Financijske institucije godinu će zaključiti sa slabijim poslovnim rezultatima od očekivanih, pod utjecajem rastućih troškova poslovanja, ali i financijskim gubicima nastalim u okolnostima istovremenog rasta kamatnih stopa i porasta sistemskog rizika. Unatoč tome, tradicionalno konzervativna ulagačka struktura društava za osiguranje omogućila im je zaštitu od još značajnijih gubitaka
Nedavno ste po treći puta izabrani za člana Izvršnog odbora Međunarodnog udruženja nadzornih tijela u osiguranju (IAIS – International Association of Insurance Supervisors) kao predstavnik regije srednje i istočne Europe i Zakavkazja (CEET). Prvi ste put na tu poziciju izabrani 2018. te reizabrani 2020. Što vam znači ponovni mandat na toj međunarodnoj funkciji? Što će biti vaš glavni fokus u radu u novom mandatu?
Iznimna mi je čast i zadovoljstvo biti ponovo izabran za člana Izvršnog odbora Međunarodnog udruženja nadzornih tijela u osiguranju. Diskusije sa svim svjetskim regulatorima osiguranja o aktualnim svjetskim izazovima donose nam veliku prednost u obavljanju svakodnevnog posla. Tijekom moja protekla dva mandata, cijela regija koju predstavljam suočavala se s mnogo izazova, posebno zbog makroekonomskog utjecaja i štetnih učinaka pandemije bolesti Covid-19 na pojedina nacionalna tržišta. Hrvatska je, podsjećam, bila zemlja koja je te zime 2020. donijela najvećih broj nadzornih mjera za zaštitu tržišta osiguranja. Uz neke regulatorne mjere koje su za svaku pojedinu zemlju od tada specifične, postoje i izazovi koji s kojima se sva tržišta suočavaju na globalnoj razini, kao što su klimatski rizici, fin-tech, kibernetički rizici i DE&I (Raznolikost, jednakost i uključenost). Ovi izazovi zahtijevaju agilan i inovativan pristup i uvjeren sam da, uz naše zajedničke napore s kolegama iz IAIS-a možemo donijeti najbolje odluke za naša tržišta. Zbog specifičnosti naše regije zagovarao sam i nastavit ću zagovarati načelo proporcionalnosti, odnosno da se našim malim tržištima ne nameću zahtjevi kao za velika tržišta.
Primjena ovog načela treba ostati visoko na našem dnevnom redu, kako u nadzornim praksama tako i u standardima koji se zahtijevaju od industrije. Pristup “jedan za sve” treba izbjegavati i treba pažljivo razmotriti posebnosti svakog pojedinačnog tržišta, uz istodobno, postavljanje odgovarajućih standarda zaštite potrošaća, pri čemu su u prvom planu aktivnosti vezane uz financijsku uključenost i jačanje financijske pismenosti.
Ova godina, nakon ruske invazije na Ukrajinu, nakon pandemijske 2020. godine i oporavka u 2021., donosi nove izazove za financijsku industriju, uz rast inflacije, ali i troškova energije, te nužne tranzicije na ekološki održive izvore energije. Po vašem mišljenju kako će završiti godina za financijske institucije u RH?
Kao što ste i sami rekli, proteklih nekoliko godina prolazili smo kroz nikad zabilježene društvene i ekonomske događaje. Prvo su financijska tržišta zabilježila odlične rezultate u 2019. ostvarivši dvoznamenkaste prinose na domaćem tržištu kapitala i institucionalnih investitora u domaćem sektoru financijskih usluga pod utjecajem pozitivnog efekta investicijskog rejtinga za Hrvatsku. Zatim je uslijedila 2020. na čijem početku je investicijski entuzijazam naglo potonuo pod utjecajem nepredvidivog šoka u vidu pandemije koronavirusa i zatvaranja gospodarstava, samo da bi u ostatku 2020. i cijeloj 2021. ponovno svjedočili euforičnim kretanjima na financijskim tržištima koje je početkom 2022. naglo ohladila kombinacija zaoštravanja uvjeta financiranja i urušavanja geopolitičkih odnosa.
S obzirom na to da smo na samom kraju 2022., sasvim je izvjesno da će financijske institucije godinu zaključiti sa slabijim poslovnim rezultatima od očekivanih, pod utjecajem rastućih troškova poslovanja, ali i financijskim gubicima nastalim u okolnostima istovremenog rasta kamatnih stopa i porasta sistemskog rizika. Unatoč tome, tradicionalno konzervativna ulagačka struktura društava za osiguranje omogućila im je zaštitu od još značajnijih gubitaka kakvima su trenutno izloženi investitori u drugim zemljama. Iz perspektive regulatora, od kratkoročnih rezultata institucija, koji su u proteklih nekoliko godina značajno oscilirali, mnogo je važnija dugoročna stabilnost sustava koja se prvenstveno ogleda u dostatnoj kapitaliziranosti i likvidnosti sustava, a koje se nalaze na zadovoljavajućim razinama.
U vremenima rastućih geopolitičkih napetosti, nadmetanja za resurse i još prisutne pandemije, za ulagače je važnije no ikada da budu svjesni svih rizika. Kako se mogu najbolje pripremiti za njih?
Rekao bih da je za ulagače najvažnije da rizika budu svjesni u prosperitetnim godinama kada se ti rizici postupno kreiraju, a kada ostaju prekriveni pozitivnim gospodarskim rezultatima i izdašnim investicijskim povratima. Trenutne nepovoljne okolnosti za investicije na tržištu kapitala samo su okidač za materijalizaciju rizika kumuliranih u prethodnom razdoblju, stoga je pravovremena ex ante detekcija rizika ključna za donošenje ispravnih financijskih odluka od strane ulagača. Upravo zbog toga Hanfa je još početkom 2019. godine započela s objavom publikacije Makroprudencijalni skener rizika koja pruža uvid u praćenje evolucije sistemskih rizika u sektoru financijskih usluga, što doprinosi boljem razumijevanju sistemskih rizika svih sudionika na financijskim tržištima, u kojem su barem kroz sustav mirovinske štednje svi zaposleni građani RH. Hanfa je dodatno u 2021. pokrenula objavu publikacije Financijska stabilnost u kojoj se detaljno i sistematizirano analiziraju kretanja i rizici pojedinog segmenta sektora financijskih usluga, a sve u kontekstu međunarodnih i domaćih makroekonomskih, monetarnih i financijskih kretanja
Osim toga, svjesni smo nužnosti podizanja razine financijske pismenosti, prvenstveno mladih ulagača te na tom polju provodimo cijeli niz inicijativa od pokretanja stranice Novac za sutra, do provođenja brojnih edukacija i istraživanja te sudjelovanja na konferencijama i projektima usmjerenima k promicanju financijske pismenosti.
Očekuje nas uvođenje eura. Jesu li institucije pod nadzorom Hanfe spremne za ovaj korak? U području nebankarskih financijskih usluga, što je bio poseban izazov, koje su se sve pripremne radnje morale obaviti za prelazak na novu valutu?
Prelazak na euro velik je i važan korak za Hrvatsku. Hanfa je bila uključena u četiri od ukupno šest Koordinacijskih odbora ustrojenih od strane Nacionalnog vijeća za uvođenje eura. Stručni interni timovi Hanfe radili su na pripremi zakonodavnih odredbi, rješenjima za provedbu konverzije vrijednosnih papira te drugih iskaza vrijednosti u financijskom sustavu. Vodilo se računa i o zaštiti prava potrošača, posebice u vezi s dvojnim iskazivanjem cijena i novčanih iskaza vrijednosti te obavještavanjem potrošača o promjenama uslijed uvođenja eura i to putem općenitih i individualnih obavijesti. Velika je pažnja posvećena financijskim subjektima zbog što lakše učinkovitosti i konverzije načela ekonomičnosti i učinkovitosti uz kontinuirane konzultacije.
Uz to nam je jedan od prioriteta bio i smanjenje troškova za investitore koji mogu proizaći iz metode konverzije vrijednosnih papira, posebno kod državnih obveznica. Uslijed uvođenja eura bile su potrebne i određene prilagodbe financijskih infrastruktura pa tako i prilagodba hrvatskog sustava namire vrijednosnih papira u T2S (Target 2 Securities) platformu kojom upravlja Europska središnja banka. Radi se o kompleksnoj integraciji hrvatskog u europski sustav namire trgovanja uz istovremeno zadržavanje visokog standarda upravljanja rizicima kod transakcija koje se sklapaju na burzi. Naravno, bilo je iznimno puno posla i oko pripreme kod drugih pružatelja financijskih usluga, ali sve zasada teče prema planu i bez iznenađenja. Nakon dvogodišnjih priprema za uvođenje eura, zadovoljstvo mi je reći da je nebankarski financijski sektor spreman za uvođenje eura, da smo zajedničkim timskim radom s drugim institucijama, posebice Ministarstvom financija i Hrvatskom narodnom bankom pripremili sve temelje za kvalitetan prelazak na euro, da smo u suradnji s industrijom pronašli efikasna i adekvatna rješenja i, vrlo bitno, da su prava klijenata nebankarske financijske industrije zaštićena uz poštivanje načela informiranosti i transparentnosti.
Osim s ekonomskim rizicima, svakodnevno se suočavamo i s rizicima na koje su brojni stručnjaci upozoravali, ali nisu bili shvaćeni dovoljno ozbiljno. Prvenstveno smo svjedoci naglih klimatskih promjena i svih negativnih posljedica koje donose. Jesmo li kao društvo mogli bolje reagirati u pripremi za ovaj globalni fenomen na koji nitko ne može biti imun?
Vrijeme za rješavanje problema klimatskih promjena bilo je još jučer. S obzirom na brojne negativne posljedice koje već sada opažamo i kojih smo svjesni (tzv. known unknowns), iza horizonta nas čeka i cijeli niz posljedica kojih još uvijek nismo čak ni svjesni (tzv. unknown uknowns). Neslužbene procjene kažu da na globalni ekonomski trošak od posljedica prirodnih katastrofa u proteklom desetljeću otpada čak 300 milijardi USD godišnje, što je povećanje od čak 66 posto u odnosu na prethodno desetljeće. No mnogo važnije od ekonomskih šteta, koje su relativno izraženije u razvijenim zemljama, jesu životi ljudi koji žive na obalama i koji su ugroženi rastućom razinom mora, a koji se dominantno nalaze u manje razvijenim zemljama. Svjetski ekonomski forum procjenjuje da je čak 410 milijuna ljudi (5,1 posto svjetske populacije) direktno ugroženo porastom razine mora. Negativne posljedice klimatskih promjena naravno sežu mnogo dalje od porasta razina mora i pogađaju svakoga. Samo smo ove godine svjedočili nizu suša koje su povrh problema dobave nastalih kao posljedica ruske invazije na Ukrajinu dodatno povisile cijene hrane, koje ponovno najviše pogađaju one koji si porast troška hrane najmanje mogu priuštiti.
S obzirom na zbilja globalan karakter ove krize, njezino rješavanje prvenstveno se nalazi u geopolitičkoj domeni. Unatoč pogoršanju geopolitičkih odnosa i kratkotrajnim izazovima borbe s porastom cijena te povišenom mogućnošću usporavanja globalnog gospodarstva, ne smijemo iz fokusa izgubiti i mnogo važnije izazove tranzicije na ekološki održive izvore energije. Recentna događanja u Ukrajini dodatno naglašavaju izazove s kojima je europski kontinent suočen u pogledu energetske (ne)ovisnosti i dočarava daljinu puta koju trebamo preći kako bismo ostvarili zacrtane ciljeve net-zero gospodarstva u narednim desetljećima.
Nakon globalne pandemije COVID-19, države su mislile da stiže vrijeme oporavka, no ratna zbivanja i sve što su sa sobom donijela uzrokovala su inflacijsku spiralu iz koje se ne vidi tako skori izlazak. Kolike su realne opasnosti takvih ekonomskih utjecaja na poslovanje u Hrvatskoj i regiji? Može li nam uvođenje eura od 1. siječnja 2023. godine pomoći u otpornosti?
Inflacijska kretanja kojima svjedočimo u 2022. godini posljedica su nekoliko globalnih faktora koji su se nažalost dogodili istovremeno i time doveli do povijesno visokih stopa inflacije u Hrvatskoj. Prvenstveno tu mislim na izrazito ekspanzivnu monetarnu politiku u 2020. koja je omogućila spomenuti brzi oporavak od posljedica pandemije COVID-19, ali i potaknula rast cijena koji je uslijedio. Dodatan su uzročnik rasta cijena narušeni opskrbni lanci koji su poskupili troškove proizvodnje dobara, a u određenim segmentima i doveli do nestašica. Snažan okidač rastu cijena svakako su i spomenuta ratna zbivanja zbog kojih su višestruko poskupile dvije osnovne kategorije košarice dobara: hrana i energija. Kao što možete primijetiti, svi navedeni faktori nalaze se na strani ponude dobara, stoga još uvijek ne bih ocijenio da se nalazimo u okolnostima klasične inflacijske spirale gdje snažna potražnja za dobrima dovodi do porasta cijena koje rezultiraju porastom plaća i povratno dodatno stimuliraju potražnju. Vjerojatnost nastanka spomenutog scenarija je dakako povišena, no on se još uvijek nije materijalizirao, a hoće li ovisi prvenstveno o efikasnosti mjera monetarnog zaoštravanja i očekivanjima potrošača koja su u porastu, no i dalje očekuju usporavanje inflacije u 2023. godini.
Domaće gospodarstvo općenito i financijski sustav konkretno visoko su integrirani u međunarodne tokove dobara, kapitala i usluga. Stoga nije moguće izolirati domaći financijski sustav od prelijevanja potencijalnih negativnih globalnih kretanja. Upravo zbog toga Hanfa je u rujnu provela vježbu makrobonitetnog top-down testiranja otpornosti sustava na stres u kojim je procijenjen utjecaj malo vjerojatnog, no mogućeg stresnog scenarija karakteriziranog dodatnim inflatornim pritiscima, rastom kamatnih stopa i istovremenim usporavanjem gospodarstva.
Unatoč smanjenju veličine imovine i profitabilnosti, rezultati vježbe ukazali su na otpornost sektora društava za osiguranje i zadržavanje kapitaliziranosti na razinama znatno višima od regulatorno propisane minimalne razine. Uvođenje eura od 1. siječnja 2023. godine kratkoročno će se negativno odraziti na troškove društava za osiguranje i pokazatelje kapitaliziranosti, no u dugom roku će zasigurno smanjiti rizike kojima su osiguratelji izloženi kroz značajno smanjenje izloženosti valutnom riziku, a potencijalno i otvoriti nove poslovne prilike. Naravno, ne treba zaboraviti da s prvim danom 2023. na snagu stupa i MSFI 17, računovodstveni standard koji bi mogao rezultirati pozitivnim efektima na transparentnost poslovanja i operativnu disciplinu društava, s dodatnim pozitivnim posljedicama na stabilnost sustava.
Uvođenje eura s jedne strane, koliko vidimo, za društva donosi isprva negativne, ali i potom pozitivne efekte.
U pravu ste, uz spomenutu ekonomsku neizvjesnost uvođenje eura osigurateljima donosi dodatne izazove, ali i određene pozitivne efekte kroz smanjenje kapitalnog zahtjeva tržišnih rizika. Valja napomenuti kako se u sličnim ekonomskim okolnostima nalaze i tržišta osiguranja eurozone, što doprinosi i manje osjetnoj tranziciji na euro od očekivane. Iako je procijenjena solventna pozicija pojedinih osiguratelja prijelazom na euro blago pogoršana, gledajući na razini cijelog tržišta, ona je na adekvatnoj razini. Zadržavanje stabilnosti poslovanja i nastavak ostvarivanja pozitivnih poslovnih rezultata i u narednim periodima prvenstveno će ovisiti o adekvatnoj kapitaliziranosti društava za osiguranje te zadovoljavajućim razinama likvidnih sredstava.
Kako će se porast makroekonomskih neizvjesnosti pod utjecajem rastućih inflatornih pritisaka odraziti na poslovanje osiguratelja u 2023.?
Visoka volatilnost uzrokovana neizvjesnim makroekonomskim i geopolitičkim okružjem negativno je utjecala na investicijsku klimu, a rast kamatnih stopa uz prisutnost sve snažnijih inflatornih pritisaka ugrožava dinamiku ekonomskog oporavka.
Snažan gospodarski rast iz 2021. zamijenjen je u 2022. usporavanjem gospodarskog rasta uz povećanje pritiska na rast cijena i rekordne stope inflacije. Ubrzani rast cijena smanjuje kupovnu moć kućanstava te posljedično smanjuje potrošnju, a što se može reflektirati i na smanjenu potražnju za proizvodima životnih osiguranja. Naime, moguće je da će se već zabilježeni pad premije životnih osiguranja dodatno intenzivirati pod utjecajem snažnijeg rasta inflacije. Također, s obzirom na spomenute okolnosti ekonomske krize, moguće je i povećanje otkupa ugovora životnih osiguranja.
S druge strane, segment neživotnih osiguranja je stabilan i tu se ne očekuju veće promjene. Najznačajniji dio promotrene skupine osiguranja odnosi se na premiju obveznih osiguranja koja u prvih deset mjeseci 2022. bilježi rast u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. Kao najznačajnija vrsta neživotnih osiguranja u strukturi ukupne premije, obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prvih deset mjeseci ove godine bilježi rast od 7,5 posto. Sličan trend se u ovom segmentu može očekivati i do kraja 2022. godine.
Rast kamatnih stopa s kojima se osiguratelji trenutno suočavaju stavlja dodatan pritisak na solventnost osiguravanja s obzirom na to da uzrokuje pad vrijednosti imovine, prvenstveno obvezničkog portfelja, što se dalje reflektira na fokus društava i na ostale oblike ulaganja. S druge strane, rast kamatnih stopa ima za osiguratelje domaćeg tržišta i pozitivne efekte u smislu kapitalne pozicije, s obzirom na to da rezultira padom obveza, tj. tehničkih pričuva. Prvenstveno se to odnosi na životna osiguranja, a dodatni efekt pada tehničkih pričuva ima i ranije spomenuti pad premije ovog segmenta osiguranja kao i dospijeća ugovora osiguranja života sklopljenih u prethodnim razdobljima. Sličan trend se može očekivati i u 2023. godini zbog čega društva nastoje očuvati i svoju poziciju likvidnosti na visokoj razini.
Iako se osiguratelji susreću učestalije no prije s velikim štetama od prirodnih nepogoda, većina imovine i dalje je neosigurana od takvih rizika. Samo 35 posto ekonomski relevantnih klimatskih gubitaka trenutno je osigurano u EU-u. Kako premostiti taj jaz?
Europsko tržište osiguranja, a tako i hrvatsko, još uvijek je u ranoj fazi kada je riječ o proizvodima neživotnog osiguranja koji sadrže mjere prilagodbe povezane s klimatskim promjenama, posebice u kontekstu proizvoda namijenjenih ugovarateljima osiguranja građanima. Klimatske promjene već sada značajno utječu na više vrsta osiguranja, međutim kao najizloženije ističe se osiguranje imovine. Budući da premije osiguranja temeljene na riziku posljedično moraju porasti zbog veće izloženosti fizičkom riziku (financijskom utjecaju klimatskih promjena), prevencija rizika u smislu prilagodbe klimatskim promjenama općenito se smatra i podržava kao važan pristup za dugoročnu dostupnost i pristupačnost pokrića neživotnog osiguranja.
U Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama koju je usvojila Europska komisija u veljači 2021. prikazana je dugoročna vizija postizanja otpornosti EU-a na klimatske promjene. Jedna od tema odnosi se na tzv. jaz u osigurateljnoj zaštiti (eng. protection gap) od klimatskih promjena koji se povećava zbog usporenih akcija prilagodbe i sve češćih ekstremnih vremenskih neprilika. Kako bi se riješio jaz u zaštiti, praćenje i promicanje stopa rasta osiguranja u državama članicama jedna je od aktivnosti koju je predložila Europska komisija.
Sve veća učestalost i ozbiljnost prirodnih katastrofa u kombinaciji s potencijalnim smanjenjem pokrića reosiguranja mogu dovesti do negativnih posljedica na tržištu, što bi u konačnici moglo utjecati na jaz u zaštiti osiguranja. Sektor osiguranja igra značajnu ulogu u zatvaranju ovog jaza jer se upravo proizvodi osiguranja mogu koristiti kao mehanizmi prijenosa rizika za apsorbiranje financijskih gubitaka povezanih s klimatskim rizicima.
Hoće li osiguranja postati sve skuplja upravo zbog sve izraženijih klimatskih rizika? Postoji li potreba za razvojem novih proizvoda osiguranja?
Sigurno je da može doći do nekih promjena. Jedan od učinkovitih načina za smanjenje izloženosti klimatskim rizicima mogu biti mjere prilagodbe proizvoda koje zahtijevaju mala početna ulaganja (npr. popust na premiju kaska ovisno o prijeđenim kilometrima, popust na premiju osiguranja usjeva ukoliko ugovaratelj posjeduje mrežu za zaštitu od tuče).
U odnosu na sve prisutnije klimatske promjene i njihove posljedice, jasno je da bi društva za osiguranje u skorijoj budućnosti trebala u svoju ponudu uvesti proizvode koji će odgovarati potrebama tržišta, odnosno potrošača, ali i rizicima s kojima se sama susreću prilikom upravljanja portfeljem proizvoda neživotnih osiguranja. Posljedično, povećanje premije osiguranja je nužno, prije svega zbog sveobuhvatne i kvalitetne osigurateljne zaštite prema krajnjim korisnicima osiguranja odnosno potrošačima, uz odgovarajuće reosiguranje. No jedan od načina za snižavanje premije je i da poraste interes potrošača za ugovaranjem imovinskih osiguranja. On je u Hrvatskoj još uvijek daleko ispod mogućeg potencijala te već spomenute prilagodbe povezane uz preventivne mjere, odnosno aktivnosti osiguranika koje utječu na smanjenje izloženosti osiguranim rizicima.
U odnosu na druge zemlje u EU-u znamo da hrvatski građani i nisu prerastrošni kada je riječ o policama osiguranja. U Hrvatskoj je novac izdvojen za osiguranje po glavi stanovnika još uvijek zanemariv u usporedbi sa zemljama EU-a. Što je tome razlog i koliko u Hrvatskoj ima prostora za rast osiguranja i kojih ponajviše? I može li se očekivati uopće rast osiguranja u svjetlu ovih rastućih ekonomskih i geopolitičkih nestabilnosti?
Točno je da su, kad se usporedi iznos premije osiguranja po stanovniku na godišnjoj razini, rezultati Hrvatske lošiji od prosjeka EU-a. Međutim, Hrvatska nije pri dnu ljestvice financijskih izdvajanja stanovništva u pogledu osiguranja; stanovnici Mađarske, Bugarske i Slovačke u prosjeku su spremni izdvojiti i manje. Posljedica je to različitih, a povezanih utjecaja: razvijenosti gospodarstva, iznosa minimalne i prosječne plaće, kao i financijske pismenosti stanovništva.
S druge strane, analiza tržišta pokazuje da u Hrvatskoj godišnja premija osiguranja po stanovniku kao i udio premije osiguranja u BDP-u rastu. Naime, 2017. godišnja premija osiguranja po stanovniku iznosila je 291 EUR, dok je udio premije osiguranja u BDP-u iznosio 2,4 posto, što ukazuje na blagi, ali kontinuirani rast tržišta osiguranja unatoč cjelokupnom gospodarskom okruženju u proteklim godinama. Ipak, osiguranje kao oblik štednje i zaštite u Hrvatskoj je i dalje nedovoljno zastupljeno. I dalje je najzastupljenije obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti s 24 posto u ukupnoj zaračunatoj bruto premiji, a slijede ga mješovito životno osiguranje s 14,4 posto i kasko-osiguranje cestovnih motornih vozila s 11,5 posto (podaci na dan 31.10. 2022.). Potrošači najveći dio sredstava izdvajaju za sklopljene police obveznog auto osiguranja i dobrovoljnog kasko-osiguranja, dok je primjerice kod životnog osiguranja vidljiv pad, uslijed koronakrize, rata u Ukrajini, ali i spomenute inflacije. Pored toga, s obzirom na to da je Hrvatska nedavno pogođena potresom, osiguranje od potresa nažalost ne bilježi povećanje unatrag godinu dana dok je kod ostalih osiguranja zabilježena stagnacija ili neznačajne promjene. Ovakav obrazac ponašanja primijećen je i u prošlosti u slučaju drugih elementarnih nepogoda popust suša te bujica odnosno poplava.
I tu postoji potencijal dodatnog rasta premije osiguranja u Hrvatskoj, kako životnih tako i neživotnih osiguranja uz potreban razvoj novih proizvoda. Naime, građani u Hrvatskoj uz tradicionalnu bankarsku štednju izuzetno cijene nekretnine za koje smatraju da pružaju solidnu zaštitu od inflacije i predstavljaju ˝opipljivu˝ vrijednost, ali još nemaju dovoljno razvijenu svijest o potrebi zaštite, posebno u lošim vremenima. Zato je potrebno uložiti dodatan napor kroz edukacije o osiguranju kao jednom od ključnih oblika zaštite od iznenadnih financijskih troškova. Isto tako, društva za osiguranje trebala bi kontinuirano unaprjeđivati proizvode koje imaju u svojem portfelju. Društva bi, prema našem mišljenju, trebala kontinuirano raditi na novim, personaliziranim proizvodima za potrošače (primjerice osiguranje za motorna vozila koje se plaća ovisno o tome koliko ugovaratelj osiguranja koristi automobil), životnim osiguranjima koja nagrađuju ugovaratelje osiguranja za odabir zdravog načina života ili primjerice osiguranju sve značajnijih kibernetičkih rizika. S obzirom na dinamično okruženje i na to da smo sada dio zajednice europodručja, društva se trebaju prilagoditi svakoj novonastaloj situaciji pa i “zelenoj” budućnosti te uz pomoć i suradnju s regulatorom kontinuirano razvijati proizvode i educirati stanovništvo s ciljem rasta cjelokupnog tržišta osiguranja. Društva za osiguranje trebaju voditi računa o transparentnosti svojih naknada koje naplaćuju potrošačima. Posebno bih tu naglasio potrebu da se jasno objasne potrošačima sve naknade koje plaćaju, bile one izravne ili neizravne. Smatram kako bi time potrošači imali više povjerenja u društva za osiguranje, što bi omogućilo rast osiguranja.
Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić
