;

Neven Tišma: Naprijed naši

Datum objave: 01.02.2010. Broj 1 | Godina 2010

[Piše: Neven Tišma]

Već cijeli niz godina, a u posljednje vrijeme i vrlo intenzivno, svjedoci smo posvemašnjeg izostanka strategije hrvatskoga gospodarskog razvoja. Tako šira javnost, osim fokusa na turizam i ponešto na poljoprivredu, ne prepoznaje neki organiziran fokus na segmente hrvatske konkurentne izvrsnosti. U tom sveopćem nedostatku strategije i vizije razvoja ni hrvatsko osigurateljno tržište nije izuzetak. Najbolji dokaz toj tvrdnji je cijeli niz zakonskih odredaba koje posve bespotrebno obremenjuju naše tržište osiguranja. O tome postoji i konsenzus hrvatske osigurateljne struke, koja nikako ne uspijeva legitimne zahtjeve artikulirati prema zakonodavcu. Ovaj put neću nabrajati glavne nelogičnosti Zakona o osiguranju, Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Zakona o obveznim odnosima kao i priležećih podzakonskih akata i pravilnika. Te nelogičnosti ipak se rješavaju, a ono što zabrinjava je brzina rješavanja jer sve to ide presporo.
Hrvatska osigurateljna industrija ima  znatne komparativne i konkurente prednosti, možda ne toliko za europske razmjere, ali zasigurno za regionalne.
Hrvatsko tržište osiguranja, uzevši u obzir njegovu veličinu, ima prilično veliki fond znanja, osigurateljno obrazovanih ljudi i menadžera s iskustvom u međunarodnom poslovanju. Razloga tome je nekoliko. Prije svega velik broj stranih osiguravajućih društava otvorio je kao greenfield investiciju u Hrvatskoj svoje društvo, ili je kupio neko postojeće, više ili manje posrnulo. Tako da sada u Hrvatskoj posluje 13 što velikih, što manjih europskih osigurateljnih grupacija. I ne samo to. Mnogi od njih posluju na našem tržištu više od 10 godina, a u tom razdoblju izvršen je znatan transfer osigurateljnih znanja i korporativnih pravila ponašanja u Hrvatsku. Taj je transfer možda u većini slučajeva bio više slučajan nego organiziran, ali to u suštini ništa ne mijenja. Ono što je bitno da niti u jednoj zemlji s područja bivše Jugoslavije nije prisutan toliki broj stranih osiguratelja. Neki će u tome vidjeti manjak prijeko potrebne protekcionističke politike, a ja u tome vidim komparativnu prednost hrvatskoga osigurateljnog tržišta u odnosu na mnoga u regiji. Nadalje, hrvatski aktuari sustavno se, već dvanaest godina, obrazuju u skladu s europskim obrazovnim normama. Neki od njih već se godinama bave sofisticiranim izračunima (npr. Embedded Value, Appraisal Value, itd.) ništa manje stručno nego njihovi zapadnoeuropski kolege. To je nešto što se prije desetak godina nije moglo ni zamisliti u Hrvatskoj i, ako ponovno pogledamo situaciju u regiji, može se s priličnom sigurnošću reći da je i u tom dijelu hrvatsko tržište osiguranja lider u regiji. Tome treba dodati i cijeli niz edukacija i seminara koji se u Hrvatskoj organiziraju na zavidnoj stručnoj razini.
Ne treba smetnuti s uma da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u široj regiji koja je provela mirovinsku reformu. U toj reformi hrvatski osiguratelji odigrali su važnu ulogu i još k tome ponešto naučili,  pa dio tog iskustva postoji u fondu hrvatskog osigurateljnog znanja i jednog će ga dana netko iz regije potražiti.
Kao treću komparativnu prednost treba istaknuti skori hrvatski ulazak u EU, koji bi svjetskim investicijama u hrvatsko osigurateljno tržište mogao dati novi zamah. Pogotovo u svjetlu činjenice da se nakon ulaska Hrvatske u EU može očekivati i dodatni boom životnih osiguranja koji "pogađa" zemlje kad im BDP po stanovniku prijeđe 20.000 dolara.
Zbog svega toga hrvatsko osigurateljno tržište se nameće, odnosno trebalo bi se nametnuti, međunarodnim osigurateljnim korporacijama kao ishodišna točka za tržišta u regiji. To je način na koji bismo mogli iskoristiti naše komparativne prednosti.
Ali za takvo nešto trebalo bi stvoriti određene preduvjete. Prije svega kreirati zakonodavstvo iz područja osiguranja na način da bude transparentno, logično i stabilno. Bez stalnih, ali iznenadnih dodatnih troškova koje nam jedne godine nametnu vatrogasci, druge Crveni križ, treće HZZO, turističke zajednice itd. Trebamo imati zakonodavstvo bez bespotrebnih opterećenja, koja ne poznaju zakonodavstva EU, zakonodavstvo koje za određene promjene ne treba čekati ulazak Hrvatske u EU. Jer onda će biti prekasno. Do tada će se Mađarska ili Slovenija, ili možda čak Srbija, nametnuti kao ishodišna zemlja za ulazak velikih svjetskih osiguratelja u regiju.

Natrag
Novo
izdanje!
godina XXI
broj 2/2019
*izdanje za Hrvatsku i Sloveniju.