Duško Čurlić, voditelj
[Nataša Gajski Kovačić]
Diplomirani novinar i politolog, zamalo glumac, dugogodišnji televizijski i radijski voditelj Duško Čurlić iza sebe ima vođenje čak deset Dora, sedam Splitskih festivala, bez njegova glasa u pozadini nezamisliv je Porin, kao i komentiranje Eurosonga, a posljednjih pet godina prepoznatljiv je po vođenju televizijskih showa Zvijezde pjevaju i Ples sa zvijezdama. A još uvijek je honorarac...
Ljeto je za nama, jeste li ga proveli radno ili odmarajući?
I ovo ljeto, kao i svako, za mene je radno. Tako sam, među ostalim, ponovno vodio Splitski festival. Znate kako je - kad ste u slobodnoj profesiji kao ja, treba zaraditi kad se god ukaže prilika...
Donosi li jesen ponovno vođenje Plesa sa zvijezdama?
Budući da je gledanost tog televizijskog showa prilično velika, Barbara i ja uplesat ćemo i u šestu sezonu. To mi je jako drago jer je riječ o iznimnom showu u kojem se događa puno pozitivnih stvari, a mislim da su nam pozitivne stvari potrebne u ovo vrijeme kad smo sa svih strana okruženi lošim vijestima.
Da niste kojim slučajem voditelj, biste li pristali sudjelovati kao natjecatelj i biste li radije pjevali ili plesali?
Svi mi potajno mislimo da znamo pjevati. No, s obzirom na to da smo u posljednjem showu Zvijezde pjevaju u finalu Barbara i ja otpjevali pjesmu Olivera Dragojevića "Što to bješe ljubav" i da nikad, ali doista nikad u životu nisam imao veću tremu, mislim da bih se odlučio za ples. Išao bih na medvjeđu simpatičnost, pa koliko izdržim, izdržim!
Vi i Barbara Kolar uigran ste voditeljski par. I inače na TV-u često vodite u paru - partnerice su vam bile i Daniela Trbović, Karmela Vukov-Colić, Suzana Pardačer... Je li vođenje u paru za voditelja teže ili lakše?
Imam sreće da kolegice s kojima sam radio ili radim, poput Daniele, Karmele ili Barbare, poštujem i kao osobe i kao profesionalce, tako da je s njima užitak raditi. No, priznajem, vođenje u paru uvijek je teža varijanta. Naravno, lakša je kad se uzajamno poštujete s osobom s kojom ste suvoditelj.
S obzirom na to da ste okruženi ženama i privatno i profesionalno, jeste li preuzeli sklonost potrošnji, koja se obično pripisuje ženama ili ste racionalni potrošač?
Što se mene tiče, kupujem stihijski, ali na sreću ne vodim glavnu riječ u kući kad su posrijedi financije. Mislim da, što se tiče vođenja financija, nisam primjer kako bi se trebalo ponašati. Ipak, otkako sam roditelj, pokušavam biti odgovorniji prema novcu. No, slab sam na kćeri i njima kupim sve što žele.
Na što vi osobno trošite? Počastite li se kakvim skupim komadom tehnike ili..?
Što se mene tiče, nikad ne idem ciljano u grad zbog shoppinga ili razgledavati izloge, no ako na nešto naletim što mi se sviđa, kupim bez razmišljanja.
Kako gledate na osiguranja, životno ili putno, štedite li u trećem mirovinskom stupu?
Treći mirovinski stup uplaćujem već godinama i smatram to vidom štednje za budućnost. No, kad slušam ili čitam što se govori o prvom i drugom stupu mirovinskog, ne veseli me to što čujem. Svejedno, uplaćujem svoje obveze prema državi, iako ne znam hoće li mi to i kakve koristi donijeti u budućnosti. Što se ostalih osiguranja tiče, s obzirom na to da zbog prirode posla godišnje odvozim puno kilometara, ne mogu bez osiguranja, tako da si uplaćujem i životno osiguranje.
Štedite li?
U načelu, pristalica štednje jesam, ali trenutačno sam ogorčen na neke štedne proizvode. Primjerice, na stambenu štednju za djecu. Smatram je velikom prijevarom na štetu roditelja. Nepojmljivo mi je da roditelji koji otvore štednju za svoje dijete, ne mogu podići taj novac nego ga može podići jedino dijete kad postane punoljetno. Mislim da je to suluda varijanta, ujedno i vrlo neugodna za roditelje koji pokušavaju podići novac, a ne mogu. Ogorčen sam i što se centri za socijalnu skrb bave procjenama mogu li roditelji podići taj novac. Umjesto da se zaista bave problemima djece u Hrvatskoj kojih, nažalost, ima mnogo, oni se bave roditeljima koji imaju tu mogućnost da uplaćuju nešto za svoje dijete, a poslije ga tretiraju kao nekoga tko želi djetetu nešto uzeti.