Insurance Europe: Neusklađenost između ekonomskih gubitaka povezanih s pandemijom i kapaciteta osiguratelja za preuzimanje rizika

Datum objave: 08.06.2021.

Objavljeno je novo Godišnje izvješće Insurance Europe 2020-21 koje ispituje ključna pitanja vezana uz izgradnju otpornosti u europskim društvima i gospodarstvima.

Objavljeno je novo Godišnje izvješće Insurance Europe 2020-21 koje ispituje ključna pitanja vezana uz izgradnju otpornosti u europskim društvima i gospodarstvima.

Prvi dio  izvješća naširoko se bavi problematikom pandemije COVID-19; a a slijede slijedeći izazovi: potreba za poboljšanjem prilagodbe na klimatske promjene i uklanjanjem jaza u zaštiti, načini kako osigurati građanima dovoljno prihoda u mirovini te kako države mogu podržati osiguratelje u njihovoj ulozi najvećih europskih dugoročnih institucionalnih ulagača.

Insurance Europe je europska federacija osiguratelja i reosiguratelja. Kroz svojih 37 tijela članica – nacionalnih udruženja osiguranja – predstavlja sve vrste i veličine društava za osiguranje i reosiguranje. Insurance Europe, sa sjedištem u Bruxellesu, predstavlja poduzeća koja čine oko 95% ukupnog dohotka od europske premije. Osiguranje daje glavni doprinos europskom gospodarskom rastu i razvoju. Europske osiguravajuće tvrtke godišnje isplate gotovo 1000 milijardi eura – ili 2,7 milijardi eura dnevno, izravno zapošljavaju gotovo 950 000 ljudi i ulažu preko 10,4 milijarde eura u gospodarstvo.

Pandemija 

Osamnaest mjeseci nakon prvog zabilježenog slučaja COVID-19 u Europi,   život na kontinentu još uvijek je daleko od normalnog.  COVID-19 devastirao je društva i gospodarstva širom svijeta, a nijedan sektor nije ostavio netaknutim. Zbog te veličine i širine rizik od pandemije razlikuje se od ostalih katastrofa. Bilo prirodni ili umjetni, drugi katastrofalni rizici obično ne pogađaju cijeli svijet odjednom. A u slučaju COVID-19 ekonomski gubici proizašli su ne samo iz same pandemije već i iz vladinih akcija koje su ublažile utjecaj virusa, ali su pogoršale njegove ekonomske učinke. Tvrtke širom zemalja OECD-a suočile su se s procijenjenih 1,7 milijardi dolara gubitka prihoda za mjesec dana strogih mjera zaključavanja.

Andreas Brandstetter novi predsjednik Insurance Europe

 

 

 

 

 

 

Andreas Brandstetter, predsjednik Insurance Europe

Za usporedbu, najveći ekonomski gubitak od jednog događaja od 1970. godine, potresa koji je 2011. pogodio istok Japana, rezultirao je gubitkom od 234 milijarde dolara. (OECD, ožujak 2021.) Istodobno, COVID-19 je pokazao velike praznine u zaštiti na području rizika kontinuiteta poslovanja. Geneva Association je izračunala u listopadu 2020. da će manje od 1% od procijenjenih 4,5 trn. USD globalnog gubitka BDP-a izazvanog pandemijom za 2020. godinu biti pokriveno osiguranjem od prekida poslovanja.

Također, virus je razotkrio neusklađenost između ekonomskih gubitaka povezanih s pandemijom i kapaciteta osiguratelja za preuzimanje rizika. S godišnjim premijama osiguranja od prekida poslovanja od oko 30 milijardi dolara, osiguratelji bi morali prikupljati premije 150 godina kako bi pokrili globalni gubitak proizvodnje 2020. godine, prema Ženevskom udruženju.

Pandemija COVID-19 dovela je u središte pozornosti i druga područja u kojima treba ojačati otpornost. Istraživanje Bruegela objavljeno u srpnju 2020. pokazalo je da svako treće kućanstvo u EU-u moglo doživjeti neočekivani financijski šok. A Interpol je u kolovozu 2020. rekao da je 59% zemalja članica prijavilo krađu identiteta i druge prijevare povezane s COVID-19. Pojedincima i poduzećima stoga je potrebna veća otpornost da se nose s neizbježnim budućim pandemijama. A potrebna je veća svijest javnosti i upravljanje digitalnim i cyber rizicima.

Osiguranost

Pandemijski rizik osporava načela osiguranja, ali uz značajne razlike ovisno o području. Na primjer, osiguranje za rizike od pandemije povezane sa životom i zdravljem općenito je široko dostupno i pristupačno, jer rizici nisu sustavni, a dostupni su podaci koji osiguravaju životnim i zdravstvenim osiguranjima da modeliraju pandemijski rizik i odgovarajuće ga cijene. Ženevsko udruženje očekuje da će gubici osiguranja za osiguratelje života od COVID-19 biti značajni, ali njima se može upravljati i vjeruju da pandemijski rizik ne predstavlja “nikakav temeljni izazov za osiguranje” za zdravstvene osiguratelje (Ženevsko udruženje, listopad 2020.). S druge strane, sama priroda pandemija čini rizike prekida poslovanja povezane s pandemijom neosiguranim. Ovdje se ne radi samo u veličini gubitaka već u njihovoj globalnoj prirodi; rizici koji se materijaliziraju posvuda i odjednom sprječavaju mehanizme diverzifikacije i udruživanja koji su u središtu poslovnog modela privatnog osiguranja. Zbog toga politike prekida poslovanja pokrivaju samo gubitke povezane s fizičkom štetom. Kada se pokrije i nefizički gubitak, rizik od pandemije obično se isključuje, s tim da se malom broju osiguranika nudi dobro ograničeno pokriće u dobro definiranim okolnostima.

Druga je poteškoća činjenica da su prekidi poslovanja povezani s vladinim odlukama, što se ne može predvidjeti. Dapače, da bi rizik bio osiguran, mora biti ispunjen niz uvjeta. Prvo i najvažnije, mora biti moguće izgraditi pool u kojem bi se rizik mogao podijeliti i diverzificirati po ekonomski poštenim uvjetima na temelju kojih se premije mogu izračunati po pristupačnim cijenama. Rizik također mora biti definiran, financijski mjerljiv i slučajan, a mora postojati razumna velika povijest šteta i izvor podataka iz kojih se može izračunati vjerojatnost nastanka rizika. COVID-19 ne ispunjava nijedan od ovih kriterija.

Jasnoća  ugovora

Ono što je postalo jasno kao rezultat pandemije COVID-19 jest da na brojnim tržištima ili slučajevima postoji neki oblik nesporazuma oko osiguranja; prvo, o osnovnim načelima kako funkcionira osiguranje i, drugo, o pokriću koje pružaju pojedinačne police.

(Re)osiguratelji stoga preispituju svoje ugovore kako bi osigurali apsolutnu jasnost onoga što jest, a što nije obuhvaćeno njihovom policom.

Pokriće za povezane rizike: U smislu smanjenja financijske krhkosti i poboljšanja digitalne i cyber otpornosti, osiguratelji i dalje nude proizvode za dugoročnu štednju i prihode od umirovljenja te pružaju savjete za upravljanje rizikom i police osiguranja kako bi pokrili rizike većih internetskih interakcija poduzeća i pojedinaca.

Vještačenje rizika:  Razumijevanje i priznavanje izazova osiguranja mora biti polazna točka svake rasprave o rješenjima za pokrivanje rizika budućih pandemija. Pojavljuje se konsenzus oko činjenice da će osiguratelji, ako će igrati ulogu, biti u suradnji s vladama, pri čemu će potonja preuzeti većinu gubitaka. Unatoč tome, osim financijskih aspekata, industrija osiguranja može se oslanjati na dugu povijest upravljanja rizikom, kao i na uspostavljene postupke rješavanja šteta i kanale komunikacije s osiguranicima. Sektor ima bogato iskustvo u rješavanju praznina u zaštiti za rizike poput terorizma ili prirodnih katastrofa putem javno-privatnog partnerstva s nacionalnim vladama u mnogim zemljama EU-a i šire.

Postoji li prostor za ulogu izvan čisto administrativne i savjetodavne – u pretpostavljanju dijela gubitaka – tek ćemo vidjeti. Međutim, nema sumnje da industrija mora imati ulogu kada je riječ o povećanju otpornosti na pandemiju, te želi igrati tu ulogu. Na europskoj razini, Insurance Europe uključen je u rasprave o budućim rješenjima za pandemijski rizik, posebice sudjelovanjem u radu koji organizira Europsko tijelo za osiguranje i profesionalne mirovine (EIOPA) radi istraživanja mogućnosti i izvedivosti rješenja za zajedničku otpornost.

Političari

Prevencija pandemije, nabava cijepljenja, ispitivanje i praćenje virusa te jačanje sustava javnog zdravstva ključni su elementi povećanja otpornosti na buduće pandemije, smanjujući tako opseg do kojeg bi poduzeća morala prekinuti svoje aktivnosti ako se u budućnosti ostvari još jedna pandemija. Postupni povratak u normalan život mora uključivati ​​lekcije naučene iz iskustva COVID-19, a kako se europska društva počinju otvarati, rasprava o otpornosti postat će sve važnija.

Vlade – i osiguratelji – u nekim državama članicama EU-a započele su s istraživanjem javno-privatnih partnerstava, oslanjajući se na iskustvo shema kojima se pokrivaju drugi, iako različiti rizici, poput terorizma ili prirodnih katastrofa. Te se inicijative nisu pomakle s nacionalne razine, jer usprkos svojoj globalnoj prirodi, pandemije imaju snažnu nacionalnu komponentu u smislu opsega i evolucije bolesti, vladinih odgovora na nju i otpornosti zdravstvenih sustava. Budući da maksimalni mogući gubitak od određenih pandemijskih rizika nije osiguran samo od strane privatnog sektora osiguranja, vlade će se morati uključiti kao „krajnji osiguratelji” u programe ublažavanja rizika, a pritom se još uvijek oslanjaju na značajnu stručnost privatnog sektora osiguranja.

Ispraviti nedostatke Solventnosti II

Kreatori politike također moraju izvući pouke iz krize u svom trenutnom pregledu europskog regulatornog okvira za osiguranje, Solventnost II. Iako ima mnoštvo vrlo dobrih karakteristika, Solventnost II ne obuhvaća pravilno stvarnu ekonomiju i rizike dugoročnog poslovanja osiguratelja. To dovodi do precjenjivanja kapitalnih zahtjeva i pretjerane volatilnosti mjera solventnosti. Ti su nedostaci bili posebno vidljive u prvim mjesecima pandemije COVID-19, što je izazvalo veliku nestabilnost na tržištu. Ti bi nedostaci mogli gurnuti osiguratelje na nepotrebno prociklično ponašanje kada bi i dalje postojala velika nestabilnost. Pitanje nestabilnosti već je poznato i dio je trenutne revizije bonitetnog okvira jer odbija osiguratelje od dugoročnih proizvoda i dugoročnih ulaganja. Temeljno je riješiti ovo kako bi se izbjegle pogreške u regulaciji koje stvaraju nepotrebne probleme za sektor i prepreke za ulaganja.

(N.G.K.)

Natrag