Časopis Svijet osiguranja objavio je besplatan prilog o mirovinama, praktičan vodič koji analizira stanje u mirovinskim stupovima, smjernice za odabir štednje, dobrovoljne mirovinske fondove... „Pravo je vrijeme za analizu stanja u mirovinskom sustavu, prikaz očekivanja koja možemo imati od sustava generacijske solidarnosti i drugoga mirovinskog stupa, te raspravu o prednostima koje se mogu ostvariti dodatnom dobrovoljnom štednjom u trećem stupu, što smo objedinili u ovom prilogu“, napisala je u uvodniku ovog posebnog izdanja „Svijeta osiguranja“ novinarka Marijana Matković.
„Kad su na opatijskoj konferenciji o stanju o mirovinskom sustavu, u jesen 1995. godine, prvi put spomenuti potreba reforme sustava socijalne skrbi i model utemeljen na tri mirovinska stupa, koji je u tranzicijskim zemljama promovirala Svjetska banka, a po uzoru na čileansku mirovinsku reformu, malo je tko mogao zamisliti kako bi ta priča mogla izgledati u Hrvatskoj. Danas, punih 16 godina nakon te konferencije, oko 13 godina od donošenja Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim je u Hrvatskoj uveden trostupni mirovinski sustav, te devet godina nakon što su započeli s radom obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi u Hrvatskoj, pravo je vrijeme da pokušamo vidjeti kakvi su učinci tih promjena i u kojem smjeru bi sustav trebalo razvijati dalje, da zaživi i daje rezultate u punom smislu.
Jer, sve što smo dosad dobroga napravili na smanjenju troškova u sustavu generacijske solidarnosti, a time i tereta za državni proračun, kad je riječ o isplati današnjih mirovina, pratilo je i bezbroj izmjena zakona kojima su se "popravljali" ti učinci, što je ujedno dovelo u pitanje smislenost reforme i efekte drugoga i trećega mirovinskog stupa, odnosno do pomalo negativna odnosa dijela javnosti prema modelu koji je, u vrijeme kad se uvodio, bio dobro prihvaćen. Većina je građana tada shvaćala da je individualizirana kapitalizirana štednja - ili, razumljivim rječnikom rečeno: izdvajanje dijela mirovinskog doprinosa na osobni račun osiguranika u fondu, iz čega će mu se jednoga dana isplaćivati mirovina - jedini siguran izvor novca za buduće mirovine.
Svima je bilo jasno da loša demografska struktura i činjenica da stanovništvo iz godine u godinu stari mogu dovesti samo do toga da država u budućnosti ima sve više problema s osiguranjem novca za isplatu mirovina iz sustava generacijske solidarnosti, i da je osobni račun, kako onaj obvezni, tako i onaj u sustavu dobrovoljne štednje, najbolje što mogu učiniti za sebe. No, relativno niska stopa doprinosa koji se izdvaja u drugi stup (pet posto od ukupno 20 posto plaće, koliko izdvajamo za mirovine), postavljena tako u početku zbog tranzicijskog troška koji država treba podmiriti iz proračuna, u međuvremenu se nije mijenjala.
Fondovi su nakon šest vrlo uspješnih godina doživjeli i kriznu 2008. u kojoj je zabilježen pad vrijednosti imovine od čak 12 posto. Započela je isplata prvih, prijevremenih mirovina koje su zbog kratkog razdoblja štednje i malih iznosa na računu, ali i zbog toga što je dodatak "podebljao" mirovine iz sustava generacijske solidarnosti, znatno manje od mirovina "starih" umirovljenika. Nažalost, to je bio jedan od argumenata koji su svojedobno iskorišteni i za javno propitkivanje mogućnosti da se i kod nas, po uzoru na zemlje koje su to učinile, novac iz drugog stupa iskoristi za stabilizaciju proračuna, odnosno da se osiguranicima omogući povratak u prvi stup. Iako to nije prihvaćeno, u javnost su puštene negativne poruke o tome da drugi stup nije ispunio očekivanja, započelo je propitivanje troškova sustava, i to od trenutka kad je uveden, naknada koje naplaćuju društva koja upravljaju fondovima, usporedba prinosa koje ostvaruju fondovi s dobiti u drugim oblicima štednje, na žalost bez kvalitetne analize i pravih odgovora.
Gotovo 25 posto ispitanika uopće ne poznaje treći mirovinski stup, a samo 15 posto zaposlenika navodi da štede u trećem stupu. Većina aktivnog stanovništva ne planira štedjeti u trećem stupu.
No, istraživanja pokazuju da je još velik broj onih koji nisu čuli za treći mirovinski stup i prednosti dobrovoljne mirovinske štednje. Istraživanje Ekonomskog instituta u Zagrebu pokazalo je, naime, da gotovo 25 posto ispitanika uopće ne poznaje treći mirovinski stup, što je, s obzirom na to da je riječ o štednji o kojoj se ipak prilično često piše u medijima te o jedinom obliku štednje uz stambenu za koji država osigurava i poticaje iz proračuna, prilično porazan podatak. Isto istraživanje pokazuje da samo 15 posto zaposlenika navodi da štede u trećem stupu, kao i da većina aktivnog stanovništva ne planira štedjeti u trećem stupu. Vrlo je nisko i povjerenje u treći mirovinski stup, a posebno zabrinjava činjenica da većina ispitanika "računa" da će im glavni izvor prihoda u mirovini biti - honorarni rad. Čak 60 posto aktivnih građana izjavljuje, naime, da će im glavni dodatni prihod, uz mirovinu, biti honorarni rad, dok se ostali oslanjaju na prihode od nekretnina, poljoprivredu i životno osiguranje, no udio onih koji se oslanjaju na taj oblik štednje puno je manji u odnosu na one koji računaju da će raditi. Stručnjaci, pak, upozoravaju kako to ovisi i o ponudi posla, ali i o tome je li čovjek zdrav, pa se budućnost ne bi smjela temeljiti na takvoj ocjeni.
Upravo stoga, čini se da je pravo vrijeme za analizu stanja u mirovinskom sustavu, prikaz očekivanja koja možemo imati od sustava generacijske solidarnosti i drugoga mirovinskog stupa, te raspravu o prednostima koje se mogu ostvariti dodatnom dobrovoljnom štednjom u trećem stupu, što smo objedinili u ovom prilogu“, napisala je Marijana Matković.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
