;

Kolateralna žrtva

Datum objave: 01.05.2010. Broj 5 | Godina 2010

[ Neven Tišma ]

I tako odoše porezne olakšice na životna osiguranja. Žao nam je zbog toga, a i nameće se pitanje; kakav će to utjecaj imati na našu industriju?  Prije nego što pokušam dati neke odgovore na to pitanje, evo nekoliko činjenica: od svih zemalja s kojima se volimo i moramo uspoređivati (Slovenija, Slovačka, Češka, Mađarska, Poljska) u Hrvatskoj je problem mirovina najizraženiji. Dužnost nas osiguratelja, ali i cijelog društva, je da senzibiliziramo hrvatsku potrošačku javnost kako jedino prihvaćanjem koncepta osobne dugoročne disciplinirane štednje pojedinac može poboljšati svoju mirovinu. U tom konceptu životna osiguranja igraju neizostavnu, možemo reći primarnu ulogu jer jedino životna osiguranja, za razliku od svih drugih štednih proizvoda, imaju potrebnu dugoročnost i iziskuju nužnu disciplinu štednje (koju, primjerice, dobrovoljno mirovinsko osiguranje nema).
Nadalje, životna osiguranja u Hrvatskoj još su iznimno nerazvijena, pa se tako u Hrvatskoj na životna osiguranja po stanovniku godišnje troši 2,5 puta manje nego, primjerice, u Slovačkoj ili Mađarskoj, tri puta manje nego u Češkoj ili Poljskoj, a čak četiri puta manje nego u Sloveniji. Prosječna premija životnih osiguranja u Hrvatskoj iznosi oko 4000 kuna godišnje i možda smo kao industrija mogli izravnije predložiti i lobirati da se porezne olakšice na životna osiguranja ne ukinu u potpunosti nego da se smanji ili čak raspolovi razina od 12.000 kuna, do koje su premije životnog osiguranja priznate kao porezno priznati izdatak. To bi bio kompromis na koji bi osigurateljna industrija morala pristati. Time bi, uz to, pokazali i potrebnu svijest o tome da se svi u ovim teškim vremenima moramo odreći nečega. Istodobno, država bi i s tako smanjenim limitom za porezne olakšice i dalje igrala svoju pozitivnu ulogu i poticala građane na dugoročnu discipliniranu štednju, a istodobno bi imala nekoliko stotina milijuna kuna manje izdataka.
Još jedna stvar. Čini se da su porezne olakšice za životna osiguranja kolateralna žrtva želje da se pojednostave procedure u poreznim upravama, koje su doista puno vremena trošile na obradu poreznih prijava u kojima su bile hrpe računa za zdravstvene usluge, dokumentacije vezane uz kredite građana itd. S druge strane su se, u ovih gotovo 10 godina postojanja poreznih olakšica za životna osiguranja, procedure izbrusile i zasigurno je procesuiranje poreznih olakšica na životna osiguranja bilo daleko manje radno intenzivno nego što je to slučaj kod procesuiranja većine drugih poreznih olakšica.

Teško je procijeniti kakav će točno utjecaj imati ukidanje olakšica na sklapanje novih polica, ali da neće baš pomoći, to je sigurno. Dobri prodavači prodavat će i dalje istim tempom, a loši će imati samo jednu ispriku više za svoj neuspjeh. A mi ćemo kao industrija ponovno pretrpjeti novi porezni udarac koji nas, ovaj put pogađa ipak indirektno

Bilo kako bilo, moramo se priviknuti na činjenicu da ukidanjem poreznih olakšica kao industrija gubimo jedan prodajni argument. No, ne samo da su naši prodavači izgubili prodajni argument nego su i potencijalni klijenti dobili jedan novi argument zašto da ne sklope policu životnog osiguranja. To će zasigurno obeshrabriti slabije i neiskusnije prodavače životnih osiguranja. Upravo tu treba tražiti najveći problem i utjecaj ukidanja poreznih olakšica za našu industriju, a to je da još uvijek jedan ne baš tako mali broj polica prodaje velika vojska nisko produktivnih prodavača životnih osiguranja koja će zbog novog obeshrabrenja prodavati možda i manje nego do sada.
Treba reći i da porezne olakšice same po sebi ne prodaju životna osiguranja. One nisu glavni argument nego samo pomažu u tom procesu. Ipak, ako pogledamo statistiku tržišta u posljednjih desetak godina, vidjet ćemo da je industrija životnih osiguranja u 2001. i 2002. godini znatno živnula upravo zbog uvođenja poreznih olakšica 2001. godine. Rast u tim godinama bio je 22, odnosno 25 posto. Sada naše tržište životnih osiguranja stagnira. Koliko smo rasli u 2008. godini, toliko smo pali u 2009. Procjena je da je u 2009. godini sklopljeno čak 35 posto manje novih polica životnih osiguranja nego u prethodnim, dobrim godinama. Kako stvari stoje, stagnacija će se provlačiti i kroz 2010. godinu. U prva četiri mjeseca imamo pad od oko dva posto. Mnoge mreže za prodaju životnih osiguranja prestale su s radom, dok su druge svoj fokus usmjerile k neživotnim policama. Puno ljudi, više nego ikad prije stornira police životnih osiguranja. Ukidanje poreznih olakšica događa se baš u najnezgodnijem trenutku za osigurateljnu industriju. Teško je procijeniti kakav će točno utjecaj imati na sklapanje novih polica, ali da neće baš pomoći, to je sigurno. Dobri prodavači prodavat će i dalje istim tempom, a loši će imati samo jednu ispriku više za svoj neuspjeh. A mi ćemo kao industrija ponovno pretrpjeti novi porezni udarac koji nas, ovaj put pogađa ipak indirektno.

Natrag