;

Drugi stup nije izvor problema nego dio rješenja

Datum objave: 01.03.2016. Broj 2 | Godina 2016

[Nataša Gajski Kovačić]

Demografska kretanja u Hrvatskoj ne idu nam na ruku. Prirodni pad stanovništva uvelike će se odraziti i na mirovinski sustav. Omjer zaposlenih i umirovljenika sve je nepovoljniji, a posebno zabrinjava činjenica da je među umirovljenicima gotovo polovica onih koji nisu otišli u starosnu nego u prijevremenu mirovinu. Kako će ti čimbenici u budućnosti utjecati na strukturu mirovinskog sustava i cjelokupno tržište kapitala, razgovaramo s Damirom Grbavcem, predsjednikom Uprave Raiffeisen društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, koji je nedavno sudjelovao kao panelist na Euromoney konferenciji o upravljanju institucionalnom imovinom u Srednjoj i istočnoj Europi. Konferencija, koja je održana u Beču, bila je usmjerena na to mogu li gospodarstva SIE regije prebroditi izazove s kojima se susreću u trenutačnom ekonomskom i gospodarskom okruženju. 

Hrvatska je u posljednjih 14 godina doživjela značajan rast imovine u mirovinskim fondovima, ali i razvoj i prilagodbu sustava i njegovih institucija paralelno s tim rastom
Gospodin Grbavac ističe da istraživanja pokazuju kako će u Hrvatskoj, uz zadanu razinu prava, ukupni troškovi mirovina u duljem roku padati, ali uz relativno niske mirovine. IFO institut za gospodarska istraživanja predlaže povećanje stope doprinosa za 2. stup na 8 ili 10 posto, ali uz blago i postupno povećanje prava u prvom stupu, prije svega promjenom modela indeksacije. Naravno, to nisu izolirane mjere nego traže i druge koordinirane promjene koje bi utjecale na održivost sustava.
Smatra da je stoga nužna aktivna politika čiji je cilj zaustavljanje ili ublažavanje negativnih demografskih kretanja. Čak i zakonitosti međunarodnog kretanja kapitala upućuju na to da će se kapitalni tokovi kretati od starijih prema mlađim i već time propulzivnijim ekonomijama. U prijevodu, akumulacija iz zemalja sa starijim stanovništvom financirat će razvoj i zapošljavanje onih s mlađim.
 
Na ovogodišnjoj Euromoney konferenciji sudjelovali ste kao panelist u raspravi o upravljanju institucionalnom imovinom u Srednjoj i istočnoj Europi s kolegama iz Rumunjske i Poljske. Možete li povući paralelu između modela upravljanja mirovinskim fondovima tih dviju zemalja i Hrvatske?
Poljska je startala s mirovinskom reformom prije Hrvatske, u početku s visokom stopom doprinosa u obvezne mirovinske fondove od 7,3 posto. Međutim, u sustav je inicijalno ugrađeno nekoliko loših rješenja koja su, možda ne presudno utjecala (presudna je bila politika), ali su pridonijela kasnijem derogiranju sustava. Startalo se s neprimjereno visokim naknadama, i to prije svega ulaznim. Nije zakonski definiran sustav isplate mirovina, a sredstva u fondovima bila su definirana kao dio socijalnog osiguranja, ne kao imovina članova. Na početku je čak bilo pogrešaka s distribucijom doprinosa na račune članova. Nakon znatnog umanjenja stope doprinosa, oko polovice sredstava na računima članova doslovno je nacionalizirano 2014., a sami fondovi su na temelju zakonskih odredaba postali nakaradni jer su visoko rizični, imajući u strukturi imovine neprimjereno visok udio dionica. Zbog toga će uobičajena volatilnost dioničkoga tržišta – a dionica je u poljskim mirovinskim fondovima danas previše, ne krivnjom njihovih upravitelja – biti dobar argument za nova zadiranja u fondove. 
Rumunjska je posve suprotan primjer. Iako su tamo fondovi startali kasnije negoli u Hrvatskoj, uspješno posluju i u sustav je ugrađeno postupno povećanje stope doprinosa, koja ove godine iznosi 5,1 posto. Nositelji su razvoja domaćeg tržišta kapitala. Imaju nominalno od početka rada više prinose nego hrvatski obvezni mirovinski fondovi, ali uz znatno više inflacijske stope. 
Hrvatska je u posljednjih 14 godina doživjela značajan rast imovine u mirovinskim fondovima, ali i razvoj i prilagodbu sustava i njegovih institucija paralelno s tim rastom. Od starta imamo Središnji registar osiguranika koji distribuira doprinose i vodi račune članova, dobro definiranu ulogu i položaj regulatora, depozitne banke koje stvarno obavljaju svoju funkciju i visok rastući kvantum znanja i kvalitetno organizacijsko ustrojstvo u društvima za upravljanje. Sve je to podignuto na višu razinu primjenom novog zakonodavstva iz 2014. godine. Prosječan prinos obveznih mirovinskih fondova od početka do kraja 2015. godine bio je 5,88 posto, odnosno 3,6 posto realno, dvostruko u odnosu na očekivanja u startu mirovinske reforme. I, što je vrlo važno, sredstva na osobnim računima članova na temelju Zakona su osobna imovina članova i nasljedna su za sve vrijeme članstva u mirovinskom fondu.
 
Na konferenciji ste istaknuli da Hrvatska ima jedan od najboljih mirovinskih sustava u regiji. Možete li dodatno prokomentirati u čemu je vrijednost mirovinskog sustava u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na treći stup? 
Radije bih izbjegao riječ među najboljima kad govorimo o nama samima, ali možemo reći, među najrazvijenijim i najuspješnijim barem po dva kriterija: s 23 posto godišnjeg društvenoga bruto proizvoda u mirovinskim fondovima, Hrvatska ima najveće uštede za isplatu budućih mirovina u novoj Europi, a među vodećima je i među srednjoeuropskim zemljama općenito. To je dobra i sigurna osnovica dugoročne održivosti mirovinskoga sustava uz projicirano smanjenje udjela troškova mirovina u društvenom bruto proizvodu. Također, ostvareni prinosi mirovinskih fondova, u već reprezentativnom razdoblju od gotovo 15 godina, među najvišima su u Europi. 
IFO institut predlaže povećanje stope doprinosa za 2. stup na 8 ili 10 posto, ali uz blago i postupno povećanje prava u prvom stupu, prije svega promjenom modela indeksacije
 
Dobrovoljna mirovinska štednja najbolji je oblik dopunske štednje za mirovinu na koju smo svi upućeni ako želimo održati adekvatan životni standard u starosti. Primjerena je upravo srednjem sloju građana koji žive od plaće. Malim i redovitim uplatama, ali sa što ranijim početkom, uz dodatak državnih poticajnih sredstava, mogu si osigurati značajne prihode u starijoj dobi, neću reći samo u mirovini, jer mirovinu iz trećega stupa može koristiti svaki član koji ima 50 i više godina. Prednost su joj velika fleksibilnost i prilagodljivost individualnim potrebama, a poslodavci imaju i dodatni stimulans, ako se odluče uz pomoć ovog instituta nagraditi lojalnost i uspješnost svojih zaposlenika, jer na uplate u treći stup ne plaćaju poreze i doprinose. Dobrovoljni mirovinski fondovi također ostvaruju kontinuirano solidne prinose, ali ih je neprimjereno iskazivati kao nekakav prosjek jer je riječ o fondovima koji nisu startali u isto vrijeme, a i profili rizičnosti im se razlikuju.
 
U posljednje se vrijeme govori ipak najviše o drugom stupu. Kakvo je vaše mišljenje o prijedlogu o "zamrzavanju" drugog stupa?
Uza sve makroekonomske i fiskalne probleme, Hrvatska ima i jednu prednost u odnosu na dio europskih zemalja s kojima se obično uspoređujemo jer će značajna i rastuća sredstva na osobnim računima njezinih građana, koji su njihova osobna imovina, predstavljati bazu za umanjenje tereta implicitnih troškova države za mirovine ili socijalne naknade starijem stanovništvu u budućnosti. Tako, primjerice, prema istraživanjima dr. Nestića s Ekonomskog instituta, uvođenje drugog stupa nije izvor problema nego dio rješenja. Do istoga je zaključka došao i niz drugih znanstvenika i eksperata. Nisam vidio uratke koji proizlaze iz znanstveno utemeljenih istraživanja, a koji tvrde suprotno. 
Zadiranje u sredstva na osobnim računima članova u obveznim mirovinskim fondovima predstavljalo bi uzimanje kredita od budućih pokoljenja, sadašnje mlade generacije i naše djece, kredita koje ova zemlja više nikad ne bi bila u stanju vratiti. Ili bi efektivni mirovinski doprinosi u sustavu generacijske solidarnosti iz godine u godinu rasli do apsurdno visokih i nerealnih visina, kako to lijepo objašnjava IFO Institut u svom dokumentu. Siguran sam da ni pripadnici umirovljeničkih udruga i stranaka ne žele tako nešto svojim unucima. 
 
Od osnivanja je drugi stup kroz ulaganja svojim članovima donio zaradu od 24,96 milijardi kuna. Možete li komentirati takav rezultat i usporediti taj iznos sa zaradom mirovinskih fondova u zemljama Jugoistočne Europe? 
Takve usporedbe su teško izvedive zbog različite starosti sustava, veličine i razvijenosti zemalja, ali Hrvatska je definitivno među vodećima po ostvarenom realnom prinosu od početka rada. Prema podacima kojima raspolažemo, neke zemlje nove Europe imale su i negativne realne prinose.
 
Ukupni troškovi upravljanja hrvatskim obveznim mirovinskim fondovima među najnižima su u svijetu i iznose ove godine ispod 0,5 posto godišnje u odnosu na vrijednost imovine
Imovina obveznih mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj iznosi 23 posto bruto domaćeg proizvoda, po čemu je Hrvatska lider među tranzicijskim državama. Koji su razlozi takve liderske pozicije?
Sada već solidna starost i stabilnost sustava, visoki obuhvat zaposlenih i onih koji povremeno rade u drugim odnosima s poslodavcem i ostvareni visoki prinosi. Nažalost, ovom omjeru je pridonijela i dugogodišnja recesija te negativne ili stagnantne stope rasta društvenog bruto proizvoda.
 
Udio izdataka za mirovinu u ukupnom BDP-u Hrvatske sada iznosi 11 posto. Je li to održivo i na koliko bi se postotak izdvajanja trebao smanjiti da bi bio održiv? Koliko je to realno očekivati?
Podatak sam za sebe nije alarmantan i u okvirima je onoga što imaju i druge zemlje EU. Stopa doprinosa od 20 posto također nije među najvišima. Nastavak reforme, onako kako je bila zamišljena, omogućit će dugoročnu održivost sustava uz primjerene mirovine, ali pod uvjetom značajnog povećanja stope zaposlenosti, produljenja radnoga vijeka i stvarnog odlaska u mirovinu u dobi koja korespondira s produljenim trajanjem života.
 
Kakvim ocjenjujete troškove mirovinskih fondova u Hrvatskoj? 
Ukupni troškovi upravljanja hrvatskim obveznim mirovinskim fondovima među najnižima su u međunarodnim usporedbama i iznose ove godine manje od 0,5 posto godišnje u odnosu na vrijednost ukupne imovine. Sama naknada za upravljanje koju naplaćuju mirovinska društva u Hrvatskoj ove godine iznosi 0,419 posto i smanjivat će se 7 posto godišnje dok ne dosegne globalno vrlo konkurentnih 0,3 posto. 
 
Na koji način Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima ulaže novac članova mirovinskih fondova kojima upravlja? Koliki je godišnji prinos fonda i kakva je struktura ulaganja? 
Ulažemo u okviru zakonskih limita, na način propisan zakonom, internim procedurama i u skladu s najboljom poslovnom praksom, s ciljem očuvanja i uvećanja imovine uz adekvatan omjer očekivanih prinosa i rizika. U procesu donošenja investicijskih odluka i upravljanja rizicima sudjeluju jedan doktor znanosti, dva magistra znanosti, jedan magistar poslovnog upravljanja, četiri ovlaštena financijska analitičara (CFA, međunarodna, američka ulaznica za poslove upravljanja financijama) i dva ovlaštena profesionalna upravitelja rizicima (PRF, također međunarodna top diploma za ove poslove) te još nekoliko mlađih kandidata na različitim stupnjevima stjecanja ovih međunarodnih titula. Svjesni smo itekako rizika koji proizlaze i iz mogućeg pada, ali i rasta kamatnih stopa. 
Ostvareni prinosi, od početka rada do kraja 2015. godine, fonda kategorije B iznose 5,93 posto. Najznačajnije stavke u strukturi imovine fonda kategorije B su državne obveznice sa 76 posto i dionice, strane i domaće, sa 22 posto. 
Natrag
Novo
izdanje!
godina XXI
broj 2/2019
*izdanje za Hrvatsku i Sloveniju.