Poslovna klima u Hrvatskoj je relativno stabilna, što se očituje i u adekvatnom kreditnom rejtingu RH s pozitivnim izgledima. No, demografske promjene - starenje populacije i pad nataliteta - predstavljaju izazov za poduzetnike po pitanju pronalaska radne snage, kreiraju pritisak na mirovinski sustav, te vidimo da se i Hrvatska sve više okreće uvozu radne snage
Damir Vukotić je od 2022. godine partner u Deloitteovom Odjelu za savjetovanje u upravljanju rizicima i regulativom, trenutačno je na poziciji odgovornog partnera u klasteru Central Europe South (Hrvatska, Srbija, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Albanija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora).
“Regija u kojoj djelujemo je politički i ekonomski dinamična i izazovna u isto vrijeme. Postoji element zajedničke povijesti, kao i značajan prospekt budućeg rasta, ali je i činjenica da neke zemlje, posebno one koje su članice EU, ili eurozone imaju pravne, političke i ekonomske karakteristike koje u određenoj mjeri utječu i na preferencije klijenata ili potrošača i čine značajnu razliku. U tom smislu, Deloitte je odlično pozicioniran, prisutan na svim ovim tržištima, a organizirani smo kao jedan tim što se pokazalo kao uspješna strategija, maksimizirajući korištenje resursa i talenata koje imamo, kako bismo pružili najbolju moguću uslugu našim klijentima. Iskustvo me uči da uvijek budem otvoren za izazove i pronalazim prilike tamo gdje drugi nalaze probleme”, kaže Vukotić s kojim razgovaramo o trenutnim rizicima i izazovima koji se postavljaju pred tvrtke i građane.
Kakva su vaša očekivanja vezano uz rast BDP-a u narednih godinu, dvije? U Hrvatskoj se optimistično najavljuje nastavak gospodarskog rasta.
Realna su očekivanja da će BDP Hrvatske u 2024. godini rasti oko 2,5 posto te da će se rast BDP-a nastaviti i u 2025. godini. Gospodarski rast izvjestan je i na prostoru Srednje Europe. U Hrvatskoj se s pravom prognozira snažna turistička sezona, rast osobne potrošnje i pozitivni trendovi na tržištu rada. Deloitte je proveo istraživanje vezano uz ekonomske izglede u 2024. godinu među više od 500 financijskih direktora (CFO) na području Srednje Europe, u razdoblju od listopada do prosinca 2023. godine, prema kojem se očekuje prosječan rast BDP-a od 1,1 posto na području Srednje Europe u 2024. godini. No, potrebno je naglasiti da su primijećene značajne razlike među zemljama u pogledu očekivanja rasta BDP-a, pa se tako, primjerice, snažan rast BDP-a očekuje za Hrvatsku i Srbiju, pri čemu više od 20 posto ispitanika očekuje rast od najmanje 2,6 posto u 2024. godini. Približno polovica ispitanika očekuje rast hrvatskog BDP-a u rasponu od 1,6 do 2,5 posto u 2024. godini.
U proteklih godinu dana RH je donijela niz mjera pomoći građanima za prevladavanje energetske krize i rasta troškova života. Je li to dovoljno i hoće li takve mjere biti još neko vrijeme potrebne?
Od 2022. godine svjedočimo iznimnom rastu cijena kao posljedici Covid pandemije, rata u Ukrajini te poremećajima na svjetskim tržištima i u lancima opskrbe. S obzirom na inflatorna kretanja, još uvijek postoji određena doza skeptičnosti oko stabilizacije cijena u bliskoj budućnosti te dostizanja ciljne razine inflacije od oko 2 posto, iako je Europska Središnja Banka snizila kamatne stope, prvi put nakon pet godina. Rat u Ukrajini te moguća eskalacija sukoba na Bliskom istoku i dalje pridonose stvaranju nesigurnog makroekonomskog okruženja te mogu utjecati na rast cijena energenata i ostalih sirovina. Hrvatska trenutno bilježi rast plaća, i to u javnom sektoru kao rezultat reforme provedene početkom 2024. te rast zaposlenosti. Ovo su pozitivni pokazatelji, te se očekuje da će se nastaviti povoljna kretanja na tržištu rada. Ostaje pitanje jesu li provedene mjere i reforme zahvatile sve slojeve društva i koliko se doista uspjelo pomoći najugroženijim društvenim skupinama, poput umirovljenika. Mirovine su i dalje niske, a imajući u vidu kompleksnost mirovinskog sustava, činjenici da se demografska slike Hrvatske mijenja, kao i potrebu za postizanjem političkog konsenzusa za dugoročne promjene, može se očekivati da će određene mjere biti i dalje potrebne u ovom dijelu socijalnog sustava.
Koji su najveći izazovi u neposrednoj budućnosti za hrvatske poduzetnike i u kojoj se mjeri razlikujemo od drugih zemalja EU? Što bi moglo potaknuti razvoj poduzetništva u Hrvatskoj?
Globalno nesigurno okruženje uvjetovano geopolitičkim zbivanjima, nepovoljnim ekonomskim kretanjima, poremećajima u lancima opskrbe, šokovima na energetskim tržištima te Covid pandemijom testiralo je snagu i otpornost najvećih svjetskih gospodarstava, a nesigurnosti su se prelile i na manja gospodarstva i tvrtke koje su morale pronaći načine kako održati stabilnost poslovanja tijekom pandemije, a zatim se prilagoditi novom načinu poslovanja i novim okolnostima. Poslovna klima u Hrvatskoj je relativno stabilna, što se očituje i u adekvatnom kreditnom rejtingu RH s pozitivnim izgledima. Demografske promjene: starenje populacije kao i pad nataliteta predstavljaju izazov za poduzetnike po pitanju pronalaska radne snage, kreiraju pritisak na mirovinski sustav, te vidimo da se i Hrvatska sve više okreće uvozu radne snage, obično iz zemalja trećeg svijeta. Upravo su najznačajniji izvori rizika za razvoj poslovanja, koji su prepoznati u Deloitteovom istraživanju provedenom na području srednje Europe, geopolitičke napetosti i nedostatak kvalificirane radne snage. S nedostatkom kvalificirane radne snage nije suočena samo Hrvatska, već i druge zemlje EU. Osim stvaranja adekvatnog okruženja za uvoz talenata i radne snage, razvoju poduzetništva svakako bi doprinijelo i pružanje mogućnosti osposobljavanja ljudi kako bi bili konkurentni na tržištu rada i kako bi se mogli pravovremeno prilagoditi brzo rastućim promjenama, poput digitalizacije i zahtjeva u dijelu održivosti. Bitan čimbenik je i mogućnost izvora financiranja te tranzicija firmi u održivo poslovanje pa će u tom kontekstu u budućnosti biti posebno važno kako su se tvrtke prilagodile održivom načinu poslovanja.
Ocean prilika za osiguratelje
Prema vašem mišljenju koji proizvodi osiguranja imaju potencijal za rast na hrvatskom i regionalnom tržištu?
Osiguranje povezano uz umjetnu inteligenciju ima veliki potencijal u budućnosti. Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma, umjetna inteligencija je prepoznata kao najveći rizik povezan s tehnologijama među 1500 ispitanika. Kako biznisi budu sve više adaptirali umjetnu inteligenciju u svrhu personalizacije usluga ili proizvoda, ili u svrhu efikasnosti, bit će i više različitih vrsta rizika koji mogu rezultirati gubicima, te ovakvo tržište može potencijalno predstavljati ocean prilika za osiguratelje. Proizvodi povezani s podrškom biznisima u tranziciji prema održivim praksama kao i potreba za osiguranjima baziranima na metrici za prirodne nepogode ili katastrofe će rasti i dalje. S povećanjem znanja o zdravlju i well-beingu personalizirani planovi pravljeni po individualnim potrebama će postati sve značajniji. A i sinergija banaka i osiguratelja vjerojatno ima dodatni potencijal da maksimizira vrijednost za klijente.
Kada je riječ o osigurateljima, koji su vodeći rizici s kojima se trenutno suočava ta industrija ali i cjelokupna financijska industrija u Hrvatskoj, a koje izazove možemo očekivati u narednom periodu?
Trenutni rizici sa kojima se suočava čitava financijska industrija, uključujući i osiguratelje, obuhvaćaju prvenstveno rizike povezane sa vanjskim faktorima i ekonomsko-političkim okolnostima, kao što su nove tehnologije, uključujući i umjetnu inteligenciju, demografiju te jaz po pitanju talenata, klimatske promjene, kao i novi regulatorni zahtjevi. Imajući u vidu trenutni stupanj prilagođavanja financijske industrije ovim rizicima i vjerojatnosti njihove materijalizacije, može se reći da i u narednom periodu financijski sektor očekuju slični izazovi – neke od navedenih tema će zahtijevati tranziciju na nešto adaptirane modele poslovanja ali centralno u poslovnim strategijama ovakvih institucija će ostati povećanje otpornosti na ove rizike kako bi zaštitili i klijente i kapital.
Zbog sve većeg broja rizika, poslovno savjetovanje važnije je no ikad. U kojoj mjeri tvrtke u Hrvatskoj i regiji koriste tu mogućnost? Što im konkretno u tom pogledu Deloitte može ponuditi?
Deloitte je uistinu globalna konzultantska firma koja nudi širok raspon usluga financijskim i nefinancijskim institucijama diljem svijeta. Deloitte Hrvatska je dio skupine zemalja Srednje Europe koje djeluju kao jedinstven tim. Tako pružamo klijentima najbolje stručnjake u svakom području i donosimo potreban spoj internacionalnog iskustva i stručnosti kao i lokalnog prisustva i tima. Naši zaposlenici imaju priliku raditi u institucijama i tvrtkama diljem Europe i svijeta na različitim projektima te nam stečena iskustva i znanja iz različitih područja omogućuju interdisciplinaran pristup koji nudimo našim klijentima, također imajući u vidu da svijet postaje kompleksniji, a regulatorni zahtjevi se povećavaju i taj trend će se nastaviti.
U Odjelu savjetovanja, Deloitte nudi širok spektar usluga kako financijskim institucijama, tako i nefinancijskim, i to u domeni poreznog i pravnog savjetovanja, preuzimanja i spajanja, dubinskih snimanja i evaluacija, poslovnog savjetovanja te savjetovanja upravljanja rizicima, regulatornim aspektima i forenzikom. Imamo i posebne timove koji se isključivo bave temama održivosti i tehnologijom, i takvi projekti su obično kompleksni i zahtijevaju i industrijsku ekspertizu i multidisciplinarni, holistički pristup.
Poslovno savjetovanje još uvijek je manje zastupljeno u Hrvatskoj i općenito u regiji, u usporedbi sa zapadnom ili srednjom Europom. No, ono što primjećujemo je da su i kod nas tvrtke i financijske institucije sve više zainteresirane za takve mogućnosti, a s pozitivnim iskustvima širi se i raspon usluga koje se traže. Hrvatska ima fantastične tvrtke koje shvaćaju da stalne promjene predstavljaju jedinu konstantu u sve kompleksnijem svijetu, te upravo ta adaptabilnost ih može održati konkurentnim i liderima u svojim sektorima.
Bankarsko iskustvo je bilo ključno u mojoj pripremi za izazove u savjetovanju
U Deloitteu ste dvije godine. Koje ste iskustvo sa sobom donijeli? Što je u fokusu Vašeg rada u Deloitteu i kako je raditi u najvećoj globalnoj revizorsko-konzultantskoj tvrtki?
Imao sam privilegiju iskusiti različite sredine kroz svoje obrazovanje, ali i profesionalnu karijeru. Osnovne studije završio sam u Virginiji, SAD, a master u Italiji, a paralelno sam radio i pohađao značajan broj seminara od Austrije do Ujedinjenog Kraljevstva. Profesionalnu karijeru sam gradio u Beču, gdje sam proveo 15-ak godina u dvije vodeće bankarske grupacije radeći strateške projekte u domeni razvijanja metoda i alata za upravljanje rizicima kao što su implementacija Basela, upravljanje podacima i poslovna inteligencija, razvoja sistema za rano upozoravanje na rizike, rizike povezane s modelima i naprednom analitikom, često na projektima intersektu između upravljanja rizicima i tehnologije. Djelovanje u raznolikim gospodarskim i političkim sredinama uvijek je izazov, unatoč iskustvu. Zahtijeva temeljito razumijevanje lokalnih propisa, kulturnih nijansi i ekonomske dinamike. Prilagodljivost i otvorenost su presudni. Uspostavljanje čvrstih odnosa s lokalnim dionicima, održavanje transparentne komunikacije i praćenje geopolitičkih razvoja je također izuzetno bitno.
Mogu reći da je bankarsko iskustvo bilo ključno u mojoj pripremi za izazove u savjetovanju. Financijski sektor usadio mi je snažnu osnovu analitičkog razmišljanja, vještine upravljanja rizicima i odlično razumijevanje dinamike tržišta a sama činjenica da sam radio na neki način u Holding Bankama koje imaju i upravljačku funkciju je značila da sam služeći direktne subsidijare u regiji, bio eksponiran i kao neka vrsta internog savjetnika. Vještine koje sam spomenuo su uglavnom prenosive i znatno mi pomažu pri pružanju strateških savjeta i rješenja u području savjetovanja.
S obzirom na to da ste globalna tvrtka, koliko globalno iskustvo može pomoći u rješavanju lokalnog problema?
Mogućnosti koje imamo kao globalna tvrtka sigurno nam daju prednost na lokalnom tržištu. Deloitte ima razvijenu mrežu suradnje te su stručnjaci iz različitih zemalja, koji donose specifično iskustvo i znanje ponekad potrebno za rješavanje specifičnog problema, dostupni našim klijentima na lokalnom tržištu. Na isti način stručnjaci s lokalnog tržišta dijele svoje znanje i iskustvo s klijentima na prostoru Europe. Članovi našeg tima, primjerice, imali su priliku raditi za globalno značajne financijske institucije, a stečeno iskustvo mogu na najbolji način pretočiti u pružanje podrške klijentima na lokalnom tržištu. Ovakvom načinu rada svakako su doprinijele promjene nakon Covid pandemije, kada je rad na daljinu postao uobičajen i prihvaćen među poslodavcima i klijentima ali i činjenica da je Hrvatska članica integriranog prostora EU i potpada pod jedinstveni mehanizam supervizije Europske Središnje Banke.
Problemi s radnom snagom predstavljaju opterećenje za mnoge gospodarske sektore. Još veći izazov leži u privlačenju ili zadržavanju vrhunskih talenata. Kako se može ublažiti jaz na tržištu rada?
Vrlo kompleksna tema koja zahtjeva multi-dimenzionalni pristup koji uključuje sve dionike u procesu. Prije svega generacije kao sto su Z i Alpha imaju određene karakteristike na koje poslodavci moraju računati, a digitalna pismenost, održivost, anticipacija budućih vještina uključujući i “meke”, uz već spomenute demografske izazove zahtijevaju adresiranje uz kolaboraciju i akademske zajednice i politike i poslodavaca. Neke od strategija uključuju investicije u edukaciju i treninge, jačanje javno-privatnog partnerstva s posebnim fokusom na studentski rad, promociju geografske mobilnosti te podršku marginaliziranim skupinama kroz programe inkluzije i ponovnog treninga “starijih” zaposlenika. Mišljenja sam da poseban fokus treba biti na kreiranju okruženja koje stimulira inovacije, kreiranju start-upa i inovacijskih habova. Hrvatska ima fantastične talente koji svojim idejama mogu mijenjati svijet i biti globalno konkurentni, a zašto ne, i pozicionirati se kao hub koji će biti atraktivan i za globalne talente s obzirom na blizinu mora, mediteransku klimu i kvalitetu života koji Hrvatska može ponuditi.
Koje vrste ulaganja su u ovom trenutku isplative ili bi mogle biti isplative na neki dulji rok? Hrvati tradicionalno vole ulagati u nekretnine. Do kad bi mogao potrajati trend (pre)skupih nekretnina?
Vrsta ulaganja za koju će se netko odlučiti prvenstveno ovisi o osobnim preferencijama i sklonosti riziku. Prihvaćanje većeg rizika vodi očekivanjima za većom zaradom. Ulaganje u nekretnine u tom smislu u ovom trenutku, a promatrajući i povijesne podatke se ne smatra visoko rizično i zapravo je odraz tradicionalnog poimanja ulaganja odnosno investiranja na ovim prostorima. Naravno, to dijelom utječe i na cijene koje uslijed potražnje ne padaju, a trenutno nema pokazatelja koji bi upućivali na promjenu trenda rasta cijena nekretnina. U Deloitteovom istraživanju o ekonomskim očekivanjima za 2024. godinu, približno njih 70 posto očekuje povećanje troškova vezanih uz nekretnine u svom poslovanju, što uključuje troškove vezane uz kupnju nekretnina, najam i održavanje. S druge strane, u 2023. godini zabilježen je pad cijena nekretnina na razini EU, što je i očekivano jer se prvenstveno radi o korekciji prenapuhanih cijena u posljednje tri do četiri godine. Osim ulaganja u nekretnine, tu je svakako i ulaganje u trezorske zapise, koje se građanima nudi u zadnjih godinu dana te vidimo da su ljudi prepoznali isplativost, ali i izvjesnu sigurnost takvog ulaganja. To može biti prvi korak prema otvaranju drugim mogućnostima ulaganja, osim u nekretnine, prihvatljivih za prosječnog ulagatelja u smislu preuzetih rizika i isplativosti.
Prirodne katastrofe su nešto što se više ne događa samo povremeno već je riječ o ozbiljnom riziku koji gotovo stalno prijeti. Mogu li štete od prirodnih nepogoda jednog dana postati suviše rizične za (re)osiguratelje, odnosno da se jednostavno ti rizici više ne osiguravaju?
Prirodne katastrofe poput potresa, poplava, požara, ali i pandemije kao i incidenti nastali uslijed ljudske nepažnje, tehnologije ili umjetne inteligencije zasigurno mogu utjecati na osiguratelje kroz financijske gubitke i troškove reosiguranja, povećanju premije, interne procese osiguratelja poput procjena i upravljanja rizicima, ali i na regulatorne zahtjeve, kao i promjene u ponašanju klijenata.
U takvom kontekstu, tržišna dinamika će se mijenjati i moguće i dovesti da određeni osiguratelji promjene svoje poslovne modele ili odluče se za Exit strategije kako bi reducirali svoju eksponiranost prema područjima s visokom razinom rizika. Paralelno s time, osiguratelji će, kroz inovacije i tehnološke adaptacije razvijati nove proizvode kako bi adresirali nove ili rastuće tipove rizika te, posebno za prirodne katastrofe, vjerojatno se malo više fokusirati na isplate kroz neke predefinirane metrike umjesto postojećih procjena aktualnih gubitaka. A ne isključujem da se pojave i novi igrači na tržištu koji će tražiti svoje prilike u specifičnim područjima.
Zbog čega se obrana od cyber napada u velikom broju tvrtki još uvijek smatra nepotrebnim troškom i ima li u tom smjeru pomaka na bolje?
Kibernetički napadi utječu na tvrtke svih veličina i iz različitih industrija. Prema izvješću IBM Cost of Data Breach Report 2023, globalni prosječni trošak napada u kojem je došlo do curenja podataka se povećava po stopi od 15 posto u posljednje tri godine (IBM Cost of a Data Breach Report 2023). Unatoč tome, mnoge tvrtke još uvijek smatraju da je obrana od kibernetičkih napada nepotreban trošak. Postoji nekoliko faktora koji doprinose toj percepciji kao što su trošak, s obzirom na to da ovdje često govorimo i o tehnologiji i visoko specijaliziranim vještinama, zatim percepcija niskog rizika, ali i interna projektna prioritizacija unutar kompanija s obzirom na to da su ovakvi rizici često prepoznati kao dugoročni, a firme, uslijed različitih pritisaka se obično fokusiraju na rješavanje kratkoročnih problema.
Unatoč tim izazovima, postoji rastući trend adaptiranja prema boljim praksama kibernetičke sigurnosti.
Vlade i regulatorna tijela poduzimaju korake za uvođenje strožih propisa i standarda kibernetičke sigurnosti. Svijest o kibernetičkim prijetnjama raste zbog povećane medijske pokrivenosti nekoliko visoko profilnih incidenata. Klijenti također postaju svjesniji proboja kibernetičke sigurnosti i zahtijevaju bolju zaštitu svojih podataka. Sveukupno, postoji trend i motivacija prema boljoj obrani od kibernetičkih napada, ali to je i proces u kojem može proći neko vrijeme dok tvrtke potpuno ne prihvate i ne prioritiziraju kibernetičku sigurnost.
Europski osiguratelji su izvijestili o rastu tržišta cyber osiguranja iako mnogi proizvodi cyber osiguranja još uvijek isključuju određene rizike. Kako vidite razvoj proizvoda cyber osiguranja?
Očekuje se da će se razvoj kibernetičkih osiguravajućih proizvoda nastaviti kako se digitalni krajolik razvija i kibernetički rizici povećavaju. Osiguratelji će vjerojatno proširiti pokrivenost koju nude kibernetičke police osiguranja kako bi obuhvatili širi spektar rizika. To može uključivati pokrivenost za nove prijetnje poput napada ransomwareom, socijalnog inženjeringa i ranjivosti lanca opskrbe. Osiguratelji također poboljšavaju svoje sposobnosti procjene rizika kako bi bolje razumjeli i kvantificirali kibernetičke rizike. Sve više će koristiti napredne tehnologije poput umjetne inteligencije i strojnog učenja što će im omogućiti da ponude pokrivenost koja se usklađuje s posebnim potrebama i profilima rizika pojedinih organizacija. Također je vjerojatno da će usvojiti rješenja za kontinuirano praćenje kako bi u stvarnom vremenu pratili kibernetičku sigurnost osiguranih subjekata, umjesto jednokratne, često ad-hoc procjene. Regulatorna tijela mogu imati ulogu u oblikovanju razvoja kibernetičkih osiguravajućih proizvoda kako kibernetički rizici postaju sve istaknutiji. Osiguratelji će se vjerojatno također usredotočiti na educiranje poslovnih subjekata o važnosti kibernetičkog osiguranja i potencijalnim rizicima s kojima se suočavaju; to može pomoći povećanju svijesti i potražnji za kibernetičkim osiguravajućim proizvodima. Rastuće online krađe, hakerski napadi, iznude i uništavanje podataka vjerojatno će potaknuti rast segmenta prvog osiguranika jer on vodi u tržišnom udjelu. Obuhvaća slučajeve u kojima su žrtve izravno uključene u incident te pruža financijsku pomoć poslovnim subjektima kako bi ublažili učinke povrede podataka i kibernetičkih napada.
Takve vrste osiguravajućih proizvoda su dostupne i na hrvatskom tržištu, a ta dostupnost je dio šireg trenda rastuće globalne potražnje za mjerama kibernetičke sigurnosti i osiguranjem zbog sve veće učestalosti i sofisticiranosti kibernetičkih prijetnji.
Na koji način generativna AI može pospješiti poslovanje?
Generativna umjetna inteligencija (AI), koja uključuje upotrebu modela strojnog učenja za generiranje teksta, slika, zvuka i drugih podataka, ima fantastičan potencijal za značajno unaprijediti poslovanje u različitim sektorima. Generativna umjetna inteligencija počinje prodirati dublje u temelje poslovanja organizacija. Postizanje vrijednosti korištenja generativne umjetne inteligencije neodvojivo je od zadržavanja čovjeka u središtu procesa. Ono što tvrtke zahtijevaju je da je dodana vrijednost jasna i mjerljiva, pa se tek onda okreću značajnijim ulaganjima i razvoju. Posljedično, da bi se takvi procesi unaprijedili, potrebno je napredovati u razvoju, tako da tvrtke obično kreću s malim koracima, pilot vježbama i limitiranim brojem use-caseova, kako bi gradili znanje, a i pokazali vidljivu vrijednost novog proizvoda. S druge strane, poboljšavanje takvih procesa predstavlja širok raspon izazova, obuhvaćajući sve faze poslovanja od strategije, procesa i ljudi do podataka i tehnologije. Očekuje se da će generativna umjetna inteligencija povećati vrijednost određenih tehnološki orijentiranih vještina, poput analize podataka, kodiranja, pronalaženja informacija, ali i ljudskih vještina poput kritičkog promišljanja, kreativnosti i sposobnosti timskog rada ali i snalaženja u aplikaciji pronalaženja brzih rješenja. Ključni izazov za današnje organizacije je otkriti kako pomoći radnicima da iskoriste mogućnost generativne umjetne inteligencije kako bi svoj posao obavljali učinkovitije i djelotvornije.
Kakvim biste ocijenili stupanj digitalizacije u Hrvatskoj, posebno u financijskom sektoru i možete li ga usporediti s drugim zemljama EU?
Prema EIB izvještaju iz 2023., razina digitalizacije u Hrvatskoj, posebno u financijskom sektoru, napreduje, ali još uvijek zaostaje za prosjekom EU, posebno po pitanju digitalne intenzivnosti Hrvatske, koja mjeri usvajanje različitih digitalnih tehnologija. Hrvatska se suočava s izazovima poput nižih razina ulaganja u digitalne tehnologije i sporijeg tempa usvajanja u usporedbi s vodećim zemljama EU.
U praksi primjećujemo da je unatoč povratku optimizma u poslovnim krugovima, u ovom još uvijek neizvjesnom i izazovnom razdoblju, prioritet kompanija za 2024. godinu svakako je smanjenje troškova. No, ono što je zanimljivo jest da je digitalizacija u samom vrhu prioriteta. Upravljanje troškovima usmjerava institucije na optimizaciju poslovanja. Korištenje digitalnih rješenja, naprednih tehnologija, poboljšanje infrastrukture i kompjuterske moći, računalstva u oblaku i bankarstva temeljenog na API-ju te općenito nastojanje za postizanje veće učinkovitosti i dalje ostaju u fokusu institucija. Upravo to i primjećujemo u financijskom sektoru koji se, pa i pod pritiskom fintech industrije, ubrzano okreće razvoju digitalnih usluga. Digitalizacija nosi i određene rizike, posebice u području kibernetičke sigurnosti, te je potrebno biti svjestan i ovog aspekta u procesu digitalizacije poslovanja. Digitalna transformacija već je neizostavni i standardni dio poslovanja financijskih institucija u drugim zemljama EU, a očekuje se da će se trend digitalizacije u Hrvatskoj nastaviti i dalje te biti sve prisutniji u svim aspektima poslovanja koji se mogu transformirati, odnosno digitalizirati.
Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić
