;

HUO: Tražimo hitnu izmjenu Zakona

Datum objave: 01.02.2009. Broj 1 | Godina 2009

Godina je za osigurateljnu industriju počela loše, mnogi tvrde da gore i nije mogla. Uz već prenesene probleme iz 2008. godine izazvane krizom, osiguratelje je na početku 2009. godine šokirao potez države koja im je nametnula nove obveze. Od 1. siječnja osigurateljima su propisani novi nameti za financiranje zdravstva i turizma čija se ukupna visina u ovoj godini procjenjuje na oko 300 milijuna kuna što je, tvrde osiguratelji, omča na vratu za cijelu branšu. Naravno, ta se omča nastoji strgnuti i siječanj je protekao u grčevitom traženju izlaza, prije svega u zajedničkoj akciji osiguratelja koju predvodi Hrvatski ured za osiguranje (HUO), jedno od dva krovna udruženja osigurateljne industrije. O tome kakvi su stavovi zauzeti i kakve se akcije planiraju razgovaramo s Hrvojem Paukovićem, direktorom HUO-a.

Gospodine Pauković, provodi li se obveza osiguratelja o davanju 10 posto iz naplaćene funkcionalne premije osiguranja od automobilske odgovornosti HZZO-u već u praksi? Možete li komentirati tu novu obvezu i mogu li osiguratelji izdržati tih deset posto uz sadašnje cijene premija i visine šteta? 

Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju je stupio na snagu 1. siječnja 2009. godine. Zakon propisuje da je jedan od prihoda obveznog zdravstvenog osiguranja prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti te da taj prihod izdvajaju osiguravajuća društva u visini od 10 posto naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Također je određeno da taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete HZZO-u, u slučajevima iz članka 113. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila. Člankom 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju određeno je da prihode iz čl. 53. društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dakle od 1. siječnja 2009. Što se tiče samog postupka naplate, osiguratelji su zaprimili uputu od strane HZZO-a kojom se traži da se ta obveza podmiruje do desetog u mjesecu za prethodni mjesec te da HZZO o tome redovito izvješćuje na obrascu koji su propisali.

Plaćanje nepostojeće štete

Radi se o potpuno neprimjerenoj obvezi nametnutoj osiguravajućim društvima, a same zakonske odredbe su proturječne s odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Zakonom o obveznim odnosima, pa čak i s drugim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Osnovni problem tih zakonskih odredbi je što ne ostvaruju svoj prvotni i jedini legitimni cilj, a to je naknada stvarne štete HZZO-u koji prouzroče vozači koji imaju osiguranu automobilsku odgovornost. Naime, općepoznata je činjenica da su društva za osiguranje plaćala naknadu štete HZZO-u za troškove liječenja i druge troškove po ispostavljenim fakturama HZZO-a te da u tome ne nalaze ništa sporno. Takvi iznosi naknade stvarne štete kretali su se kao što je navedeno u tablici – od 42 do 67 milijuna kuna godišnje. Primjenom novih zakonskih odredbi dolazimo u situaciju da bi društva za osiguranje morala plaćati iznos od oko 260 do 270 milijuna kuna godišnje.

HUO je podnio prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti spornih članka Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju s više odredbi Ustava RH,  s obzirom da osiguratelji smatraju da su njima, ali i svim drugim pravnim i fizičkim osobama u RH, ovim zakonom povrijeđena brojna ustavom zajamčena gospodarska prava i temeljne slobode

Taj novi iznos nema nikakvih dodirnih točaka s iznosima stvarne štete koju pričine osiguranici, za koje društvo za osiguranje odgovara u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju (čl. 27. ZOOP-a). Na žalost, radi se o više od 200 milijuna kuna novostvorene obveze, za koju osiguratelji smatraju da se radi o nametu uvedenom za financiranje zdravstvenog sustava.
HZZO je ovakvim zakonskim uređenjem stavljen u privilegiran položaj s obzirom da sada ima pravo na iznose koji višestruko premašuju iznos stvarne štete, bez da mora dokazivati ostvarivanje svih pretpostavki za odgovornosti za štetu i njen obujam, a, u biti, ima pravo na naknadu i prije nego što je sama šteta nastala. To ga čini posebnim u odnosu na sve pravne i fizičke osobe na koje se ipak i dalje primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. Negativni učinci koje osporene odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju imaju na društva za osiguranje su iznimno veliki te ugrožavaju vrlo osjetljivi sustav obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koje se i bez ovakvih odredbi nalazi u iznimno delikatnom položaju što vrlo često navodi Hanfa kao nadzorno tijelo društava za osiguranje. Navedenim odredbama je de facto provedeno smanjenje premije, a nedostatnosti premije za pokriće šteta i prije ovakvih odredbi jasno su pokazale analize Hrvatskog aktuarskog društva te analize i nastupi čelnih ljudi Hanfe. Osiguravajuća društva putem HUO-a komuniciraju s nadzornim tijelom Hanfom koje je još u prosincu 2008. godine iskazalo određeno razumijevanje za novu poziciju osiguratelja te se traže odgovarajuća rješenja ovog problema. Brojke su jasne: povećanje izdvajanja za HZZO nema nikakvih dodirnih točaka s iznosima stvarne štete koju pričine osiguranici, za koje društvo za osiguranje odgovara u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju (čl. 27. ZOOP-a)

Ustavna tužba

Što HUO poduzima ili će poduzeti u zaštiti interesa svojih članica?
HUO u ime društava za osiguranje održava stalan kontakt s Upravom Hanfe radi pronalaska odgovarajućeg rješenja. Ono što Vam u ovom trenutku mogu reći, osiguratelji razmatraju sve opcije vezane uz vlastite cjenike premije osiguranja od AO, odnosno traži se rješenje za prevladavanja ovakve situacije. HUO je uputio dopise svim mjerodavnim institucijama (Ministarstvo financija, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Hanfa) tražeći hitnu izmjenu zakona i mogućnost da putem radnih sastanaka prezentira sve argumente koje ukazuju na neprihvatljivost ovakvog uređenja. Vjerujemo da ćemo u razgovorima s nadležnim ministarstvima, a uz potporu Hanfe koju očekujemo, uspjeti pronaći odgovarajuće rješenje na sastancima koje bi uskoro trebali uslijediti, a za koje je HUO spreman. Također smo uvjereni da će, ispunjavajući jedan od najvažnijih poslova Ministarstva financija, praćenje kretanja i unapređenje financijskog sustava, upravo to Ministarstvo dati punu podršku osigurateljnoj industriji u rješavanju ovog pitanja te omogućiti njen rast i razvoj, odnosno omogućiti da društava za osiguranje svojim poslovanjem i društvenom odgovornošću i dalje pridonose stabilnosti financijskog sektora Republike Hrvatske Ipak, temeljem odluke Upravnog odbora HUO-a, u kojem su zastupljena sva društva koja obavljaju poslove osiguranja od AO, HUO je podnio prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti članka 53. st. 1. toč. 10., čl. 53. st. 2. i čl. 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 150/2008, na snazi od 1. siječnja 2009.) s više odredbi Ustava RH, s obzirom da društva za osiguranje smatraju da su njima, ali i svim drugim pravnim i fizičkim osobama u RH, ovim zakonom povrijeđena brojna ustavom zajamčena gospodarska prava i temeljne slobode.

Kako će se to odraziti na (ne)mogućnost da liberalizacija zaživi u ovoj godini?

Ukoliko pod tim smatrate smanjenja u cjenicima premije na način da prosječna premija na tržištu bude manja, onda bih rekao da za to, u ovim novim okolnostima, nema prostora. Međutim, sam pojam liberalizacije je kroz ta pogrešna očekivanja javnosti u pravilu korišten na pogrešan način. Zakon je vrlo jasan te sva osiguravajuća društva mogu predati nove cjenike premije osiguranja Hanfi, a zatim treba vidjeti hoće li Hanfa smatrati da ima osnovu donijeti određenu mjeru ili će cjenik ići u primjenu. Ono što smatram puno važnijim je činjenica da se sada jedan važan dio financijskog sektora – djelatnost osiguranja nalazi pod iznimnim pritiskom te da je potrebno svim nastojanjima mjerodavnih subjekata, a poglavito Ministarstva financija RH i Hanfe poduzeti određene korake da se osiguravajućim društvima olakša poslovanje odnosno da ih se barem izjednači u uvjetima poslovanja s ostatkom financijskog sektora. Ovakva zakonska regulativa može imati dalekosežne štetne posljedice s obzirom da su osiguravajuća društva povezana kroz mehanizam Garancijskog fonda HUO-a te na određeni način jedno društvo za osiguranje jamči za neke obveze drugog.

Još 25 milijuna za turizam

Moram skrenuti pozornost i na još jedan dodatni problem, a to je uvođenje obveze plaćanja članarine turističkim zajednicama, sukladno novom Zakonu o članarinama u turističkim zajednicama. Zakonom o članarinama u turističkim zajednicama određeno je da svaka pravna i fizička osoba koja u turističkoj općini ili gradu ima svoje sjedište ili podružnicu, pogon, objekt u kojem se pruža usluga i slično (u daljnjem tekstu: poslovnu jedinicu), a koja trajno ili sezonski ostvaruje prihod pružanjem ugostiteljskih usluga, usluga u turizmu ili obavljanjem s turizmom neposredno povezanih djelatnosti, plaća članarinu turističkoj zajednici (čl. 3.) Nažalost, iz nepoznatih razloga i bez ikakvih valjanih argumenata, člankom 4. navedenog zakona određeno je da pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost: osiguranja, reosiguranja i mirovinskih fondova, osim obveznoga socijalnog osiguranja (65) i pomoćne djelatnosti kod financijskih usluga i djelatnosti osiguranja (66), mora plaćati članarinu turističkim zajednicama. Predmetnom odredbom članka 4., koja nije konzistentna s odredbom članka 3. navedenog zakona iz razloga što se zasigurno ne može tvrditi da je djelatnost osiguranja djelatnost koja je "neposredno povezana" s turizmom, društvima za osiguranje, odnosno drugim subjektima koji obavljaju pomoćne djelatnosti kod djelatnosti osiguranja, nameće se obveza plaćanja članarine turističkim zajednicama. Osnovica za obračun takvog nameta jest cjelokupni ukupni prihod kojeg čine svi prihodi koje su te osobe dužne iskazati u računu dobiti i gubitaka, sukladno propisima o računovodstvu, a stopa koja je predviđena za primjenu na ukupan prihod društava za osiguranje je ona najviša (prva skupina) – do 0,25. Na temelju odgovarajućih procjena, možemo ustvrditi da bi samo za 2009.godinu osiguravajuća društva morala uplatiti članarinu turističkim zajednicama u iznosu od preko 25 milijuna kn.

Vezano uz Zakon o članarinama u turističkim zajednicama, kojim se osigurateljima propisuje namet od 0,23 posto od ukupnog prihoda, Upravni odbor HUO-a donio je odluku da se podnese prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti pojedinih odredbi tog zakona s Ustavom RH

Osiguravajuća društva ne obavljaju nikakve poslove na način da bi bili djelatnost neposredno povezana s turizmom, pa stoga ne vide niti odgovarajući temelj za ovakav namet, tim više što prethodnim zakonom (Zakon o članarinama u turističkim zajednicama, NN 61/9, 109/93, 30/94 i 35/9 – pročišćeni tekst) takav namet za osiguravajuća društva nije bio predviđen. Moramo ukazati i na činjenicu da se ovakvim postupkom zakonodavca osigurateljna industrija, kao bitan segment financijskog sektora, diskriminira i stavlja u iznimno težak položaj, dok pojedini dijelovi tog istog financijskog sektora ovim nametom nisu obuhvaćeni. Iz navedenih razloga, Upravni odbor Hrvatskog ureda za osiguranje je izrazio svoje protivljenje ovakvim odredbama zakona te je zatraženo da se pristupi razgovorima s mjerodavnim institucijama kako bi došlo do hitne promjene ovakvog uređenja do kojeg je, nažalost, došlo bez prethodnih analiza i razgovora s osigurateljima. Dopisi su upućeni mjerodavnim ministarstvima te se očekuje njihova reakcija, a vjerujemo da ćemo u tim aktivnostima imati i potporu Hanfe. Vezano uz Zakon o članarinama u turističkim zajednicama, Upravni odbor HUO-a donio je odluku da se također podnese prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti pojedinih odredbi tog zakona s Ustavom RH, što je i učinjeno.

Natrag