;

Manje novca za osiguranje

Datum objave: 01.11.2008. Broj 11 | Godina 2008

Kako financijska kriza pogađa osiguratelje u svijetu i kod nas? U svijetu su najviše pogođeni američki, a zatim britanski, te osiguratelji zemalja koje najviše slijede anglosaski model ekonomije i društva. Može se očekivati da će osiguratelji u kontinentalnoj Europi, koji su i dalje u poslovanju orijentirani na srednjoeuropski model (Njemačka, Austrija, Švicarska, pa i Francuska i Italija – da spomenemo zemlje iz kojih su vlasnici većine inozemnih osiguratelja u Hrvatskoj), ipak biti manje izloženi financijskim rizicima ove krize, ali ih osigurateljni rizici neće zaobići.
Domašaj krize ne može se predvidjeti, ali je vrlo vjerojatno da će usporavanje svjetskog gospodarstva, a posljedično i hrvatskog, donijeti brojne teškoće osigurateljima. Usporen rast u Hrvatskoj sa sobom nosi manje novih radnih mjesta ili i otpuštanja sada zaposlenih, tako da će raspoloživi dohodak opadati. Pritom će inflacija, koja je u medijima pala u drugi plan, ali je i dalje vrlo visoka, taj dohodak dalje smanjiti pa će za neesencijalne potrebe, kao što je osiguranje, ostajati sve manje novca. Može se očekivati smanjenje kupovine automobila te gradnje i kupovine stanova. Moguće je dakle da iduće godine, prvi put nakon rata, vidimo realno smanjenje premija osiguranja. U kriznim okolnostima koje osiguranike potiču na neopravdane zahtjeve pa i na prijevare rastu izdaci osiguratelja na strani šteta. Osiguratelji se mogu naći u škarama smanjivanja premija i rasta izdataka, pri čemu sadašnja profitabilnost osiguratelja nije osobito visoka. 

Za razliku od banaka najveći rizici osiguratelja skoncentrirani su na strani pasive, gdje su evidentirane sadašnje i buduće obveze na pozicijama pričuva za štete

Financijski rizici
Banke većinu rizika imaju na strani aktive gdje su evidentirana njihova ulaganja. Na strani pasive, izvora sredstava, takvih rizika nema, izuzev ekstremnih mogućnosti masovnog povlačenja depozita. Za razliku od banaka najveći rizici osiguratelja skoncentrirani su na strani pasive, gdje su evidentirane sadašnje i buduće obveze na pozicijama pričuva za štete. Aktivna strana bilance osiguratelja uglavnom je smatrana sigurnom zbog strogih propisa o ulaganju sredstava osiguranja. Međutim, kako posljednji događaji na financijskim tržištima pokazuju da nema apsolutne sigurnosti treba obratiti pažnju na financijske rizike, dakle tržišta kapitala, kreditni rizik i rizik likvidnosti u bilancama hrvatskih osiguratelja.
U strukturi aktive osiguratelja ulaganja u iznosu od 19,7 milijardi kuna imaju daleko najveći udio od skoro 85 posto, čemu treba pribrojiti i ulaganja za račun  i rizik vlasnika polica životnog osiguranja u iznosu od 345,6 milijuna kuna (1,5 posto bilance). Udio ukupnih ulaganja u aktivi je krajem  2007. god. povećan prema 2006. s 84,7 na 86,4 posto. Slijedeća stavka po veličini su potraživanja koja su iznosila 2,1 milijardu kuna, s udjelom od 9 posto, što je za jedan poen manje od 10 posto u 2006. godini. Ostale stavke iznosile su manje od 5 posto. Ukupna ulaganja (19,7 mlrd.) veća su od uloženih sredstava tehničkih pričuva (16,5 mlrd.) za preko tri milijarde kuna što predstavlja uloženi dio kapitala.
U proteklih pet godina kvaliteta aktive je poboljšana. Tako su 2003. godine potraživanja iznosila skoro 1,6 milijardi kuna ili 12,4 posto aktive, a ulaganja 10 milijardi ili 79,6 posto aktive. Udio potraživanja pao je za 3,4 poena, dok je udio ulaganja  povećan za 6,8 poena, na uštrb potraživanja i ostale imovine. Potraživanja od osiguranika čine u 2007. god. 61 posto od ukupnih potraživanja ili približno 1,2 milijarde kuna. Iako su relativno smanjena u odnosu na prethodnu, a pogotovo u odnosu na nekoliko ranijih godina, ta su potraživanja i dalje značajna. Uz pretpostavku da bi zbog utjecaja financijske krize i na hrvatske osiguranike pet posto tih potraživanja ostalo nenaplaćeno to bi bilo 60 milijuna kuna.
Struktura ulaganja uređena je propisima, posebno za tehničke pričuve (neživotnih osiguranja), a posebno za matematičku pričuvu osiguranja života. Ulaganja trebaju jamčiti mogućnost ispunjavanja tekućih i budućih obveza osiguratelja, pa bi temeljna načela poslovnih politika trebala biti sigurnost, likvidnost, disperzija i tek na četvrtom mjestu profitabilnost.

Struktura ulaganja
U proteklih pet godina mijenjala se struktura ulaganja i tehničke pričuve i matematičke pričuve osiguranja života. U 2003. godini najveći dio tehničkih pričuva neživotnih osiguranja bio je uložen u nekretnine, 31 posto, što je u 2007. god palo na 14,4 posto. Najveći porast zabilježila su ulaganja u vrijednosne papire, sa 24 na 34,5 posto, u čemu najveći udio imaju vrijednosni papiri koje su izdali Republika Hrvatska, Hrvatska narodna banka i Hrvatska banka za obnovu i razvoj i koje osiguratelji mogu kupovati bez ograničenja. Značajna su i ulaganja  u druge VP za koje jamči Republika Hrvatska. Udio rizičnijih vrijednosnih papira, dionica, trebao bi biti minimalan, osim kod ulaganja  tehničke pričuve osiguranja života kod kojih osiguranici snose rizik ulaganja. Udio depozita jednak je 2003. i 2007. godine, 18 posto, iako je u međuvremenu kolebao između 15 i gotovo 20 posto. Udjeli i dionice u investicijskim fondovima predstavljali su 2003. god. 11 posto ulaganja, a 2007. 11,2 posto. U 2003. godini nisu evidentirani dani zajmovi, dok su u 2006. dani zajmovi činili 8 posto, a u 2007. 7,8 posto ulaganja. Udio ostalih ulaganja  smanjen je sa 16 na 14 posto. U 2007. godini uloženo je 8,1 mlrd. kuna tehničke pričuve neživotnih osiguranja.
Za pokriće matematičke pričuve osiguranja života uloženo je krajem 2007. godine oko 8,4 milijarde kuna. U strukturi te imovine u proteklih pet godina također je bilo osjetnih promjena. U 2003. godini bilo je uloženo 73 posto u vrijednosne papire, 16 posto u depozite, 6 posto u nekretnine i 5 posto u ostalu imovinu. U 2007. god. opao je udio ulaganja u vrijednosne papire na 65,5 posto, povećan je udio depozita na 18 posto, smanjen je udio ulaganja  u nekretnine na 2,5 posto, dok je udio ostale imovine bio gotovo isti, 5,1 posto. U 2006. god. pojavljuju se ulaganja  u investicijske fondove, s udjelom od 8,3 posto, što je u 2007. povećano na 8,9 posto.

Temeljna načela poslovnih politika trebala bi biti sigurnost, likvidnost, disperzija i tek na četvrtom mjestu profitabilnost

Procjena rizičnosti pojedinih skupina ulaganja učinjena je s obzirom na relativne odnose među vrstama ulaganja i znači da se u ovom pregledu srednjorizična ulaganja smatraju nešto rizičnijim od niskorizičnih, a ulaganja s višim rizikom nešto rizičnijim od srednjorizičnih. Stupanj rizika je procjenjivan empirijski, pretežno s obzirom na mogućnost gubitka vrijednosti (burzovni rizik) i kreditni rizik, a manje s aspekta rizika likvidnosti.
Dvije trećine sredstava tehničke pričuve neživotnih osiguranja uloženo je u niskorizične oblike imovine, vrijednosne papire uglavnom izdane ili jamčene od RH, nekretnine i depozite u hrvatskim bankama. Malo više od jedne petine uloženo je u zajmove (jamčene hipotekama) i vrijednosne papire na inozemnim burzama (ostala ulaganja) što je procijenjeno kao ulaganje srednjeg rizika. Nešto više od jedne desetine imovine su ulaganja s više rizika: u dionice i udjele u investicijskim fondovima, među kojima su i dionički fondovi koji su u prošloj, a osobito u ovoj godini pretrpjeli osjetne gubitke. Tu može biti i znatan udio ulaganja u obvezničke ili novčane IF, kod kojih je rizik osjetno manji, ali o toj strukturi nema podataka. Sredstva matematičke pričuve osiguranja života su prema ovom pregledu uložena s manje rizika, što je posljedica propisa i politike ulaganja  osiguratelja. Preko šest sedmina sredstava je u spomenutim oblicima ulaganja s nižim rizikom, svega pet posto je u srednjerizičnim inozemnim VP, a manje od desetine su ulaganja u investicijske fondove. U investicijske fondove je iz sredstava tehničkih pričuva ukupno uloženo 1,7 milijardi kuna pa bi smanjenje njihove vrijednosti za samo 10 posto značilo gubitak od 170 milijuna kuna. Slično bi se moglo procjenjivati potencijalne gubitke na danim kreditima i zajmovima, ali to se može samo na konkretnim potraživanjima.
Ovogodišnje šestomjesečne bilance pokazale su gubitke kod više osiguratelja nego što je to bio slučaj ranijih godina. To je pokazatelj da propisi i poslovne politike primjerene razdobljima poleta na financijskim tržištima možda ne mogu spriječiti smanjivanje vrijednosti ulaganja u kriznim vremenima. Rezultati za devet mjeseci i za kraj godine pokazat će kolika je otpornost hrvatskih osiguratelja prema ovim izazovima i je li gotovo pet milijardi kuna kapitala i pričuva dovoljno za amortiziranje tih udara.

Natrag