[dr. sc. Nikola Mašić]
Nova godina bit će teška i za svjetsku i domaću osigurateljnu industriju, koja mora poslovati u uvjetima sporog oporavka ekonomije, malih mogućnosti za podizanje cijena usluga i nemogućnosti postizanja tehničkog profita. K tome, sve to odvijat će se pod velikim pritiskom regulatora tržišta osiguranja. Za razliku od banaka, koje si zasad mogu priuštiti bahat odnos prema svojim klijentima, osiguratelji se moraju izboriti za puno veće povjerenje sadašnjih i budućih klijenata. I dok osiguratelji ne mogu utjecati na globalne ekonomske trendove, borba za povjerenje u velikoj mjeri ovisi o njihovu poimanju fer odnosa prema svojim klijentima.
Jedno od područja aktivnosti osiguravajućeg društva koje bi moglo imati utjecaja na povećanje povjerenja klijenata ili barem javne percepcije o poštenom postupanju s klijentima je postupak proaktivne identifikacije korisnika s police životnog osiguranja. Tradicionalno, osiguratelj plaća osigurninu kad mu korisnik prijavi osigurani slučaj. Nigdje u uvjetima osiguranja ne piše što se zbiva sa „spavajućim policama“ kod kojih je nastao osigurani slučaj, ali se ne pojavljuje zahtjev za isplatom osigurnine. Do sada je praksa bila takva da je osigurnina zapravo ostajala osiguravajućem društvu (ne ulazeći u pitanja objektivne, subjektivne, apsolutne zastare na isplatu osigurnine ili prirodne obveze isplate osigurnine). No, svjetska praksa počinje se mijenjati.
Početkom prošle godine mnogi američki državni regulatori počeli su inzistirati na tome da osiguravajuća društva počnu provoditi proaktivnu politiku identificiranja korisnika s polica životnog osiguranja. Oni su tražili od osiguravajućih društava da uspoređuju podatke sa svojih polica u odnosu na podatke iz matice umrlih osoba. I sada dolazi ono najzanimljivije, regulatori smatraju da se osigurnine koje ne mogu pronaći korisnika vrate državi, a ne da ostanu osiguravajućem društvu. Zasad to još nije zakonski regulirano, ali životni osiguratelji poduzimaju mjere i aktivnosti kojima bi udovoljili zahtjevima regulatora. Prema podacima koje iznosi The Berwyn Group, takvih polica, kod kojih je osiguranik vjerojatno preminuo, ima između 3 i 5 posto. Osiguratelji bi trebali provjeravati te podatke, premda većina njih vjerojatno nisu njihovi osiguranici, pokazujući dobru vjeru u naporu za otkrivanje korisnika životnog osiguranja.
Predlažemo našim osiguravajućim društvima i regulatornom tijelu da u poslovanje i smjernice za pošteno postupanje s klijentima ugrade elemente proaktivnog identificiranja korisnika životnog osiguranja. Taj napor neće biti ni lak ni jednostavan, ali će pokazati potrošačima da je osigurateljni sektor istinski zainteresiran za dobrobit korisnika svojih usluga, a ne samo za vlastiti probitak.
.jpg){kind=logo}
.jpg)
