Od stagnacije ili pada BDP-a nas izvlače europski fondovi i velika potrošnja stranih turista

Datum objave: 09.04.2024. Broj 1 | Godina 2024

Prema prosinačkoj HNB-ovoj projekciji u ovoj se godini očekivao rast od tri posto, a s obzirom na zadnje pokazatelje, mogao bi blago nadmašiti tu razinu. Glavni pokretač rasta i u ovoj bi godini trebala biti domaća potražnja, odnosno osobna potrošnja u uvjetima povoljnih kretanja na tržištu rada i smirivanja inflacije. Rast će i investicije, ali vjerojatno manje nego lani jer je dio projekata financiranih iz EU fondova dovršen

Proteklo je više od godinu dana od ulaska Hrvatske u eurozonu i toga da smo kune zamijenili eurima. Proces je na prvi pogled prošao prilično ‘bezbolno’, bez puno zbrke oko same zamjene novca i snalaženja s novom valutom, no to se razdoblje poklopilo sa značajnim poskupljenjima i inflacijom, što većina građana povezuje upravo s tim. Stoga smo razgovor s Vedranom Šošićem, glavnim ekonomistom HNB-a, započeli baš od tog pitanja.

Je li bilo negativnih efekata od ulaska u eurozonu, koji su oni pozitivni, koje možda zanemarujemo te što je bilo ključno za to da proteklu godinu zapamtimo kao godinu iznimno visoke inflacije?

Proces uvođenja eura je doista prošao bezbolno, premda je riječ o izuzetno složenom procesu koji je zahtijevao brojne aktivnosti, od zakonodavnih do koordinacije brojnih institucija, izuzetne logistike vezane uz kovanje i opskrbu novcem, te primjerenog informiranja svih građana Hrvatske kako bi zamjena kune eurom prošla bez ikakvih problema. Smanjenje premije rizika i otklanjanje valutnog rizika rezultirali su boljim kreditnim rejtingom. I usklađivanje monetarnog instrumentarija povoljno se odrazilo na trošak financiranja. Tako se naši građani po prvi put zadužuju jeftinije od građana u većini najrazvijenijih europskih gospodarstava.

Utjecaj promjene valute na rast cijena je bio vrlo blag i vidljiv isključivo u dijelu uslužnih djelatnosti. To je bilo u skladu s iskustvima drugih zemalja, iako se Hrvatska priključivala u uvjetima povišene inflacije. Jedini učinak koji nije bio u potpunosti anticipiran je visina financijskog troška koji proizlazi iz podizanja ključnih stopa ESB-a na povijesno visoke razine. No, bez obzira na kratkoročni trošak provođenja zajedničke monetarne politike za središnju banku, dugoročno ćemo profitirati od podjele monetarnog prihoda.

Ipak, imali smo rekordnu inflaciju, posebno kad je riječ o troškovima hrane, čini mi se i više od 30 posto, kako to objasniti? Znamo da proizvođači baš i nisu profitirali od toga, koliko je tu utjecaja imalo poskupljenje nafte i plina, klimatske promjene, odnosno suša i oluja koje su uništile dio proizvoda, a koliki je bio utjecaj trgovačkih marži?

Analiza utjecaja profita trgovaca na cijene prehrane bi zahtijevala razdvajanje doprinosa trgovaca od doprinosa svih drugih sudionika u proizvodnom lancu prehrambenih proizvoda. Uz to bi valjalo razlučiti i profite trgovaca ostvarene prodajom prehrane, od profita ostvarenih prodajom neprehrambenih proizvoda. Budući da ne raspolažemo dovoljno detaljnim podacima koji bi omogućili takvu analizu, u HNB-u smo se zadržali na analizi doprinosa agregatnih profita u gospodarstvu na deflator BDP-a i analizi cjenovnih i profitnih marži.

Građani su inertni, ne sele novac tamo gdje su bolje kamate, pa ih banke ni ne nude

Pojednostavljeno, rezultati pokazuju da je rast profita znatno pridonio povećanju deflatora BDP-a u 2022. godini. Istodobno se marže nisu bitno promijenile u odnosu na 2019., posljednju pretpandemijsku godinu. Taj naizgled proturječan zaključak zapravo odražava mehanički učinak nastojanja poduzeća da očuvaju stabilne marže u uvjetima snažnog rasta ulaznih troškova na rast profita. S postupnim padom cijena energenata i sirovina koji smo vidjeli protekle godine, ta je mehanika postupno smanjivala doprinos profita deflatoru, dok je jačao doprinos plaća. Time se zapravo stvorio prostor za porast realnih plaća, odnosno profiti lani su ublažili inflatorni učinak rasta plaća.

Konačno, na umu valja imati da se navedeni rezultati odnose na deflator BDP-a, a ne na potrošačku inflaciju. Naime, deflator BDP-a je šira mjera promjene domaćih cijena koja uz potrošačku inflaciju obuhvaća i promjenu cijena investicijskih dobara, izvoza roba i usluga te državne potrošnje, dok cijene uvezenih roba i usluga ulaze u deflator s negativnim predznakom. Tako je moguće da su poduzeća te dodatne profite zaradila primjerice izvozom turističkih usluga, dok je rast cijena prehrane u potrošačkoj košarici mogao biti povezan s uvoznim troškovima.

Svojedobno se govorilo o uvođenju poreza na ekstraprofit, je li država tako mogla i trebala bolje zaštititi cijene hrane? Trebamo li taj porez?

Porezni instrument koji se u ekonomskoj teoriji obično promatra u kontekstu borbe protiv inflacije je tzv. porez na inflaciju, odnosno dodatni porez na povećanje cijena ili plaća. To je nešto drugačiji koncept od poreza na ekstraprofite. On se u ekonomskoj literaturi pojavio u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Do sada je takav porez koristilo vrlo malo država, i to nekolicina razvijenih zemljama prije otprilike pola stoljeća te nekoliko zemalja srednje i istočne Europe početkom devedesetih. Nalazi empirijske literature o učincima takvog poreza su vrlo oskudni, a to malo nalaza što imamo navodi na proturječne zaključke. Dakle, učinci uvođenja poreza na inflaciju još su uvijek nedovoljno istraženi da bi se moglo nešto pouzdano zaključiti o njegovom dizajnu i mogućim koristima.

Pred kraj prošle godine HNB je izašao s dosta optimističnim prognozama, mediji su izvukli naslov da ćemo živjeti bolje – možete li malo pojasniti taj optimizam, budući da ga građani baš i ne osjećaju na svojoj koži? Kad bismo to mogli doista i osjetiti?

HNB-ov tim tom poslu pristupa vrlo predano i odgovorno i smatram kako su HNB-ove projekcije objektivne i utemeljene u trendovima i podacima, bez ikakvog dotjerivanja ili uljepšavanja. Uostalom, i osobno sam tijekom protekle dvije godine, i to u dva navrata, kada su postajali vidljivi znaci usporavanja gospodarstva, upozorio na jačanje rizika recesije. Pritom nam recesija nikada nije bila temeljni scenarij. Hrvatska je izbjegla recesiju ponajviše zbog iznimno uspješnih turističkih sezona, osobito dobrih ostvarenja izvan tradicionalno snažnih ljetnih mjeseci, i poticajno usmjerene fiskalne politike, djelomično omogućene i snažnom apsorpcijom sredstava iz europskih fondova koja doseže rekordne razine.

Realni dohoci potpuno su se oporavili i nadmašili razinu zabilježenu prije skoka inflacije. S druge strane, očito je raširena percepcija zaostajanja dohodaka širokih slojeva stanovništva za inflacijom i smanjenja životnog standarda. To razilaženje brojki i percepcije nije specifično za Hrvatsku, nego je vidljivo i u nekim drugim državama koje su imale razmjerno brz gospodarski oporavak, npr. u SAD-u. Ekonomska literatura nema jasan odgovor na tu zagonetku. Ipak, iz medijskih komentara i nekih vlastitih promišljanja izdvojio bih djelovanje dva mehanizma. Prvo, svaku povišicu smo skloni doživjeti kao nagradu za koju smo se sami izborili vlastitim trudom i zalaganjem. Inflaciju stoga doživljavamo kao pojavu koja nam nepravedno otima dio onoga što smo zaslužili dobrim radom. Povišena inflacija jača percepciju te nepravde. No, velik dio rasta plaća zapravo je puko usklađivanje s inflacijom, iako možda i poslodavci vole pojačati dojam kako povišicama nagrađuju radnike. Drugi mehanizam je vjerojatno povezan se samom percepcijom inflacije, koja je trenutno znatno viša od stvarne inflacije. To odražava i činjenicu da ekonomisti inflaciju obično mjere na razini jedne godine, ili čak i kraćih intervala kako bi što jasnije ocijenili njezinu putanju. S druge strane, visoka subjektivna percepcija inflacije formirana je usporedbom današnjih cijena s onima od prije dvije ili čak tri godine. Stoga percepcija inflacije nije pratila kratkoročne pokazatelje inflacije koji su se u zadnjih pola godine već približili dugoročnim prosjecima od otprilike dva posto. Percepciju inflacije dodatno pojačavaju i neke njezine specifičnosti, kao npr. činjenica da je u protekle dvije godine osobito poskupila hrana, koju često kupujemo i koja jako utječe na našu percepciju inflacije.

U narednom razdoblju ne treba očekivati veći rast kamata na kredite

Dio ekonomista smatra kako inflacija neće biti naš najveći problem, već bismo, zbog usporavanja rasta u okruženju te posebno nekih zemalja koje imaju značajan utjecaj na našu ekonomiju, poput Njemačke, na primjer, mogli završiti u stagnaciji, vidite li tu opasnost? Što to može značiti za građane, odnosno ekonomiju u cjelini?

Europodručje stagnira već godinu i pol dana i ta je stagnacija itekako utjecala na nas. Industrijska proizvodnja se u zadnje dvije godine gotovo uopće nije povećala. U nekoliko se navrata čak činilo da će nepovoljan utjecaj globalnog okružja znatnije odraziti na domaće gospodarstvo. No, gospodarstvo bi se svaki put othrvalo nepovoljnim utjecajima zahvaljujući rekordnim priljevima sredstava iz europskih fondova i velikoj potrošnji stranih turista pa i dalje bilježimo solidan gospodarski rast. Početkom ove godine postale su vidljive naznake oporavka europodručja pa bi najgore trebalo biti iza nas.

Zadnjih mjeseci već se suočavamo s padom proizvodnje i padom izvoza, je li to ipak uvod u stagnaciju?

Velike oscilacije cijena otežavale su u protekle dvije godine praćenje međunarodne razmjene. Lani je pad cijena sirovina i osobito energenata dodatno pojačao dojam o padu izvoza. No, razgrnu li se cjenovni učinci, krajem protekle godine je vidljiv postupni oporavak robnog izvoza, koji je ujedno ublažio pad izvoza na godišnjoj razini. Kretanje industrijske proizvodnje je istovjetno tome pa je krajem prošle godine vidljiv oporavak industrijske proizvodnje, čak je i na godišnjoj razini porasla bruto dodatna vrijednost u prerađivačkoj industriji. Takva su kretanja u skladu s narativom nastavka razmjerno visokih stopa rasta ekonomske aktivnosti.

Kakva su vaša očekivanja vezano uz rast BDP-a u narednih godinu, dvije?

Prema prosinačkoj HNB-ovoj projekciji u ovoj se godini očekivao rast od tri posto, a s obzirom na zadnje pokazatelje, mogao bi blago nadmašiti tu razinu. Glavni pokretač rasta i u ovoj bi godini trebala biti domaća potražnja, odnosno osobna potrošnja u uvjetima povoljnih kretanja na tržištu rada i smirivanja inflacije. Rast će i investicije, ali vjerojatno manje nego lani jer je dio projekata financiranih iz EU fondova dovršen. Rastu bi trebao pridonijeti i robni izvoz, nakon što se lani smanjio, kao i izvoz usluga, koji vjerojatno ipak neće nastaviti jednakim tempom kao lani i preklani. Za narednu godinu očekujemo vrlo blago usporavanje rasta, odnosno stabilizaciju na nešto malo nižoj razini u odnosu na očekivanja za ovu godinu.

Očekuju nas izbori i formiranje nove vlasti – kako gledate na političku pozornicu, ima li stranaka koje trenutnoj vlasti pariraju ozbiljnom gospodarskom politikom, može li se iz trenutnih istupanja iščitati kakvu gospodarsku politiku nude? Mnogi predviđaju značajan rast pokreta Možemo, u suradnji s lijevim strankama, vidite li u njihovim istupima naznake da zbiljno razmišljaju o gospodarstvu?

Politici je zakonski eksplicitno zabranjeno miješanje u rad središnje banke, a središnja banka svoj posao isto tako treba obavljati nepristrano, bez miješanja u političke procese. Stoga ne bih odgovarao na to pitanje.

U proteklih godinu dana država je donijela niz mjera pomoći građanima za prevladavanje energetske krize i rasta troškova života, od smanjenja poreza na plaće, pa do isplata pomoći. Samo za umirovljenike imali smo pet ili šest isplata pomoći za prevladavanje poteškoća, iako su neki troškovi, poput cijene struje, na primjer, bili ograničeni. Je li po vama država dovoljno dobro odgovorila na krizu? Što predviđate, hoće li takve mjere još neko vrijeme biti potrebne?

Mjere pomoći s ciljem zaštite građana i gospodarstva bile su opravdane u izvanrednim situacijama snažnog rasta cijena energenata i rasta inflacije i praktički su sve države usvajale pakete različitih mjera. Za takve je pakete načelno dobro da su ciljane na one segmente populacije kojima je pomoć najpotrebnija, privremene u smislu da olakšavaju prilagodbu na novu situaciju umjesto cementiranja postojeće strukture i da čuvaju poticaje za tržišno ponašanje, odnosno uštedu skupih energenata. Takvu kombinaciju različitih kriterija nije jednostavno zadovoljiti pa se općenito niti jedna članica EU ne može izdvojiti kao primjer idealnog dizajna mjera. U svakom slučaju, recentno smanjenje cijena energenata na svjetskim tržištima umanjilo je potencijalne nepovoljne učinke povlačenja preostalih mjera.

Velik dio rasta plaća zapravo je puko usklađivanje s inflacijom, iako možda i poslodavci vole pojačati dojam kako povišicama nagrađuju radnike

Kad već spominjem umirovljenike – s povećanjem obiteljskih mirovina za 10 posto, proširenjem dodatka od 27 posto na cijelo razdoblje štednje te uvođenjem prava udovaca na 27 posto mirovine preminulog supružnika država je uvela dodatna opterećenja za mirovinsku blagajnu. Što pokazuju vaše procjene, može li to povećati rast troškova za mirovine i ozbiljno opteretiti državni proračun?

Dugoročna fiskalna održivost je odraz kompleksnog međudjelovanja širokog skupa varijabli koje treba cjelovito promatrati, a ne samo jednog ili nekolicine parametara. Europska komisija redovito provodi takvu analizu za zemlje članice i prema posljednjim rezultatima, objavljenima prije nešto manje od godine dana, Hrvatska je bila pozicionirana negdje između niske i srednje razine rizika. Pritom trošak starenja ne dovodi do rasta udjela rashoda za mirovine u BDP-u, što odražava povoljne dugoročne učinke mirovinske reforme. Očito će se i u budućnosti kontinuirano tražiti osjetljiva ravnoteža između fiskalne i socijalne održivosti mirovinskog sustava. Inače, najvažniji čimbenik koji nepovoljno djeluje na dugoročnu fiskalnu održivost su nepovoljna demografska kretanja koja ograničavaju potencijalni rast, odnosno razinu BDP-a.

Koliko su takve isplate doprinijele tome da ne poraste broj prezaduženih građana? Je li kriza utjecala na to da povećamo zaduženja?

Građani se obično zadužuju kada su optimistični, dok u lošim vremenima nastoje više štedjeti i otplaćivati dugove. Tako je potrošačko kreditiranje stagniralo nakon izbijanja pandemije i u početnom razdoblju jačanja inflacije, kada je brz rast cijena nagrizao realne plaće. No, čim se početkom prošle godine rast plaća ubrzao, a onda počeo povećavati u realnim terminima, potrošački optimizam je počeo jačati pa smo zabilježili snažno ubrzavanje potrošačkog kreditiranja. U cijelom su se tom razdoblju neprihodujući krediti smanjivali i trenutno se nalaze na vrlo niskim razinama. Uz kontinuiran rast zaposlenosti i vrlo nisku nezaposlenost, to može objasniti i činjenica da su kućanstva koja su bila najpogođenija inflacijom razmjerno malo zadužena. Naime, osobito su porasle cijene hrane, što je više pogodilo kućanstva u donjem dijelu distribucije dohotka koja na hranu troše veći dio dohotka. No, zadužena su uglavnom kućanstva u višem dijelu dohodovne distribucije koja su bila nešto manje pogođena rastom cijena hrane.

Hrvatski građani imaju jako veliki iznos štednje u bankama – lani smo imali prvo izdanje tzv. narodnih obveznica s jako velikim interesom građana, zbog relativno visoke kamate od 3,65 posto, ovih dana krenula je i isplata prvih kamata. Kamate u bankama još uvijek su daleko ispod toga, do kad bi to razdoblje moglo potrajati?

Kamate su snažno porasle u listopadu pod utjecajem ponuda pojedinih banaka koje su nastojale privući depozite iz drugih banaka. Međutim, već od studenog vidimo da građani postaju manje skloni seliti depozite u potrazi za većim kamatama, a u prosincu i siječnju su još u većem broju oročavali depozite u vlastitim bankama, čak i ako je to značilo prihvaćanje nižih kamatnih stopa. U uvjetima velike inercije depozita, odnosno nesklonosti građana da traže i koriste bolje uvjete oročavanja, ni banke nemaju mnogo motiva za dizanje kamatnih stopa. Iznimno visoka likvidnost i očekivano smanjenje stupnja restriktivnosti monetarne politike dodatno čine banke još manje sklonima povećanju depozitnih stopa. Posljednjih mjeseci vidimo da su neke banke počele i spuštati depozitne stope, osobito na duža oročenja, pod utjecajem očekivanog zaokreta u monetarnoj politici.

Najavljuju se nove tranše narodnih obveznica, je li realno očekivati da se dio štednje preseli u te vrijednosne papire? Može li to poljuljati stabilnost poslovanja banaka?

U jednoj rečenici: Efekt tih operacija na bankovni sustav trenutno je vrlo ograničen. Za detaljnije objašnjenje ipak treba malo uroniti u mehaniku interakcije javnih financija i monetarnih “instalacija”. Svaka uplata u državni proračun, bilo da je riječ o plaćanju poreza, kazne za prebrzu vožnju ili upisu narodnih obveznica, smanjuje iznos depozita u bankama. Svaka od tih transakcija u konačnici se namiruje u središnjoj banci pa se istovremeno odražava na smanjenje depozita poslovnih banaka kod HNB-a, odnosno selidbu sredstava iz onoga što popularno nazivamo viškovima likvidnosti bankarskog sektora u depozite države kod HNB-a. S druge strane postupno trošenje tih sredstava, npr. za isplatu plaća u javnim službama, isplatu mirovina ili plaćanje dospjelih rata javnoga duga koji drže nebankovni vjerovnici, ponovo povećava iznos depozita u bankama i ujedno vraća viškove likvidnosti natrag u bankovni sustav. Dakle, depoziti u bankama i viškovi likvidnosti bi se permanentno smanjivali isključivo ako bi država gomilala sredstva kod HNB-a. Ona to u pravilu ne čini. Depozit države kod HNB-a lani je oscilirao na razinama koje su dostatne za pokrivanje uobičajenih rashoda kroz mjesec ili dva. Stanje računa države na početku ove godine bilo je čak i nešto niže nego prije godinu dana. Stoga ne iznenađuje ni činjenica da su viškovi likvidnosti u bankovnom sustavu ponovo osjetno porasli i približili se razini od 17 milijardi eura, koliko su iznosili neposredno prije uvođenja eura i izdanja narodnih obveznica i trezorskih zapisa.

Iako ne utječu na agregatni višak likvidnosti, narodne obveznice se mogu odraziti na raspodjelu likvidnosti između banaka ako se na ulaganja u većoj mjeri odluče klijenti banaka koje nude niske kamatne stope na oročenja. Također, kada bi se država odlučila zadužiti kod banaka umjesto kod građana, to bi povećalo depozite i plasmane banaka, a onda i njihove profite, iako se ne bi odrazilo na viškove likvidnosti u sustavu. No, banke i bez te zarade bilježe povijesno visoku dobit.

Viškovi likvidnosti bi se mogli smanjiti kada bismo imali manjak na tekućem i kapitalnom računu platne bilance ili kada bi država i poduzeća refinancirali inozemni dug na domaćem tržištu. Kako trenutno bilježimo znatan višak na tekućem i kapitalnom računu platne bilance, u velikoj mjeri generiran upravo kroz priljeve europskih sredstava državi, a Ministarstvo financija nastoji održavati prisutnost na međunarodnim financijskim tržištima kroz periodična izdanja obveznica, viškovi likvidnosti u domaćem sustavu mogli bi se i dodatno povećavati, neovisno o trenutnoj politici kvantitativnog zaoštravanja ESB-a.

Nedavno ste upozorili da podizanjem kamata na štednju raste nacionalna referentna stopa za formiranje kamata na kredite – stojite li još uvijek kod procjene da bi kamate tijekom ove godine zbog toga mogle značajno rasti? Kakav trend rasta očekivati, za koliko bi, primjerice, mogla porasti rata kredita od 250 eura?

Upravo su objavljeni novi pokazatelji za posljednje tromjesečje protekle godine pa je primjerice tromjesečni NRS1 dosegnuo razinu od 0,26 posto, što je za gotovo 0,2 postotna boda više od minimalne razine s početka te godine. Taj referentni parametar će se nastaviti povećavati, no trenutno je vrlo teško ocijeniti brzinu i intenzitet tog povećanja budući da nikada nismo imali situaciju povratka depozita na oročenja u uvjetima rasta kamatnih stopa. Taj porast će uz kamatne stope na oročene depozite ovisiti i o brzini kojom se sredstva budu prelijevala s transakcijskih na oročene depozite. Inercija građana pri oročavanju depozita i potrazi za višim stopama u ovom kontekstu znači da će i porast kamatnih stopa na kredite vjerojatno biti razmjerno spor i blag. Ne promijeni li se takav trend, u ovoj godini možemo vidjeti eventualni porast rata kredita od svega nekoliko eura, čak i za kredite najduže ročnosti.

Vedran Šošić, glavni ekonomist Hrvatske narodne banke

Mogu li to dodatno pogoršati mjere Središnje banke – očekujete li neke značajnije intervencije i rast Euribora te prelijevanje tog rasta na nas?

Članovi upravnog vijeća ESB-a uglavnom u svojim komunikacijama naglašavaju kako očekuju da bi naredna promjena ključnih stopa mogla biti na niže. Zbog takvih očekivanja u pogledu monetarne politike i Euribori su se uglavnom već počeli postupno smanjivati. Npr. 6-mjesečni Euribor je vrhunac dosegnuo još u listopadu prošle godine i od tada se smanjio za 0,2 postotna boda, na otprilike 3,9 posto.

Smanjenje Euribora ne bi se za sada trebalo znatnije odraziti na domaće kamatne stope na kredite stanovništvu. Kamatne stope na postojeće kredite stanovništvu u kojima je ona vezana uz Euribor nisu za sada uopće rasle zbog primjene zakonskog ograničenja. Stoga se ni u fazi pada Euribora ne može očekivati smanjenje kamatnih stopa. Upravo suprotno, ako se zakonska granica poveća, kako se više tržišne kamatne stope budu postupno prenosile na prosječnu kamatnu stopu na sve stambene kredite, ti bi krediti mogli nešto i poskupjeti.

Novi krediti stanovništvu se uglavnom odobravaju uz fiksne kamatne stope koje bliže prate dugoročne tržišne stope poput prinosa na državne obveznice pa se smanjenje Euribora neće odraziti na njih. No, i dugoročne se stope smanjuju pod utjecajem istih čimbenika pa je u pojedinim članicama europodručja već vidljivo blago smanjenje kamatnih stopa na stambene kredite, a takvu promjenu trenda mogli bismo uskoro vidjeti i na našem tržištu.

Jesu li banke još uvijek u situaciji da nemaju kome plasirati višak novca, s obzirom na slabu potražnju za kreditima? Vjerujem da se možemo složiti da će to sigurno potrajati dok traje inflacija, koliko je vremena obično potrebno za oporavak i promjenu trendova?

Borba protiv inflacije podrazumijeva zaoštravanje monetarne politike upravo s ciljem demotiviranja banaka od kreditiranja. Pojednostavljeno, skuplje i teže dostupno financiranje smanjuje potrošnju i investicije, a onda i inflaciju. Takva transmisija monetarne politike bila je uspješna u segmentu kreditiranja poduzeća, gdje je to ujedno i najvažnije. Kreditiranje poduzeća u proteklih je godinu dana bilo prigušeno pa se godišnja stopa rasta kredita poduzećima kontinuirano smanjivala s vrlo visoke razine zabilježene 2022. godine, iako je i dalje pozitivna. Tom je usporavanju donekle pridonijelo i smirivanje inflacijskih pritisaka, osobito pad cijena energenata i sirovina, što je smanjilo potrebu poduzeća za obrtnim kapitalom. Vjerojatno su i neka poduzeća imala dovoljno vlastitih sredstava za investicije s obzirom na općenito dobre poslovne rezultate. Ako se ostvare očekivanje tržišta o laganom spuštanju kamatnih stopa, to bi moglo ponovo potaknuti potražnju poduzeća za kreditima.

S kreditiranjem stanovništva situacija je potpuno suprotna, ono se u posljednjih godinu dana kontinuirano ubrzavalo tako da je rast kredita u siječnju dosegnuo dvoznamenkastu razinu, u segmentu stambenog kao i u segmentu potrošačkog kreditiranja. U podlozi sve snažnijeg zaduživanja stanovništva je snažno tržište rada obilježeno rastom zaposlenosti i plaća i sve veći potrošački optimizam. Vidljiv je i doprinos inflacije bržem rastu kredita budući da se povećava prosječan iznos kredita, što vjerojatno odražava više cijene automobila i drugih trajnih potrošnih dobara.

Postoje li još neke vrste ulaganja koje su u ovom trenutku isplativije i mogle bi biti isplativije na neki dulji rok? Kako gledate na isplativost ulaganja u dioničke fondove u ovom trenutku? Ili dobrovoljne mirovinske fondove, za one koji možda razmišljaju o razdoblju štednje duljem od 5 godina?

HNB ne daje investicijske savjete, a ni ja osobno nisam licenciran kao investicijski savjetnik. Naš se doprinos kvaliteti ulaganja svodi na jačanje financijske pismenosti. Stoga mogu isključivo dati načelne preporuke građanima da izaberu ulaganja koja odgovaraju njihovoj sklonosti riziku i drugim preferencijama, ne ulažu prije nego se dobro upoznaju sa svim karakteristikama financijskog proizvoda, da diversificiraju imovinu po onoj narodnoj da se ne stavljaju “sva jaja u istu košaru” i konačno, da obrate pozornost na potencijalne prijevare koje postaju sve brojnije i sve sofisticiranije. I mene osobno često telefonski kontaktiraju različiti ljudi i nude mi izvrsne prilike za ulaganje. Ako nešto zvuči previše dobro da bi bilo istinito, obično nije istinito.

Što je s tradicionalno popularnim ulaganjima u nekretnine: Dugo vremena traje balon cijena u tom segmentu tržišta, koji još uvijek traje i definitivno nije dobro vrijeme za kupnju, no vlasnici nekretnina na obali prilično profitiraju. Do kad bi mogao potrajati taj trend?

Prometi na tržištu stambenih nekretnina opadaju već dvije godine. U trećem tromjesečju prošle godine i cijene su počele reagirati na taj pad potražnje pa su postale vidljive naznake njihove stabilizacije. Kako je osobito snažno smanjena potražnja nerezidenata, jače su reagirale upravo cijene na jadranskoj obali. Ipak, s obzirom na snažan gospodarski rast i povećanje plaća te rast troškova gradnje, vjerojatno nisu posebno naglašeni rizici znatnijeg pada cijena stambenih nekretnina.

Natrag
Novo
izdanje!
godina XXI
broj 2/2024
*izdanje za Hrvatsku i Sloveniju.