Možda bi jedno od naslijeđa koronavirusa mogla biti digitalna transformacija!

Datum objave: 30.06.2020.

Jasno je da bi ova godina mogla biti teška za mnoge osiguratelje s obzirom na predviđanja ekonomista, pa iako bi bilo logično da osiguratelji obustave ulaganja i smanje troškove u tako zahtjevnoj financijskoj godini, kriza može biti i poticaj da rade obrnuto - nastavljaju ulagati u svoje poslovanje i stvarati okretnije, digitalno poslovanje kako bi bili spremni za budućnost. Kriza bi mogla biti i pokretač za premještanje više sustava i aplikacija u oblak - područje u kojem osiguratelji zaostaju za drugim sektorima.

Nataša Gajski Kovačić

Pandemija COVID-19 globalna je zdravstvena opasnost kakvu ne pamtimo generacijama. Poremetila je globalnu ekonomiju i bacila mnoštvo sumnji u budućnost. Kriza je pogodila i industriju osiguranja brže od prethodnih pandemija i ekonomskih šokova. Operativni troškovi rastu zbog upravljanja krizom, dok se premije smanjuju u mnogim linijama poslovanja. Primjerice, novi poslovi u automobilskom osiguranju padaju jer ljudi voze manje zbog socijalne distance. Povrat ulaganja je također pod pritiskom zbog volatilnosti na financijskim tržištima. Prema Accenture procjeni, prosječni osiguratelj je u mjesec dana izgubio 35 posto tržišne kapitalizacije, čak 41 posto u Europi i Sjevernoj Americi. No, osiguratelji su domišljatošću prebrodili prethodne krize, a i sada već primjećujemo snažan odgovor industrije. Uz to što su se ubrzano digitalizirali, razradili su i strateški plan komunikacije za održavanje kontinuiteta poslovanja.

Ipak, u slijedećem periodu bit će nužno potrebno iznaći modele izlaska na tržište koji povećavaju prijemčivost na tržištu, bit će potrebno i bolno rezanje troškova kako bi se usredotočili na oporavak i “novu normalu”. Tijekom perioda prevladavanja neposrednih utjecaja pandemije COVID-19 i zauzimanja svojih mjesta u post-digitalnom svijetu, možda će osiguratelji uvidjeti dodatne mogućnosti, prvenstveno u preobrazbi krivulje troškova optimizacijom postojećeg poslovanja i modernizaciji, kao i ubrzavanju restrukturiranja rizika i potrage za novim proizvodima. Jer ako je nešto sigurno, onda je to činjenica da je ova pandemija stvorila novu vrstu potrošača.

Pokrića za otkazana događanja

Kod neživotnih osiguranja utjecaj na potraživanja bit će relativno upravljiv. Većina osiguratelja naučila je lekcije iz epidemije SARS-a 2003. i uvela klauzule o isključenju zaraznih bolesti i epidemija/pandemija u većinu neživotnih proizvoda poput prekida poslovanja i putnog osiguranja.

Police prekida poslovanja obično se isplaćuju samo ako se fizička šteta dogodi nad imovinom ili poslovanjem organizacije – tako da zahtjevi koji se odnose na koronavirus ne mogu biti pokriveni. Dakle, prekid poslovnih aktivnosti, primjerice zbog zatvaranja tvornice zbog općih uputa vlasti za radnike u određenom gradu da ostanu kod kuće, vjerojatno neće biti pokriven. No, ako se određena tvornica zatvori zbog straha od zaraženih radnika ili inficirane opreme, to bi se moglo pokriti iz polica. Ali čak i u ovom slučaju, izloženost potraživanja bi vjerojatno bila ograničena pod-ograničenjima polica, ali postoji potencijal za buduće sporove po tom pitanju. Fitch, primjerice, smatra da je opseg rizika u okviru polica odgovornosti teže predvidjeti, ali mogao bi uključiti slučaj u kojem tvrtka doživljava epidemiju među svojim radnicima, te je tužena zbog toga što nije poduzela adekvatne ili razumne korake da zaštiti ostale radnike.

U svakom slučaju, odredbe o poslovnom prekidu moraju se pažljivo pregledati kako bi se utvrdilo pokriva li određeni štetni događaj. Postoji mnogo različitih oblika pokrivanja prekida poslovanja, od kojih su neki znatno restriktivniji od drugih. Na primjer, tipična polica osiguranja komercijalnog vlasništva može pružiti pokriće za prekide poslovanja, ali zahtijeva da se fizička šteta ili gubitak najprije pretrpi na relevantnoj poslovnoj imovini, prije nego što se pokrene prekid poslovanja. Hoće li se okolnosti COVID-19 opravdano tumačiti kao stvaranje takvog fizičkog gubitka, pokazat će zasigurno užarene sudske parnice tijekom narednih godina.

Putno osiguranje može ponuditi pokriće ako je klijentu dijagnosticiran virus prije ili za vrijeme putovanja – ali ne i za putovanja koja su otkazana zbog pandemije, osim ako gost nije uzeo premijsko pokriće za “bilo koji uzrok”, a takvih je vrlo malo. Naravno, zanimanje za “premium” police moglo bi se promijeniti u svijetu nakon COVID-19.

Otkazivanje događaja može prouzročiti veće gubitke osigurateljima jer neki veliki događaji (ali sigurno ne svi) imaju police koje mogu pokriti čak i epidemije ili pandemije. Najveći događaj koji se trebao održati je Olimpijada u Tokiju u srpnju 2020. Prema Fitchu, stručnjaci u industriji predviđaju pokriće štete od oko dvije milijarde dolara za taj događaj, s velikim rizikom koji se širi među nekoliko osiguravajućih društava. Vjerojatno je da će sektor reosiguranja ovdje snositi dio štete, jer osiguratelji snose troškove pokrića do određenog praga. Primjerice, jedan od velikih svjetskih reosiguratelja je naveo da ima izloženost veću od 500 milijuna eura u slučaju otkazivanja svih događaja obuhvaćenih pandemijama.

Zanimljivo je da je još od izbijanja SARS-a, Wimbledon jedan od rijetkih događaja pripremljenih za Covid-19, s obzirom na sklopljeno osiguranje od otkazivanja događaja. Ovaj prestižni teniski turnir u Velikoj Britaniji, dobit će zbog izbijanja pandemije i otkazivanja turnira, više od 100 milijuna funti. Organizator Wimbledona plaća oko 1,5 milijuna funti godišnje za osiguranje od pandemije od 2003. Dosad je u ime tog osiguranja platio otprilike 25,5 milijuna funti tijekom 17-godišnjeg razdoblja, za policu koja pokriva gubitke od oko 114 milijuna funti. To je vrlo razumna investicija.

Postoje dva potencijalno velika područja na koja treba gledati kada je neživot u pitanju. Prvo, osiguranje kreditnih pokrića za trgovinu, koje pokriva poduzeća od dugova koji ne mogu platiti njihovi kupci ili dobavljači. Ovo je globalno tržište vrijedno 11 milijardi dolara – a ako sve veći broj tvrtki prestane poslovati zbog utjecaja koronavirusa, osiguratelji bi se mogli suočiti s brzim spiralnim zahtjevima. Postoji posebna zabrinutost da bi, uz neke velike korporacije u teško pogođenim sektorima, mala i srednja poduzeća na mnogim tržištima mogla biti teško pogođena zbog poremećaja u lancu opskrbe. Drugo područje su odštetni zahtjevi radnika.

Konačno, volatilnost i pad kamatnih stopa na financijskim tržištima vjerojatno će utjecati na opće osiguratelje iz perspektive zarade i solventnosti. Učinak će vjerojatno ipak biti veći za životne osiguratelje.

Zbog dugoročne imovine i obveza koje osiguravaju životni osiguratelji, nestabilnost tržišta je uvijek izazovna za taj sektor

Utjecaj na zdravstveno osiguranje teško je odrediti na globalnoj razini jer će utjecaji biti različiti od zemlje do zemlje. To je stoga što bi se broj stvarnih slučajeva i smrtnih slučajeva mogao znatno razlikovati između zemalja/regija i zbog raznolikosti samog zdravstvenog osiguranja. U nekim zemljama, poput SAD-a, na primjer, većina zdravstvene zaštite pruža se privatno (osim starijih osoba u kojima Medicare igra veliku ulogu), dok u drugim, poput Europe i Kanade, postoji znatno veća javna usluga. U Aziji su nacionalni zdravstveni sustavi često nedovoljni i veliki dio je na privatnom sektoru.

Ipak, kriza može imati niz dugoročnih (pozitivnih) učinaka na sektor. Prvo, kako se pritisak zdravstvenih usluga povećavao zbog velikog broja pacijenata, već smo vidjeli porast savjetovanja pacijenata putem telefonskih ili internetskih video usluga. To bi moglo imati konstruktivne dugoročne učinke, pomažući zdravstvu da dosegne udaljenije i manje imućno stanovništvo, uključujući i ono nedovoljno osigurano ili neosigurano. Povećavanje zdravstvene dostupnosti i pristupačnosti znači da društva na neki mali način mogu imati koristi od radnji poduzetih tijekom COVID-19.

Drugo, sama pandemija može uzrokovati da više ljudi preispita svoje individualne potrebe za zdravstvenim osiguranjem. Na primjer, nakon epidemije SARS-a, vidjeli smo privremeni skok u prodaji polica u Aziji. Sličan fenomen možemo primijetiti u postkoronavirusu, s rastućom prodajom zdravstvenog osiguranja, pa čak i životnim pokrićem širom svijeta.

Najteži izazovi pred životnim osigurateljima

Od svih segmenata osiguranja, najteži su izazovi pred životnim osiguranjem. Zbog dugoročne imovine i obveza koje osiguravaju životni osiguratelji, nestabilnost tržišta je uvijek izazovna za taj sektor . Globalno, životni osiguratelji upravljaju s više od 20 bilijardi dolara imovine, a otprilike polovica toga se procjenjuje u državnim obveznicama. No prinosi od njih dramatično su pali. Uz to, središnje banke snižavaju kamatne stope, a ionako smo bili u okruženju s niskim kamatnim stopama – što je uvijek teško za osiguratelje općenito, ali posebno za osiguratelje života – a sada su stope još niže (u nekim zemljama i ispod nule). Svi ti faktori mogu rezultirati izazovima u odnosu na solventnost. Prije koronavirusa mnogo se govorilo o tome da je industrija dobro kapitalizirana i stoga osiguratelji mogu imati dobru startnu poziciju u oporavku s obzirom na kapital. Međutim, pristupi kapitalu temeljeni na riziku uvelike variraju od zemlje do zemlje. Primjerice, režim Solventnost II je vrlo osjetljiv na volatilnost financijskog tržišta i kretanja prinosa obveznica. Osiguratelji će morati pomno pratiti omjere solventnosti kako bi ispunili ekonomske, regulatorne i kapitalne zahtjeve regulatora.

Jasno je da bi ova godina mogla biti teška za mnoge osiguratelje s obzirom na predviđanja ekonomista, pa iako bi bilo logično da osiguratelji obustave ulaganja i smanje troškove u tako zahtjevnoj financijskoj godini, kriza može biti i poticaj da rade obrnuto – nastavljaju ulagati u svoje poslovanje i stvarati okretnije, digitalno poslovanje kako bi bili spremni za budućnost.

Ova situacija omogućuje značajan pomak u stopi usvajanja novih načina rada, uključujući potpornu tehnologiju, što može promijeniti načine na koji se organizacije vode nakon krize.

Kada govorimo o tehnologiji, kriza bi mogla biti i pokretač za premještanje više sustava i aplikacija u oblak – područje u kojem osiguratelji zaostaju za drugim sektorima. S obzirom da više ljudi radi na daljinu, sustavi u oblaku nude puno veću propusnost i kapacitet nego ako osoblje daljinski pristupi lokalnim poslužiteljima. Ovo je prilika za industriju osiguranja, primjerice, aktuarski softver za modeliranje često je na računalima pojedinaca, jer se smatra da postoje sigurnosni problemi s njegovim postavljanjem u oblak. No, s današnjim cloud uslugama koje nude poboljšane sigurnosne protokole, možda je došlo vrijeme da veći dio industrije napravi taj korak.

Osiguravajuća društva moraju započeti digitalnu transformaciju kako bi postala agilnija, brža i povezanija. Možda bi jedno od naslijeđa koronavirusa mogla biti upravo ta transformacija.

Jedina sigurnost je… neizvjesnost

“Oporavak od krize COVID-19 mora dovesti do drugačije ekonomije”, izjavio je António Guterres, generalni tajnik Ujedinjenih naroda. Značajni pomaci u društvu, njegovim institucijama i pojedincima tijekom krize uveli su velike nesigurnosti u naše poznate strukture. Pretpostavke o tome što je istinito i stabilno – na primjer, sloboda neograničenog kretanja u slobodnim društvima – nisu ispunjene. Ovi pomaci rezultirali su promjenama na makro razini i nesigurnosti oko podloga poslovanja i društva. Društvena očekivanja korporacija prepravljana su kako bi se osigurala održivost svih dionika. Pokazalo se, primjerice, da rad na daljinu može biti i produktivniji za organizaciju i poželjniji za zaposlenike. Pandemija je izazvala valove financijskih šokova za ekonomiju, sektore, vlade, financijske institucije, urede, riznice, restorane, neprofitne organizacije… Oporavak će stvoriti anksioznost u obliku post-COVID svijeta. Razumijevanje strahova s ​​​​kojima se suočavamo – i kako su se naša očekivanja za sigurnost promijenila, možda trajno – od presudnog je značaja za lidere koji žele vratiti povjerenje i zacrtati novi put naprijed. No također vidimo i nove poslovne modele koji se pojavljuju usred ove nesigurnosti.

Jedno od glavnih pitanja koje već mnoge kompanije postavljaju je: “Koliko je vremena potrebno za oporavak?” Zbog dalekosežnih medicinskih i ekonomskih varijabli, na to pitanje nema jednostavnog odgovora. Pravo vrijeme za aktiviranje plana oporavka razlikovat će se u različitim geografskim područjima i sektorima, pa čak i među različitim tvrtkama u istom sektoru. Sektori koji su pretrpjeli manji utjecaj, poput medija ili tehnologije, mogu se prebaciti na oporavak mnogo ranije od teško pogođenih sektora poput prijevoza ili turizma. Kakav bi mogao biti život nakon što kriza prođe i što će trebati da se uspije u obnovljenom svijetu? Deloitte US i Salesforce predviđaju četiri različita scenarija koja uzimaju u obzir potencijalne buduće utjecaje pandemije na društvo. Ta četiri scenarija pružaju pogled na budućnost za tri do pet godina:

Pandemija usporava zbog učinkovitih reakcija vlada na suzbijanje virusa, ali ima dugotrajne posljedice koje nerazmjerno utječu na mala i srednja poduzeća, kao i na pojedince i zajednice s nižim i srednjim dohotkom.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Svijeta osiguranja

 

Natrag