;

Nije rješenje u otkupu

Datum objave: 01.11.2011. Broj 10 | Godina 2011

[ Željka Gracin ]

Gospodarska kriza nekako je opet postala temom broj jedan. Masovni prosvjedi ljudi diljem svijeta upozoravaju kako je voda došla do grla. Gotovo je nestao srednji sloj ljudi koji su mogli i htjeli živjeti od vlastitoga rada, bez megalomanskih prohtjeva. Dogodio se sloj multimilijardera i sloj siromašnih ljudi, ako ne računamo na one koji umiru zbog neimaštine i gladi. 

Svijet će se mijenjati, brzo, i to je neminovno. Jednostavno mora. I nije lako snaći se u moru svakodnevnih loših poluinformacija što i kako činiti kako bismo ponajprije preživjeli, a kamoli pametno znali rasporediti ono što imamo. Posljednje istraživanje tržišta osiguranja koje je Xprimm proveo u šesnaest zemalja Europe, pokazalo je drastično povećanje otkupa ugovora o osiguranju, pa su neki ekonomski analitičari bili skloni proglasiti situaciju i alarmantnom. Pisala sam ponešto već o tome, no dobro je podsjetiti se razlike između hrvatskog tržišta osiguranja i onog u ostalom dijelu Europe i zašto se događa. 
Prosječni Europljanin može sebi priuštiti dvije i više polica životnog osiguranja, a u Hrvatskoj to mogu samo rijetki. Kultura življenja, ali i standard, itekako utječe na takve odluke i mogućnosti. Upravo stoga, kad dođe do kriznih vremena, prvo čega će se ljudi odriču su police životnog osiguranja. 
 
Gdje griješimo? 
Prije petnaestak godina kad je zaživjelo osiguranje u Hrvatskoj nerijetko se i posao zastupnika smatrao poslom od kojega se ne može živjeti, nego je eventualno prilika za dodatnu zaradu. Mnogi su tako smatrali kako je moguće preko noći, bez stalne edukacije i usavršavanja, zaraditi novac. Samozvani agenti osiguranja "odradili" su dvadesetak ugovora i nestali. Kako god su posao smatrali ozbiljnim, oni su prezentirali klijentima važnost osiguranja. 
Puno je učinjeno u godinama koje su uslijedile kako bi se promijenile takve navike i ispravile nanesene štete i svi su sudjelovali u velikom procesu – osiguravajuća društva, zaposlenici, Hanfa. 
No, proces još traje. Internet i drugi mediji uvelike su pomogli da informacija postane dostupnija klijentu. Unatoč svemu, problem koji se uvijek provlačio i danas je u središtu zanimanja. Zašto se nismo spremni odreći nečega drugog ili preraspodijeliti troškove, nego nam se čini najjednostavnijim otkupiti policu osiguranja. 
Stručnjaci kažu da bi naša mirovina nakon prestanka rada trebala iznositi barem 80 posto naše plaće. Nažalost, svjedoci smo poražavajućih podataka iz kojih je vidljivo kako današnje mirovine nisu ni polovica plaće. Štednja je jedini način da nadomjestimo ono što nam nedostaje, a odričemo je se bez razmišljanja. 
 
O tome ću misliti danas
Podsjeća me to na onu staru mudroslovicu: Ne pilaj granu na kojoj sjediš! 
Planiranjem troškova i preraspodjelom sredstava koje imamo, stvorit će se prostor za uštedu i nećemo biti primorani na drastične korake kao što su raskidi ugovora. A raskid ugovora, otkup, svakako je drastičan korak. Na zastupnicima je da savjetuju klijenta i pronađu zajednički model kojim bi premostili krizu. Potrebno je stalno isticati kako je štednja jedini način za preživljavanje sutra i rečenica poput: "O tome ću misliti sutra", nema smisla. Ljudi se danas dulje školuju, čime se automatski smanjuju godine radnog vijeka, ali i vrijeme u kojem smo sposobni štedjeti. Produljio se i životni vijek, pa su nam dodatna sredstva u mirovini itekako potrebna. Odlučujuće je ponajprije shvatiti važnost štednje i osiguranja života kako bismo znali poštivati donesenu odluku i odbaciti opciju otkupa ugovora, osim, naravno, onda kad nije moguće nikako drukčije. Možda nam može pomoći sličica iz života u kojoj se gotovo svakodnevno mijenjaju cijene benzina i nekih drugih proizvoda. 
Nismo se zbog toga odrekli vožnje automobilom, ali smo očito morali pronaći neki drugi model kako bismo zadržali stare navike. 
Znam da ću ovom rečenicom izazvati revoluciju među pušačima, ali kako je kampanja protiv pušenja aktualna uvijek, eto još jednoga odličnog načina da pomognemo sami sebi. Zdravstveno i financijski. Jasno je da je stvaranje osjećaja o prioritetu najvažnije. Najprije ono što je najvažnije. Štednja bi svakako trebala zauzimati visoko mjesto na našoj ljestvici prioriteta. Usudila bih se reći i prvo. Štednja će nas često dovesti u situaciju odricanja, ali kad su nam jasne vrijednosti zaloga za budućnost i kad shvatimo da je "sutra" na vratima puno prije negoli mislimo, riješili smo polovicu problema. 
 
Bonus rečenica
Namjerno sam potpuno zanemarila pojam životnog osiguranja. Jednostavno zato što sam, povlačeći paralelu i uspoređujući različite oblike štednje, još na početku karijere pripremajući se za termin, izgovorila rečenicu koja je kasnije postala sastavnim dijelom svakoga idućeg termina – "životno osiguranje zapravo ne plaćamo – ono je na neki način bonus koji dobijemo trenutkom kad započnemo našu štednju". 
Ne otkupljujte ugovore, ne odričite se bonusa – potrudite se u obitelji preraspodjelom troškova iznaći model za sebe. Budućnost će vam biti zahvalna. 
Natrag
Novo
izdanje!
godina XXI
broj 2/2019
*izdanje za Hrvatsku i Sloveniju.