[dr. sc. Nikola Mašić]
Još uvijek ima društava koja upravljanje životnim ciklusom svojih proizvoda svode na staru paradigmu: osiguranje se sklopi, polica se arhivira, periodički se provjerava je li premija plaćena i tako do isteka osiguranja. No, današnji svijet puno je zahtjevniji i osiguratelji shvaćaju da uspješno upravljanje osigurateljnim proizvodima podrazumijeva stalne i opsežne analize velike količine podataka te interaktivnost u odnosu s klijentima.
Do sada, osiguratelji nisu bili previše kreativni kada je u pitanju bila ponuda njihovih proizvoda i sporo su odgovarali na prilike koje su im se pružale na tržištu. Iako su vidni pomaci u pojedinim segmentima poslovanja, osiguratelji još uvijek podcjenjuju značaj tržišnih podataka i podataka o klijentima.
Današnji tržišni trend je očigledan. Klijenti traže specijalizirane osigurateljne proizvode koji su oblikovani po njihovoj mjeri. Želi li osiguratelj iskoristiti ovaj trend, mora koristiti modele životnog ciklusa proizvoda koji će mu omogućiti da brzo iskoristi potražnju koja se iznenada pojavljuje na tržištu. Osiguratelj zato treba imati informacijski sustav i podatke koji će mu pomagati u ispunjavanju tih zahtjeva.
No, postoje mnoge prepreke na putu ostvarivanja ovoga cilja. Evo samo nekih:
- ne postoji jedinstveni interaktivni repozitorij proizvoda,
- društvo nije u stanju brzo razviti i lansirati novi osigurateljni proizvod,
- ne postoji mogućnost cross-sellinga unutar društva ili između povezanih društava,
- ne postoji mogućnost prodaje specijaliziranih paketa,
- informatika nije fleksibilna
- nesposobnost da se brzo reagira na promjene tržišnih uvjeta,
- nedostatak alata kojima bi se upravljalo kroz životni ciklus proizvoda,
- nedostatak alata kojima bi se analizirala masa neiskorištenih unutarnjih i vanjskih podataka.
Osiguratelj koji je u stanju otkloniti ove prepreke na putu prema profitabilnom upravljanju životnog ciklusa svojih proizvoda, može računati na uspjeh. Ipak, uspjeh ni tada nije zajamčen budući da upravljanje proizvodima mora biti povezano s ispunjavanjem strateških ciljeva društva. Postoje društva koja su razvila takve nove proizvode ili unaprijedila stare, koji se prodaju u, primjerice, 10 polica godišnje. To znači da strategije upravljanja životnim ciklusom osigurateljnih proizvoda i strateškim ciljevima društva nisu usuglašene. U tom slučaju, osiguravajuće društvo mora znati kada treba povući proizvod koji ne zadovoljava osnovne kriterije profitabilnosti.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
