;

Iskreno se nadam da ćemo dočekati i jubilej s brojem 40

Datum objave: 06.06.2019. Broj 2 | Godina 2019

Kada sam otpočeo s radom na obnovi susreta krajem devedesetih godina. postojali su trenuci kada sam se pitao isplati li se ulagati toliki trud i rad, i hoće li sva nastojanja i ideje koje smo imali uroditi plodom, ali su te sumnje brzo nestale uz podršku kolega iz cijele regije

I da nema impresivnu profesionalnu karijeru u osigurateljnoj i reosigurateljnoj djelatnosti Damir Lačević bio bi nezaobilazna osoba u pisanju svake povijesti SorS-a. Jer, biti punih 15 godina na čelu tog Udruženja kao glavni tajnik, a potom generalni sekretar, sudjelovati aktivno u obnovi jedne, zbog ratnih zbivanja, pomalo zaboravljene manifestacije i dovesti tu manifestaciju opet u žarište interesa sveukupne osigurateljne i reosigurateljne javnosti u regiji, uistinu je pothvat koji zaslužuje punu pažnju i svako priznanje.

U osigurateljnoj i reosigurateljnoj djelatnosti ste prisutni već više od 40 godina, a na čelu SorS-a kao generalni tajnik i generalni sekretar proveli ste punih 15 godina od 2002. do 2016. Što za vas osobno znači SorS i jeste li vjerovali da ćete dočekati njegovu jubilarnu 30 godišnjicu nakon svega što se događalo na ovim prostorima?

Naravno da sam vjerovao. S tom idejom sam i otpočeo s radom na obnovi susreta krajem devedesetih godina. Svakako, kao i u svakom velikom i značajnom projektu, postojali su trenuci kada sam se pitao isplati li se ulagati toliki trud i rad, i hoće li sva nastojanja i ideje koje smo imali uroditi plodom, ali su te sumnje brzo nestajale uz podršku kolega iz cijele regije. Prva iskra zapaljena je već 1996. godine na velikom skupu osiguratelja i reosiguratelja u Monte Carlu. Na prijedlog, na žalost pokojnog, gospodina Nikole Cucića razgovarali smo s kolegama Srbije, Hrvatske, Slovenije i Makedonije o mogućnostima ponovnog okupljanja. Prijedlog je naišao na podršku ali i ostao samo prijedlog do 1998. godine. Te je godine umro gospodin Cucić, na čiji su pogreb došli i ljudi s kojima smo razgovarali dvije godine ranije. Kako smo svi spominjali Nikolu po lijepom ja sam predložio da u spomen na njega obnovimo Susrete. Razgovori o tome nastavljeni su i 1999. da bi se godinu dana kasnije, točnije 29. svibnja 2000. prvi puta okupili u Sarajevu na svojevrsnom neslužbenom SorS-u. Godinu dana kasnije održan je, nakon 10- godišnje stanke, 12. SorS s kojim je otvorena nova stranica u njegovoj povijesti.

Svaka dužnost nosi svoj teret ali i privilegij da steknete nova iskustva, znanja, poznanstva pa i prijateljstva. Što je od svega toga SorS vama dao?

Ako ćete iskren odgovor, tu se prvenstveno mora spomenuti naporan rad, koji je uložen u obnovu ovog projekta, osobito u periodu od 1998. pa do 2006. godine. U to vrijeme, Bosna Re je bio organizator SorS-a. Nosili smo tu odgovornost da je od nas, zaposlenika Bosna Re, naše organizacije i sposobnosti ovisilo sve ono što se dešavalo na SorS-u i oko SorS-a – od početka do kraja. Logično je da je to zahtijevalo mnogo ulaganja, truda i vremena. S druge strane, svaki uspješno završeni SorS je bio i veliko zadovoljstvo i ponos, posebno kada uvidite da se sudionici sa zadovoljstvom vraćaju svake godine – zbog učenja, poznanstava, druženja i svega onoga što im SorS znači u profesionalnom smislu.

Za one mlađe sudionike SorS-a i za one koji će to, nadajmo se, uskoro postati recite nam nešto više o metodama, načinu rada i organizaciji SorS-a, ali i o tome treba li tu što promijeniti, unijeti nešto novo budući da su se pozicije osigurateljne djelatnosti svugdje u svijetu drastično promijenile?

Naravno, kao i osigurateljna industrija u cijelosti, tako je i SorS podložan promjenama, novim trendovima, koje mora pratiti. Sigurno je da će nove generacije donijeti i nove ideje koje će poboljšati susrete i učiniti ih interesantnijim i izazovnijim za sve sudionike, ali i organizatore. Uostalom potvrđuje to i pogled unazad. Tako je na SorS-u 2002. godine bilo 98 sudionika, 2003.godine 133 a već slijedeće godine 144 sudionika. Značajno je da su od samog početka počeli dolaziti i predstavnici osiguranja i reosiguranja izvan zemalja bivše države pa je već 2005. na SorS-u bilo 12 takvih kompanija, a broj sudionika stabilizirao se na oko dvjestotinjak. Sve to ne bi bilo moguće da im SorS nije nudio kvalitetne i inovativne sadržaje o domaćim ali i svjetskim trendovima u osiguranju i reosiguranju na čemu moramo inzistirati i u vremenima koja dolaze.

Kad već govorimo o tim promjenama koji su danas, po vama, najveći problemi u osigurateljnoj i reosigurateljnoj djelatnosti u regiji. Naravno, da pritom vodim računa o značajnim razlikama u stupnju razvoja tih djelatnosti u pojedinim dijelovima regije ali i u zasluzi SorS-a u naporima da se te razlike smanje?

Iskreno, nezahvalno bi bilo govoriti o tome iz ove perspektive, uzimajući u obzir to da sam nakon 37 godina rada otišao u mirovinu te sigurno ima dosta izazova i promjena koje su izvan mojih saznanja. Ono što znam za Bosnu i Hercegovinu i što je bio jedan od najvećih problema i prije 20 godina, a i sada je, jeste to što BiH ima podijeljeno tržište osiguranja – dvije agencije za nadzor, agenciju za osiguranje, dva udruženja kao i zakone na entitetskim nivoima. Mnogo je to podjela za ovako malo tržište i naravno da navedeno doprinosi usporavanju njegovog razvoja. Umjesto naglaska na povećanju premije, osigurateljno tržište podijeljenošću gubi na svojoj efikasnosti te neki nedavni podaci čak govore da je bosanskohercegovačko tržište osiguranja u 2018. godini imalo najmanji rast od svih tržišta osiguranja u regiji. Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih europskih država koja nema jedinstveno udruženje osiguratelja te stoga nema ni predstavnika u asocijaciji europskih osiguratelja i reosiguratelja koje okuplja nacionalna osigurateljna udruženja. Upravo to je jedan od projekata na kojem sam i osobno radio, s ciljem unapređenja postojećeg stanja. Kao i u mnogim drugim situacijama, projekt je doveden skoro do samog kraja, međutim zbog utjecaja političkih struktura nikada nije u konačnici finaliziran.

Možda da nam kažete nešto više ulozi i djelokrugu rada Skupštine i Upravnog odbora?

Skupština Udruženja, odnosno nekadašnji Upravni odbor je tijelo koje priprema SorS, utvrđuje teme o kojima će se govoriti na plenarnim sjednicama, ali se bavi i mnogim drugim organizacijskim aspektima kako bi svaki SorS protekao bez problema.

U jednom našem razgovoru Robert Stude, koji je uz Dušana Čeča jedini prisustvovao svim Susretima od 1980. godine, spomenuo je kako je SorS nakon deset godina stanke počeo s radom u “novom formatu”. Vjerojatno se to odnosilo na razliku u izboru tema i načina rada. Što biste o tome mogli reći?

Naravno da su okolnosti dovele do toga da se SorS nakon višegodišnje stanke, obnavlja u nešto drugačijem formatu. Organizator SorS-a prije 1990. godine bilo je Jugoslavensko udruženje osiguravača i reosiguravača. Tada je svaka republika, odnosno autonomna pokrajina imala svoje osiguranje, a neke od njih i reosiguranje. S jedanaest, odnosno dvanaest kuća i centraliziranim udruženjem bilo je mnogo lakše organizirati takav susret. Svako društvo je predlagalo svoju temu za SorS i s ostalima isto usuglašavalo na Udruženju. Od 1984. godine i ja postajem dio SorS-a, a 1989. godine sudjelujem s temom “Negativno djelovanje inflacije na djelatnost osiguranja”.

Iz svega navedenog se vidi, koliki je izazov bio 1998. godine organizirati “novi” SorS, u novom okruženju i pod potpuno novim okolnostima. Samim tim nije iznenađujuće da je SorS poprimio sasvim novi format koji je u tom trenutku odgovarao cjelokupnom stanju na tržištu.

Spomenuli smo prethodno deset godina stanke u radu SorS-a. Razlozi za tu stanku svima su poznati, ali bilo bi zanimljivo čuti kako ste vi osobno doživjeli ponovo uspostavljanje kontakata, susrete sa starim znancima iz tada već novih država pa onda i prihvaćanje ideje o obnovi SorS-a?

Treba naglasiti da kontakti gotovo da ni u jednom trenutku nisu ni prestajali. Društva iz Bosne i Hercegovine, kao dijela bivše zajedničke države, koja je bila najviše pogođena ratnim zbivanjima, imala su stalne kontakte i podršku drugih društava iz Hrvatske, Makedonije, Srbije i Slovenije. Intenzivniji kontakti nastavljeni su već 1996. godine i iz tih kontakata je i proizašla ideja o obnovi SorS-a koja je četiri godine kasnije i realizirana. Ni u tom trenutku, podrška kolega iz drugih zemalja regije nije izostala, i upravo to nas je dovelo do ovih jubilarnih 30 godina.

Uz svoje stalne članove, Skupština SorS-a ima i počasne članove. Tko može postati počasni član i kakvo je njihovo zaduženje pa i utjecaj na rad SorS-a?

Počasni članovi Skupštine su oni koji su imali veliki doprinos u organizaciji i radu SorS-a kroz niz godina. O svakom od tih članova mogla bi se ispričati velika priča jer su oni svojim znanjem i dugogodišnjim iskustvom u osigurateljnoj industriji doprinosili i doprinose i dalje stalnom razvoju SorS-a kako bi iz godine u godinu odgovorio potrebama sudionika i trendovima tržišta.

U čemu vidite najveće vrijednosti SorS-a kako povijesno tako i u današnje vrijeme?

U ta tri dana koliko susreti traju, čujete kakvo je stanje na raznim tržištima osiguranja, u neformalnim razgovorima saznate koji su novi trendovi, na okruglim stolovima razmijenite ideje, bavite se specifičnim temama… U tome i je najveća vrijednost SorS-a – u međusobnim kontaktima sudionika i razmjeni ideja i informacija.

Kako vidite budućnost SorS-a i kako gledate na ideje o njegovom proširenju na širu regiju?

Iskreno se nadam se da će SorS dočekati i svoju 40. godišnjicu jer bi to bio uspjeh za sve nas. Širenje na regiju, ako tu podrazumijevate sve države balkanskog poluotoka, je ideja koja datira još odavno i o kojoj se diskutira skoro svake godine. Neka to bude zadatak i izazov za nove generacije u Udruženju. n

Natrag
Novo
izdanje!
godina XXI
broj 2/2019
*izdanje za Hrvatsku i Sloveniju.