;

Nekima se baš i ne ide u Europu

Datum objave: 01.12.2010. Broj 12 | Godina 2010

[ Zvonko Gajski ]

Na kraju godine kad se, kao što je to uobičajeno, podvlači crta pod ono što je učinjeno, u Uredu pravobraniteljstva osiguranja moći će tu crtu podvući s još više zadovoljstva nego na kraju prošle godine. Samo u prvih jedanaest mjeseci na stolu Ante Luia, prvog pravobranitelja osiguranja, našlo se 130 žalbi i prigovora osiguranika na rad osiguravajućih društava, odnosno dvadesetak više nego u cijeloj 2009. godini. E sad, mogao bi netko reći da veći broj žalbi i prigovora nije razlog za neko slavlje, ali kad je riječ o pravobraniteljstvu osiguranja, stvari ipak stoje malo drukčije. Povećanje broja predmeta govori da osiguranici sve više prepoznaju i prihvaćaju pravobraniteljstvo osiguranja kao mjesto na kojem će brzo i efikasno riješiti spor s osigurateljem, ili barem dobiti odgovor na pitanja. Bez pravobraniteljstva osiguranja većina od tih 130 žalbi završila bi u dugotrajnim sudskim sporovima, od kojih korist, čini se, imaju samo odvjetnici.
Iz te već poprilične hrpe žalbi i prigovora za ovaj put odabrali smo sve brojnije pritužbe osiguranika vezane uz Europsko izvješće o nezgodi, koje govore da se nekim osigurateljima baš i ne ide u Europu. Pojedini osiguratelji, naime, u slučajevima prometne nezgode kod koje nije obavljen očevid prometne policije a priori odbacuju Europsko izvješće o nezgodi, odnosno osporavaju mu bilo kakav značaj u procesu obrade i likvidacije automobilskih šteta.

Neprihvatljivo ponašanje
U odgovoru na takvo ponašanje osiguratelja pravobranitelj osiguranja Ante Lui je vrlo odrješit: "Takvo stajalište pojedinih društava je pogrešno i potpuno neprihvatljivo te dovodi do nezadovoljstva stranaka, kao i brojnih nesporazuma  između osiguranika i osiguratelja, a i prometne policije".
U obrazloženju svog stava Ante Lui navodi kako su, prema Zakonu o sigurnosti prometa i Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, vozači nakon prometne nezgode u kojoj je nastala materijalna šteta dužni popuniti Europsko izvješće o nezgodi, potpisati ga te međusobno razmijeniti. Takvo ispunjeno i potpisano izvješće o nezgodi oštećena osoba može rabiti kao obrazac odštetnog zahtjeva, odnosno kao obrazac za prijavu štete iz osnove osiguranja od automobilske odgovornosti.

Bez pravobraniteljstva osiguranja većina od 130 žalbi završila bi u dugotrajnim sudskim sporovima od kojih korist, čini se, imaju samo odvjetnici

Bez obzira na to što potpis na Europskom izvješću o nezgodi ne znači priznavanje krivnje za prometnu nezgodu i štetu, taj se dokument može koristiti kao izvor činjenica vezanih uz prometnu nezgodu. Štoviše, u velikom broju slučajeva može se utvrditi i odgovornost sudionika za prometnu nezgodu te obveza osiguratelja na naknadu nastale štete.
Prema riječima Ante Luija, nepriznavanje i osporavanje značaja i važnosti tog dokumenta u procesu rješavanja odštetnih zahtjeva nekorektno je i neprihvatljivo. Neprihvatljivo je, naime, da u situaciji kad dva spomenuta zakona upravo "pozivaju" osiguranike na korištenje tog dokumenata, pojedini osiguratelji taj dokument bagateliziraju i odbacuju. Time se u javnosti širi dojam kako bez zapisnika o očevidu prometne policije nema odštete, pa se onda i kod prometnih nezgoda s beznačajnom materijalnom štetom inzistira na očevidu.
Osigurateljima koji se tako ponašaju pravobranitelj osiguranja stoga preporučuje da prestanu s takvim poslovanjem i da poslovanje usklade s navedenim zakonima te odredbama Kodeksa osiguranja.  

Ništa bez rekonstrukcije
Međutim, kaže Ante Lui, sve su češće i pritužbe osiguranika da im pojedini osiguratelji nastoje dodatno zagorčati život u slučajevima kad nakon prometne nezgode s materijalnom štetom nije obavljen očevid prometne policije. Unatoč tome što postoji uredno ispunjeno i potpisano Europsko izvješće o nezgodi, odbijaju rješavati odštetni zahtjev bez rekonstrukcije prometne nezgode. Dakako, za tu se rekonstrukciju mora pobrinuti sam osiguranik, što znači da mora dovesti svoje vozilo na određeno mjesto, privoljeti štetnika da i on to učini, uskladiti tajming s osigurateljem… Ima toga još, ali već je i ovo izvan svake pameti.
Osnovni razlog zahtjeva da se provede rekonstrukcija štetnog događaja vjerojatno je, kako kaže Ante Lui, sumnja osiguratelja da je do prometne nezgode došlo na neki drugi način od opisanog u Europskom izvješću o nezgodi, da se nezgoda uopće nije dogodila, da je fingirana … Možda bi takav zahtjev i bio opravdan da je riječ o pojedinim slučajevima kad postoje i razlozi za sumnju u dobre namjere sudionika prometne nezgode. Međutim, u praksi pojedini osiguratelji traže rekonstrukciju u svim slučajevima materijalnih šteta na vozilu kad nije obavljen policijski očevid. Time osiguratelj apriori otvoreno sumnja u poštenje svojih osiguranika, odnosno oštećenih osoba,  što je za njih svakako uvredljivo i ponižavajuće

Koga briga za zakon
Za takav zahtjev, kaže Ante Lui, "nema uporišta u zakonskim propisima, a ni u Uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti". Naime, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama iz 2008. godine, dužnost obavještavanja prometne policije o nezgodama propisana je samo za slučajeve nezgoda u kojima je netko ozlijeđen ili je smrtno stradao. Takva obveza nije propisana za prometne nezgode u kojima je nastala samo materijalna šteta, osim ako je prometna policija o toj nezgodi obaviještena i u tom je slučaju dužna izaći na mjesto prometne nezgode. Rezultat te zakonske odredbe je smanjivanje broja policijskih očevida u nezgodama kad je počinjena samo materijalna šteta, a vjerojatno će u dogledno vrijeme policijski očevidi u takvim slučajevima sasvim izostati, kao što je to slučaj u drugim europskim zemljama.
No, rekli smo već, nekim se osigurateljima baš i ne ide u Europu. Zbog takvih Ante Lui kaže: "Izostanak policijskog očevida ne smije biti razlog maltretiranja oštećenih osoba i štetnika. Zapisnik o očevidu prometne nezgode uostalom nije i ne može biti jedini dokaz na temelju kojeg osiguratelj može utvrditi obvezu za naknadu štete, odnosno osnovanost ili neosnovanost nekoga odštetnog zahtjeva. Svoju obvezu za naknadu štete osiguratelj može utvrditi i na druge načine –  saslušanjem svjedoka, na temelju Europskog izvješća, na temelju presude Prekršajnog suda, na osnovi nalaza i mišljenja vještaka i slično.
A što se tiče zahtjeva osiguratelja da oštećenik sam mora organizirati rekonstrukciju štetnog događaja, pravobranitelj osiguranja i tu je vrlo jasan: "Ako osiguratelj sumnja u prijevaru, onda je on, a ne oštećena osoba dužan organizirati rekonstrukciju prometne nezgode. Opisano ‘poslovanje’ pojedinih osiguratelja u suprotnosti je i s Kodeksom poslovne etike osiguranja te s drugim dobrim poslovnim običajima, pa tim osigurateljima preporučam da napokon prestanu".
Svoje stavove o (ne)zakonitosti i neprihvatljivosti opisanih ponašanja Ante Lui je pretočio u dvije "poslanice" koje su ovih dana poslane na adrese uprava svih osiguratelja koji se bave poslovima autoosiguranja. Za nadati se je da se u novoj 2011. godini nećemo morati vraćati na takvo "poslovanje" pojedinih osiguratelja.

Natrag