[Nataša Gajski Kovačić ]
O aktualnoj tematici odabira posrednika osiguranja za javne tvrtke razgovaramo s direktorom Euro posredovanja Vladimirom Miheljom. Euro posredovanje zastupa velik broj klijenata obveznika javne nabave i specijaliziran je za kompletnu podršku svojim klijentima prilikom pripreme i provođenja postupka javne nabave.
Koliko je danas uistinu potreban i opravdan angažman ovlaštenog posrednika u osiguranju od strane obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi?
Angažman posrednika u osiguranju od strane obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi u potpunosti je opravdan, poželjan, općeprihvaćen u zemljama Europske unije i često nužno potreban kako bi se postigla kvalitetna osigurateljna zaštita i optimalizacija troškova uz potpunu transparentnost poslovanja. Naime, sukladno članku 244. Zakona o osiguranju, ovlašteni posrednik u osiguranju jedini je osposobljen i od strane države ovlašten, transparentno, neovisno i stručno štititi interese klijenta u poslovima osiguranja, i to se, naravno, odnosi i na javna poduzeća obveznike javne nabave.
Istodobno praksa pokazuje da obveznici javne nabave troše goleme vlastite ljudske i vremenske resurse kako bi pripremili i proveli javno nadmetanje i vodili poslove osiguranja, a često nemaju odgovarajuća pokrića i osiguranja koja su im uistinu potrebna. Događa se i da postojeće police osiguranja godinama nisu revidirane i nije napravljena odgovarajuća analiza i procjena rizika, što je prvi i najvažniji posao posrednika u osiguranju. Angažmanom ovlaštenog posrednika u osiguranju postiže se optimalizacija troška poslovanja i svih procesa poslovanja vezanih uz osiguranje, uz istodobnu potpunu transparentnost koja danas postaje imperativ. Sva dosadašnja iskustva pokazuju da angažman posrednika u osiguranju u postupcima javne nabave ne povećava cijenu osiguranja nego se u pravilu uvijek smanjuje.
Kod obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi za usluge osiguranja, angažman posrednika ujedno znači i provedbu svih aktivnosti potrebnih za pripremu kompletna tehničkog dijela dokumentacije za javno nadmetanje od strane brokera, uvažavajući svu zakonsku regulativu, s posebnim naglaskom na transparentnost poslovanja.
Kako gledate na činjenicu da je odabir brokera, kad je o javnim tvrtkama riječ, moguće učiniti bez raspisivanja javnog natječaja? U nedavnom slučaju u kojem su Fina i Hrvatska pošta angažirali posrednika za osiguranje Ministarstvo gospodarstva ocijenilo je da odabir posrednika u osiguranju nije predmet javne nabave, pa stoga nije potreban javni natječaj.
Sukladno Zakonu o osiguranju svaki osiguranik, pa i obveznik javne nabave, ima pravo na stručnu i neovisnu pomoć prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, koja je za njega besplatna. Važno je napomenuti da, ne samo da članak 259. Zakona o osiguranju predviđa da osiguratelj snosi troškove usluge posrednika, nego je takva i praksa u RH i u tom slučaju obveznik primjene ZJN-a, jer je riječ o nenaplatnom ugovoru i usluzi, nije dužan provesti postupak javne nabave.
Naplata provizije od osiguratelja ne utječe na cijenu osiguranja, tj. cijena osiguranja je (pogotovo u postupcima javne nabave) ista bez obzira na to plaća li proviziju posredniku osiguratelj ili ugovaratelj osiguranja. To najbolje možemo vidjeti u postupcima javne nabave kod osiguranja od automobilske odgovornosti, gdje svi osiguratelji uvijek nude istu cijenu osiguranja bez obzira na to sudjeluje li u postupku posrednik u osiguranju i, ako sudjeluje, bez obzira na to plaća li ga osiguratelj ili ugovaratelj osiguranja. Isto proizlazi iz činjenice da aktivnosti predviđene Zakonom o osiguranju koje provodi ovlašteni posrednik smanjuju angažiranost ljudskih i materijalnih resursa osiguratelja.
Prednost i odabir osiguratelja u postupku javne nabave stvorena isključivo dampingom cijena najčešće kasnije predstavlja velik problem za klijenta i tu važnu ulogu ima angažman brokera u osiguranju i priprema tehničke dokumentacije sukladno stvarnim potrebama klijenta
Što se tiče mišljenja Ministarstva gospodarstva, mislim da se tu radi o krivoj ili nespretnoj interpretaciji mišljenja. Naime, Ministarstvo gospodarstva nije ocijenilo da Fina ili Hrvatska pošta trebaju ili ne trebaju provesti javno nadmetanje za odabir brokera, nego da je Zakon o javnoj nabavi propisao da se u slučaju sklapanja ugovora s brokerom koji nije naplatan za naručitelja, tj. kad naručitelj ne plaća uslugu brokera, ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi i da nije potrebno provesti natječaj za odabir brokera.
Mislite li da to stavlja određene brokere u povlašteniji položaj u odnosu na druge?
Nedvojbeno će brokeri koji su specijalizirani za javnu nabavu, koji imaju vrhunske rezultate u postupcima javne nabave i koji su najstručniji u tom području biti u prednosti, kao što će brokeri koji su specijalizirani za neko drugo područje biti u prednosti kod tvrtki koje se bave tom istom djelatnošću i imaju specifičnu problematiku.
Koliko dobiveni stav Ministarstva gospodarstva otvara mogućnosti za potencijalne malverzacije?
Vjerujem da stav Ministarstva gospodarstva proizlazi prije svega iz ispravna tumačenja Zakona o javnoj nabavi, ali i iz dubokog razumijevanja problematike osiguranja u javnim tvrtkama. Naime, angažman ovlaštenog posrednika u osiguranju u javnim je tvrtkama često prijeko potreban i predstavlja temelj transparentnosti poslovanja neke tvrtke na području osiguranja. Prilično je nerazumno očekivati da se u raspisivanje i pripremu javnog nadmetanja odluči tvrtka koja nije u obvezi organizirati natječaj za odabir brokera, pogotovo ako znamo da su potpuno nejasni kriteriji za odabir brokera putem javne nabave ako je usluga besplatna, te je vrlo izvjesno da bi većina takvih natječaja bila srušena i ne bi bila u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi.
Koji su po vama preduvjeti za konkurentsku prednost u postupku javne nabave? Koliko je tu presudna kvaliteta ponude, a koliko damping cijena?
Prednost i odabir osiguratelja u postupku javne nabave stvorena isključivo dampingom cijena najčešće poslije predstavlja velik problem klijentu i tu važnu ulogu ima angažman brokera u osiguranju i priprema tehničke dokumentacije sukladno stvarnim potrebama klijenta. Ovisno o procjeni i zahtjevima klijenta, broker umjesto najniže cijene osiguranja može kao kriterij za odabir osiguratelja staviti ekonomski najpovoljniju ponudu. Dodatnim kriterijima kod ekonomski najpovoljnije ponude stvara se prostor da cijena nije jedini kriterij za odabir osiguratelja i na taj način moguće je izbjeći damping cijene.
Naravno da je takav način odabira osiguratelja daleko složeniji, potrebni su veliko iskustvo i veliki angažman brokera za provedbu takvoga javnog nadmetanja i upravo je to najčešći razlog odabira određenog brokera za pripremu postupka javne nabave.
