« Povratak na sadržaj Broj 5 | Godina 2018

Zlatan Filipović, direktor Bosna Reosiguranja i generalni sekretar udruženja SorS

Bosna RE po rejtingu znatno iznad rejtinga Bosne i Hercegovine

Bosna RE nije imala godinu u kojoj je iskazan gubitak. Nije lako održati taj nivo uspješnosti u poslovanju. Protekla 2017. godina je bila izuzetna godina u kojoj smo ostvarili najveću dobit ikada, a njen najveći dio je ostvaren prodajom dionica u koje smo dosta davno investirali i to se pokazalo kao izuzetno dobar potez. Posljedično i dividenda koju ćemo dijeliti za 2017. godinu će biti najveća ikada. Naravno, nećemo moći ponoviti takav uspjeh, ali drago mi je da ćemo u godini kada obilježavamo
Ostvarena najveća dobit u historiji postojanja firme bio je odličan šlagvort za obilježavanje četiri decenije postojanja Bosna Reosiguranja. Od 1978. godine Bosna RE je sinonim za reosiguranje u BiH, a o počecima ove kompanije i njenom bogatom historijatu te opstanku u najtežim uvjetima rata i obnovi poslovnih aktivnosti proteklih dvadesetak godina govori Zlatan Filipović, direktor Bosna RE. U svojstvu aktivnog učesnika i generalnog sekretara udruženja SorS, Fiipović je podsjetio i na značaj tradicije održavanje Susreta osiguravača i reosiguravača Sarajevo, koji se po 29. put održavaju u glavnom gradu BiH od 6. do 8. juna 2018. godine.

Bosna RE obilježava 40 godina postojanja i uspješnog poslovanja. Možete li nas provesti kroz historijat ove jedine bh. reosiguravajuće kompanije?
Bosna Reosiguranje je počelo sa radom 1. aprila 1978. godine. Ako pogledamo razvoj Bosna Reosiguranja on je započeo 1977., kada je u tadašnjoj državi donijet zakonski propis da se djelatnost reosiguranja odvoji od osiguranja i stoga je postalo neophodno formirati društva za reosiguranje. U tadašnjim bivšim jugoslavenskim republikama je došlo do formiranja četiri društva za reosiguranje, u Sloveniji Sava RE, u Hrvatskoj Slavija Lloyd, u Srbiji Dunav RE i u BiH, odvojen je odjel za reosiguranje tadašnjeg ZOIL-a Sarajevo i formirana je Zajednica reosiguranja Bosna RE koja je počela raditi, nakon registracije, u 1978. godini, za razliku od kolega koji su počeli raditi 1977. godine. Prošle godine smo bili pozvani na godišnjice Dunav RE i Sava RE, a oni su bili naši gosti za našu proslavu, dok je hrvatsko društvo Slavija Lloyd koje je preimenovano u Croatia Lloyd, prije nego što je dočekalo 40 godina rada u reosiguranju, utopljeno u Croatia osiguranje i kao zasebna firma više ne postoji.
Tema ovogodišnjeg SorS-a je edukacija u osiguranju i mogu reći da je čak i na pripremnim sastancima bilo dosta debate da li je ova tema primjerena ili nije. Moj stav je da je tema edukacije, ne samo zanimljiva društvima za osiguranje, nego je apsolutno neophodna
Kasnije je još formirano društvo Vojvodina RE, ali je ona 1990. godine integrirana u Dunav RE. Od 1978. godine radili smo reosiguranje prvenstveno za ZOIL Sarajevo jer su oni bili jedan od naših osnivača. Moram spomenuti vrlo značajnu ulogu Stjepana Šauberta koji je tada bio direktor, predsjednik poslovodnog odbora Triglava, jer su po tadašnjem zakonodavstvu za osnivanje društva za reosiguranje bila potrebna minimalno dva društva za osiguranje i ta dva društva su bila ZOIL Sarajevo i zajednica osiguranja Triglav. Nažalost, drugi potpisnik samoupravnog sporazuma o osnivanju Bosna Reosiguranja, Zijo Filipović, je preminuo u toku rata.
Bosna RE, pored portfelja ZOIL-a Sarajevo, je razmjenjivalo poslove sa drugim republičkim društvima za reosiguranje i prihvaćalo posao od strane društava praktički iz cijelog svijeta. Od samog početka našeg rada sarađivali smo sa najvećim društvima za reosiguranje, i to Munich RE, Swiss RE, Frankonom, SCOR-om, Lloydsom, a nastavili smo i danas sa njima surađivati. Podjela u svijetu je tada bila drugačija, na kapitalistički i socijalistički blok, društva i države.

Specifičnost bivše države je u tome da smo bili negdje između i da smo imali određenu dozu konkurencije i postojanja tržišnih odnosa te da je zaista postojalo osiguranje i reosiguranje u klasičnom smislu dok kod nekih drugih socijalističkih zemalja to i nije bio slučaj. Te zemlje i nisu bile zanimljive za velika društva za reosiguranje jer se posao radio na drugačiji način u odnosu na ono kako se radi danas.
Jedan od bitnih momenata u tom periodu desio se 1986. godine kada su svim društvima u bivšoj Jugoslaviji oduzeti devizni računi pa je sve što smo dobijali u devizama automatski prebacivano u dinare i nažalost, zbog uticaja inflacije, tada smo imali velikih problema jer faktički ono što smo dobijali kao novac od prikupljenih šteta i prikupljene premije iz inostranstva je gubilo na vrijednosti. No, bilo je i nekih pozitivnih efekata, kod šteta, jer su se štete izmirivale u dinarima, a potraživale u stranoj valuti. Dok šteta dođe, znalo se desiti da dobijemo više dinara od onoga što je nominalno plaćeno. Pojava reformi tadašnjeg premijera Ante Markovića sa fiksiranjem kursa imala je pozitivan uticaj na skok premije osiguranja i u BiH i u cijeloj Jugoslaviji, pa tako i na skok premije reosiguranja Bosna RE. Onda nismo imali inflatorni efekat na dinare, a premija koja je iskazivana u markama prema stranim partnerima je iskazivala značajan skok, i do pet puta, tako da smo imali stabilnost u poslovanju. Novi zakon o osiguranju koji je stigao 1990. godine nalagao je da su društva morala biti transformirana iz zajednice osiguranja ili reosiguranja u dionička društva. Mi smo bili drugo društvo u bivšoj Jugoslaviji koje je dobilo saglasnost od Saveznog izvršnog vijeća odnosno tadašnje savezne vlade da postane dioničko društvo, iako su nam dioničari bili u društvenom vlasništvu, ali je sve puno više nalikovalo na današnju situaciju i odnose kakvi i trebaju da važe u tržišnoj ekonomiji za jedno društvo za osiguranje i reosiguranje. Tu smo dobili vlasnike u vidu banaka, trgovačkih i osiguravajućih društava, a i Bosna RE je uložilo i postalo dioničar u reosiguravajućim društvima u drugim republikama, kao što su Sava RE i Dunav RE.


I onda dolazi prelomni, najteži momenat u postojanju Bosna RE, ali i ne samo ovog društva nego i cijele države?

Izbijanjem rata u BiH 1992. godine naše aktivnosti su svedene na nulu. Čitateljima je vjerovatno poznato da svi ugovori o reosiguranju imaju klauzulu da ne vrijede u slučaju izbijanja rata, jasno iz kojih razloga. Najveći rezultat koji je Bosna RE ostvarilo bilo je da smo uspjeli sačuvati firmu i svoje radnike. Firma je bila otvorena svakog dana u ratu, ali posla nije bilo. Kao kuriozitet mogu izdvojiti kako smo 1993. godine imali nekih 300 maraka premije i to je bila premija za Energoinvestov avion koji je pilot Omer Kulić spasio. Taj avion je bio na pisti u Njemačkoj, nije letio i Bosna RE je preuzela mali dio rizika za njega. Nešto sredstava koje smo imali na računima faktički se dijelilo kao plate, ali ni to nije bilo nešto posebno. Zahvaljujući pokojnom Nikoli Cuciću, koji je bio direktor pred rat, u toku rata i nekoliko godina nakon rata, Bosna RE je opstalo, makar u dijelu jezgra kadrova koji su se okupljali u društvu i koji su imali određene prednosti zbog koje su mogli doći tu; nabavili smo agregat pa je bilo i struje, povremeno i vode, mogla se čak i kafa popiti… Dakle nešto što iz sadašnje perspektive zvuči periferno i nebitno, u tom periodu je bilo jako bitno. Bosna RE je i u tim najtežim trenucima svog postojanja pokazala snagu i žilavost i opstala je.

Kako je poslije rata obnovljen rad Bosna RE?
Bosna RE je 1996. godine nastavila sa radom, a osiguravajuća društva su radila i tokom rata jer je postojala obaveznost osiguranja od automobilske odgovornosti i postojao je makar i mali nivo osiguranja. Bosna RE je tada trebala kapital, a mi smo imali društvena preduzeća kao vlasnike, pa obzirom da je društveno podržavljeno, a država nije imala novca, kapital smo prikupili iz privatnih izvora. Tako je Bosna RE postala prvo društvo iz te grupe reosiguravajućih društava formiranih 1977. i 1978. godine koje je bilo u većinski privatnom vlasništvu. Jedini dio koji je ostao u državnom vlasništvu, nekih pet posto, je 1999. godine na aukciji kupljen od strane radnika i tada je kompletirana privatizacija Bosna RE. Okolnosti su se promijenile i nije radilo samo Sarajevo-osiguranje, nego se javio čitav niz društava koja su formirana i u toku rata, a postojanje obaveznosti osiguranja od automobilske odgovornosti je jedan od odgovora zašto su se i tokom rata formirala društva. Drugi odgovor leži u činjenici veoma niskog kapitala koji je trebao da bi se formiralo osiguravajuće društvo. Vlasti u BiH su se koristile zakonom iz 1990. godine koji je iskazivao vrijednost kapitala u jugoslavenskim dinarima, čak su i zanemarili naknadno povećanje tog iznosa, pa zbog inflacije i prelaska na bh. dinare, u jednom trenutku 1993. godine je to iznosilo bukvalno 75 njemačkih maraka! Znači sa 75 njemačkih maraka kapitala se moglo osnovati društvo za osiguranje u Sarajevu. Međutim, od 1996. godine su okolnosti nešto drugačije i Bosna RE je prikupila tri miliona maraka kapitala da bi nastavila raditi. Istočno tržište se tada već otvorilo; Poljska, Češka, Slovačka, Rusija, Mađarska i druge države nisu prolazile kroz ratne teškoće, njihova privreda je rasla i faktički smo tamo imali tržišne privrede, osiguranje se počelo raditi na drugačiji način, a počela se obraćati pažnja i na reosiguranje, više nego što je to ranije bio slučaj. Tako praktično dobar dio bivše Jugoslavije, a samim tim i BiH koja je u ratu najviše stradala, i ekonomski i uz sve žrtve koje smo pretrpjeli, više nije bio zanimljivo tržište. Bili smo premali, a od maksimalnog obima predratne premije od nekih 56 miliona njemačkih maraka, došli smo na nulu.
Iskustvo koje imam u radu sa društvima u BiH govori kako komponenta konkurencije nadvladava osnove osiguranja do te mjere da se preuzimanje rizika ne samo pojednostavljuje nego i zanemaruje

Uspjeli smo dogovoriti par prvih ugovora o retrocesiji i počeli raditi sa Frankonom sa kojom smo radili i ranije uz činjenicu da je ovo društvo bilo najspremnije da nam pomogne i da nam da razumne uvjete u reosiguranju, tako da je Frankona jako dugo ostala naš lider na ugovoru o imovinskom osiguranju. Kako je rastao broj društava za osiguranje tako se i pozicija Sarajevo-osiguranja drastično promijenila u odnosu na ono prije rata kada je ovo društvo imalo između 85 i 90 posto premije osiguranja. Sada se taj veliki tržišni udio i posao preljevao i na druga društva, a i kadar iz Sarajevo-osiguranja je počeo da prelazi u druga društva i u RS-u i u Herceg-Bosni. Samim tim se i pozicija Bosna Reosiguranja promijenila jer više nismo imali jednog ključnog partnera nego smo imali niz partnera koji se bave različitim vrstama osiguranja i imali su različit nivo znanja o osiguranju. Tada smo shvatili da naša uloga nije samo da damo podršku u reosiguranju nego da je neophodno i da aktivno učestvujemo u obuci. Uz pomoć vodećih društava za reosiguranje iz svijeta i vodećih brokera počeli smo da organizujemo seminare za cijelo tržište, kako za naše klijente tako i za one koji nisu bili naši klijenti, i u periodu od 1997. godine do danas smo organizovali 51 seminar za tržište te posebna pre--davanja i male seminare po društvima za osiguranje za veći broj njihovih zaposlenih. Tematski smo davali uvod u reosiguranje, tehnologiju reosiguranja i usmjeravali se u pojedine segmente, bilo da je to imovina, ili nezgoda ili transportno osiguranje. I tu smo postigli značajne uspjehe. Ne samo da pružamo uslugu reosiguranja nego imamo za cilj da povećavamo znanje jer što naš klijent više zna, to ćemo dobiti bolji posao od njega, kvalitetnije će preuzeti određeni rizik, izbjeći će zamke i biće svjesniji potencijalnih problema kod preuzimanja nekih rizika.

Uslijedio je još jedan prelomni momenat u historiji Bosna RE: dobivanje međunarodnog priznatog finansijskog rejtinga od strane agencije AM Best. Zašto ste se odlučili na ovaj korak?
Godine 2008. Bosna RE je po prvi put dobila finansijski rejting B+ dobar od agencije AM Best. Željeli smo rejting, odnosno nezavisnu procjenu profesionalne organizacije o tome koliko smo dobri. Zadovoljstvo mi je da kažem da smo taj rejting do sada obnovili deset puta. Taj rejting je znatno iznad rejtinga BiH i tu AM Best dopušta određenu fleksibilnost, ali nažalost to je ujedno i maksimalni rejting koji možemo dobiti dok BiH ima postojeći rejting. Veliko mi je zadovoljstvo reći da i danas, nakon deset godina, u cijeloj regiji imamo svega četiri društva za osiguranje i reosiguranje koja imaju rejting, a od toga su tri u Sloveniji i jedno u BiH. Mi smo bili drugi s rejtingom, prije nas je to dobila Sava RE, a kasnije Triglav i Triglav RE. Bilo je nekih pokušaja kod kolega da se ide u postupak dobijanja rejtinga i želim im uspjeh u tom smislu, ali period od deset godina je prošao, a nijedno društvo ga još nije dobilo., što pokazuje u kakvim državama radimo. To bi trebao da bude jedan od bitnih parametara kod koga ćete se osigurati, odnosno reosigurati.

Sljedeći bitan momenat je 2010. godina kad smo prešli u novu poslovnu zgradu koja je savremenija i primjerenija poslu kojim se bavimo. Tu smo osmu godinu, i dočekali smo naših 40 godina. Prilika je to da se zahvalim zaposlenim, bivšim i sadašnjim, penzionerima i onima koji nisu otišli u penziju iz Bosna RE-a nego su otišli bilo u ratu ili u miru, da se bave nekim drugim poslovima. Nažalost, i pokojnim radnicima i direktorima, zatim dioničarima koji su vjerovali u nas, poslovnim partnerima i cedentima čiji posao dobijamo te partnerima vani kojima posao prenosimo.

Zanimljivo je da je protekla godina bila ujedno i godina sa najvećom iskazanom dobiti Bosna RE...
Nikada Bosna RE nije imala godinu u kojoj je iskazan gubitak. Nije lako održati taj nivo uspješnosti u poslovanju. Protekla 2017. godina je došla kao izuzetna godina u kojoj smo ostvarili najveću dobit ikada, a njen najveći dio je ostvaren prodajom dionica u koje smo dosta davno investirali i to se pokazalo kao izuzetno dobar potez. Posljedično će i dividenda koju ćemo dijeliti za 2017. godinu biti najveća ikada. Naravno, nećemo moći ponoviti takav uspjeh, ali drago mi je da ćemo u godini kada obilježavamo 40 godina rada dio naše zahvalnosti dioničarima iskazati, ne samo kroz riječi, nego i kroz konkretnu isplatu dividende.

Jedna od zanimljivosti iz historijata Bosna RE je osiguranje odnosno reosiguranje Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu. Možete li nam reći nešto o tome?
To je jedan od najznačajnijih događaja u radu Bosna RE jer ne dešavaju se Olimpijade u vašoj zemlji ni svaki dan ni svake decenije i to je bio vrlo težak i kompliciran poduhvat. Tadašnji ZOIL Sarajevo i Bosna RE su krenuli u taj projekat 1983. godine i jedna od njegovih specifičnosti je bila da se trebalo osigurati od eventualnog otkaza igara zbog lošeg vremena što je bilo pokriveno na nekih 50 miliona američkih dolara i obuhvatalo je i televizijska prava.
Godine 2008. Bosna RE je po prvi put dobila finansijski rejting B+ dobar od agencije AM Best. Željeli smo rejting, odnosno nezavisnu procjenu profesionalne organizacije o tome koliko smo dobri. Zadovoljstvo mi je da kažem da smo taj rejting do sada obnovili deset puta

Danas se govori o milijardama kada su u pitanju TV prava, no moramo znati da su te vrijednosti skočile nakon Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, a za 1983. godinu tih 50 miliona dolara je zaista bilo značajno. Bosna RE je kontaktirala brokera u Londonu, firmu Harris & Dixon i njihov direktor, gospodin Richard Drummond – Murray, je prvi put došao u BiH i vrlo uspješno smo ispregovarali i plasirali sva pokrića za Olimpijadu tako da je Olimpijada bila kvalitetno pokrivena. Firma Harris & Dixon se odrekla svoje brokeraže u korist ZOI tako da su praktično pojeftinili cijenu i učestvovali dijelom u finansiranju tog značajnog događaja za Sarajevo. Kad pogledamo unatrag, pitanje je i koliko dugo se trebamo sa nostalgijom sjećati nečega što je bilo prije 34 godine jer nažalost nismo bili u mogućnosti ponoviti ništa ni blizu toga. Moram reći da, što se tiče osiguranja i reosiguranja, to se može lako ponoviti ali sada živimo u drugom dobu i drugačijim okolnostima i mislim da nećemo biti u prilici da osiguramo nešto slično. Imat ćemo naredne godine EYOF, Evropski omladinski olimpijski festival, ali nećemo imati mogućnost da učestvujemo u jednom takvom događaju kakva je bila Olimpijada jer nemamo ni infrastrukturu, a ni organizatore koji bi bili u stanju da to iznesu, bez obzira na sav entuzijazam prije desetak godina. Bez podrške šire i jače zemlje nego što je ova sada i bez jedinstva kojeg sada nemamo, teško da će se to ponoviti. Sve u svemu, ZOI 1984 su uspješno održane, imali smo sreću sa vremenom i priredba nije otkazana. Bilo mi je jako drago kada sam pronašao te ugovore koje smo stavili na našu web stranicu kao historijski dokument.


Kako izgleda lična karta Bosna RE-a danas, koliko ima zaposlenih, kakav je premijski prihod, ko su najveći dioničari?

U ovom trenutku, Bosna RE ima 26 zaposlenih, a već narednog mjeseca imaćemo 25 jer naš izvršni direktor za finansije koji je od prvog dana u Bosna RE odlazi u penziju, a zamjenu ćemo izvršiti iz postojećeg kadra unutar društva. Prošle godine Bosna RE je ostvarilo bruto premiju od 51.428.376 KM od čega iz BiH 45.291.202 KM. Naša je procjena da od ukupne premije reosiguranja u BiH, Bosna RE ima oko 70 posto, bez obzira što smo jedino društvo, jer je Republika Srpska donijela propis koji omogućava da se premija reosiguranja prenosi prije svega na društva u Srbiji, a nešto se prenosi i u Sloveniju. Moram reći da je premija reosiguranja u jednom trenutku značajno opala u BiH, i to za nekih desetak miliona KM, ali sada se vraća na neke bolje nivoe. Bosna RE ima temeljni kapital od 6.399.300 KM, zakonske i statutarne rezerve od 19.810.376 KM i neto tehničke rezerve od 24.223.994 KM. Sa krajem prošle godine imali smo 12,2 miliona KM zadržane dobiti, što će biti nešto drugačije nakon isplate dividende. Najznačajnije vrste osiguranja kojima se bavimo su požar, odnosno imovinsko osiguranje od požara koje zauzima 30 posto, ostala imovina nešto preko 10 posto, auto kasko 20 posto, autoodgovornost oko 17 posto i potom slijede život, opća odgovornost i ostale vrste odgovornosti, nezgoda koja je manje od pet posto, a sve ostalo je u vrlo malim procentima.

Naši dioničari su kombinacija fizičkih i pravnih osoba, a pojedinačno imamo formalizirani ortakluk, nastupaju zajedno zaposleni, uprava i nekoliko fizičkih osoba van društva i oni imaju nešto preko 16 posto vlasništva, Sead Babić ima 15,58 posto, Triglav osiguranje 13,65 posto, Sarajevo-osiguranje 12,74 posto, Euroherc osiguranje Zagreb 10,97 posto, Adriatic osiguranje 8,55 posto i ispod Union banka, Unicredit banka, Euroherc osiguranje Sarajevo, Uniqa osiguranje Sarajevo, Triglav RE itd.

Bosna RE je imao svoju značajnu ulogu i u prijeratnom nastanku i u poslijeratnom ponovnom zaživljavanju Susreta osiguravača i reosiguravača Sarajevo. Kako je uopće došlo do ideje o SorS-u te kakav je bio cilj ljudi koji su pokrenuli održavanje susreta osiguravajućih i reosiguravajućih društava iz bivše Jugoslavije?
Ti susreti su se nametnuli kao potreba i bilo ih je jednostavnije napraviti jer ste imali društva za osiguranje i reosiguranje koja su bila na republičkom nivou, a pojedine republike poput Srbije su imale i više društava za osiguranje i reosiguranje. SorS je započeo 1981. godine sa Splitom, da bi se preselio u Sarajevo, na planinu Igman gdje je održavan u hotelu “Igman”, a tamo je bio i objekat “Borik” u vlasništvu ZOIL Sarajeva. U odnosu na sadašnji SorS, održavan je i u drugom terminu, u mjesecu septembru. Konferencija je bila korištena da bi se društva za reosiguranje bivše Jugoslavije dogovorila o strategiji nastupa na konferenciji u Baden Badenu, jer bez obzira što se radilo o različitim društvima i rezultatima koji su postizani tokom godine, ipak se pokušavao dogovarati istovjetan nastup. Nažalost, sa raspadom države konferencija nije održavana tokom rata i negdje nakon rata došli smo na ideju da okupimo prvo ljude iz društava za osiguranje koja su bila dominantna u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, ona koja su bila učesnici SorS-a. Otišli smo na planinu Igman, obišli ruševinu hotela “Igman” u kojoj se sve odvijalo i sreli se u hotelu “Maršal” na Bjelašnici gdje se razgovaralo o budućnosti konferencije. Zaključeno je da SorS treba obnoviti i otvoriti ga za sve zainteresirane kompanije. Kao najpogodniji termin je izabran početak juna i kao lokacija je bilo izabrano Sarajevo. Imali smo na 20. godišnjicu konferencije ideju da SorS za tu godinu izmjestimo u Split, ali nažalost cijene hotela su bile takve da je bilo vrlo lako odlučiti da konferencija i tu jubilarnu godinu ostane u Sarajevu. U samom početku, bez obzira što se niz društava pojavljivao u ulozi organizatora, mislim da nije neskromno reći da se Bosna RE pojavljivala u ulozi glavnog organizatora, ako ne i jedinog u pojedinim godinama, sve do trenutka dok nismo formirali udruženje SorS kao zvaničnog organizatora i pool koji određuje teme za konferenciju, a koji je onda izabrao firmu Tectus za tehničkog organizatora. U proteklim godinama broj učesnika je rastao i dosegao vrhunac prije nekoliko godina što ne treba da čudi jer generalno broj posjetilaca na konferencijama o osiguranju opada, a počinju se dešavati i preuzimanja, i u tom procesu automatski izgubite neke od učesnika. Što se tiče regije, ovo je vrlo značajna konferencija jer je primarni interes vodećih društava iz regije za zemlje bivše Jugoslavije. Vidimo kako se društva iz regije šire, kako je Sava Re kupovala društva, kako je Triglav kupovao ili kako je Croatia kupovala društva i vidimo kako je njihov fokus za razvoj ovaj prostor. Mislimo da na ovaj način možemo postići jako dobru razmjenu informacija i upoznavanje ljudi. Uz to, na SorS dođe veliki broj stranih brokera i društava za reosiguranje i svi u ta tri dana imaju priliku da vide cijelo evropsko tržište reosiguranja i kompletnu regiju koja se skupi, uz teme za koje pokušavamo da budu aktuelne i interesantne.

Možete li nam dati kraći uvod u glavne teme ovogodišnje 29. konferencije SorS koja će proteći u znaku razgovora o obrazovanju u osiguranju?
Ove godine tema je edukacija u osiguranju i mogu reći da je čak i na pripremnim sastancima bilo dosta debate da li je ova tema primjerena ili nije, da li je zanimljiva ili nije. Moj stav je da je tema edukacije, ne samo zanimljiva društvima za osiguranje, nego je apsolutno neophodna. Iskustvo koje imam u radu sa društvima u BiH govori kako komponenta konkurencije nadvladava osnove osiguranja do te mjere da se preuzimanje rizika, ne samo pojednostavljuje, nego i zanemaruje.

Kvalitet znanja treba kontinuirano podizati u društvima i stoga mislim da će teme biti dobre, a uz teoretske teme u okviru plenarnog dijela konferencije imaćemo i prezentaciju Swiss RE-a o praktičnom dijelu obuke koju oni sprovode unutar Swiss RE-a, a imaćemo i prezentaciju jednog domaćeg društva za osiguranje, ASA osiguranja, koje je nedavno napravilo platformu za online edukaciju svojih radnika. Njihovo rješenje je vrlo zanimljivo i bili su raspoloženi da ga prezentiraju, ne da bi ga komercijalno prodavali, nego da bi ga pokazali i kolegama iz drugih osiguranja i omogućili im da razmišljaju da li je to dobar način edukacije ili ne. Moje je mišljenje da jeste, tako da svi možemo unaprijediti znanja koja svakodnevno primjenjujemo. Ove godine se vraćamo u hotel Holiday u kojem je i ranije održavan SorS, i to ne zbog toga jer smo nezadovoljni ranijim hotelom, nego zato što je hotel Holiday izašao iz teškog perioda i renoviran je, zadovoljavajući je, i nešto bliži centru Sarajeva.

Propisi koji reguliraju tržište osiguranja u EU prolaze značajnu transformaciju koja će uveliko da utiče na ono što će se dešavati i na tržištima, ali i u samim društvima u narednim godinama. Koliko će biti prostora da se na SorS-u govori o temama kao što je primjena direktiva poput IDD-a ili GDPR-a na tržištima koja su već u EU, ali i onima koji teže da postanu dio evropskog poslovnog prostora? Koliko bi to bilo zanimljivo bh. osiguravateljima koji su još uvijek relativno daleko od tih pitanja, i ne samo oni nego i osiguravatelji u susjednim državama koje nisu članice EU?
Samo pitanje je dalo dobar dio odgovora. Nekima to jeste zanimljivo, ali velikom broju, čini mi se da nije. Prošle smo godine obrađivali pitanje Solventnosti II i imali smo prezentacije iz Hrvatske i Slovenije koje su unutar EU i implementirali su SII te Srbije koja je negdje na pola puta u uključivanju Solventnosti II, jer iako nisu članica EU, vrše određene pripreme. BiH ne vrši nikakve pripreme. Pitanje je koliko ima interesa predstavnika zemalja koje su unutar EU. Vjerovatno najveći interes iskazuje Srbija koja je na putu da ga primjeni, a vrlo mali interes je kod BiH i pretpostavljam Makedonije jer je EU dosta daleko i još uvijek nema obaveze da se to primjeni. I druge izmjene zakonodavstva će naići u ovoj regiji na vrlo različit nivo interesa tako da bi možda bilo dobro obraditi pojedine teme, ali ne fokusirati cijelu konferenciju samo na njih. Međutim i sama EU prolazi kroz neke cikluse i svaka država prolazi kroz neka pitanja. Za BiH će to biti dvostruko teži problem jer nakon izlaska Velike Britanije, BREXIT-a, vidjeli smo ponašanje jedne članice EU koja se rezom odvojila od EU, u koju svi mi hoćemo da uđemo. Uvijek se morate pitati šta ćete dobiti ulaskom u neku zajednicu. Moguće da bi mi mogli postići puno više kada bi uskladili naše zakonodavstvo sa EU zakonodavstvom i napravili reforme koje naša politika izbjegava da napravi već 20 godina, ali zbog nas samih a ne zato da bi ušli u EU.

EU je kapitalistička tvorevina i ona funkcionira kao tržište, a mi samo mislimo da ćemo moći prodati na tom tržištu naše robe i usluge. Kao što smo mislili da ćemo u CEFTI moći prodati naše robe i usluge pa mi se čini da nemamo takvih efekata, a CEFTA nije ni blizu razvijenosti tržišta EU. Bojim se da ćemo samo otvoriti naše granice i da će i ovo proizvodnje što imamo postati neekonomično i da to što proizvodimo nemamo u dovoljnim količinama ni za EU, ni za neke druge države poput Rusije koju ne možemo podmiriti ni jabukama ni malinama, a da će ljudi koji imaju znanja sa takvim otvorenim granicama, prije ili kasnije, napustiti zemlju. Primjer imamo u Hrvatskoj. Naši ljudi već danas odlaze, a kad budu u situaciji da im je to formalno olakšano jer su državljani EU, neće razmišljati ni 24 sata.
Novo zakonodavstvo u EU moramo pratiti da bi vidjeli kakvi su efekti, ali ako to radimo zbog EU bolje da ne radimo. To treba raditi radi sebe samih.

Ima li naznaka za promjene u konceptu SorS-a, odnosno ima li uopće razmišljanja u kom pravcu bi ova konferencija trebala ići narednih godina kako bi zadržala svoj rejting i bila i dalje ključno mjesto okupljanja osiguravatelja iz regije i EU te svih onih koji žele da nešto nauče o tržištima država nastalih raspadom bivše Jugoslavije?
To je veliki izazov. Mi smo za ovaj SorS predvidjeli malo životniji segment oko tržišta osiguranja, sa panel diskusijom i moderatorom, gdje bi pokušali da predavanja o tržištima zemalja regije koja nisu toliko atraktivna zamijenimo kraćim pregledima tržišta i da kroz diskusiju i blic pitanja postignemo dinamiku i dobijemo više od suhih brojki koliko je bilo društava na tržištu i koliko je bilo premije.

I samom izmjenom termina pregleda tržišta koje neće biti na samom početku nego u drugom dijelu želimo napraviti dinamičniju konferenciju. Sudionici SorS-a su društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz regije, brokeri i društva za reosiguranje izvan regije te poneki sponzor. Društva za osiguranje van regije dolaze da čuju o tržištima i da imaju bilateralne sastanke.

Njima je ovo idealan način da izbjegnu pojedinačna putovanja u Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Makedoniju, BiH i Crnu Goru i da uz kratke sastanke, što je format koji je uobičajen i u Baden Badenu i u Monte Carlu, mogu razgovarati sa što većim brojem ljudi u tri dana. Društva za reosiguranje iz regije vide se sa klijentima i potencijalnim klijentima i razgovaraju sa partnerima, društva za osiguranje mogu razmijeniti informacije i vidjeti se sa partnerima, mogu čuti prezentacije koje im mogu ili ne moraju biti zanimljive. Vremenski format nije predug, način na koji se obavljaju prezentacije bi se mogao dinamizirati, a očito rješenje koje vidim i koje ćemo primijeniti kod tržišta je moderacija i ona bi mogla donijeti neku dinamiku. S druge strane, bez obzira što je SorS, i kao udruženje i kao konferencija otvorenog tipa, čujemo samo nezvanične komentare, ali nemamo nijedan zvanični ili pismeni komentar ili prijedlog od nekog ko nije unutar udruženja. To nameće pitanje da li su učesnici zadovoljni ili nisu zadovoljni, ali neće to reći nego će prestati dolaziti. Ne mogu reći da sam do sada dobio nešto konstruktivno kao feedback u kom pravcu bi se moralo i moglo ići. Takve konsktruktivne prijedloge nije dobio ni Tectus ni neko drugi ko je u širem krugu organizacije SorS-a. U svakom slučaju, moramo preklopiti interese tri segmenta; stranih i domaćih reosiguravača te društava za osiguranje. Imao sam konkretno pitanje, kada su kolege iz Crne Gore kontaktirali vezano za tendere i mogućnost saosiguranja. Sagledali smo to pitanje iz svih uglova, ali ne znam da li im je to pomoglo. To pitanje odnosa institucija osiguranja i vlasti bi možda mogla biti zanimljiva tema za neki naredni SorS jer mi ovdje u BiH vidimo da zanimamo vlast samo kad treba neki namet uvesti, bez razumijevanja onoga što je osnova osiguranja.

Molim vas da date komentar ili kraću analizu dešavanja na tržištu osiguranja u BiH u prva tri mjeseca sa aspekta reosiguranja?
Ono što mogu reći, kada se pogleda situacija na tržištu je da premija reosiguranja ne raste u skladu sa premijom osiguranja. Prošlogodišnji rast premije je bio 7,78 posto a to se ne osjeća u reosiguranju jer je dominantna poluga rasta autoodgovornost. Drugi bitan segment na kojem se raste je život i to posebna vrsta, ona koja se odnosi na kredite banaka pa je, iz ovog ili onog razloga, to svrstano pod život, a neko ga svrstava pod nezgodu, a neko i pod kredite, gdje bi trebao i spadati, jer tu spada i najteži rizik koji se preuzima i vrlo malo se prenosi u reosiguranje. Taj rast tržišta koji je respektabilan ne osjeti se na premiji reosiguranja.
Ukoliko sam dobro kompilirao podatke sa internet stranica agencija koji se razlikuju, ispada da je u Federaciji u prva tri mjeseca rast bio jako mali, a u RS jako visok, a da je cijelo tržište raslo 2,47 posto što pokazuje zastoj u odnosu na situaciju prošle godine. Da li je AO došao do te stabilnosti koju smo očekivali još prije dvije godine sa primjenom bonus-malus sistema ostaje da se vidi, ali sa ovako niskim procentom rasta teško da možemo očekivati porast premije reosiguranja. Možda možemo, ako građevinski radovi krenu, posebno na autocestama i hidrocentrali Vranduk te termoelektrani Tuzla, a ukoliko ne bude toga, teško da možemo očekivati neki skok.