;

Bio bih sretan da BiH prva dobije obavezno osiguranje od prirodnih nepogoda

Datum objave: 17.03.2020. Broj 1 | Godina 2020

Kada dođe do liberalizacije premije autoodgovornosti pitanje je da li će se moći zadržati taj nivo premije odnosno da li će društva moći graditi svoju budućnost na toj vrsti osiguranja. Ako budemo nastavili sa uništavanjem supstance u ostalim vrstama osiguranja onda je pitanje da li ćemo ikad moći dostići neki značajniji porast. Dolazak liberalizacije tarife AO, ukoliko krenemo hrvatskim putem u smislu obaranja premije, može dovesti do još veće konkurencije i obaranja premije i na drugim vrstama osiguranja

Sa direktorom jedine bh. reosiguravajuće kuće i generalnim sekretarom udruženja SorS, Zlatanom Filipovićem, razgovarali smo o poslovnim rezultatima u prošloj godini, izazovima najavljene liberalizacije, aktivnostima edukacije, potrebi za obaveznosti osiguranja od katastrofalnih šteta i drugim zanimljivim temama i dešavanjima na tržištu osiguranja u BiH

Kako ocjenjujete 2019. godinu kada je Bosna RE u pitanju?

Prošla godina je završena bez velikih šteta i nekakvih događaja koji bi bili zanimljivi medijima, a ne baš tako dobro prihvaćeni među osiguravateljima i reosiguravateljima. Bez obzira što je na početku 2019. godine bilo nekoliko požara, doduše ne onog obima kao u 2018. i 2017. godini, taj trend se smirio i godinu smo završili relativno mirno i relativno dobro. Osiguranje se solidno razvijalo u Federaciji, iz Republike Srpske već duže vrijeme nemamo redovnih statističkih podataka, ali vidjeli smo da je na šest mjeseci porast premije bio svega dva posto, što je vrlo mali rast i vjerovatno posljedica umanjenja tarife osiguranja AO u oktobru 2018. godine. Ostaje dilema da li će se taj efekat smanjiti ili će se pojačati u drugoj polovini godine. Jedna od posljedica je i veći pritisak društava RS na tržište Federacije koje im je postalo atraktivnije.

Bosna Reosiguranje još svodi račune (razgovor je vođen sredinom februara, op.a.), ostaje još četvrti kvartal i ono što imamo su samo procjene ali nadam se da one neće varirati odnosno da mogu varirati samo u pozitivnom smislu.

Po tim procjenama ostvarili smo 55,5 miliona KM bruto premije i to je nekih 2,2 miliona KM više nego što smo ostvarili godinu ranije. Od toga je 31 milion KM prenesen u retrocesiju, a zadržali smo nekih 24,5 miliona KM što je 1,2 miliona KM više nego godinu ranije. Štete se procjenjuju na 29,7 miliona KM što je nešto više nego godinu ranije ali to je zato što se dio šteta preselio iz rezervi u plaćene štete. Računamo da ćemo imati oko 32 miliona KM prihoda te 29,9 miliona KM rashoda te računamo na 2,1 milion KM dobiti prije poreza, što će biti nekih 104 ili 105 posto od plana i tim moramo biti zadovoljni.

Prema pokazateljima koji su u ovom momentu poznati, premija na nivou Federacije iznosi oko 526 miliona KM što je nekih osam posto porasta u odnosu na godinu ranije. Za neživotna osiguranja je rast manje od osam posto a za životna oko devet posto. Najznačajniji porast je kod autokaska 12 posto, dok je sedam posto u autoodgovornosti….

Zanimljivo je to što se dešava sa autokaskom jer je zbog velike konkurentske borbe na tržištu osiguranja automobila, premija kaska često manja od premije autoodgovornosti. Nažalost naše tržište je zanemarilo da situacija sa autoodgovornošću neće trajati do vijeka. Zanemaruju se zdravi temelji na drugim vrstama osiguranja, u autokasku se obara premija, u autonezgodi je to davno oboreno i sada se sve veća konkurencija iskazuje i na požarnim osiguranjima i na ostaloj imovini gdje samo izostanak srednjih ili većih šteta dovodi do toga da imate neku dobit po tim vrstama. A to se vrlo lako i sa ne toliko velikom štetom može promijeniti. Porast autokaska je, čini mi se, vezan i za nešto veći broj novih vozila Kada dođe do liberalizacije premije autoodgovornosti pitanje je da li će se moći zadržati taj nivo premije odnosno da li će društva moći graditi svoju budućnost na toj vrsti osiguranja. Ako budemo nastavili sa uništavanjem supstance u ostalim vrstama osiguranja onda je pitanje da li ćemo ikad moći dostići neki značajniji porast. Dolazak liberalizacije tarife AO, ukoliko krenemo hrvatskim putem u smislu obaranja premije, može dovesti do još veće konkurencije i obaranja premije i na drugim vrstama osiguranja. To u malom vidimo na primjeru RS gdje je već malim spuštanjem tarife anuliran dotadašnji rast jer rast od 2 posto ne kompenzira ni inflaciju. U svakom slučaju čeka nas vrlo izazovan period u osiguranju.

Čini mi se da zaostajemo za Srbijom sve više a unazad 15 godina bili smo ispred Srbije. Tamo je manji broj društava, a premija je neuporedivo više skočila nego što je u BiH, rezerve su narasle i oni predstavljaju puno zanimljivije tržište od našeg. Za Hrvatskom i Slovenijom definitivno zaostajemo, možemo se uspoređivati sa Makedonijom i Crnom Gorom

Ako se napravi analiza odnosa rasta premije između osiguranja i reosiguranja, vidljivo je da na 505 milona premije osiguranja u BiH 2012. godine imali smo 73,3 miliona premije reosiguranja od čega je Bosna RE nosila 61 posto. Sljedeće 2013. godine imali smo 527 miliona premije osiguranja, a premija reosiguranja je bila ispod 68 miliona KM. U 2014. godini imali smo 562 miliona KM premije osiguranja, a 61 milion premije reosiguranja. U 2015. godini imali smo 595 miliona KM premije osiguranja, a premija reosiguranja porasla je na 63,6 miliona KM, da bi 2016. imali rast premije osiguranja na 633,9 miliona KM, a premija reosiguranja je pala ispod 62 miliona KM. Godine 2017. premija reosiguranja je iznosila 683,3 miliona KM, a premija reosiguranja je skočila na 67,3 miliona. U 2018. godini skupilo se 712 miliona KM premije osiguranja, a 66,2 miliona iznosila je premija reosiguranja. Očigledno premija osiguranja nije ni u kakvoj proporciji sa premijom reosiguranja.

Ako se vratimo na pitanje liberalizacije, protekle godine u Predstavničkom domu Parlamenta F BiH usvojen je Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju Federaciji BiH te pomjereni rokovi za liberalizaciju gdje Agencija donosi zajedničku tarifu premija i propisuje uslove za osiguranje od autoodgovornosti, koji ostaju na snazi do kraja oktobra 2022. godine, dok potpuna liberalizacija nastupa nakon 2025. godine. Ostaje još da isti tekst zakona usvoji i Doma naroda, što će se, vjerovati je, desiti uskoro. Da li će se struka stići u periodu prolongiranih rokova pripremiti za liberalizaciju?

Nadam se da hoće ali ipak iskustvo mi govori da neće. To je velika dilema i teško je reći nešto obzirom da sam ja u reosiguranju, a da budem korektan prema kolegama koji se svakodnevno susreću sa problemima u ovoj oblasti. Ako znamo koliko je na tržištu u zadnjih 20 godina teško bilo provoditi tarifu koja je propisana, ako znamo da se daju popusti i povrati koji su 30,40,50 posto i u RS znatno više nego u Federaciji, mislim da će liberalizacija biti vrlo izazovna. Ne možemo reći da nismo svjesni izazova i o tome se govori već duže vrijeme. U RS je zakon donesen prije nekoliko godina i oni bi faktički već trebali krenuti sa liberalizacijom ali je i njihovo udruženje tražilo da se rokovi pomjere. Pitanje je koliko su društva tehnički sposobna da računaju stvarnu premiju po kojoj moraju prodavati taj proizvod. Druga stvar je što će sam proizvod morati doživjeti promjene i da će svako društvo kreirati svoj proizvod, uz ograničenja koja nameće zakon. Mislim da će liberalizacija dovesti do daljih promjena na tržištu osiguranja samo je pitanje koliko brzo, što zavisi i od samih društava i njihove reakcije ali i od agencije za nadzor jer neće biti dobro ukoliko se pokaže da neka društva rade ispod cijene, a rade dugo jer neće u rezervama ostaviti ništa gdje bi takve dubioze onda pale na teret ostalih društava koja ostaju na tržištu.

U faktore koji bi mogli ublažiti takav negativni scenario svakako spada nastavak akvizicija na tržštu. Prošle godine imali smo i nastavak ove priče u RS, gdje se Atos osiguranje utopilo u Grawe, a najavljuje se i spajanje još nekih društava. Da li će ova preuzimanja “spasiti” tržište od većih potresa imajući u vidu činjenicu da su manja društva osjetljivija na ove izazove?

U pravu ste i definitivno bi to moglo dovesti do povećanja otpornosti tržišta na udare i šokove. Dobit ćemo kapitalno jača društva i ona koja se bave sa većim brojem osiguranja a ne samo sa autoodgovornošću. Dva entitetska tržišta su u određenoj mjeri u različitim položajima. U Federaciji BiH su karte već, manje više, podijeljene. Postoji par društava koja su u domaćem vlasništvu i koja bi mogla ući u procese konsolidacije. Nije tajna da je Croatia htjela kupiti Central osiguranje, pa se to nije desilo odnosno da je Vlada F BiH išla u prodaju svog udjela u Sarajevo-osiguranju pa se to nije desilo. U RS je puno veći broj manjih društava koji se isključivo bave autoodgovornošću i preostaje da se vidi kakva će biti kretanja na tom tržištu, da li će tu doći do nekakvog okrupnjavanja.

Vi ste direktno uključeni u projekat da osiguranje od šteta, koje su posljedica prirodnih katastrofa, dobije status obaveznog. Kako vi ocjenjujete ovaj projekat, kakva je njegova perspektiva, obzirom da većina zemalja regiona nema obaveznu ovu vrstu osiguranja?

Projekat je započet prije možda pet godina a puno intenzivnije se radi na njemu u zadnje dvije godine i mislim da je napravljen najveći iskorak do sada. U projekat je uključeno i Udruženje društava za osiguranje u Federaciji BiH pod čijim patronatom je projekat i započet i prvi obrisi su ostali kostur koncepta koji je ostao i danas, ali sa više udruženih snaga se radilo na izradi uslova osiguranja tako da praktički Udruženje sada ima dva moguća koncepta i članovi Udruženja će se izjasniti, ukoliko se dalje bude išlo sa ovim projektom, koji koncept smatraju pogodnijim ili boljim da bi se ostvarili svi benefiti koji se planiraju ostvariti. Činjenica jeste da u okolnim zemljama pa i šire u regiji nema previše ovakvih primjera, ima u Rumuniji i nešto dalje u Turskoj i djelomično u Austriji, nevezano za domaćinstva. Volio bih da BiH bude prva u regiji u kojoj bi ovaj koncept zaživio. Ovaj koncept je neophodan jer budžeti, ni entitetski ni državni, nisu u stanju namiriti štetu ako bi se ona desila a ona se neminovno mora desiti. Mislim da bi zaživljavanjem ovog projekta porasla i svijest ljudi šta imaju zaštićeno od onoga što se može desiti. Poplave i 2010. i 2014. su pobudile interes koji je kratko trajao a to vrijedi i za fizičke osobe i za privrednike, ni jedni ni drugi nisu razmišljali šta im može napraviti poplava.

Ako se napravi analiza odnosa rasta premije između osiguranja i reosiguranja, u 2018. godini skupilo se 712 miliona KM premije osiguranja, a 66,2 miliona iznosila je premija reosiguranja. Očigledno premija osiguranja nije ni u kakvoj proporciji sa premijom reosiguranja

Svijet bi izmislio nešto bolje od osiguranja u zaštiti od šteta da je mogao. Bogate zemlje bi možda mogle podnijeti svojim budžetima da pokriju štete ali one odbijaju da to rade. Ako ste se privatno osigurali u redu, a ako niste, ne možete očekivati da vam država nadoknadi štetu. Bio bih vrlo sretan kada bi projekat zaživio. Nažalost, imamo situaciju da još uvijek nemamo novu Federalnu vladu i po meni nije vrijeme dok ne dobijemo novu vladu da se ide prema institucijama. Ali ako će se taj proces produžiti, sa novim projektom i konceptom ne trebamo čekati. Imali smo i ove zemljotrese u Albaniji koje smo i mi u BiH jako osjetili tako da možemo reći da svakih par godina imamo podsjetnik zašto se ovaj projekat radi.

I na prvoj konferenciji Dani osiguranja u BiH održan je panel na temu katastrofalnih šteta. Da li je ova konferencija ispunila vaša očekivanja i smatrate li da je negdje došlo do preklapanja sa aktivnostima konferencije SorS?

Na moje veliko zadovoljstvo, očekivanja su premašena. Bila je velika posjećenost, bile su zanimljive teme, kao učesnik jednog od panela teško je procjenjivati kvalitet tog panela ali ono što sam vidio i slušao kao publika bilo mi je zanimljivo i sa tim treba nastaviti i profilirati teme koje su aktuelne. Mislim da nije problem u postojanju dvije konferencije pa čak i ako se teme preklapaju. Naravno, različita su tijela koja odlučuju o temama, u udruženju SorS za SorS, odnosno u UDO F BiH kao organizatoru Dana osiguranja tako da ja tu vidim i različite ciljeve i različite svrhe ali i različite publike. SorS je ipak više okrenut ka regiji i međunarodnom aspektu dok se Dani osiguranja rade za društva iz BiH i prijatelje koji dolaze iz susjednih zemalja a vidjeli smo da su bili prisutni iz udruženja iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Mislim da se neće tako često dešavati neko tematsko preklapanje i ako ga bude vremenski razmak je prisutan pa se teme mogu ažurirati.

Ono što je stalno prisutno unutar stručnih krugova je pitanje šta nedostaje u edukaciji unutar osiguranja na tržištu BiH, da li institucija ili kvalitetni predavači ili manjak svijesti…?

Hajdemo krenuti od manjka svijesti i interesa. Prije nekoliko godina bio je pokušaj da se institucionalizira obuka sa kolegama iz Hrvatske i iz regulatornih agencija i taj projekat je propao zbog vrlo malog interesa društava za osiguranje u BiH. Bez institucije tu se ne može puno napraviti i uz dužno poštovanje, naše Udruženje nije to mjesto, iako sam i ja član njegovog odbora za edukaciju. Ono može biti inicijator i nadzor ali ako se ne napravi nešto kao generator znanja i transmisija znanja, ovo tržište će uvijek ostati iza drugih tržišta koja gledaju više u budućnost. Tu moramo gledati od vrha do dna firme i tu morate htjeti da učite cijeli život. U krajnjoj liniji i neke od ovih novih EU direktiva upućuju na to. Mi nemamo licenciranja članova Uprava, nemamo prepoznatljiva potvrđena znanja, tipa diplome ili potvrde iza koje će zaista stajati znanje, pa kada nekog zapošljavate da znate da ste dobili obučenu osobu. Nedostatak znanja često vidimo kao neprepoznavanje značaja rizika i njegovog preuzimanja. Nažalost vidimo da neke od kolega ni ne znaju da postoji Zakon o obligacionim odnosima čiji je značajan segment upravo osiguranje.

Kakva je vaša ocjena odnosa unutar tržišta osiguranja u regionu? Da li su Srbija i Sjeverna Makedonija pa i Crna Gora napravile nove iskorake u odnosu na BiH?

Čini mi se da zaostajemo za Srbijom sve više a unazad 15 godina bili smo ispred Srbije. Tamo je manji broj društava, a premija je neuporedivo više skočila nego što je u BiH, rezerve su narasle i oni predstavljaju puno zanimljivije tržište od našeg. Za Hrvatskom i Slovenijom definitivno zaostajemo, možemo se uspoređivati sa Makedonijom i Crnom Gorom, ali čini mi se da će Crna Gora napraviti neke iskorake, a i Makedonija u ovisnosti od razvoja političke situacije u ovoj zemlji.

Natrag