;

Do pravde i bez skupog sudovanja

Datum objave: 01.02.2010. Broj 1 | Godina 2010

[ Zvonko Gajski ]

Najjeftinija je šteta ona koja se riješi mirno u izvansudskom postupku. S ovom tvrdnjom, koju je na prošlogodišnjem 16. savjetovanju o likvidaciji automobilskih šteta, izrekao direktor Hrvatskog ureda za osiguranje Hrvoje Pauković, složit će se svako osiguravajuće društvo, ali i korisnici njihovih usluga. Jer, tjeranje pravde na sudu u slučaju spora između osiguravajućeg društva i osiguranika u pravilu je dugotrajan i skup postupak u kojem su jedini pobjednici odvjetnici. Pa i pored te činjenice, u Hrvatskoj se prošle godine vodilo na tisuće sudskih sporova samo oko naknade šteta iz automobilske odgovornosti.
Jedno od rješenja da se te crne brojke iz sudskih statistika umanje, odnosno svedu na podnošljivu mjeru, je mogućnost da se sporovi između osiguranika i osiguravajućih društava rješavaju kroz instituciju mirenja. Osnove za takvo rješenje sporova dao je još 2003. Zakon o mirenju, ali trebalo je proći još dvije, tri godine pa da u projekt mirenja kao načina rješavanja sporova zagrizu najprije sudovi, a potom i druge institucije, uključujući i Hrvatski ured za osiguranje.

Mirenje umjesto sudovanja
Za osiguratelje je priča o projektu "mirenje umjesto sudovanja" započela 29. ožujka 2007. kada je pri Hrvatskom uredu za osiguranje osnovan Centar za mirenje, čime je dan poticaj osiguranicima, odnosno oštećenim osobama, da svoj spor, ako je on nastao, najprije pokušaju riješiti s osiguravajućim društvom,  a ne da se odmah obraćaju sudovima. Prvi korak u tom mirnom rješavanju nastalog spora za osiguranika je žalbeni postupak unutar osiguravajućeg društva,  a ako se ne postigne dogovor, sljedeća mogućnost je postupak mirenja u Centru za mirenje pri HUO-u. Za sudovanje uvijek ima vremena.
Najveća prednost rješavanja spora kroz mirovni postupak u Centru za mirenje je što je cijeli postupak mirenja za oštećenu stranu besplatan. Sve troškove snosi osiguravajuće društvo koje je ušlo u postupak mirenja, a to je vjerojatno i glavni razlog što je u protekle tri godine Centar postigao zapažene rezultate. 

U Zakon o parničnom postupku trebalo bi unijeti odredbe da prije podnošenja tužbe u određenim predmetima treba provesti mirenje

"Ukupno smo u te tri godine", kaže tajnica Centra Nives Grgurić, "zaprimili 365 prijedloga za mirenje, pri čemu dio njih nije bio osnovan ili prihvatljiv za jednu od strana u sporu".
Zanimljivo je da je u prvoj godini rada centra veći broj prijedloga za postupak mirenja došao od osiguravajućih društava, ali da je već 2008. i 2009. situacija obrnuta. Veći broj prijedloga za postupak mirenja dolazi od korisnika osigurateljnih usluga, što svjedoči da je Centar za mirenje u međuvremenu postao poznat široj javnosti kao mogućnost da se brže, efikasnije i, što je posebno važno, bez troškova dođe do rješenja u sporu s osiguravajućim društvom.

U svim fazama spora
Jednako zanimljivo je i da se centru upućuju prijedlozi za postupak mirenja u svim fazama spora – nakon neuspješna dogovora osiguranika i osiguratelja, tijekom sudskog postupka, pa čak i kad je predmet na sudu već okončan u prvom postupku.
"Cilj nam je", kaže Nives Grgurić, "da sukobljene stranke pokušaju pronaći rješenje za svoj spor u s postupku  mirenja prije pokretanja sudske parnice, odnosno da centar djeluje preventivno i da spor uopće ne dođe do suda. Zbog toga je odlukom Upravnog odbora HUO-a 2008. za osiguratelje uvedena obveza da u ogledne uvjete za obvezna osiguranja u prometu unesu i odredbu po kojoj se strane u sporu, ako do njega dođe, upućuju da prije sudske parnice pokušaju izvansudsko mirenje u Centru za mirenje ili drugoj organizaciju za mirenje.
S istim ciljem osnovana je i posebna radna grupa u okviru Centra za mirenje,  koju čine predstavnici društava za osiguranje. Zadatak je radne grupe da u suradnji s HUO-om predlažu rješenja koja će pospješiti postupke mirenja i rad centra približi još više javnosti.
Prvi korak bio je da su prostori osiguravajućih društava namijenjeni za rad sa strankama opskrbljeni informativnim materijalom o mogućnostima koje im nudi Centar za mirenje u slučaju spora s osigurateljom. Sljedeći je korak bio dogovor s Općinskim sudom u Zagrebu da se ti isti materijali nađu i u prostorijama gdje se predaju žalbe. Upućen je i dopis svim sudovima u Hrvatskoj kako bi ih se upoznalo s postojanjem i radom Centra za mirenje.
Iako odjeli za mirenje postoje pri većini hrvatskih sudova, a postoje i drugi Centri za mirenje Nives Grgurić ističe kako klijenti osiguravajućih društava u pravilu svoje prijedloge za mirenje upućuju upravo Centru za mirenje pri HUO-u. Najčešći sporovi zbog kojih se traži posredovanje Centra za mirenje su oni koji se odnose na osiguranja od autoodgovornosti, ali u protekle tri godine bilo je i nekoliko postupaka mirenja u životnim osiguranjima, uglavnom zbog utvrđivanja stupnja invaliditeta, što je riješeno novim vještačenjem.

Dva, tri sata za dogovor
Dakako, u postupku mirenja najvažnija uloga pripada izmiritelju. U pravilu, kaže Nives Grgurić, to su suci općinskih, županijskih, pa i vrhovnih sudova koje određuje Centar za mirenje, odnosno direktor HUO-a, iako izmiritelja mogu predložiti i stranke koje se nalaze u sporu. Teoretski izmiritelj može biti i osoba koja nije po struci pravnik jer ovdje nije riječ o arbitražnom postupku nego u umijeću pregovaranja, odnosno izmiritelj nije taj koji donosi odluku nego sa svojim znanjem usmjerava stranke na rješenje u obostranom interesu. 

Najveća prednost rješavanja spora kroz mirovni postupak u Centru za mirenje je što je, za oštećenu stranu, cijeli postupak mirenja besplatan

Uz to što je cijeli postupak mirenja za oštećenika besplatan, on je i vrlo brz. U pravilu se ono što bi u sudskom postupku trajalo dvije, tri godine završi za dva, tri sata, nakon čega se odmah napiše i tekst nagodbe. Iako se ta nagodba može ovjeriti kod javnog bilježnika, takvih zahtjeva dosad nije bilo. Jer, osim što su postigle dogovor stranke u procesu mirenja, kaže Nives Grgurić, uspostavljaju ponovno i međusobno povjerenje, što je posebno važno zbog daljnje poslovne suradnje.
Što još reći uz treću obljetnicu rada Centra za mirenje pri HUO-u? Možda izraziti žaljenje što takav institut nije ranije uspostavljen jer bismo imali manje nezadovoljnih osiguranika, manje sudskih troškova i manje sudskih parnica na i tako pretrpanim sudovima. U svakom slučaju, centru treba poželjeti daljnji razvoj, da što prije postane poznat i prepoznat od većine onih kojima bi njegove usluge mogle zatrebati. Ali da što prije dostigne i europske standarde jer u većini europskih zemalja već postoji cenzus da nijedan spor do određene svote ne može doći na sud ako prethodno nije prošao postupak mirenja.
"Bilo bi dobro", zaključuje Nives Grgurić, "kad bi se u naš Zakon o parničnom  postupku unijele odredbe da prije podnošenja tužbe u određenim predmetima treba prethodno provesti mirenje. Mislim da bi to bilo mnogo učinkovitije nego da ta obveza stoji samo u ugovoru o uvjetima osiguranja".
Da dobre volje za takav budući razvoj ima, govori i činjenica da je Centar za mirenje osnovan odlukom svih članica HUO-a, dakle većine osiguravajućih društava u Hrvatskoj. Samim time osiguratelji su pokazali veliku spremnost i želju za mirnim rješavanjem sporova i izbjegavanjem dugotrajnih i skupih sudskih parnica.

Natrag
Novo
izdanje!
godina XXI
broj 2/2019
*izdanje za Hrvatsku i Sloveniju.