;

Naknada neimovinske štete: Kako do jedinstvenih kriterija i tablica

Datum objave: 01.07.2009. Broj 7 | Godina 2009

Pripremio: Zvonko Gajski

Domaća osiguravajuća društva godišnje osiguranicima plaćaju više od 730 milijuna kuna odšteta samo s osnova neimovinske štete. Osim što je riječ o enormnom iznosu, osiguratelje i sve ostale sudionike u procesu likvidacije tih šteta posebno pogađa gotovo kaotično stanje u utvrđivanju kriterija po kojima se te štete utvrđuju. Veći dio uzroka tog kaotičnog stanja leži u činjenici da se u utvrđivanju neimovinske štete u praksi istodobno prepliću odredbe Zakona o obveznim odnosima iz 1978. s onima iz 2006. godine iako one na različit način definiraju već i sam pojam neimovinske štete. Rezultat je da su nezadovoljni svi: osiguratelji zbog visokih iznosa šteta i skupih sudskih parnica, sudovi zbog velikog broja najčešće dugotrajnih parnica koje se vode zbog neimovinskih šteta i, napokon, nezadovoljni mogu biti i svi osiguranici koji kroz cijenu premije osiguranja plaćaju sve nelogičnosti koje se vežu uz neimovinske štete. Zbog svega navedenog za osiguratelje je u ovom trenutku jedno od presudnih pitanja kako doći do jedinstvenih kriterija za utvrđivanje neimovinskih šteta. Odgovor na to pitanje pokušalo je dati ni više ni manje nego 400 sudionika savjetovanja o "Pravno medicinskom okviru naknade neimovinske štete" koje je sredinom lipnja održano u Opatiji u organizaciji Hrvatskog ureda za osiguranje i Inženjerskog biroa Zagreb. Značaj teme potvrđuje i i činjenica da je u radu savjetovanja sudjelovalo više od 150 sudaca, brojni predstavnici osiguravajućih društava, odvjetnici, medicinski i sudski vještaci, liječnici i mnogi drugi. Iz brojnih istupa i izlaganja na opatijskom skupu pokušali smo izdvojiti naglaske koji ocrtavaju uzroke i veličinu problema, nedoumice i nelogičnosti u praksi likvidacije neimovinskih šteta i napokon prijedloge kako izaći da iz labirinta u kojem su se svi akteri te priče našli.

Spriječiti zlouporabe
Govoreći o motivima za organizaciju ovog savjetovanja Hrvoje Pauković, direktor Hrvatskog ureda za osiguranja, istaknuo je činjenicu da u ukupnom iznosu šteta u autoosiguranju od 1,6 milijarde kuna samo na neimovinske štete otpada više od 40 posto. Osiguratelji tim iznosom ne samo što obeštećuju građane, nego štite i štetnike koji su tu štetu prouzročili. Za samo 1500 kuna prosječne premije osiguranja od autoodgovornosti osiguranik dobiva široko pokriće koje ga štiti i ako prouzroči milijunsku štetu. Samim time osiguratelji danas snose veliki teret i drže opstojnim sustav naplate šteta.

Oštećenik, žrtva u prometu, ima neosporivo pravo na nadoknadu štete, ali ono bitno je da se za postupak utvrđivanja neimovinske štete donesu jedinstveni kriteriji koji će važiti za cijelu Hrvatsku

"Mi ovdje, kaže Pauković, tražimo jedino da se uvede određeni red i disciplina u naknadu neimovinske štete. Svaki oštećenik, koji nam je uvijek na prvom mjestu, ima pravo na naknadu svoje štete, ali isto tako smatramo da se korektivi i vrednovanje neimovinske štete moraju jednoznačno utvrditi i od strane osiguratelja i od strane pravnih praktičara, ali i od strane sudova. Cilj je da se iskorijene svi pokušaji zlouporabe koje se javljaju u praksi kako od strane osiguratelja tako i od strane osiguranika. Oštećenik, žrtva u prometu, ima neosporivo pravo na nadoknadu štete, ali ono bitno je da se za postupak utvrđivanja neimovinske štete donesu jedinstveni kriteriji koji će važiti za cijelu Hrvatsku." Pauković je pritom izrazio uvjerenje kako je ovo savjetovanje pravi korak da se otvori jedna široka javna rasprava od strane liječnika, vještaka, sudaca, medicinara, pravnika i osiguratelja s ciljem da se iznađu rješenja koja će biti kvalitetnija od postojećih.

Cijena štete
Za Marijana Ćurkovića, predsjednika Upravnog odbora HUO-a i potpredsjednika Koncerna Agram, problem počinje već s utvrđivanjem pojma neimovinske štete. O tome postoje različita mišljenja pa onda i različita praksa i u drugim europskim zemljama, a na tu različitost utječu gospodarske prilike, nasljeđe, kultura … Ta nedefiniranost razlog je što se onda teško utvrđuju konkretna mjerila za utvrđivanje neimovinske štete . "Kada je riječ o ljudima koji stradaju u prometnim nesrećama, a isto se odnosi i na druge nesreće, postoji, kaže Ćurković, konsenzus da se tim ljudima mora osigurati naknada štete. Ono gdje konsenzusa nema jest kako utvrditi posljedice određene nesreće i kako na te utvrđene posljedice odrediti iznos naknade neimovinske štete." To su, prema Ćurkoviću osnovni problemi koje će ovo savjetovanje prezentirati javnosti. To je i razlog što su sudionici savjetovanja i liječnici kao važna karika u procijeni neimovinske štete: "Prema onome što liječnici utvrde ovisi u krajnjoj liniji i koliko će biti iznos naknade za pretrpljene ozljede, odnosno, kako kaže novi Zakon o obveznim odnosima, za povredu prava osobnosti, prava na život i na zdravlje." Dobar razlog za organizaciju ovog savjetovanja za Ćurkovića je i činjenica da je 1. siječnja 2006. stupio na snagu novi Zakon o obveznim odnosima koji je u cijelosti promijenio dotadašnji koncept neimovinske štete. Za razliku od starog Zakona koji je imao "jednu subjektivističku kategoriju neimovinske štete", za novi Zakon je to objektivna kategorija koja pojam neimovinske štete definira kao povredu prava osobnosti. Tu su stvari prilično jasne: ako je došlo do povrede prava osobnosti, odnosno prava na život i na zdravlje, oštećeni ima pravo na naknadu štete uz poštivanje ograda koje su u zakonu navedene. Zakon precizira također da se u utvrđivanju visine štete ne smije pogodovati lošim namjerama oštećenika da dobiju i ono na što nemaju pravo. "Sve je to, kaže Ćurković, novi Zakon lijepo predvidio. No, sada treba biti mudar: priznati pravo na naknadu štete, vidjeti kolika će biti ta naknada po kojim kriterijima i po kojim ocjenama, a pritom voditi računa i o gospodarsko društvenim okolnostima. Zašto i o tome? Zato jer tu štetu netko mora platiti. Taj netko su osiguratelji, odnosno svi vozači koji kroz veću ili manju premiju osiguranja pokrivaju veću ili manju štetu."

Pravo na sreću
Da stvari nisu jednostavne kada je u pitanju cijena štete pokazuje i različita praksa, ali i stalna rasprava o tom problemu u većini europskih zemalja. U nekima od njih praksa je dovedena čak do apsurda. U Italiji, na primjer naknada neimovinske štete davala se za sve moguće ozljede, u iznosima koji nisu bili definirani, na temelju tablica koje nisu nigdje verificirane i to je trajalo dobrih petnaestak godina.

Treba spriječiti da nam se posljedice određenih ozljeda ocjenjuju od strane liječnika onako iz rukava, prema nekim njegovim tablicama

Općem neredu pridonijelo je i izmišljanje oblika neimovinske štete od strane samih sudova. Prije pet, šest godina talijanski su sudovi uveli pravo na egzistencijalnu štetu. Prevedeno, to je bila povreda osiguranikova prava da bude sretan u životu. Recimo, netko gleda omiljenu sapunicu ili utakmicu pa dođe do prekida struje. Rezultat je presuda da distributer energije mora osiguraniku platiti štetu jer mu je povrijedio pravo da bude sretan gledajući omiljeni tv program. Ipak, u zadnje dvije godine, opet zahvaljujući sudovima, u Italiji se došlo do zaključka da je takvo stanje neodrživo jer tako široki koncept naknade neimovinske štete nema tko platiti. I sad se stvari vraćaju nazad – sudovi su zauzeli stanovište kako treba dokazati da čovjek zaista trpi bol, fizičku ili psihičku, pa tek ako se ta bol dokaže dat će mu se naknada. Na sreću takvih apsurda u Hrvatskoj nema iako postoje znatne razlike od prakse u drugim europskim zemljama. Na primjer u Njemačkoj za smrt djeteta u prometnoj nesreći nema nikakve odštete za roditelje dok se u Hrvatskoj ta odšteta kreće između 30 i 50 tisuća eura.

Jedinstveni kriteriji
Za Ćurkovića prioritet je da se dogovorimo o jedinstvenim osnovama, odnosno kriterijima za utvrđivanje posljedica ozljeda, smrti itd. koji bi važili za cijelu Hrvatsku. "Treba, kaže on, spriječiti da nam se posljedice određenih ozljeda ocjenjuju od strane liječnika onako iz rukava, prema nekim njegovim tablicama. Danas kad pitate liječnike temeljem čega ocjenjuju posljedice određenih ozljeda konkretnog odgovora nema." Drugi prioritet za Ćurkovića je donošenje jedinstvenih tablica za utvrđivanje posljedica ozljeda i da se onda na temelju tako utvrđenih tablica postigne dogovor koji će biti kriteriji određivanja i dosuđivanja iznosa naknade neimovinske štete. "Ako bismo, kaže on, postigli te dvije stvari, a nadam se da hoćemo, onda smo na putu, a to je jako važno, da uvedemo red u jedan totalno kaotični sustav naknade neimovinske štete." Rješavanje tih otvorenih pitanja, prema Ćurkoviću, donijelo bi pravnu sigurnost oštećeniku koji bi točno znao na što ima pravo i što može očekivati u slučaju stradanja u prometnoj nesreći. Na dobitku bi bili i sudovi značajnim smanjenjem broja parnica budući da se zbog neimovinskih šteta vodi daleko više sporova nego zbog imovinskih šteta. Profitirat će i osiguratelji jer će izbjeći skupe troškove sudskog sporenja i kamata koji nerijetko premašuju iznos same štete. Na pitanje koliko bi mogla trajati izrada takvih jedinstvenih kriterija i tablica Ćurković je odgovorio primjerom: "U Belgiji su te tablice radili najstručniji liječnici, pravnici, suci i predstavnici udruga potrošača pune tri godine. Međutim, rezultat je vrijedio truda jer su sudovi kazali: To je to. To nam rješava 99 posto slučajeva."

Od suda do suda
Bilo je zanimljivo čuti što o tome misle sami osiguratelji, posebno oni kojima je rješavanje neimovinskih šteta svakodnevni posao. Lidija Kralj, direktorica Sektora za upravljanje procesima naknade šteta u Croatia osiguranju kao jedan od najvećih problema u tom poslu ističe velik broj sudskih postupaka koji se vode zbog naplate neimovinske štete.

Osigurateljima je prvenstveni cilj svaki zahtjev za neimovinskom štetom riješiti u mirnom postupku, da oštećenik ne osjeti da je prevaren kad mu osiguratelj ponudi određenu naknadu

Ti su sudski postupci opterećeni velikim troškovima za odvjetnike, sudskim pristojbama, vještačenjem i kamatama što znatno poskupljuje naknadu štete od one koju je osiguratelj dužan isplatiti i na što oštećenik ima pravo. "Osigurateljima je, kaže ona, prvenstveni cilj svaki zahtjev za neimovinskom štetom riješiti u mirnom postupku. Izvan suda, ali na pravičan način. Donošenje jedinstvenih kriterija i tablica koji bi se mogli primijeniti u svim dijelovima Hrvatske pridonijelo bi da naknade štete budu izjednačene u Zagrebu, Splitu ili Vukovaru, da se te naknade mogu isplatiti u mirnom postupku i da sam oštećenik osjeti da nije prevaren kada mu osiguratelj ponudi određenu naknadu." Vitomir Boić, predsjednik Županijskog suda u Velikoj Gorici također je naglasio važnost jedinstvenih kriterija i tablica u određivanju neimovinske štete. "Nama je danas, kaže on, praksa različita od suda do suda i zato težimo izradi jedinstvenih tablica. Naprosto i osiguratelji i sudsko medicinski vještaci i svi ostali moraju imati neko sidro, nešto na čemu će temeljiti svoju procjenu. Ne može to biti samo voluntarističko mišljenje kao što je to danas nerijetko slučaj. Dakako, uvijek će biti specifičnih slučajeva koji će zahtijevati sudsku parnicu. Tko danas može reći nekome koliko vrijedi njegova noga ili ruka. Takve stvari i u drugim zemljama ipak rješavaju sudovi." Boić je podsjetio i na neke druge mogućnosti za rješavanje neimovinskih šteta koje su još uvijek (pre)malo koriste: "Mi od 2003. godine u Hrvatskoj imamo instituciju mirenja. Nažalost premalo građana to zna i koristi. Tu je bitno reći da ako mirenje i ne uspije ono u brojnim slučajevima postane inicijativa za kasnije mirno rješavanje spora u izvansudskoj nagodbi."

Umjesto zaključaka
Ako iz svega što je rečeno na opatijskom savjetovanju treba izvući određene pouke i zaključke onda je to prije svega zahtjev da se u praksi prekine s primjenom odredaba starog Zakona o obveznim odnosima. Prilagodba novom Zakonu obveza je ponajprije samih osiguratelja u svakodnevnoj praksi odlučivanja o naknadi neimovinske štete u izvansudskom postupku. Jednako tako to je i obveza oštećenih, odnosno njihovih zastupnika kod postavljanja tužbenog zahtjeva, ali i sudova u vođenju postupka i izricanju presuda. Dakako, ovaj zahtjev ne umanjuje važnost zahtjeva za što bržom izradom jedinstvenih kriterija u utvrđivanju posljedica neimovinske štete kao i tablica za utvrđivanje posljedica ozljeda i kriterija za određivanje i dosuđivanje iznosa naknade neimovinske štete. Kako problem nije isključivo naš, nego se s njim suočavaju i druge europske zemlje u tom poslu, domaćim stručnjacima mogu umnogome pomoći europska iskustva. Pritom prije svega mislimo na već postojeće Europske indikativne ili orijentacijske tablice koje je izradilo posebno povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka, pravnika i liječnika s ciljem da se uspostavi jednako vrednovanje povrede prava na život i zdravlje u cijeloj Europskoj uniji.

Veći dio uzroka tog kaotičnog stanja leži u činjenici da se u utvrđivanju neimovinske štete u praksi istodobno prepliću odredbe Zakona o obveznim odnosima iz 1978. s onima iz 2006. godine iako one na različit način definiraju već i sam pojam neimovinske štete

Te tablice, s kojima se naša zainteresirana javnost tek sada počinje upoznavati, kao osnovicu za ocjenu ograničenja psihofizičke cjelovitosti nakon povrede prava na život i zdravlje, uzimaju u obzir cjelovitost stanja i mjerljivost s medicinskog stajališta, te mogu biti osnovica za izradu nekih naših tablica, koje će biti široko prihvaćene i priznate kao temelj za ocjenu iznosa pravične novčane naknade za povredu prava na život i zdravlje. Uz dužnu prilagodbu tih tablica našim gospodarskim i drugim uvjetima mogli bismo doći do vlastitih novih kriterija i tablica za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete prema ZOO 2005. koji bi bili obvezni za sve. Time bi se napokon zaokružio sustav naknade neimovinske štete uzrokovane povredom prava na život i zdravlje i omogućila pravna sigurnost i oštećenima i sudovima i osigurateljima. Pri svemu tome ne treba zaboraviti ni ono najvažnije, na što su na savjetovanju upozorili Marijan Ćurković, ali i mnogi drugi, da je u postupku naknade neimovinske štete najvažniji subjekt sam oštećenik. Svrha je cijelog ovog posla da oštećenik brzo i sigurno, uz što manje troškova i komplikacija dođe do naknade štete. Iskustva europskih zemalja koje su prihvatile zakonsku formu određivanja kriterija vrednovanja posljedica i kriterije utvrđivanja iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete pokazuju da su svi sudionici u postupku određivanja naknade štete, nakon početnih nedoumica, propisane kriterije vrlo dobro prihvatili. Njihovo prihvaćanje omogućilo je da se naknada dobije brže i u vrijeme kad je to oštećeniku najpotrebnije te da je broj sudskih sporova, a time i dodatnih troškova sveden na zanemarivu brojku.

Natrag