;

Kriza u regiji ima i pozitivne strane

Datum objave: 01.07.2009. Broj 7 | Godina 2009

prof. dr. Boris Marović
prof. dr. Vladimir Njegomir

Zemlje regije su u posljednja dva desetljeća ostvarile značajan napredak u ekonomskom, političkom i socijalnom pogledu. Međutim, gospodarski rast i razvoj u ovim je zemljama ugrožen pojavom svjetske financijske krize. Financijska kriza se u zemljama regije direktno odrazila na financijska tržišta, uzrokujući značajno smanjenje vrijednosti indeksa svih regionalnih burzi. Međutim, za razliku od razvijenih zemalja, financijska kriza za sada nije imala naročito snažan negativan utjecaj na financijski sektor zemalja regije. Financijski sektor u zemljama regije je stabilan prvenstveno zahvaljujući strožoj regulativi bankarskog sektora. Npr. na svjetskoj razini samo Moldavija ima veći odnos regulatornog kapitala prema rizičnoj aktivi banaka u odnosu na Srbiju, ali je u Srbiji zabilježen najviši pokazatelj odnosa kapitala prema ukupnoj aktivi banaka u svijetu. Utvrđujući veće obvezne rezerve banaka, centralne banke regije, posebno u Srbiji i Hrvatskoj, uspijele su sačuvati financijsku stabilnost. Također, veća transparentnost financijskog tržišta zemalja regije u odnosu na razvijene zemlje, uslijed odsustva primjene financijskih inovacija, odnosno primjene transakcija sekjuritizacije i trgovanja financijskim derivatima, onemogućila je značajniji utjecaj financijske krize na bilančne pozicije banaka, osiguravajućih društava i drugih financijskih institucija.

Za razliku od razvijenih zemalja, financijska kriza za sada nije imala naročito snažan negativan utjecaj na financijski sektor zemalja regije. Financijski sektor u zemljama regije je stabilan prvenstveno zahvaljujući strožoj regulativi bankarskog sektora

Međutim, svjetska financijska kriza utječe na smanjenje priljeva sredstava iz inozemstva po raznim osnovama, među kojima posebno značajno mjesto pripada ograničenim mogućnostima banaka za zaduživanjem u inozemstvu, što je posljedično uzrokovalo smanjenje njihovih kreditnih plasmana. Osim toga, svjetska financijska kriza izazvala je i recesiju koja je zahvatila i zemlje regije. Krajnje posljedice recesije imaju potencijal da realno ugroze ekonomsku stabilnost zemalja regije. Naime, uslijed recesije smanjene su izravne strane investicije u regiju (u Hrvatskoj oko 20%, u Srbiji oko 17,5%, u Makedoniji oko 18%, u Bosni i Hercegovini oko 57%, dok su povećane u Crnoj Gori za oko 8%). Tijekom 2008. godine smanjen je realni rast bruto domaćeg proizvoda u odnosu na 2007. godinu u svim državama regije: u Srbiji sa 6,9 na 5,4%, u Hrvatskoj sa 5,5 na 2,4%, u Sloveniji sa 6,8 na 3,5%, u Crnoj Gori sa 10,7 na 7,5%, u Bosni i Hercegovini sa 6,8 na 5,58% i u Makedoniji sa 5,9 na 5%. Prema prognozama MMF-a u svim zemljama regije očekuje se negativna stopa rasta tijekom 2009. godine i to u Srbiji 2%, u Hrvatskoj 3,5%, u Sloveniji i Crnoj gori 2,7, u Bosni i Hercegovini 3 i u Makedoniji 2%. Oporavak se predviđa za 2010. godinu s izuzetkom Srbije, za koju je predviđena stagnacija, i Crne Gore za koju je predviđen nastavak pada bruto domaćeg proizvoda u visini od 2%.  Također, uslijed opadanja povjerenja građana, a posebno gospodarstvenika, smanjene su i mogućnosti unutar regionalne vanjskotrgovinske suradnje, što predstavlja posebno ograničavajući faktor razvoja za zemlje regije koje iskazuju visoki deficit platne bilance.
Imajući u vidu da zadržavanje povjerenja građana i gospodarstva u ekonomsku stabilnost predstavlja ključ održivosti regionalnih ekonomija, poduzimaju se mjere u tom pravcu. Npr. u cilju poticanja štednje, koja bi trebala poslužiti kao osnova veće investicijske potrošnje u narednom razdoblju, Centralne banke Srbije i Hrvatske povećale su garancije za deviznu štednju na 50.000 eura. Također, potrebne su mjere u pravcu stimuliranja potrošnje, posebno domaćih proizvođača, ali uz izbjegavanje primjene vanjskotrgovinskog protekcionizma, odnosno izražavanja ekonomskog nacionalizma koji uvijek ima snažno negativno povratno djelovanje. Mjere centralnih monetarnih vlasti također moraju biti poticajne. Naime, centralne monetarne vlasti mogu izabrati dva pravca politike: vođenje politike niske kamatne stope u cilju podrške gospodarskom rastu i razvoju putem oživljavanja trgovine i ekonomskih aktivnosti ili vođenje politike visoke kamatne stope u cilju snižavanja inflacije. Dugogodišnja praksa većine centralnih banaka, osim federalnih rezervi u SAD-u, bila je ciljanje inflacije. Međutim, pojavom financijske krize većina centralnih banaka snizila je svoje kamatne stope. Npr. Europska centralna banka snizila je referentnu kamatnu stopu u svibnju na svega 1%, a eskontnu stopu na 1,75%. U monetarnoj politici centralnih banaka regije postoje određene razlike u visini kamata. Npr. u Srbiji je eskontna stopa 8,5%, a referentna kamatna stopa je sa 17,75%, koliko je iznosila prije pojave krize tijekom 2008. godine, nekoliko puta snizila ovu kamatnu stopu na nivo od 14%, koliko je iznosila u travnju 2009. godine. Eskontna stopa u Hrvatskoj je u svibnju iznosila 9% (bez promjena od 2007. godine), a u Makedoniji 6,5%. S obzirom da je kriza globalnog karaktera i zahtjeva globalni pristup u rješavanju, jasno je da je u tom kontekstu vrlo značajna i regionalna suradnja centralnih banaka. U cilju jamčenja stabilnosti financijskog sektora u regiji, u svibnju je dogovorena suradnja između centralnih banaka – Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Također, ukoliko predviđene mjere vlada država regije, koje se odnose na smanjenje fiskalnih opterećenja i poticanje likvidnosti, izvoza, infrastrukturnih projekata i investicija budu uspješne, vrlo je vjerojatno da će se ekonomska situacija u regiji stabilizirati sa stabilizacijom ekonomskih prilika u širem okruženju, a da utjecaji na regionalne ekonomije neće biti katastrofalnog karaktera.
Sektor osiguranja i reosiguranja u regiji ostvario je pozitivne rezultate zahvaljujući rastu premija osiguranja uz minimiziran utjecaj financijske krize na investicijske aktivnosti. Odsustvo izloženosti sektora osiguranja utjecaju krize proizlazi iz njegove nedovoljne razvijenosti, što predstavlja svojevrstan paradoks. Naime, u zemljama regije nisu značajnije razvijena osiguranja od odgovornosti direktora i članova uprave kao i odgovornosti za greške i propuste, a u odsustvu primjena transakcija sekjuritizacije, nije razvijeno ni kaucijsko kreditno osiguranje koje je bilo jedan od ključnih uzroka problema osiguravajućih društava u razvijenim zemljama. Osim toga, regionalni osiguratelji nisu prisutni u složenim financijskim aranžmanima koji su, npr. bili ključni uzrok gubitaka AIG-a. Jedini značajan utjecaj krize na sektor osiguranja i reosiguranja u regiji odražava se preko pada vrijednosti burzovnih indeksa koji će utjecati na smanjenje investicijskih prinosa (re)osiguratelja. Također, stalni rast troškova poslovanja uzrokovao je da nedovoljan rast ukupnog opsega premije i smanjeni investicijski prihodi utječu na kvalitetu poslovnih rezultata osiguravajućih društava regije.

Kriza, međutim, nije utjecala samo negativno, nego ona predstavlja i šansu regionalnih lidera (Triglav, Sava Re, Croatia i Dunav) kao i drugih društava za širenjem tržišnog udjela pod povoljnijim uvjetima u odnosu na one koji su važili prije krize

Situacija na tržištu osiguranja i reosiguranja se i u zemljama regije razlikuje po pojedinim društvima. Veću izloženost krizi imaju ona osiguravajuća društva koja su imala rizičnije strukture investicijskog portfelja. Međutim, potrebno je ukazati da je zahvaljujući strogoj regulativi i nadzoru nad radom osiguravajućih društava, posebno strožim propisima u domeni strukture investicijskih portfelja, postignuta u prosjeku konzervativnija pozicija. Kriza, međutim, nije utjecala samo negativno, nego ona predstavlja i šansu regionalnih lidera (Triglav, Sava Re, Croatia i Dunav) kao i drugih društava za širenjem tržišnog udjela pod povoljnijim uvjetima u odnosu na one koji su važili prije krize. Također, razlike postoje i između pojedinih država regije. Npr. ukupna premija osiguravajućih društava u Srbiji povećana je oko 16,5% dok je u Hrvatskoj povećana svega 6,8%. Iako iza ovih podataka stoji i činjenica o različitoj razvijenosti pojedinih tržišta, razlike u rastu premija indikator su razlika u stupnju odraza financijske krize na sektor osiguranja u regiji.
Dakle, utjecaj svjetske financijske krize na regionalne (re)osiguratelje nije bio sličan njenom utjecaju na globalne tvrtke. Međutim, značajniji utjecaj na sektor osiguranja u regiji može se očekivati tijekom ove godine kada će se više osjetiti i utjecaj recesije u čitavoj ekonomiji. Kao i u slučaju razvijenih zemalja, može se očekivati snažniji utjecaj na smanjenje potražnje za uslugama životnih u odnosu na neživotna osiguranja, a posebno u zemljama u kojima su na tržištu prisutna životna osiguranja povezana s ulaganjima u investicijske fondove. Ovo smanjenje, kao što pokazuje primjer Hrvatske iz 2008. godine, ne mora se nužno odraziti na pad potražnje, nego na stopu rasta premija. Također, mogućnosti osiguratelja za pribavljanjem kapitala bit će ograničene uslijed pada vrijednosti njihovih dionica, što s jedne strane predstavlja i mogućnost dobro kapitaliziranih osiguratelja za provođenjem aktivnosti preuzimanja osiguratelja s lošijim poslovnim rezultatima, odnosno mogućnost za regionalno širenje.

Natrag