;

Nelikvidnost zadaje najviše glavobolja

Datum objave: 01.01.1970. Broj 6 | Godina 2013

Lovćen osiguranje decenijama je lider na tržištu osiguranja u Crnoj Gori. Ni nedavne promene u „kući“ vlasnika ovog osiguravača – Zavarovalnici Triglav, ne bi trebalo da promene tu poziciju. I dok se Uprava društva iz dežele menjala već nekoliko puta, prvi čovek Lovćen osiguranja prof. dr Radenko Purić na tom je mestu već deset godina. Taj osiguravač u 2012. imao je tržišni udeo od 48 odsto u neživotnom osiguranju i 15 odsto u životnom osiguranju.
„Društvo Lovćen osiguranje u Crnoj Gori decenijama je sinonim za povjerenje i sigurnost, kao i za finansijsku stabilnost, što se odražava i kroz rezultate poslovanja za 2012. i pozitivnim poslovnim rezultatom. U 2013. Lovćen osiguranje nastavlja poslovanje u skladu sa dugogodišnjom strategijom i po svim bitnim parametrima u okvirima zacrtanih ciljeva.
Bitno je naglasiti da je dostizanje tih rezultata u uslovima teške privredne situacije i jake konkurencije odraz povjerenja naših klijenata u naše kontinuirano nastojanje pružanja adekvatne osiguravajuće zaštite, preventivnog djelovanja i ostalih aktivnosti na polju upravljanja rizicima i maksimalnog profesionalizma i stručnosti mojih saradnika“, kaže prof. dr Radenko Purić.

Kako će aktuelna dešavanja u Zavarovalnici Triglav, koja je vlasnik Lovćen osiguranja, pre svega smene ljudi u Upravi, uticati na poslovanje Lovćen osiguranja?
Lovćen osiguranje ima dugoročnu strategiju poslovanja koja se u saradnji sa kolegama iz Zavarovalnice Triglav uspješno sprovodi godinama. U velikom sistemu, odnosno grupi kao što je Triglav, procedure, pravila i sistem poslovanja jasno su definisani i u takvim okolnostima promjene kratkoročno ne utiču na poslovanje.
Kao primjer mogu dati činjenicu da se od 2002. godine (kad je Zavarovalnica Triglav postala manjinski vlasnik akcija Lovćen osiguranja) pa do danas (kad je većinski vlasnik) Uprava Zavarovalnice Triglav nekoliko puta mijenjala, a da to nije negativno uticalo na tržišnu poziciju, tekuće poslovanje i ekonomsku snagu društva Lovćen osiguranje.

Najveći potencijal za razvoj tržišta osiguranja je edukacija građana o značaju osiguranja njihove imovine. Svijest građana u Crnoj Gori još uvijek je na razini gdje se kod ovakvih događaja očekuje nadoknada od opštinskih ili državnih institucija, te se stoga i ne osiguravaju

Da li se pre pet godina, kada je propao Lehman Brothers, moglo naslutiti da će kriza potrajati pet godina? I kako se sektor osiguranja u Crnoj Gori pokazao tokom krize?
U industriji osiguranja najbolje znamo da je budućnost neizvjesna, pa tako nitko nije mogao u 2008. naslutiti implikaciju pucanja balona cijena nekretnina i izvedenih finansijskih instrumenata koji su se bazirali na hipotekarnim kreditima u SAD-u. Odraz te krize su veliki gubici i nepovjerenje u bankarski sektor, koji je smanjio obim kreditiranja iz vremena prije krize, kako na međubankarskom tržištu tako i prema poslovnim i privatnim subjektima, što se odrazilo na pad privredne aktivnosti i još više produbilo problem budžetskih priliva, odnosno budžetskih deficita zemalja širom svijeta.
Današnja dužnička kriza nastavak je finansijske krize iz 2008. i postoje indicije da će trajati još godinama. Ako u datim uslovima pogledamo djelatnost osiguranja u evropskim okvirima (pa i regionalnim i lokalnim), zajedničko je to da su osiguravajuća društva u svim pomenutim regionima uglavnom poslovala bolje od ostalog dijela finansijskog sektora i da su se u periodu stagnacije tržišta usmjeravala na iskorištavanje internih resursa, odnosno na optimizaciju poslovnih procesa i racionalizaciju troškova, kao i na očuvanje tržišne pozicije.
Razlozi za racionalizaciju i optimizaciju procesa su, između ostalog, i u većim troškovima pribave osiguranja i pritiska na pad premije jer se, zbog pada primanja, zaoštrava konkurencija u dijelu pribave obaveznih osiguranja i jer se za privlačenje klijenata mora ponuditi više ili jednako osiguravajuće pokriće za manju premiju od očekivane.

Da li ima smisla uvoditi nove proizvode u situaciji kada i osnovni teško dolaze do potrošača? Ili bi ipak trebalo nekim novim proizvodima podstaći tržište?
Upravo je vrijeme krize to koje će pokazati ko je sposoban da opstane i ko će nestati sa tržišta. Smatram da i u ovakvim okolnostima osiguravajuća društva imaju različite mogućnosti kako da privuku klijenta. To mogu biti klasični prodajni zahvati, kao što su razni komercijalni popusti, unakrsna prodaja, paketna prodaja, individualizacija i savjetovanje klijenta, ali i formiranje novih proizvoda koji će uzimati u obzir finansijske mogućnosti klijenata, uz prilagođavanje obima osiguravajućeg pokrića.
Uprkos brojnim mogućnostima, moramo biti svjesni da navedeno ne može dramatično uticati na rast tržišta, ali može nekim osiguravajućim društvima pružiti mogućnost značajnog pomaka u tržišnom učešću i biti investicija u budućnost zbog uspostavljanja portfelja lojalnih klijenata.

Da li je tržište osiguranja u Crnoj Gori suviše koncentrisano?
Crnogorsko zakonodavstvo ne poznaje više kompozitna društava za osiguranje, pa tako danas u Crnoj Gori posluje 11 osiguravajućih društava. Drugim riječima, to znači da na oko 56.500 stanovnika posluje jedna renomirana osiguravajuća kuća. Ako poredimo te podatke sa podacima za Evropu, ispostavlja se da je konkurencija na crnogorskom tržištu veća nego što je prosječno u Evropi.
Tako, na primer, u Evropi u prosjeku ima više od 100.000 stanovnika na jedno osiguravajuće društvo. Pri tome je potrebno uzeti u obzir da je gustina osiguranja u Evropi u prosjeku 20 puta veća nego u Crnoj Gori. Pa i da izuzmemo uticaj specifike zakonodavstva u Crnoj Gori, broj stanovnika na jedno osiguravajuće društvo ne bi bilo iznad prosjeka Evrope, tako da u tom pogledu sigurno ne možemo pričati o tome da imamo natprosječnu koncentraciju. Što se budućnosti tiče, ona je prilično neizvjesna, pogotovo što implikacije Izmjena i dopuna zakona o osiguranju iz avgusta prošle godine širom otvaraju vrata smanjenju ulaganja u djelatnost osiguranja u Crnoj Gori, jer se dozvoljavaju formiranje organizacionih jedinica – filijala stranih osiguravajućih kompanija, što može dovesti do odliva kapitala iz Crne Gore.

Postoji li mogućnost da iko ugrozi lidersku poziciju Lovćen osiguranja u skorijem periodu?
Lovćen osiguranje je od početaka postojanja do danas tržišni lider po kvaliteti i lepezi ponude osiguravajućih produkata i osiguravajućeg pokrića, pa tako dolazak konkurencije na crnogorsko tržište u drugoj polovini prošlog desetljeća u pogledu kvalitete ponude ili cijene za osiguravajuće pokriće nije donio mnogo toga što klijenti ne bi imali na raspolaganju u Lovćen osiguranju. To znači da na tržištu nije došlo ni do drastičnog poboljšanja usluge, niti do drastičnog pada premija neobaveznih osiguranja. Smatramo da je Lovćen osiguranje osiguravajuće društvo koje klijente najbolje poznaje i nudi im najkvalitetniju uslugu, što se odražava u tome da osiguranici u Lovćen osiguranju i posle dolaska konkurencije i dalje prepoznaju pouzdanog partnera. Prirodno je da se dolazak nove konkurencije osjeti u poslovanju društva, ali smatramo da su naš kvalitet usluge, stručnost i pristupačnost naših zaposlenih, te tradicija i brend aduti kojima ćemo i dalje ostati prvi odabir osiguranika u Crnoj Gori.

Postoji li nelojalna konkurencija na tržištu i u čemu se ogleda? U Srbiji se osiguravači žale da se više radi na „otimanju“ osiguranika nego na privlačenju novih. Kakva je situacija u Crnoj Gori?
Postoje vrste osiguranja, kao što je osiguranje od autoodgovornosti, gdje je tržišni potencijal ograničen, u ovom slučaju brojem vozila i zakonski određenom premijom osiguranja. U toj i u sličnim vrstama osiguranja borba za tržište određuje se tako da društva odrede visinu sredstava koja su spremna uložiti za investiciju u pribavu, a postoje i tržišta koje su potpuno neiskorišteno. Kao primjer vam dajem analizu koju smo nedavno izveli u Lovćen osiguranju i kojom smo ustanovili da je izuzetno mali procenat stambenih objekata u vlasništvu fizičkih lica osiguran. Prema tome, smatramo da priliku za rast osiguranja u Crnoj Gori treba tražiti u neiskorištenim potencijalima u pokrivenosti tržišta u određenim vrstama osiguranja.

Zalažem se za poreske olakšice za male privrednike koji bi zaključivali životno osiguranje za svoje zaposlene i sebe, ali bi bili rasterećni troškova oporezivanja prilikom isplate osiguranih suma te plaćanja premije

Koji su trenutno najveći problemi sa kojima se suočavaju osiguravači na tržištu Crne Gore?
Najveći problem crnogorske ekonomije, pa samim tim i osiguravajućih društava, su nelikvidnost i naplata potraživanja.

I u Crnoj Gori i u Srbiji vodi se polemika oko poreskih olakšica za životno osiguranje. Za koji model poreskih olakšica se zalažete i šta bi još trebalo preduzeti da bi se to tržište unapredilo?
Naše razmišljanje orientiše se na poreske olakšice za male privrednike koji bi zaključivali osiguranje za zaposlene i sebe, ali bi bili rasterećni troškova oporezivanja prilikom isplate osiguranih suma te plaćanja premije. Teško je očekivati da to bude potpuno, ali može makar djelimično, ili u nekim rasponima po visini i po grupama. To bi bio jak mehanizam povećanja tržišta osiguranja života. Povećala bi se premija i otvorio bi se prostor za ulaganje slobodnih sredstava opet u državu Crnu Goru, odnosno državne obveznice, strateške projekte i slično, jer uvijek treba isticati jaku ulogu osiguravača na finansijskom tržištu. Takođe, kod dodatnoga zdravstvenog osiguranja poslodavac može da odluči i zaključi ugovor sa društvom za osiguranje i obezbijedi dodatnu sigurnost i lojalnost zaposlenih. To bi sve trebalo da ide u pravcu i ostvarenju privatnih penzija i maksimalnog smanjivanja obaveznih obustava od zarada na nivo određene dobrovoljnosti. Sada, u teoriji, djeluje dosta optimistično, ali je budućnost pred nama koju mi sada kreiramo. Država u suštini želi da što više zadrži u svojoj nadležnosti i kontroli, a realizacija navedenog značila bi manje dotoke finansija ka državnom budžetu. A sa druge strane povećao bi se znatno standard građana, koji bi svojom voljom odlučivali gdje će da investiraju slobodna sredstva. Uloga države je sigurno bitna u razvoju osiguranja života, ali se čini da će biti pojačana u vremenu pred ulazak Crne Gore u EU zbog usaglašavanja sa pravom evropskih članica, uporednih podataka i poštovanja standarda.

U kojoj vrsti osiguranja vidite najveći potencijal za razvoj u narednom periodu na tržištu Crne Gore?
Smatramo da je trenutno najveći potencijal u edukaciji građana o značaju osiguranja njihove imovine. Kod individualnih imovinskih šteta, kod takozvanih „katastrofika“ u savremenom ekonomskom okruženju, nije više realno očekivati pomoć opštine ili države jer se isplata šteta po takvim događajima svugdje u svijetu odavno svela iz socialne na ekonomsku kategoriju. Međutim, svijest građana u Crnoj Gori još uvijek je na razini gdje se kod ovakvih događaja očekuje nadoknada od opštinskih ili državnih institucija, te se stoga i ne osiguravaju. Kod ovog projekta nadamo se razumijevanju i pomoći nadležnih ministarstava jer smatramo da je navedeno u interesu i države – takve štete trebaju plaćati osiguravajuća društva po osnovu zaključenih osiguranja, a ne država.

Osiguranje od autoodgovornosti je goruće pitanje ne samo u Crnoj Gori već u čitavom regionu. Da li je povećanje tarifa neophodno?
Prema raspoloživim podacima o mjerodavnim tehničkim rezultatima ove vrste osiguranja pojedinih društava, pa i ukupno posmatrano, u ovom trenutku nema potrebe za povećanjem cijene osiguranja od autoodgovornosti, a pogotovo zbog uticaja ove vrste obaveznog osiguranja na kućni budžet u ovim ekonomskim uslovima. Međutim, povećanjem limita odgovornosti (što je već definisano Zakonom, a primjenjivaće se od druge polovine ove godine) trebalo bi podrazumijevati i povećanje premije osiguranja. Kada govorimo o problematici autoodgovornosti u Crnoj Gori, mislim da pitanje visine premije nije toliko relevantno koliko je relevantno stanje na tržištu kod pribave ove vrste osiguranja od strane osiguravajućih društava. Glavni kanal pribave ove vrste osiguranja su stanice tehničkih pregleda, a broj vozila koja se registruju je relativno mali s obzirom na tržište i broj tehničkih stanica. Dakle, imamo situaciju da osiguravajuća društva žele zadržati, odnosno povećati tržišni udio na ograničenom tržištu. Uz nemogućnost slobodnog formiranja cijene premije osiguranja od autoodgovornost, što bi u krajnoj fazi donosilo benefite osiguranicima, osiguravajuća društva trude se da preko davanja provizija za pribavu tog osiguranja obezbjede željeni portfelj te vrste osiguranja. Na taj račun najviše benefita dobivaju vlasnici toga prodajnog kanala. Strategija Lovćen osiguranja na tom polju drugačija je od konkurencije. Umjesto da se preko stalno većih provizija takmičimo za pribavu te vrste osiguranja, prije deset godina formirali smo projekat sopstvenog društva koje gazduje tehničkim pregledima i danas preko njega kontrolišemo, to jest čuvamo bitan dio produkcije ove vrste osiguranja. Mišljenja sam da će na polju pribave ove vrste osiguranja u budućem periodu doći do velikih promjena, ali će za to biti potreban i određeni napor od strane državnih institucija.

Nešto više od deset godina nalazite se na čelu Lovćen osiguranja. Kako biste ocenili taj period? Da li ste nekada bili u dilemi da se upustite u neke druge poslovne angažmane?
U ovom periodu najponosniji sam na stvaranje ekipe mladih i kvalitetnih ljudi koji mogu odgovoriti zahtjevima tržišta i koji će i dalje brinuti da Lovćen osiguranje bude najprepoznatljiviji brend u osiguranju u Crnoj Gori. U proteklih deset godina bilo je uspona i padova, ali ako sada pogledam nazad na sve odluke koje sam donio, ne bi promenio ni jednu. Drago mi je što smo u Zavarovalnici Triglav dobili strateškog partnera koji nam pomaže u razvoju i dizanju kvaliteta naših usluga, a i da uprkos otežanim okolnostima privredovanja ostajemo lider na tržištu osiguranja u Crnoj Gori. Potpuno sam predan zanatu osiguranja i društvu Lovćen osiguranje, u kojem radim na različitim poslovima 30-ak godina i nikad nisam bio u iskušenju niti sam pomislio da bi se upustio u druge poslove. Moja najveća želja je i dalje prenositi znanje i dugogodišnje iskustvo na mlađe kolege, na kojima treba da stoji budućnost Lovćen osiguranja.

Vesna Lapčić

Natrag
Novo
izdanje!
godina XXI
broj 2/2019
*izdanje za Hrvatsku i Sloveniju.