Časopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

 

Kad se govori o šansama za brži rast i razvoj osigurateljne djelatnosti, odmah nakon životnih osiguranja navode se imovinska, u kojima Hrvatska trenutačno daleko zaostaje za europskim standardima. O aktualnoj situaciji na domaćem tržištu imovinskih osiguranja razgovarali smo s Bojanom Liškom, izvršnim direktorom u Euroherc osiguranju i vrsnim poznavateljem te tematike. 

 

Što se tiče omjera premija na tržištu osiguranja, tu definitivno odskačemo od europskog prosjeka, s obzirom na to da je udio životnih osiguranja u našoj zemlji u ukupnoj premiji oko 27 posto, a u Europi je to u prosjeku oko 60 posto od ukupne premije. 

Ukupno tržište osiguranja u Europi je lani raslo oko tri posto, a u Hrvatskoj je i dalje prisutan obrnuti trend, tj. pad premije. Najveći udio premije u neživotnim osiguranjima u EU zauzima premija motornih vozila, i to 38 posto premije, a zatim imovina sa 25 posto i odgovornost sa 9 posto. U Hrvatskoj udio premije motornih vozila u premiji neživota iznosi oko 40 posto, imovina sudjeluje sa 15 posto, a odgovornost sa oko tri posto.

Ne može se govoriti o lošem statusu imovinskih osiguranja u našoj zemlji, nego samo o drukčijim prilikama na tržištu, te o osigurateljnoj kulturi ljudi. Iako naša industrija prati sve trendove u EU i ima u ponudi gotovo sve proizvode kao i Europa, zakonska regulativa i odnos prema riziku znatno su drukčiji. Umjesto da se koriste police osiguranja kao instrumenti zaštite poslovanja s fiksnim troškom koji se može planirati, često se nepotrebno špekulira s rizikom, pri čemu tvrtke i pojedinci radije na sebe preuzimaju rizik štete, po logici "neće se to meni dogoditi, pa kakva šteta može tu biti - nikakva". 

U Europi se police koriste kao zaštita od rizika, na način da se fiksni trošak za police osiguranja uračuna u trošak poslovanja, te se pokriva iz marže, ovisno kojim se poslom bave. 

Police se često ugovaraju uz odbitne franšize, gdje tvrtka zna koliko štete može sama isfinancirati, a osiguranje kupuje samo za preostalu razliku. I dok su u Europi često prisutne imovinske all risk police koje nemaju navedene rizike, nego samo isključenja iz pokrića, u Hrvatskoj se najčešće ugovaraju pojedinačni rizici, te se obično ne uzima pokriće za dopunske rizike, koji također mogu izazvati velike štete. 

 

Premija imovinskih osiguranja u Eurohercu sudjeluje u ukupnom portfelju s oko 11 posto, pri čemu se oko 80 posto premije odnosi na tvrtke, 12 posto na osobe i 8 posto na obrte.

 

Euroherc konstantno svoje poslovanje usklađuje s najnovijim trendovima i smjernicama za osiguranje koje primjenjuje i Europa, a često takva pokrića upravo traže strani investitori koji ulažu u Hrvatsku. Osiguranicima nudimo širok izbor osigurateljnih proizvoda kako za imovinska tako i ostala osiguranja. Posebne pogodnosti ostvaruju tvrtke koje imaju ukupan godišnji prihod veći od 50 milijuna kuna, izvoznici, tvrtke koje imaju uveden ISO standard, nosioci oznake Izvorno hrvatsko ili Hrvatska kvaliteta, prijevoznici s vozilima EURO 5 norme itd.. 

Umjesto podjele pogodnosti na vrstu ugovaratelja (tvrtka, osoba, obrt), želimo svakome omogućiti što kvalitetnije i povoljnije pokriće, obzirom na djelatnost, a ne pravni oblik.

 

Premija uvijek ovisi o tome što se osigurava i kako se nešto osigurava, tj. na koje vrijednosti i po kojim pokrićima. Budući da je premija osiguranje imovine, primjerice, stana od oko 60 četvornih metara otprilike 500 kuna godišnje, uz pokriće za više od 15 rizika, smatramo da je takva cijena prihvatljiva za veći dio građanstva. No, da se zaključi polica, strah od nastanka štete uvijek treba biti veći od mogućnosti, tj. vjerojatnosti njezina nastanka – tada će osoba ugovoriti policu, inače će špekulirati oko rizika. 

Ako obrtnik ima halu vrijednosti 5 milijuna kuna, požarna polica stajat će ga oko 2200 kuna, što iznosi 183 kune mjesečno, a to bi trebao biti prihvatljiv trošak za obrt. Kod poljoprivrednika koji osiguravaju usjeve i nasade malo je drukčiji stav, i premije su veće, ali upravo zbog velikih šteta i fenomena "akumulacije rizika" za osiguratelja. Budući da tuča zahvaća veće područje, a ne samo jednu njivu, štete su znatno veće od plaćenih premija za osobe koje to osiguravaju. 

Kao posebno olakšanje financiranja proizvodnog ciklusa, postoje i subvencije države i pojedinih jedinica lokalnih uprava, županija te gradova i općina. Trenutačno osiguranje poljoprivrednih kultura država sufinancira sa 25 posto premije, pojedine županije s dodatnih 25 posto, tako da poljoprivredniku ostaje financiranje 50 posto ukupne premije.