;

Kome treba Europa Re?

Datum objave: 01.01.1970. Broj 5 | Godina 2012

U četvrtak, 9. februara 2012. godine, trebala je biti održana 47. vanredna skupština Udruženja društava za osiguranje u FBiH. No, skupština je par dana prije toga otkazana jer većina članova skupštine nisu mogli da joj prisustvuju. Za pomenutu sjednicu bilo je predviđeno da se članovi skupštine Udruženja upoznaju sa inicijativom Svjetske banke da se putem tzv. SEEC programa uvede osiguranje rizika od katastrofa na području Jugoistočne Evrope, između ostalog i u BiH.

Međutim, istog dana kada je bila zakazana skupština koja je otkazana, predstavnici Udruženja društava za osiguranje u FBiH pozvani su da hitno dođu u Ministarstvo finansija Federacije BiH. Razlog? Upoznavanje sa inicijativom Svjetske banke da se putem SEEC programa uvede osiguranje rizika od katastrofa na području Jugoistočne Evrope. Zašto tako hitno? Da se Vlada FBiH izjasni o prihvatanju ove inicijative Svjetske banke.
Iako je u suštini riječ o beskamatnom kreditu sa velikim periodom odgode, ovaj bi kredit na kraju, vraćala BiH, odnosno njeni građani
Naravno, u ovakvoj konstelaciji odnosa čini se da Svjetska banka ima neograničenu moć u BiH, odnosno barem u Federaciji BiH i njenoj izvršnoj vlasti. Sastanku, kojeg je dakle sazvala Svjetska banka, prisustvovali su ispred federalnog Ministarstva finansija Mira Bradara, Samir Bakić i Nusreta Čerkez, zatim Vesna Frančić ispred Svjetske banke – Ured za BiH, Anita Putica i Džahid Huseinbegović ispred Agencije za nadzor osiguranja u FBiH te Željko Pervan, Jasminka Tirić, Damir Lačević i Ostoja Todorović ispred Udruženja društava za osiguranje u FBiH. 
Prisutni su na sastanku informirani da je Svjetska banka odlučila, svojim vrlo povoljnim IDA kreditom u iznosu od 5 miliona dolara, da podrži prihvatanje i provođenje SEEC programa za osiguranje rizika od katastrofa kojim se želi prenijeti odgovornost za naknađivanje (sanaciju) katastrofalnih štete sa javnog na privatni sektor na području Jugoistočne Evrope. Iako je u suštini riječ o beskamatnom kreditu sa velikim grace periodom, ovaj bi kredit na kraju, naravno, vraćala Bosna i Hercegovina, odnosno njeni građani. Svjetska banka je shodno tome i svojoj uhodanoj praksi, smislila i prigodnu krilaticu koja kaže da je "cilj SEEC programa je da se obezbijedi rasterećenje budžeta država ovog regiona, koji su ionako siromašni i nedovoljni da bi mogli izdvajati dovoljna sredstva u fond za naknadu katastrofalnih šteta." A da bi se rasteretili siromašni i nedovoljni budžeti ovog regiona, Svjetska banka i druge međunarodne finansijske institucije formiraju reosiguravajuće društvo Europa Re, koje bi ustvari trebalo biti nosilac programa SEEC.
 
Što to nudi Europa Re?
Na web stranici Europa Re (www.europa-re.com) nalazimo objašnjenje da je riječ o kompaniji za reosiguranje rizika od katastrofa koja je u vlasništvu zemalja Jugoistočne Evrope i Kavkaza. Međutim, već u slijedećem pasusu navodi se da je trenutno zapravo samo Albanija "vlasnik" Europa Rea, a da su Srbija, Makedonija, Gruzija i Bosna i Hercegovina "značajno napredovale u procesu pridruživanja Europa Reu". Navodno su i Crna Gora, Bugarska i Poljska su već iskazale svoju "žarku" želju da što prije postanu dioničari Europa Rea.
Međutim, među članovima Upravnog odbora Europa Rea nema nijednog albanskog imena, dakle trenutno jedinog dioničara. Članovi Upravnog odbora su dr. Hansjürg Appenzeller, dr. Heinz Christian Vollenweider (predsjednik) i gospođa Johann von Adrian Lucius, koja je nedavno odustala od svog članstva u Upravnom odboru Europa Re. Svi oni dolaze zapravo iz Švajcarske, odakle, gle čuda, dolazi i glavni finansijer i sponzor uz Svjetsku banku projekta Europa Re. Riječ je o instituciji SEEC-o, odnosno o švajcarskom Državnom sekretarijatu za ekonomske poslove.
Nažalost, ne znamo da li su predstavnici Svjetske banke na pomenutom sastanku informisali članove Udruženja društava za osiguranje u FBiH i predstavnike federalne Vlade o jednom jedinom dioničaru, ali zato znamo da im je rečeno da zapravo programu i Europa Reu pristupaju države (koje će za to dobiti kredit) te da se trenutno čekaju odluke entitetskih vlada. 

Krajnju odluku o projektu Europa Re donosi izvršna vlast u Federaciji BiH. Ostaje za vidjeti hoće li se moći oduprijeti pritisku Svjetske banke

Predstavnik Svjetske banke, koji je na tom sastanku prezentirao projekat SEEC i Europa Re, Eugen Gurenko, rekao je da je Vlada RS već prihvatila 50 posto ponuđenog kredita i o tome obavijestila Svjetsku banku – Ured u BiH, kao i to da su navodno i vlade zemalja u okruženju prihvatile provođenje pomenutog programa. Nažalost, iako smo kontaktirali gosp. Gurenka iz Svjetske banke, od njega nismo mogli dobiti potvrdu te informacije, kao niti odgovore na pitanja kakve bi zapravo benefite Bosna i Hercegovina i njeni građani, koji će otplaćivati kredit, uopće imali od ovog programa. Eugen Gurenko i njegove kolege, iz poslovično za javnost otvorene Svjetske banke, ostali su nijemi, što je, naravno, veoma indikativno. 

Međutim, saznajemo da je Gurenko na sastanku rekao da je ustvari riječ o dobrovoljnoj vrsti osiguranja te da su predmet osiguranja uglavnom građevine i poljoprivredna zemljišta. Također, Gurenko je rekao i da su osiguranici u ovom slučaju osigurani od osigurane opasnosti, tj. elementarne nepogode, a da su ugovaratelji osiguranja – pazite ovo – državni organi, javna preduzeća i druge kompanije, institucije i građani. 
Dakle, sve institucije koje imaju novac iz budžeta ili su pak profitabilna, monopolistička javna preduzeća na koje, ako zatreba, Svjetska banka može preko "klimoglavaca" u federalnoj Vladi izvršiti dodatni pritisak. Kao što je uostalom i uradila prilikom sazivanja pomenutog sastanka.
No, na pomenutom sastanku u Ministarstvu finansija predstavnici osiguravajućih društava nisu se izgleda ponašali kao što je to uobičajeno za predstavnike federalnih institucija, nego su počeli postavljati pitanja. 
To je preraslo u raspravu nakon koje su predstavnici Udruženja konstatirali da su dostupne informacije o projektu SEEC i Europa Re veoma šture, kao i da je potpuno nepoznata uloga domaćih društava za osiguranje i reosiguranje u svemu tome.
Istakli su također i da neobaveznost osiguranja ne pruža garancije da će se obezbijediti dovoljno pokriće osiguranjem i prikupiti dovoljna sredstva za naknadu takvih šteta, kao i da ne postoje nikakvi podaci o rizicima koji su u pokriću, o očekivanoj premiji osiguranja i iskustvu sa štetama na ovom području. 
U diskusiji je naglašeno i da Europa Re zapravo nije profitabilno društvo, te da je zbog toga uopće upitno da li će se postići očekivana (veća) vrijednost dionica koje će država moći prodavati nakon isteka određenog roka. Osim toga, predstavnici Udruženja osiguravajućih društava u Federaciji BiH smatraju da je potpuno nejasno šta država, odnosno entiteti, žele postići ulaganjem kapitala (kredita) u Europa Re, kao i da većina domaćih, već postojećih društava u BiH, imaju uključenu većinu rizika od elementarnih nepogoda u svojim proizvodima. 
Rečeno je i da pristupanje ovom programu zahtjeva izmjenu postojeće zakonske regulative, te da bi se veći efekat ostvario osnivanjem poola za osiguranje od katastrofalnih šteta. Ipak, najinteresantnije je i da su predstavnici osiguravajućih društava spoznali sljedeće: da nije jasno da li je osiguranje u ovom slučaju dobrovoljno ili obavezno, na što i na koga se odnosi te da nema utvrđenih zona rizika – što pokazuje, kako su rekli, da se ovom poslu nije pristupilo sa stanovišta struke, već isključivo politički.
 
Struka ili politika
Prezentaciju projekata SEEC i Europa Re, Gurenko i ekipa iz Svjetske banke, održali su ponovno u Udruženju društava za osiguranje u FBiH početkom maja. Ponovljeno je sve što je izneseno na februarskom sastanku u Ministarstvu finansija FBiH, ali i dodani neki novi detalji. Kako saznajemo, jedan od učesnika sastanka upitao je Gurenka nakon prezentacije što će se desiti ako FBiH ne pristane na svoj dio zaduženja i učešća u projektu. Gurenko je na to odgovorio nimalo diplomatski i prilično podcjenjivački i ucjenjivački da će se u tom slučaju police ovog osiguranja prodavati u FBiH preko društava iz RS! S druge strane, i predstavnici osiguravajućih društava iz FBiH ponovno su iznijeli identične stavove kao prilikom februarskog susreta, ali i dodali neke nove koje su uobličili u zaključke koji se predlažu skupštini Udruženja na usvajanje.
Međutim, osiguravajuća društva iz RS imaju suprotno mišljenje kada se radi o projektu Europa Re. Dr. Miroslav Miškić, direktor Jahorina osiguranja Pale i predsjednik Udruženja osiguravajućih organizacija RS, za Svijet osiguranja je kazao: "Mislimo da se u ovom slučaju radi o korisnom, potrebnom i poželjnom projektu za ovo područje te smatramo da je projekat u poodmakloj fazi da bi BiH trebala odmah da se uključi. Smatramo da će ovo doprinijeti razvoju tržišta osiguranja i nekih novih proizvoda. Svjedoci smo, također, čestih katastrofa širom svijeta te bi zbog toga država trebala jasno da kaže da su ljudi dužni da osiguraju, a time i reosiguraje te ako žele da zaštite svoju imovinu da se obrate osiguravačima čiji je to zapravo i posao, a ne da stalno traže pomoć za sanaciju iz prilično ispražnjenih budžeta. Mislim da je primjer Srbije dobar, oni su se uključili maksimalno i vjerujem da će nadležni donijeti odgovarajuću odluku da se i BiH dodatno zaduži u iznosu osnivačkog uloga i pristupi ovom projektu", kazao je Miškić.
Nažalost, krajnju odluku o projektu SEEC i Europa Re donosi indolentna, neupućena i nezainteresirana izvršna vlast u Federaciji BiH, koja, kao što znamo, ne mari ni za šta i ni za koga, osim za sebe. Osim toga, upravo ovih dana ta i takva vlast, kroz usta premijera Nermina Nikšića, nedolično i kapitulantski izjavljuje da nećemo preživjeti bez pomoći MMF-a. Hoće li se u takvim uslovima federalna Vlada moći oduprijeti ovom novom pritisku Svjetske banke da se BiH zaduži i da se osnuje jedno reosiguravajuće društvo koje nam u suštini uopće i ne treba.
Postavlja se pitanje da li se u ovakvim stvarima treba poštovati stav struke, odnosno predstavnika osiguravajućih društava koja ostvaruju čak 73 posto ukupnog premijskog prihoda u BiH ili pak stavovi političara. 
Ako se ne poštuju stavovi struke, koji je onda uopće smisao prezentacije projekta u Udruženju osiguravajućih društava? I na kraju, tu je i nezaobilazno političko pitanje: ako već Svjetska banka insistira da je projekat SEEC dobar za države i da Europa Re mogu da čine samo države, kako je onda uopće moguće baratati s opcijom da državu čini jedan entitet? Ili nam Gurenko i ekipa iz Svjetske banke žele poručiti i nešto drugo? 
Natrag