije svega vidim u prodaji imovinskih osiguranja. Osiguranje nekretnina je na dosta niskom nivou, a kada u to razmatranje uključimo i podatak da je većina tih nekretnina osigurana od osnovnih rizika iz jednog jedinog razloga – dobijanja kredita u banci, situacija ne izgleda ni malo dobro.
Ovako mali procenat ljudi koji kupuje polise neke od neobaveznih vrsta osiguranja je znak da ljudima nedostaje osjećaj o značaju da osiguraju ono što im je vrijedno i da je neophodan kontinuirani rad na razvijanju svijesti o potrebi da se sami osiguravaju, a ne da čekaju da ih banka ili država natjeraju na to.
Sava Montenegro svoju šansu vidi upravo u tome da, kroz direktne kontakte sa klijentima na terenu upoznamo građane i privredu sa važnošću osiguranja imovine, nudeći im pri tome povoljnu i kvalitetnu uslugu. Veoma je značajno da se pojam osiguranja uopšte, na ovom prostoru razvija u pogledu razvijanja svijesti da se ukupno osiguranje, kao na zapadu, smatra sastavnim dijelom života i biznisa. Takođe, novim i unaprijeđenim proizvodima osiguranja nalazimo put do novih osiguranika i uspijevamo da se izborimo sa jakom konkurencijom. Postojeći osiguranici su, u većini slučajeva, oni koji nas preporučuju novim osiguranicima.

Koliko su neka specifičnija osiguranja poput D&O polisa, osiguranje od prirodnih katastrofa razvijeni u Crnoj Gori? Radi li se nešto na uvođenju novih polisa, postoji li uopšte tražnja za takvim vrstama osiguranja?
Ne želim da budem previše grub i kratko odgovorim – nisu razvijena, ali pravo stanje nažalost, nije daleko od jedne takve konstatacije. U našem portfoliju, kao i u portfoliju ostalih osiguravajućih kuća u Crnoj Gori koje se bave neživotom, prednjače obavezna osiguranja.
Osiguranje odgovornosti zbog grešaka menadžera privrednih društava (D&O polisa) je vrsta osiguranja koja još uvijek nije masovno zastupljena na našem tržištu. Mi nudimo ovu vrstu osiguranja i u svom portfoliju imamo određen broj ovih polisa. One su izdate nekim internacionalnim kompanijama kojima je poznata ova vrsta pokrića. Domaće kompanije, za sada nisu previše zainteresovane za ovu vrstu osiguranja.
Što se tiče osiguranja od prirodnih katastrofa, tu je slična situacija. Iako je naš region prethodnih godina bio izložen ovakvim vrstama nepogoda, tražnja se nije značajnije promijenila. Nažalost o ovoj vrsti osiguranja se najčešće govori prilikom prirodnih katastrofa, kao što su katastrofalne poplave koje su proteklih nekoliko godina pogodile i Crnu Goru. Kada se strasti smire pitanje osiguranja ponovo ode u zaborav, ako mogu tako da kažem. Postoje izvjesni pomaci ali ništa značajno. Kao i kod D&O polisa, ovakva osiguranja se najlakše prodaju stranim kompanijama koje posluju u Crnoj Gori i kojima ne treba dodatno objašnjavati zašto im je i ta vrsta osiguranja potrebna.
Mislim da stanje možemo promijeniti prije svega, dodatnom edukacijom stanovništva o benefitima koje ove vrste osiguranja donose, ali i reakcijom države. Slažem se da država treba da pomaže najugroženijima kada se ovakve katastrofe dese, ali sa druge strane treba da ukaže na to da novca za to nema dovoljno i da je osiguranje jedino pravo rješenje kod ovakvih rizika.

Kakva je saradnja osiguravača u Crnoj Gori i nadležnih institucija? Pre neku godinu je uveden i porez na premiju, koliko je to destimulisalo tržište?
Saradnju sa nadležnim institucijama bih podijelio na dva dijela.
Prvi dio čini saradnja sa institucijama koje se ne bave direktno osiguranjem i tu saradnja gotovo da i ne postoji. Navešću vam primjer. Ako zakonodavac usvoji neke izmjene i dopune zakona dva-tri dana pred Novu godinu, nametne nam bez konsultacija obavezu da na gotovo sve vrste osiguranja plaćamo novi i/ili značajno veći porez, a pri tom propiše da od 1. januara moramo pomenuto primjenjivati, onda se to ne može nazvati saradnjom. Da ne ponavljam priču o iskustvu sa AZK i problemima koje je njihovo rješenje proizvelo. Jednostavno, institucije koje se samo posredno bave osiguranjem, ne razumiju dovoljno našu branšu i ne mogu se pohvaliti saradnjom.
Drugi dio čini saradnja sa Agencijom za nadzor osiguranja. Sa njima imamo vrlo korektnu saradnju. Smatram da se dosta trude da prilagode našu regulativu, regulativi EU i u tome imaju podršku svih osiguravača u Crnoj Gori. Možda mala zamjerka može ići u pravcu da ponekad i pretjeraju sa korišćenjem drugih iskustava, jer nam ipak razvoj tržišta Crne Gore svima treba biti prioritet, i da još uvijek nismo na dovoljno visokom stepenu razvoja za određena rješenja koja drugi već primjenjuju, ali generalno govoreći, saradnja sa ANO je dobra.

Koliko je zakonska regulativa stimulativna za razvoj osiguranja?
Trebalo bi da bude, ali mislim da nije dovoljno. Postoje već pomenute stvari koje ne djeluju stimulativno na razvoj osiguranja u Crnoj Gori. Znam da se zakoni ne mijenjaju naprečac, ali sa malo dobre volje, mislim da možemo dosta napraviti. Crnogorsko tržište je malo i to možda sa stanovišta velikih premija i profita jeste mana, ali sa stanovišta zakonske regulative je prednost. Mnogo lakše je unaprijediti regulative i još lakše kontrolisati njenu primjenu, nego na većim tržištima.

Institucije koje se samo posredno bave osiguranjem, ne razumiju dovoljno našu branšu i ne mogu se pohvaliti saradnjom

Inače, nisam pristalica nametanja obaveze osiguranja putem uvođenja novih obaveznih vrsta osiguranja, što često čujem od mojih kolega. Samo postojanje kvalitetnih zakonskih rješenja nije garant da će se tržište brzo razvijati. Mislim da bi za početak dovoljna pomoć razvoju tržišta osiguranja bila i kontrola primjene postojeće regulative, odnosno ne dozvoliti nekom da obavlja određenu poslovnu djelatnost, koja nosi određeni rizik, prije svega prema trećim licima, a da nema polisu osiguranja koja će zaštiti ljude i imovinu koji su izloženi tom riziku. Možda ćete me lakše shvatiti ako navedem neke primjere. Neregistrovani/neosigurani automobili koji se voze po našim putevima, obavezno osiguranje plovila gdje se dozvole daju na 2-5 godina, a polisa se uzme na samo jednu zbog dobijanja dozvole, hiljade neosiguranih radnika od nezgode u malim i srednjim preduzećima, iako je to zakonska obaveza…, itd. Kod ovakvih i sličnih primjera nam je potrebna pomoć regulatora jer oni mogu mnogo lakše napraviti pritisak na određene državne institucije koje bi to trebalo da rade.

Gde vidite Sava Montenegro osiguranje u nekoj bližoj budućnosti? Kakva je srednjoročna strategija poslovanja?
Planirani rast privredne aktivnosti u naredne 2-3 godine sigurno će doprinijeti i rastu tržišta osiguranja i moja očekivanja su da na našem tržištu dođe do postepenog rasta premije, koji neće biti kao u bliskoj prošlosti isključivo rezultat osiguranja nekoliko velikih projekata, već stabilan rast prvenstveno u oblasti osiguranja malih i srednjih preduzeća.
U Sava Montenegro osiguranju su potrebe klijenata na prvom mjestu i pošto želimo sve naše klijente u tom pogledu zadovoljiti, nastojaćemo da prilagođavamo naše prodajne aktivnosti tržištu, na svim poljima neživotnih osiguranja u kojima postoji naš poslovni interes. Društvo će učiniti sve što je u našoj moći da svoje planove koji su veoma ambiciozni u ovoj godini, ostvari. S obzirom na nisku penetraciju tržišta kod osiguranja imovine fizičkih i pravnih lica, smatram da na tom polju možemo raditi još bolje pa će jedan od fokusa u 2016. godini biti nastavak razvoja i širenja interne zastupničke mreže.
Pored rečenog, Društvo će nastojati da u narednom periodu zadrži trend pozitivnog poslovanja, da održi stabilnu poziciju na domaćem tržištu osiguranja, da održi i podigne nivo usluga kod obrade šteta, da putem on-line prodaje olakša kupovinu većine svojih proizvoda, da proširi i eksternu prodajnu mrežu i da ulaže u nove proizvode osiguranja prema potrebama tržišta.
Ono što za nas predstavlja vrlo bitnu stvar je i nastavak stvaranja kvalitetnog i zadovoljnog kadra u društvu, koji će i kroz razmjenu iskustava u okviru Grupacije, uspjeti da zadrži stare i pridobije nove klijente, klijente koji će biti zadovoljni uslugama i imati povjerenje u naše Društvo.
Što god radili u budućnosti, naš prvi cilj će uvijek biti kvalitet, a tek nakon toga rast i to održiv rast.

Vesna Lapčić

Natrag