;

Monitor neopipljivog kapitala i VAIC analiza

Datum objave: 01.07.2009. Broj 7 | Godina 2009

dr. sc. Mirjana Babić

Monitor neopipljivog kapitala i VAICTM analiza spadaju među najpoznatije i najprihvaćenije mjerne sisteme u svijetu koje su postavile temelj za mjerenje intelektualnog kapitala u osiguranju.

Monitor neopipljivog kapitala
Karl Erik Sveiby, istraživač na Queensland University of Technology u Australiji, razvio je Monitor neopipljivog kapitala (Intagible Asset Monitor), koji se prvi put počeo koristiti 1988. godine. Monitor neopipljivog kapitala je nefinancijski instrument za mjerenje i upravljanje neopipljivom imovinom, no on ne prikazuje sve relevantne varijable. Naime, tokovi znanja i neopipljiva imovina u biti nisu monetarni, složeni su i ne ulaze u standardiziranu procjenu pa su potrebni novi indikatori, odnosno novi sustav na osnovu kojeg bi se svi ti indikatori mogli smisleno interpretirati. Sveiby smatra da ukupnu tržišnu vrijednost svake tvrtke, pa tako i osiguravajućeg društva, čine dvije ključne komponente (shema 1).

Kao što se vidi iz sheme 1, tržišna vrijednost osiguravajućeg društva uključuje njegovu materijalnu (knjigovodstvenu) vrijednost i tri elementa nematerijalne (neopipljive) imovine. Monitor neopipljivog kapitala je metoda mjerenja i način prikazivanja relevantnih indikatora neopipljive imovine. Sastoji se od tri osnovne komponente – vanjske strukture, interne strukture i sposobnosti zaposlenih. Ti se elementi stavljaju u korelaciju s aktivnostima rasta i obnove osiguravajućeg društva, učinkovitošću i stabilnošću sustava. Prema Sveibyu, ljudi su jedini pravi čimbenici poslovanja; sva imovina i strukture, bez obzira jesu li opipljivi (fizički) proizvodi ili neopipljivi elementi, proizvod su ljudskog djelovanja i ovise konačno o ljudima i njihovom kontinuiranom opstanku. Oni djeluju prema unutrašnjosti kao i prema vani pri čemu nastaje unutarnja i vanjska struktura, već prema tome imaju li zaposleni vezu s klijentima i tržištem ili djeluju prema unutra s ciljem pospješivanja internih procesa. Treća komponenta je znanje ili sposobnost zaposlenika. Prikazani monitor može se proširiti ili mijenjati, ovisno o karakteristikama osiguravajućeg društva. Sveiby također nudi i inicijative koje bi na području monitora trebale rezultirati poboljšanjem, a one obuhvaćaju: na području vanjske strukture – stjecanje informacija i znanja o klijentima; ponudu dodatnog znanja klijentima; postizanje novih prihoda s postojećim znanjem na području unutarnje strukture – izgradnju korporacijske kulture; zahvaćanje, pohranjivanje i dijeljenje znanja; mjerenje procesa stvaranja vrijednosti i neopipljive imovine na području sposobnost – razvoj stepenica karijere osnovanih na menadžmentu znanja; izgradnju mikro struktura koje omogućavaju transfer tacitnog znanja; učenje simulacija i pilot projekata. Monitor neopipljivog kapitala ne omogućuje egzaktne i univerzalne pokazatelje poslovanja, ali otvara mogućnost transparentnije analize poslovanja. Osnovna ideja je dobivanje široke slike koja olakšava praćenje napretka u izgradnji neopipljive imovine, čime se razvija povjerenje kod dioničara, što čini dodanu i ključnu konkurentsku prednost. Ova metoda prvenstven bi trebala poslužiti menadžerima da zahvate i motre "neopipljivu imovinu" u tvrtki, te da se uspješnije i svjesnije koriste dobivenim vrijednostima za stvaranje dodane vrijednosti.

VAICTM analiza
VAICTM analizu (Value Added Intellectual Coefficient), odnosno koeficijent uspješnosti korištenja intelektualnog kapitala razvio je prof. dr. Ante Pulić koji u Austriji vodi Centar za istraživanje i unapređivanje intelektualnog kapitala. VAIC™ mjeri i prati efikasnost stvaranja vrijednosti u osiguravajućem društvu na bazi računovodstvenih podataka koji se analiziraju na novi način. VAIC™ indikator jedinstveni je sustav koji interno (unutar osiguravajućeg društva) i eksterno (tržišno) pruža najsuvremenije informacije o uspješnosti intelektualnog kapitala. Koeficijent uspješnosti intelektualnoga kapitala odgovara na pitanje: s koliko rada je stvorena nova vrijednost, odnosno koliko se na jednu novčanu jedinicu (kunu) uloženu u zaposlene stvara dodane vrijednosti? Za osiguravajuća društva ovo je značajna analiza jer mnoga ostvaruju prihod i prikazuju profit, ali ne stvaraju vrijednost. To je paradoks koji proizlazi iz novog okruženja poslovanja i novih kriterija uspješnosti. Zato intelektualni kapital treba dobiti u najmanju ruku isti tretman kao fizički i financijski kapital, ukoliko osiguravajuća društva žele ostati konkurentna. Naime, već danas intelektualni kapital postaje ključni čimbenik poslovanja. Da bi se izračunala opća efikasnost stvaranja vrijednosti – VAIC, treba poći od dodane vrijednosti (VA) koja pokazuje kolika je stvorena vrijednost u poslovanju, odnosno sposobnost osiguravajućeg društva da stvara vrijednost. To je razlika između outputa i inputa, tj. razlika između prihoda i na tržištu kupljenih dobara i usluga (shema 2).

Kao što se vidi iz sheme 2, dodana vrijednost se prema namjeni dijeli: zaposlenima (plaće i ostala davanja), davateljima kapitala (kamata i otplata bankama i drugima), ulaganja u razvoj ili reinvestiranje u poslovanje (amortizacija), državi (porezi) te vlasnicima (dividenda, dobit). Kod mjerenja performansi treba staviti u odnos output i input. Glavni inputi su materijal, rad i kapital. Kod računanja dodane vrijednosti materijal se oduzima jer je kupljen od drugih i ne ulazi u sastav dodane vrijednosti, a kao inputi ostaju rad – humani kapital – te fizički i financijski kapital. Dakle, prema novom poimanju, trošak je samo ono što u osiguravajuće društvo ulazi izvana dok se rad koji se koristi u osiguravajućem društvu (brutto plaće zaposlenika) više ne smatra troškom. Stavljanjem u odnos outputa i inputa dobiju se pokazatelji uspješnosti stvaranja vrijednosti. Da bi se povećala sposobnost stvaranja dodane vrijednosti nužno je da osiguravajuće društvo konstantno unapređuje znanje i sposobnost zaposlenih. Naime, znanje stvara nove proizvode, usluge i koncepte, što povećava dodanu vrijednost i sposobnost osiguravajućeg društva za održavanje na tržištu. Tako intelektualna sposobnost postaje glavni indikator vrijednosti osiguravajućeg društva. Da bi se izračunalo koliko fizički/financijski kapital i humani kapital stvaraju vrijednosti, oni se pojedinačno stavljaju u odnos s ostvarenom dodanom vrijednosti, čime se dobiva indikator efikasnosti. Zbrajanjem indikatora (efikasnost fizičkog/financijskog kapitala i efikasnost humanog kapitala) dobiva se koeficijent intelektualnog dodavanja vrijednosti, tj. pokazatelj ukupne uspješnosti, a odražava intelektualnu sposobnost osiguravajućeg društva. Postupak utvrđivanja opće efikasnosti stvaranja vrijednosti – VAIC, sastoji se od sljedećih koraka: prvi korak sastoji se od izračunavanja dodane vrijednosti (VA) i to tako da se od poslovnih prihoda oduzmu ukupni troškovi, ne računajući izdvajanja za zaposlene, VA=output-input sljedeći korak je utvrđivanje vrijednost humanog kapitala (HC), tj. ukupnih izdvajanja za zaposlene (plaće, edukacija, dodatno školovanje, trening). U ovoj analizi predstavlja investiciju, a ne trošak nakon toga utvrđuje se vrijednost fizičkog i financijskog kapitala (CE) potom se izračunava vrijednost strukturalnog kapitala (SC) i to tako da se od dodane vrijednosti (VA) oduzme humani kapital (HC), SC= VA – HC sljedeći korak je utvrđivanje koeficijenta efikasnosti humanog kapitala (HCE). To se računa tako da se dodana vrijednost (VA), podijeli s humanim kapitalom (HC), HCE1= VA/HC zatim se izračunava koeficijent efikasnosti strukturalnog kapitala (SCE), na način da se strukturalni kapital (SC) podijeli s dodanom vrijednošću (VA), SCE2= SC/VA nakon koeficijent efikasnosti strukturalnog kapitala, računa se koeficijent efikasnosti intelektualnog kapitala (ICE) i to tako da se zbroji koeficijent efikasnosti humanog kapitala (HCE) i koeficijent efikasnosti strukturalnog kapitala (SCE), ICE3= HCE+ SCE pretposljednji korak je izračunavanje koeficijenta efikasnosti fizičkog i financijskog kapitala (CEE), i to tako da se dodana vrijednost (VA) podijeli s vrijednošću fizičkog i financijskog kapitala (CE), CEE4= VA/CE i na kraju, izračunava se koeficijent ukupne efikasnosti (VAIC), tako da se zbroji koeficijent efikasnosti intelektualnog kapitala (ICE) i koeficijent efikasnosti fizičkog i financijskog kapitala (CEE), VAIC5= ICE + CEE. Dakle, u stvaranju dodane vrijednosti sudjeluju dva ključna resursa: fizički i financijski, te intelektualni. Da bi se izračunala njihova efikasnost u stvaranju vrijednosti, svaki resurs stavlja se u odnos s ostvarenom dodanom vrijednosti. Time se dobiju indikatori efikasnosti: efikasnost intelektualnog kapitala (ICE), koji predstavlja sumu efikasnosti humanog kapitala (HCE – human capital efficiency) i efikasnost strukturalnog kapitala (SCE – structural capital efficiency) te efikasnost financijskog kapitala (CEE). Indikatori efikasnosti ukazuju na to koliko je nove vrijednosti stvoreno po svakoj novčanoj jedinici uloženoj u resurse. Zbrojem ovih indikatora dobiva se jedinstveni indikator, VAIC™ (Value Added Intellectual Coefficient), koji ukazuje na ukupnu efikasnost osiguravajućeg društva ili njegovu intelektualnu sposobnost. Što je viši taj indikator to je menadžment kvalitetnije iskoristio postojeće potencijale. Kompletna slika ispitivane učinkovitosti dobiva se tek primjenom benchmarkinga, tj. komparacijom koeficijenata s: najboljim osiguravajućim društvom u branši osiguravajućim društvima u državi konkurentskim osiguravajućim društvima najboljim svjetskim osiguravajućim društvima. Premda je ova metoda svojim praktičnim korištenjem izazvala brojne polemike oko kvalitete kvantitativnih pokazatelja uspješnosti intelektualnog kapitala, nesporne su njene prednosti u nastojanjima mjerenja neopipljive imovine, među kojima su najznačajnije sljedeće: brza i jednostavna analiza (na bazi financijske dokumentacije) kontinuirano praćenje i mogućnost pravovremene intervencije mogućnost primjene na mikro i makro razini povezivanje tradicionalnog i suvremenog sustava praćenja poslovanja (kvantitativni i kvalitativni pokazatelji) korelacija između tržišne vrijednosti i efikasnosti (mogućnost orijentacije i za osiguravajuća društva koja nisu na burzi).

Natrag